Vozim bicikl svakodnevno i vrlo rijetko imam problem s psima. Nekad se zatrce i zalaju ali najcesce brzo odustanu. Neki od ovih sto znaju napadati auta cak su znali trckarati oko mene u namjeri da se igraju masuci repovima itd. U pravilu pricom, tapsanjem rukama i izbjegavanjem oci u oci kontakta pokusavam smiriti napetost kad sretnem neke nove copore.
Medjutim u zadnje dvije godine bilo je nekoliko situacija kad su pravo rezali i pokazivali zube prilazeci s ledja, trceci za mnom preko 30km/h
U nekoliko navrata od osjecaja bespomocnosti i bijesa zbog citave situacije oko ovih ljudskih licemjera (zastitnika njihovom srcu bliskih kuca i maca) palo mi je na pamet oruzje
Prije desetak dana dvojica lutalica krvolocne pasmine napali su me kod okretaljke trole iznad Mojmila u po bijela dana. Leze na travi preko puza ceste 10ak metara od mene. U momentu mog prolaska kad sam samo na sekundu skrenuo pogled prema njima da vidim leze li i dalje digli su se i odmah me okruzili jedan s ledja a drugi sprijeda i poceli agresivno prilaziti i lajati. Samo zahvaljujuci gustom saobracaju uspio sam se izvuci.
Samo prosle sedmice dva puta sam imao vrlo stresan susret sa jednim vukom samotnjakom - crnim visokim cukom na potezu Mojmilo - Dobrinja. Prvi put je presao ulicu direktno iduci prema meni. Registrovao sam ga tek kad je bio 3m od mene i u momentu sam skontao da se ne sudara sa mnom slucajno u prolazu vec da ide na mene i to bez lajanja. Cist znak namjere da ujede. Tek kad sam brzinski stao i sisao s bicikla poceo je lajati i kruziti oko mene. Jedva ga se rijesih. Drugi put ista stvar. Cim me ugledao ko strijela se priblizio.
Pasa ima svakakvih i dobrih i losih ali gospodo zastitnici statusa quo vec jednom shvatite da psi ne mogu biti iznad mog prava na siguran prolazak ulicama ovog grada. Ja niti sam ih drzao ikad u kuci a kamo li izbacio na ulicu, niti uopste odobravam drzanje zivotinja u stanovima.
Mi, koje napadaju copori kod kojih je zivotinjski nagon vuka probudjen, nemamo nista od kastracije a jos manje nam je primamljiva prica o penzionerskom domu za pse kojieg bi smo svi mi placali.
Da su pare za ocuvanje prirode npr. za nacionalne parkove - nikakav problem. Ali licemjerno je toliku paznju posvecivati kucama i macama koje su u doslovnom smislu produkt naseg - ljudskog djelovanja(vrste koja je odgovorna za nebrojene genocide kako prema pripadnicima svoje svste tako sve vise prema sve vecim brojem drugih) u istom momentu kad na drugoj strani kompletne vrste trajno istrebljujemo sistematski sto naravno kvazi-borci za prava kuca i maca ne spominju niti se bore za azil(a kamo li staracki dom) ugrozenih vrsta u BiH
Cuke i mace su kucni ljubimci - ljudska svojina/vlasnistvo a ne ravnopravne divlje vrste u prirodi.
Lutaju li vukovi i risovi gradovima napadajuci ljude? Ne lutaju jer imaju svoju prirodu svoj dom, ali i tamo odemo pa ih na pravdi boga puskama ubijamo i istrebljujemo.
Medjutim, nasi kucni ljubimci koji se otmu kontroli zbog ljudske gluposti i obijesti, kad nas napadaju i ujedaju, njih trebamo potapsati i izgraditi im penzionerski dom u obliku zooloskog vrta ?
Borite se primarno protiv biznisa uzgajanja pasa i kupovine istih kao da su plisane igracke pa nece ni doci o ovakvog problema kakav sada imamo.
To sto ne bi bilo razmnozavanja ne znaci da lutalice i dalje ne bi bile na ulicama....
što im je dobar intro 
dovesti jedno 50-ak lutalica i svezat ih oko ulaza u kanton i ondje po parkovima dati im fino da jedu da se naviknu da im je fino ondje i ostaviti ih pa nek se ministar i premijer ganjaju sa njima po parku na pauzi. Već mogu zamisliti Fiću kako se valja sa onim velikim šarplanincem ondje na onoj travi ispod Alipašine džamije 
