Brezovica, 27.04.2005. 07:30 (Večernji list)

(Večernji list)
Ovo je klasičan sukob komunista i Katoličke crkve, jučer prijepodne vikala je gnjevno Jelena Brajša, direktorica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, zabranivši novinarima da prijeđu, kako je rekla, "prag njezine ustanove". Istodobno, fotoreporterima je bilo zabranjeno snimanje unutar dvorišta Doma.
Prije nekoliko dana Slobodna Dalmacija objavila je zapisnik inspekcijskog nadzora koji je u Domu Alojzija Stepinca proveden 2002. Prema tom izvještaju, Dom je mjesto svakodnevnog psihičkog, fizičkog, čak seksualnog zlostavljanja štićenika. Kao rekacija na objavljenu informaciju Brajša je priznala da se domska djeca odgajaju, među ostalim, i batinama.
Ako ne možete s djetetom nakraj, udarite ga!, rekla je novinarima. Uzgred, riječ je o domu u kojem, uz zdravu, borave i djeca s teškoćama u razvoju.
Bez komentara
Jučer, međutim, Brajša nije željela ništa komentirati. Sve što namjerava reći o toj temi, kako je najavila, ispričat će na konferenciji za novinare. Na kraju kratkog i slučajnog susreta s novinarima ispred doma natuknula je kako se u Brezovici nikad ništa loše nije dogodilo, ni te 2002. ni danas.
Očito je u posljednje vrijeme u medijima bilo previše pape i Crkve pa je netko odlučio napraviti aferu unutar Crkve tek toliko, dobacila je Brajša.
Dom Alojzija Stepinca smješten je desetak kilometara od središta Zagreba u prirodi, nadomak dvorca Brezovica. U velikom dvorištu nekoliko je lijepo uređenih zgrada. Kroz staklo na ulaznim vratima vide se djeca kako se igraju u drugom dijelu dvorišta, iza glave zgrade. S bočne strane nalazi se prostrana, natkrivena terasa na kojoj nekoliko spremačica čisti razbacani namještaj. Sve ostavlja dojam reda i čistoće.
Ipak, nevladina udruga Hrabri telefon, koja pomaže zlostavljanoj djeci, 3. lipnja 2002., pa opet deset dana poslije, 13. lipnja 2002., zaprimila je anoniman poziv o maltretiranju štićenika Doma Alojzija Stepinca.
Ženski glas opisao je strašne prizore koji, navodno, čine domsku svakodnevicu: djeca trpe udarace po glavi, čupanje kose, šibanja po licu, do međusobnog seksualnog zlostavljanja. Aktivisti Hrabrog telefona već su nakon prvog poziva PU zagrebačkoj uputili dopis u kojemu se prepričava sadržaj te anonimne dojave. Ujedno su zatražili pokretanje policijske istrage. Istodobno, obaviješteno je Ministarstvo rada i socijalne skrbi koje je pokrenulo inspekcijski nadzor.
Točni navodi
Prema tvrdnjama tadašnjeg ministra Davorka Vidovića, inspekcija je utvrdila kako su točni svi navodi što ih je zaprimio Hrabri telefon. Stanje u Caritasovu domu, kako reče Vidović za Večernji list, bilo je još alarmantnije.
Nisam želio zatvoriti taj dom. Nisam želio da me se uvuče u sukob s Crkvom jer su me i prije optuživali za slične stvari. Inspekcija je objektivno odradila svoj posao, a rezultate nadzora poslali smo mjerodavnom Općinskom državnom odvjetništvu koje je na kraju utvrdilo da nema osnove za kazneni progon, zaključuje Vidović, ističući da je takav postupak propisan zakonom.
Autor: NIKOLA SEVER ŠENI
http://www.vip.hr/sp/d_show?idc=2507&idnews=6038245
