Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Pravna pitanja, dileme, problemi... Razmijenite svoja iskustva.
Post Reply
User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 05/01/2016 17:37

Član 73. Pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava
Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na:
1. pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa izmeĎu bračnih drugova, kao i izmeĎu lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici,
2. raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica,
3. pravne poslove kojima se obećava neka činidba kao poklon s tim što se nedostatak notarske forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane činidbe,
4. pravne poslove, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama,
5. osnivačka akta privrednih društava i utvrĎivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta.
Pravni poslovi, za koje, protivno stavu 1. ovog člana, nisu sačinjene notarski obraĎene isprave, ništavi su.
Neovisno od odredbe stava 1. ovog člana, obaveze notarske obrade isprava mogu biti predviĎene i u drugim zakonima.
Stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove, koji nisu navedeni u st. 1. ili 3. ovog člana.
Odredbe ovog člana vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage

Da li neko moze objasniti smisao ove zadnje boldirane i podvucene recenice?


User avatar
Sarajmen
Posts: 7478
Joined: 04/01/2009 14:50
Location: Audiatur et altera pars!

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by Sarajmen » 05/01/2016 18:07

Znači da je navedenim članom obuhvaćen dio pravnih poslova koje notar-i mogu da obavljaju, sve dok se ne donese novi zakon kojim bi se obim navedenih poslova ili samo jedan od njih umanjio. Jednostavno rečeno, dok ne bude donesen novi, radi se po postojećem zakonu o notarskoj djelatnosti.

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 05/01/2016 18:23

Hvala lijepa,
Po ovom pitanju je sporno pitanje forme ugovora o dozivot. izdrzavanju koji je sklopljen 26.9.2008 u pismenoj formi i ovjeren od sudije opstinskog suda, gdje je opstinski sud zauzeo stav da je primjenom clana 73.stav 5 Zakona o notarima i cl. 270. stav 2.Zakona o nasljedjivanju valjana forma tog ugovora bila u formi sudske ovjere a ne da je takav ugovor trebao biti sastavljen u formi notarske isprave.
Koliko je mjrodavan ovakav stav prvostepenog suda?

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 05/01/2016 18:45

Takav stav Opcinskog suda je mjerodavan u formi komedije.

ALi taj stav nije nikakvo cudo, cak ni Kantonalni sud ne zna zauzet stav o tako jednostavnom pravnom pitanju, koje se odnosi na cca 50.000 ljudi u BIH.

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 05/01/2016 18:54

muminovic wrote:Takav stav Opcinskog suda je mjerodavan u formi komedije.

ALi taj stav nije nikakvo cudo, cak ni Kantonalni sud ne zna zauzet stav o tako jednostavnom pravnom pitanju, koje se odnosi na cca 50.000 ljudi u BIH.


Mozete li biti konkretniji, narocito po prvom da je stav Opcinskog suda u formi komedije?
Hvala unaprijed.
Last edited by zmaj56 on 05/01/2016 21:44, edited 2 times in total.

Drinski
Posts: 6307
Joined: 25/03/2014 10:24

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by Drinski » 05/01/2016 19:07

Mogu obje forme.

zenicablues
Posts: 256
Joined: 20/11/2009 17:27

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zenicablues » 05/01/2016 19:27

Odredbe ovog člana vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage

Da li neko moze objasniti smisao ove zadnje boldirane i podvucene recenice?[/quote]

Zakonodavstvo je predvidjelo tada da će u skorije vrijeme biti donesen propis kojim će se odrediti da neki od ovih pravnih poslova ne mora da bude u formi notarske isprave. Tako npr. u Hrvatskoj već godinama ugovor o kupoprodaji nekretnina ne mora da bude notarski obrađen,već trebaju samo potpisi da budu ovjereni kod notara,što dosta pojeftinjuje postupak kupovine.

Pozdrav

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 06/01/2016 11:00

zmaj56 wrote:
muminovic wrote:Takav stav Opcinskog suda je mjerodavan u formi komedije.

ALi taj stav nije nikakvo cudo, cak ni Kantonalni sud ne zna zauzet stav o tako jednostavnom pravnom pitanju, koje se odnosi na cca 50.000 ljudi u BIH.


Mozete li biti konkretniji, narocito po prvom da je stav Opcinskog suda u formi komedije?
Hvala unaprijed.


Od dana pocetka rada notarijata u FBiH, sasvim je dovoljna notarska forma ugovora - (nad)ovjera od strane suda je nepotrebna.

lex specialis derogat legi generali

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 06/01/2016 12:42

muminovic wrote:
zmaj56 wrote:
muminovic wrote:Takav stav Opcinskog suda je mjerodavan u formi komedije.

ALi taj stav nije nikakvo cudo, cak ni Kantonalni sud ne zna zauzet stav o tako jednostavnom pravnom pitanju, koje se odnosi na cca 50.000 ljudi u BIH.


Mozete li biti konkretniji, narocito po prvom da je stav Opcinskog suda u formi komedije?
Hvala unaprijed.


Od dana pocetka rada notarijata u FBiH, sasvim je dovoljna notarska forma ugovora - (nad)ovjera od strane suda je nepotrebna.

lex specialis derogat legi generali



Obrazlozenje suda glasi da ugovor o dozivotnom izrdrz. zakljucen 26.9.2008 nije nistav zbog nedostatka notarske forme jer se njeegova forma cijeni po prelaznim odredbama clana 270. stav 2 sada vazeceg zakona o nasljednjivanju a u vezi clana 73.st1 tacka 4 i cl.73.stav 5. Zakona o notarima...a tu se govori da je za formu ovog ugovora vazno da je ovjeren od sudije opcinskog suda odnosno po odredbama cl.120 starog zakona o nasljedjivanju.
Koliko je ovo korektno i da li postoji neka bliza praksa po tom pitanju (Neke odluke visih sudova)?
Hvala

User avatar
Miki123
Posts: 1786
Joined: 23/09/2007 12:44

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by Miki123 » 09/01/2016 11:41

Ja mislim da je to sve već davno riješeno. Ima presuda vrhovnog suda po tom pitanju, a riječ je ugovoru o doživotnom izdržavanju koji je zaključen kod notara N. Mutevelića iz Sarajeva i koji nije hajmo reći nadovjeren od sudije zbog smrti primatelja izdržavanja u međuvremenu. Gruntovnica je odbila upis, pa je bila žalba na rješenje i ne znam kako se dalje rješavalo.

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 09/01/2016 19:14

Miki123 wrote:Ja mislim da je to sve već davno riješeno. Ima presuda vrhovnog suda po tom pitanju, a riječ je ugovoru o doživotnom izdržavanju koji je zaključen kod notara N. Mutevelića iz Sarajeva i koji nije hajmo reći nadovjeren od sudije zbog smrti primatelja izdržavanja u međuvremenu. Gruntovnica je odbila upis, pa je bila žalba na rješenje i ne znam kako se dalje rješavalo.


Mozete li nesto konkretno navesti u vezi "da je to sve davno rjeseno" i da POSTOJI NEKA PRESUDA vRHOVNOG SUDA...Eventualno da komentarisete poslednji post koji upucuje na primjenu clana 270. stav 2. i 3. Zakona o nasljedjivanju. Veoma cijenim Vase misljenje.
Hvala lijepa

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 09/01/2016 19:28

zmaj56 wrote:
Miki123 wrote:Ja mislim da je to sve već davno riješeno. Ima presuda vrhovnog suda po tom pitanju, a riječ je ugovoru o doživotnom izdržavanju koji je zaključen kod notara N. Mutevelića iz Sarajeva i koji nije hajmo reći nadovjeren od sudije zbog smrti primatelja izdržavanja u međuvremenu. Gruntovnica je odbila upis, pa je bila žalba na rješenje i ne znam kako se dalje rješavalo.


Mozete li nesto konkretno navesti u vezi "da je to sve davno rjeseno" i da POSTOJI NEKA PRESUDA vRHOVNOG SUDA...Eventualno da komentarisete poslednji post koji upucuje na primjenu clana 270. stav 2. i 3. Zakona o nasljedjivanju. Veoma cijenim Vase misljenje.
Hvala lijepa


Vec sam ti konkretno rekao u postu iznad.

Notarska ovjera ugovora je sasvim dovoljna - APOSLUTNO JE NEPOTREBNA OVJERA SUDA. Tu je samo Kantonalni sud Sarajevo lutao sa stavovima dok su drugi Kantonalni sudovi u FBiH to sasvim jasno shvatili.

lex specialis derogat legi generali
Lex posterior derogat legi priori

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 09/01/2016 20:16

Evo sta pise u obrazlozenju presude Opc. suda u Gorazdu povodom tuzb. zahtjeva tuzitelja da se utvrdi nistavost ugovora koji nije bio zakljucen u formi notarske isprave vec ovjeren od sudije, dakle bez notara:
...U vrijeme zakljucenja ugovora o dozivotnom izdrzavanju (26.9.2008) primjenjivao se ranije vazeci Zakon o naslijedjivanju. U smislu clana 120.stav 2 isti je morao biti sacinjen u pismenoj formi i ovjeren od sudije.Zakonom o notarima u smislu cl.73.st.1.tacka pravni poslovi ciji je predmet prenos ili sticanje prava vlasnistva ili drugih stvarnih prava na nekretninama za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava, ali je stavom 5. ovog clana propisano da ove odredbe vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izricito u cjelini ili u dijelovima stavljaju van snage.Ta zamjena regulative o obavezi notarske isprava je, po ocjeni suda nastala donosenjem sada vazeceg Zakona o nasljedjivanju, koji u cl.270. stav 2. propisuje da do dana primjene ovog Zakona tj. od 09.01.2015 godine, valjanost...ugovora o dozivotnom izdrzavanju primjenjivace se odredbe Zakona o nasljedjivanju (Sl.list SR BiH br.7/80 i 15/80) a kojima je propisano da ugovor o dozivotnom izdzavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije...

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 09/01/2016 20:31

vec sam ti dao svoje misljenje 2 puta.

Uzmi znacenje latinskih izraza koje su na dnu posta.

Za tebe je relevantan datum zakljucenja ugovora o dozivotnom izdravanju 26.9.2008, a gore sam ti iznad sve naveo.

A notari su poceli sa radom 01.03.2007.g. znaci vise od godinu prije 26.9.2008

lex specialis derogat legi generali znaci nije morao biti ovjeren od strane sudije, jer je specijalni zakon sto je Zakon o notarima derogirao ranije zakon o naslijedivanju u tim stavovima.

Ujedno je Zakon o notarima i svjeziji zakon, cime derogira i stariji (Lex posterior derogat legi priori)

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 09/01/2016 20:40

Hvala lijepa, ali je mene narocito ineresovalo ono gore podvuceno i boldirano iz dijela obrazlozenja sudske presude...napisano malo vecim slovima...koje upucuje da je derogirana nadleznost notara cl.270. st.2. Zakona o nasljedjivanju.

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 09/01/2016 21:15

zmaj56 wrote:Hvala lijepa, ali je mene narocito ineresovalo ono gore podvuceno i boldirano iz dijela obrazlozenja sudske presude...napisano malo vecim slovima...koje upucuje da je derogirana nadleznost notara cl.270. st.2. Zakona o nasljedjivanju.


Pa relevantni su samo zakoni koji su bili na snazi dana 26.9.2008, a nikako na dan donosenja presude.

Presuda je mogla biti donesena za 100 godina, i dalje je relevatno ono datuma 26.9.2008 na dan zakljucenja ugovora.

Kakve veze ima zakon o naslijedivanju iz 2015 sa ugovorom koji je zakljucen 2008 hahahaha

User avatar
Miki123
Posts: 1786
Joined: 23/09/2007 12:44

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by Miki123 » 10/01/2016 01:34

Code: Select all

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2423/10, rješavajući apelaciju Aziza Kurtovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija

na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je
 
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Aziza Kurtovića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE
I.   Uvod
1.   Aziz Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mersudin Pružan, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu – ZK ured – Odsjek KPU (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN II-08-24021 od 21. oktobra 2008. godine. Apelant je podneskom od 17. februara 2011. godine dopunio apelaciju.
II.   Postupak pred Ustavnim sudom
2.   Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 2. juna 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3.   Općinski i Kantonalni sud su odgovore na apelaciju dostavili 14. odnosno 26. juna 2011. godine.
4.   Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 30. juna 2011. godine.
III.   Činjenično stanje
5.   Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6.   Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-DN II-08-24021 od 21. oktobra 2008. godine odbačen je apelantov prijedlog kojim je tražio uknjižbu prava vlasništva na stanu u Sarajevu u ul. Buka broj 3 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), sve preciznije navedeno u izreci rješenja. U obrazloženju je istaknuto da je apelant 21. oktobra 2009. godine podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između Radojke Grmaš kao primaoca izdržavanja i apelanta kao davaoca izdržavanja. Osnovni sud je uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdio da je navedeni ugovor nepotpun jer ga nije ovjerio nadležni sud, nego je samo notarski obrađen i ovjeren pod brojem OPU:2946 dana 31. jula 2008. godine, što je u suprotnosti s odredbom člana 120. Zakona o nasljeđivanju („Službene novine SRBiH“ broj 7/80 i 15/80), pa budući da ugovor nije nakon toga i sudski ovjeren takav ugovor nije mogao biti proveden u zemljišnim knjigama. Pošto apelant u zakonom propisanom roku nije izvršio sudsku ovjeru ugovora, kako bi otklonio tražene nedostatke, Općinski sud je primjenom odredbe člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) odlučio kao u dispozitivu rješenja.
7.   Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine kojim je žalbu odbio. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog za upis prava vlasništva dajući razloge koje je, kao valjane, prihvatio i navedeni sud. Pojašnjavajući dodatno svoj stav o neosnovanosti žalbe Kantonalni sud je naveo da je apelant s Radojkom Grmaš, vlasnicom predmetnog stana, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju 31. jula 2008. godine, kojim se apelant obavezao da za života izdržava Radojku Grmaš, te da je u slučaju smrti sahrani uz regulisanje troškova ukopa. Navedeno je da je ugovorom, koji je sačinjen u formi notarski obrađene isprave, ugovoreno sticanje prava vlasništva na stanu i pokretnim stvarima u njemu u trenutku smrti Radojke Grmaš (imenovana je umrla 30. augusta 2008. godine). Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o notarima kojom su propisani pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava čiji je predmet prenos ili sticanje prava vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama. Međutim, kako je u obrazloženju navedeno, odredbama člana 120. do 125. Zakona o nasljeđivanju propisani su uvjeti za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju, a odredbom člana 120. st. 2. i 3. je propisana forma za njegovu punovažnost, odnosno da mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije, te da će sudija prilikom ovjere pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
8.   Na temelju navedenog Kantonalni sud je pojasnio da u konkretnom slučaju pisana forma i notareva ovjera ne predstavlja valjanu zakonsku formu za sklapanje ugovora o doživotnom izdržavanju, što za posljedicu ima da takav ugovor ne može proizvesti pravni učinak, pa stoga ne predstavlja ispravu koja može biti osnova za sticanje stvarnog prava prema odredbi člana 3. stav 2. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud se složio sa žalbenim navodima da je odredbom člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o notarima predviđena obavezna notarska obrada isprave za pravne poslove čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama.
9.   Međutim, kako je navedeno, isti zakon propisuje opću formu prestacije za prenos ili sticanje prava na nekretninama, dok Zakon o nasljeđivanju sadrži posebne odredbe o sadržaju i formi ugovora o doživotnom izdržavanju, pa u odsustvu hijerarhijske subordinacije u konkurenciji zakona iste važnosti specijalne odredbe jednog zakona imaju primat nad općim odredbama drugog zakona primjenom pravila lex specialis derogat legi generali. Žalbene navode da se u konkretnom slučaju radi o arhaizmu prošlog društveno-političkog sistema Kantonalni sud je ocijenio nerelevantnim, jer je u nadležnosti zakonodavca, a ne suda, eventualna izmjena zakonskih odredaba, kao što je to učinjeno Republici Srpskoj gdje je 2009. godine stupio na snagu Zakon o nasljeđivanju prema kojem je odredbom člana 139. stav 2. kao uvjet za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju predviđena notarska obrada, što je za posljedicu dovelo do prestanka nadležnosti sudova u postupcima ovjere takvih ugovora. Suprotno tome, kako je navedeno, Zakon o nasljeđivanju koji je u primjeni na teritoriji Federacije BiH sadrži jasnu zakonsku odredbu u pogledu forme ugovora o nasljeđivanju, pa je za njegovu punovažnost neophodno da ga ovjeri sudija, a ne notar.
IV.   Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10.   Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je dupla forma ugovora o doživotnom izdržavanju nepotrebna jer je notarska isprava javna isprava sa svim prednostima koje javna isprava ima u prometu. Navodi da je u RS-u stupio na snagu Zakon o nasljeđivanju kojim je za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju predviđena njegova notarska obrada. Smatra da stav redovnih sudova u konkretnom slučaju nema uporište u važećim zakonskim propisima, te naglašava da je po osnovu spornog ugovora platio i porez na promet nekretnina, ali da mu je bez obzira na to onemogućeno pravo da se temeljem notarski obrađenog ugovora uknjiži kao vlasnik, budući da sudska ovjera više nije moguća, zbog smrti primateljice izdržavanja.
11.   Apelant je u dopuni apelacije dostavio Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-002155 od 30. novembra 2010. godine kojim je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja odbačena kao nedopuštena, u smislu odredbe člana 247. Zakona o parničnom postupku, koja se primjenjuje shodno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, u vezi s odredbom člana 83. Zakona o zemljišnim knjigama.
b) Odgovor na apelaciju
12.   Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje kod svih razloga istaknutih u obrazloženju osporenog rješenja, naglasivši da je doneseno u skladu s procesnim i materijalnim zakonima, te da taj sud nije kršio prava na koja se apelant u apelaciji pozvao.
13.   U iscrpnom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da apelant u apelaciji na više mjesta insistira na dvostrukoj formi ugovora o doživotnom izdržavanju, što je potpuno netačno. Istaknuto je da se u osporenoj odluci nigdje ne izvodi zaključak o potrebi kumulacije ovjera od notara i sudije, što bi zaista bilo pretjerano i nepotrebno opterećenje za ugovorače, već se isključivo insistira na formi propisanoj odredbom člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju, dakle da je takav ugovor isključivo ovjerio sudija. Kantonalni sud je pojasnio da, u smislu odredbe člana 120. stav 1. Zakona o nasljeđivanju, predmet ugovora o doživotnom izdržavanju može biti cijela imovina ili samo njen dio, dok Zakon o notarima uvodi notarsku obradu ugovora kojim se prometuju samo nepokretnosti. Navedeno je da imovina ne obuhvata samo nepokretnosti, već i pokretne stvari i prenosiva imovinska prava, pa je upravo stoga odredbom člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju propisana stroga pismena forma ugovora koji se ovjerava pred sudijom, neovisno o vrsti imovine kojom se prometuje. Zakon o nasljeđivanju ne pravi razliku u odnosu na vrstu imovine koja se prenosi, što ukazuje da je taj zakon specijalni zakon u odnosu na Zakon o notarima, pa se kao takav mora primjenjivati u postupcima koji se odnose na uvjete punovažnosti ugovora o doživotnom izdržavanju i upis u javne knjige davatelja izdržavanja.
14.   Istaknuto je i to da sudu nije poznat razlog zbog kojeg apelant nije postupio u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o nasljeđivanju i Zakona o vanparničnom postupku kojima je regulirano pitanje ovjere takvog ugovora pred sudijom i zašto nije podnio prijedlog sudu za ovjeru ugovora dok je primateljica izdržavanja bila živa, a što se svakako ne može smatrati propustom suda nego apelanta, jer je sud jedino i mogao odbaciti prijedlog za ovjeru takvog ugovora, budući da je to trebao biti ugovor inter vivos, a ne mortis causa.
V.   Relevantni propisi
15.   Zakon o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“ broj 7/80 i 15/80) u relevantnom dijelu glasi:
Član 120. st. 1. 2. i 3.
Uvjeti za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju
Ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da izdržava doživotno drugog ugovarača, ili neko treće lice, a u kome drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljeđe nije ugovor o nasljeđivanju. To je ugovor otuđenju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu izdržavanja odložena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju).
Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije.
Prilikom ovjere sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
16.   Zakon o notarima („Službene novine Federacije BiH“ broj 45/02) u relevantnom dijelu glasi:
Član 73. stav 1. tačka 4.
Pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava
Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na:
4. pravne poslove, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama,
17.   Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav 2. tač. 2.
Pretpostavke za upis
(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.
To mogu biti:
2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;
VI.   Dopustivost
18.   U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19.   U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20.   U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 3. maja 2010. godine, a apelacija je podnesena 18. juna 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21.   Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.   Meritum
22.   Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
23.   Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
24.   Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da lišavanje imovine može da se desi pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontrolišu korištenje imovine u skladu s javnim interesom. Sva tri pravila su međusobno povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo se odnose na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju se promatrati u svjetlu prvog pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presudu od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, stav 51).
25.   Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojim koncept „imovina“ u prvom dijelu člana 1. ima autonomno značenje koje nije ograničeno vlasništvom nad fizičkim dobrima i nezavisno je od formalne klasifikacije u domaćem pravu: određena druga prava i interesi koji konstituišu imovinu mogu se također smatrati „imovinskim pravima“ i zbog toga predstavljati „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud, Iatridis protiv Grčke  [GC], broj 31107/96, ECHR 1999-II, stav 54).
26.   U konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom slučaju radi o apelantovoj imovini, odnosno da li zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnom stanu po osnovu notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanju potpada pod primjenu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27.   Odgovarajući na postavljeno pitanje Ustavni sud prije svega mora razjasniti pojam i prirodu ugovora o doživotnom izdržavanju. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je ugovor o doživotnom izdržavanju zapravo ugovor kojim se jedna strana (davalac izdržavanja) obavezuje da doživotno izdržava drugu stranu (primalac izdržavanja), a primalac izdržavanja, kao protučinidbu, na davaoca izdržavanja prenosi cijelu svoju imovinu ili njen dio, pri čemu je prenos te imovine odgođen do smrti primaoca izdržavanja (što se u konkretnom slučaju i desilo 30. augusta 2008. godine, kada je primateljica izdržavanja umrla). Dakle, imovina koja je obuhvaćena ovim ugovorom prelazi na davaoca izdržavanja tek nakon smrti primatelja izdržavanja. Ustavni sud u konkretnom slučaju zapaža da je apelant, kao davatelj izdržavanja sa Radojkom Grmaš, u svojstvu primatelja izdržavanja, 31. jula 2008. godine zaključio kod notara ugovor o doživotnom izdržavanju kojim se Radojka Grmaš, vlasnica predmetne nekretnine, obavezala da za slučaj smrti predmetnu nekretninu dā u nasljedstvo apelantu, koji se zauzvrat obavezao da primateljicu izdržavanja uzdržava za života.
28.   U konkretnom slučaju za apelanta problem nastaje kada je zatražio provedbu ugovora o doživotnom izdržavaju u zemljišnim knjigama, jer je njegov zahtjev odbačen zbog činjenice da notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju nije i sudski ovjeren, u smislu odredbe člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju. U tom kontekstu, polazeći od prirode i karaktera ugovora o doživotnom izdržavanju, te uzimajući u obzir činjenicu da je primateljica izdržavanja nedugo nakon zaključenja ugovora umrla (što je u konačnici i onemogućilo apelanta da sudski ovjeri notarski obrađen ugovor) Ustavni sud smatra da se odlučivanje o apelantovom zahtjevu za provedbu ugovora o doživotnom izdržavanju u zemljišnim knjigama ticalo odlučivanja o njegovim imovinskim pravima, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je, shodno navedenom, osporenim rješenjima kojima je apelantov zahtjev odbačen, došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu.
29.   Stoga, Ustavni sud mora odgovoriti na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje predviđeno zakonom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.
30.   U kontekstu navedenog, a u vezi s pitanjem je li miješanje u apelantova prava predviđeno zakonom, Ustavni sud zapaža da je apelant, uz zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnom stanu, dostavio notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju, sačinjen u skladu s odredbom člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o notarima. Apelantov zahtjev je odbačen uz obrazloženje da notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju nije podoban za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u smislu odredbe člana 3. stav 2. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama, budući da je odredbom člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju (koji je iz 1980. godine) za takve ugovore predviđena sudska ovjera (ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije). Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu u prvi mah bi se mogao izvesti zaključak da se radi o jasnoj i preciznoj odredbi, koja ne ostavlja prostor za različita tumačenja. Međutim, dovodeći citiranu odredbu u kontekst odredaba Zakona o notarima (koji se na području FBiH primjenjuje od 2007. godine) kojima su uspostavljene javne službe nadležne, između ostalog, za obradu i ovjeru ugovora o prenosu i sticanju vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama (predmet ugovora o doživotnom izdržavanju i jesu, između ostalog, nekretnine) jedna naizgled jasna zakonska odredba poprima drugu dimenziju. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da miješanje u pravo na imovinu podliježe zahtjevu pravne sigurnosti koji imperativno mora biti ispoštovan. Uz to, pravna sigurnost zahtijeva postojanje dostupnih i dovoljno preciznih domaćih zakona. Shodno navedenom, da bi odgovorio na pitanje da li je miješanje u konkretnom slučaju bilo opravdano, Ustavni sud prije svega mora ispitati da li je navedenim zakonskim rješenjima, odnosno istovremenim egzistiranjem oba navedena zakona (Zakona o nasljeđivanju i Zakon o notarima) narušen segment pravne sigurnosti.
31.   Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pravdajući stav o neophodnosti sudske ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju, naveo, između ostalog, da predmet takvih ugovora nisu samo nepokretnosti (za šta su isključivo nadležni notari), već i pokretne stvari, ukazujući da je i to jedan od razloga za neophodnost sudske ovjere, budući da Zakon o nasljeđivanju ne pravi razliku između pokretne i nepokretne imovine. U tom kontekstu Kantonalni sud je istakao da je činjenica da je i danas važeći Zakon o nasljeđivanju koji se primjenjuje u Federaciji BiH iz 1980. godine i da odredbe kojima je regulirano pitanje ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju nisu mijenjane nakon stupanja na snagu Zakona o notarima i da je sud u takvim okolnostima dužan da provodi važeće zakonske propise koji su za navedeni sud u konkretnom slučaju potpuno jasni.
32.   Ustavni sud smatra da ove navode, ipak, treba sagledati u kontekstu trenutne sudske prakse u vezi sa ovim pitanjem nastale nakon početka primjene Zakon o notarima. Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi uočio da na području Federacije BiH (budući da je to pitanje na području RS-a riješeno odredbama novog Zakona o nasljeđivanju) postoje oprečna mišljenja sudova o tome treba li za punovažnost notarski obrađenog i ovjerenog ugovora o doživotnom izdržavanju i naknadna sudska ovjera. Upravo je različito tumačenje relevantnih odredaba Zakona o nasljeđivanju i Zakona o notarima u praksi dovelo do uspostavljanja paralelizma nadležnosti u vezi s pitanjem ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju, a time i do toga da identične propise sudovi u Federaciji BiH tumače dijametralno suprotno. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud pojedini kantonalni sudovi (u Tuzli, Bihaću, pa čak i pojedina vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu koji je donio i konačnu odluku i povodom apelantovog prijedloga za uknjižbu, koja je osporena ovom apelacijom) su zauzeli stav da za notarski obrađen i ovjeren ugovor o doživotnom izdržavanju nije potrebna i dodatna sudska ovjera. Kao dokaz navedenom Ustavni sud se poziva na stav Kantonalnog suda u Bihaću zauzet u Odluci broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine u kojoj je navedeni sud istakao: Kad se pođe od toga da je cilj zakonodavca, kod donošenja Zakona o notarima, bio uspostavljanje javne službe u čijoj bi nadležnosti bila notarska obrada isprava (između ostalog i za ugovore o doživotnom izdržavanju), te notarske potvrde i ovjere, koje bi imale karakter i dokaznu snagu javnih isprava, onda je logičan zaključak da je, početkom primjene Zakona o notarima, u FBiH prestala i nadležnost sudova u pogledu ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju od strane sudija, kao neophodnog uvjeta za valjanost tih ugovora, čime je prestala i primjena odredbe člana 120. stavovi 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju. Činjenica da je zakonodavac propustio, početkom primjene Zakona o notarima, staviti van snage odredbe iz člana 120. stavovi 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju, ne upućuje na to da je za valjanost ugovora o doživotnom izdržavanju, pored notarske obrade, neophodna i ovjera ugovora od strane sudije. Dakle, Ustavni sud zapaža da je izneseni stav Kantonalnog suda u Bihaću (sličan stav je zauzet i u Rješenju Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 004395 08 Gz od 15. decembra 2010. godine) suprotan stavu Kantonalnog suda u konkretnom postupku, što navodi na zaključak da relevantna zakonska rješenja kojima je regulirano pitanje ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju, sagledana u međusobnom odnosu, ipak nisu precizna i dovoljno jasna (nesinhronizacija Zakona o nasljeđivanju iz 1980. godine sa Zakonom o notarima iz 2002. godine), te da ne slijede princip pravne sigurnosti. U prilog tome ide i zaključak da je upravo i Kantonalni sud, koji je dakle donio konačnu odluku i povodom apelantovog prijedloga za upis koja je osporena ovom apelacijom, u novije vrijeme promijenio svoju praksu te stao na identično stanovište da je logičan zaključak da je početkom primjene Zakona o notarima u Federaciji BiH prestala i nadležnost sudova u pogledu ugovora o doživotnom izdržavanju od strane sudije kao neophodnog uvjeta za valjanost tih ugovora, čime je prestala i primjena odredbe 120. stav 2. i 3 Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Kantonalnog suda broj 090 0 Dn 013940 11 Gz od 23. maja 2012. godine). Pri tom Ustavni sud naglašava da bi u takvoj situaciji kad, dakle, ni sami sudovi, za koje se pretpostavlja da poznaju propise na osnovu kojih sude i u čijoj je isključivoj nadležnosti primjena materijalnog prava, nemaju identičan stav o primjeni relevantnih odredbi vezanih za ovjeru ugovora o doživotnom izdržavanju, bilo iluzorno očekivati da apelant sam otkriva koji je od više načina ovjere „ispravniji“, a na čemu je Kantonalni sud u konačnici temeljio obrazloženje svoje odluke.
33.   U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta (nepreciznost zakonskih normi) pokretali slična pravna pitanja, da javna vlast, odnosno organi koji provode postupak, nesporno moraju voditi računa o dosljednoj primjeni pozitivnih propisa. Međutim, ukoliko imaju dileme u vezi s primjenom, u takvoj situaciji zakon trebaju tumačiti u korist stranke koja je u pitanju (mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/09 od 30. marta 2012. godine, tačka 54, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dovodeći navedeno u kontekst ovog slučaja Ustavni sud smatra da je ovakav pristup redovnih sudova u apelantovom slučaju u potpunosti izostao.
34.   U kontekstu navedenog Ustavni sud smatra da upravo okolnost da iste zakonske odredbe sudovi tumače na različit način, što za posljedicu ima različito postupanje sudova u vezi s istim pravnim pitanjem (čak i unutar istog suda praksa nije identična), nužno narušava princip pravne sigurnosti, kao neophodnog segmenta za ocjenu opravdanosti miješanja u nečije pravo na imovinu. Stoga Ustavni sud zaključuje da miješanje u apelantovo pravo na imovinu, u situaciji kad su redovni sudovi upravo zbog postojanja „paralelnih“ odredbi imali mogućnost da te odredbe, u smislu navedenog stava Ustavnog suda, protumače u korist stranke koja je u pitanju, što su nesporno propustili učiniti, nije bilo zakonito prije svega s aspekta pravne sigurnosti.
35.   S obzirom na zaključak iznesen u prethodnoj tački ove odluke Ustavni sud ne smatra da je potrebno provoditi daljnju analizu u pogledu toga je li «miješanje» u apelantovo pravo na imovinu bilo i u skladu s javnim interesom i načelom proporcionalnosti.
36.   Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
37.   Apelant u apelaciji ističe da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na pravično suđenje i pravo na dom. S obzirom da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio da je došlo do kršenja apelantovog prava na imovinu, Ustavni sud nalazi da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode u vezi s kršenjem prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, budući da se odnose na iste razloge.
VIII.   Zaključak
38.   Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima apelantu povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je zbog (u praksi) uspostavljenog paralelizma nadležnosti nastalog nakon početka primjene Zakona o notarima, zbog njegove neusaglašenosti sa Zakonom o nasljeđivanju iz 1980. godine, narušen princip pravne sigurnosti što je za posljedicu imalo nezakonito miješanje u apelantovo pravo na imovinu.
39.   Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40.   Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

                     Predsjednica
                     Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

                     Valerija Galić

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 10/01/2016 11:52

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2423/10, rješavajući apelaciju Aziza Kurtovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija

na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Aziza Kurtovića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Aziz Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mersudin Pružan, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu – ZK ured – Odsjek KPU (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN II-08-24021 od 21. oktobra 2008. godine. Apelant je podneskom od 17. februara 2011. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 2. juna 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski i Kantonalni sud su odgovore na apelaciju dostavili 14. odnosno 26. juna 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 30. juna 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-DN II-08-24021 od 21. oktobra 2008. godine odbačen je apelantov prijedlog kojim je tražio uknjižbu prava vlasništva na stanu u Sarajevu u ul. Buka broj 3 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), sve preciznije navedeno u izreci rješenja. U obrazloženju je istaknuto da je apelant 21. oktobra 2009. godine podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između Radojke Grmaš kao primaoca izdržavanja i apelanta kao davaoca izdržavanja. Osnovni sud je uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdio da je navedeni ugovor nepotpun jer ga nije ovjerio nadležni sud, nego je samo notarski obrađen i ovjeren pod brojem OPU:2946 dana 31. jula 2008. godine, što je u suprotnosti s odredbom člana 120. Zakona o nasljeđivanju („Službene novine SRBiH“ broj 7/80 i 15/80), pa budući da ugovor nije nakon toga i sudski ovjeren takav ugovor nije mogao biti proveden u zemljišnim knjigama. Pošto apelant u zakonom propisanom roku nije izvršio sudsku ovjeru ugovora, kako bi otklonio tražene nedostatke, Općinski sud je primjenom odredbe člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) odlučio kao u dispozitivu rješenja.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine kojim je žalbu odbio. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog za upis prava vlasništva dajući razloge koje je, kao valjane, prihvatio i navedeni sud. Pojašnjavajući dodatno svoj stav o neosnovanosti žalbe Kantonalni sud je naveo da je apelant s Radojkom Grmaš, vlasnicom predmetnog stana, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju 31. jula 2008. godine, kojim se apelant obavezao da za života izdržava Radojku Grmaš, te da je u slučaju smrti sahrani uz regulisanje troškova ukopa. Navedeno je da je ugovorom, koji je sačinjen u formi notarski obrađene isprave, ugovoreno sticanje prava vlasništva na stanu i pokretnim stvarima u njemu u trenutku smrti Radojke Grmaš (imenovana je umrla 30. augusta 2008. godine). Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o notarima kojom su propisani pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava čiji je predmet prenos ili sticanje prava vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama. Međutim, kako je u obrazloženju navedeno, odredbama člana 120. do 125. Zakona o nasljeđivanju propisani su uvjeti za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju, a odredbom člana 120. st. 2. i 3. je propisana forma za njegovu punovažnost, odnosno da mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije, te da će sudija prilikom ovjere pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
8. Na temelju navedenog Kantonalni sud je pojasnio da u konkretnom slučaju pisana forma i notareva ovjera ne predstavlja valjanu zakonsku formu za sklapanje ugovora o doživotnom izdržavanju, što za posljedicu ima da takav ugovor ne može proizvesti pravni učinak, pa stoga ne predstavlja ispravu koja može biti osnova za sticanje stvarnog prava prema odredbi člana 3. stav 2. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud se složio sa žalbenim navodima da je odredbom člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o notarima predviđena obavezna notarska obrada isprave za pravne poslove čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama.
9. Međutim, kako je navedeno, isti zakon propisuje opću formu prestacije za prenos ili sticanje prava na nekretninama, dok Zakon o nasljeđivanju sadrži posebne odredbe o sadržaju i formi ugovora o doživotnom izdržavanju, pa u odsustvu hijerarhijske subordinacije u konkurenciji zakona iste važnosti specijalne odredbe jednog zakona imaju primat nad općim odredbama drugog zakona primjenom pravila lex specialis derogat legi generali. Žalbene navode da se u konkretnom slučaju radi o arhaizmu prošlog društveno-političkog sistema Kantonalni sud je ocijenio nerelevantnim, jer je u nadležnosti zakonodavca, a ne suda, eventualna izmjena zakonskih odredaba, kao što je to učinjeno Republici Srpskoj gdje je 2009. godine stupio na snagu Zakon o nasljeđivanju prema kojem je odredbom člana 139. stav 2. kao uvjet za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju predviđena notarska obrada, što je za posljedicu dovelo do prestanka nadležnosti sudova u postupcima ovjere takvih ugovora. Suprotno tome, kako je navedeno, Zakon o nasljeđivanju koji je u primjeni na teritoriji Federacije BiH sadrži jasnu zakonsku odredbu u pogledu forme ugovora o nasljeđivanju, pa je za njegovu punovažnost neophodno da ga ovjeri sudija, a ne notar.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je dupla forma ugovora o doživotnom izdržavanju nepotrebna jer je notarska isprava javna isprava sa svim prednostima koje javna isprava ima u prometu. Navodi da je u RS-u stupio na snagu Zakon o nasljeđivanju kojim je za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju predviđena njegova notarska obrada. Smatra da stav redovnih sudova u konkretnom slučaju nema uporište u važećim zakonskim propisima, te naglašava da je po osnovu spornog ugovora platio i porez na promet nekretnina, ali da mu je bez obzira na to onemogućeno pravo da se temeljem notarski obrađenog ugovora uknjiži kao vlasnik, budući da sudska ovjera više nije moguća, zbog smrti primateljice izdržavanja.
11. Apelant je u dopuni apelacije dostavio Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-002155 od 30. novembra 2010. godine kojim je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja odbačena kao nedopuštena, u smislu odredbe člana 247. Zakona o parničnom postupku, koja se primjenjuje shodno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, u vezi s odredbom člana 83. Zakona o zemljišnim knjigama.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje kod svih razloga istaknutih u obrazloženju osporenog rješenja, naglasivši da je doneseno u skladu s procesnim i materijalnim zakonima, te da taj sud nije kršio prava na koja se apelant u apelaciji pozvao.
13. U iscrpnom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da apelant u apelaciji na više mjesta insistira na dvostrukoj formi ugovora o doživotnom izdržavanju, što je potpuno netačno. Istaknuto je da se u osporenoj odluci nigdje ne izvodi zaključak o potrebi kumulacije ovjera od notara i sudije, što bi zaista bilo pretjerano i nepotrebno opterećenje za ugovorače, već se isključivo insistira na formi propisanoj odredbom člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju, dakle da je takav ugovor isključivo ovjerio sudija. Kantonalni sud je pojasnio da, u smislu odredbe člana 120. stav 1. Zakona o nasljeđivanju, predmet ugovora o doživotnom izdržavanju može biti cijela imovina ili samo njen dio, dok Zakon o notarima uvodi notarsku obradu ugovora kojim se prometuju samo nepokretnosti. Navedeno je da imovina ne obuhvata samo nepokretnosti, već i pokretne stvari i prenosiva imovinska prava, pa je upravo stoga odredbom člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju propisana stroga pismena forma ugovora koji se ovjerava pred sudijom, neovisno o vrsti imovine kojom se prometuje. Zakon o nasljeđivanju ne pravi razliku u odnosu na vrstu imovine koja se prenosi, što ukazuje da je taj zakon specijalni zakon u odnosu na Zakon o notarima, pa se kao takav mora primjenjivati u postupcima koji se odnose na uvjete punovažnosti ugovora o doživotnom izdržavanju i upis u javne knjige davatelja izdržavanja.
14. Istaknuto je i to da sudu nije poznat razlog zbog kojeg apelant nije postupio u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o nasljeđivanju i Zakona o vanparničnom postupku kojima je regulirano pitanje ovjere takvog ugovora pred sudijom i zašto nije podnio prijedlog sudu za ovjeru ugovora dok je primateljica izdržavanja bila živa, a što se svakako ne može smatrati propustom suda nego apelanta, jer je sud jedino i mogao odbaciti prijedlog za ovjeru takvog ugovora, budući da je to trebao biti ugovor inter vivos, a ne mortis causa.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“ broj 7/80 i 15/80) u relevantnom dijelu glasi:
Član 120. st. 1. 2. i 3.
Uvjeti za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju
Ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da izdržava doživotno drugog ugovarača, ili neko treće lice, a u kome drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljeđe nije ugovor o nasljeđivanju. To je ugovor otuđenju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu izdržavanja odložena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju).
Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije.
Prilikom ovjere sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
16. Zakon o notarima („Službene novine Federacije BiH“ broj 45/02) u relevantnom dijelu glasi:
Član 73. stav 1. tačka 4.
Pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava
Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na:
4. pravne poslove, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama,
17. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav 2. tač. 2.
Pretpostavke za upis
(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.
To mogu biti:
2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;
VI. Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-09-000439 od 14. aprila 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 3. maja 2010. godine, a apelacija je podnesena 18. juna 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
23. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
24. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da lišavanje imovine može da se desi pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontrolišu korištenje imovine u skladu s javnim interesom. Sva tri pravila su međusobno povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo se odnose na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju se promatrati u svjetlu prvog pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presudu od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, stav 51).
25. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojim koncept „imovina“ u prvom dijelu člana 1. ima autonomno značenje koje nije ograničeno vlasništvom nad fizičkim dobrima i nezavisno je od formalne klasifikacije u domaćem pravu: određena druga prava i interesi koji konstituišu imovinu mogu se također smatrati „imovinskim pravima“ i zbog toga predstavljati „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud, Iatridis protiv Grčke [GC], broj 31107/96, ECHR 1999-II, stav 54).
26. U konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom slučaju radi o apelantovoj imovini, odnosno da li zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnom stanu po osnovu notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanju potpada pod primjenu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27. Odgovarajući na postavljeno pitanje Ustavni sud prije svega mora razjasniti pojam i prirodu ugovora o doživotnom izdržavanju. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je ugovor o doživotnom izdržavanju zapravo ugovor kojim se jedna strana (davalac izdržavanja) obavezuje da doživotno izdržava drugu stranu (primalac izdržavanja), a primalac izdržavanja, kao protučinidbu, na davaoca izdržavanja prenosi cijelu svoju imovinu ili njen dio, pri čemu je prenos te imovine odgođen do smrti primaoca izdržavanja (što se u konkretnom slučaju i desilo 30. augusta 2008. godine, kada je primateljica izdržavanja umrla). Dakle, imovina koja je obuhvaćena ovim ugovorom prelazi na davaoca izdržavanja tek nakon smrti primatelja izdržavanja. Ustavni sud u konkretnom slučaju zapaža da je apelant, kao davatelj izdržavanja sa Radojkom Grmaš, u svojstvu primatelja izdržavanja, 31. jula 2008. godine zaključio kod notara ugovor o doživotnom izdržavanju kojim se Radojka Grmaš, vlasnica predmetne nekretnine, obavezala da za slučaj smrti predmetnu nekretninu dā u nasljedstvo apelantu, koji se zauzvrat obavezao da primateljicu izdržavanja uzdržava za života.
28. U konkretnom slučaju za apelanta problem nastaje kada je zatražio provedbu ugovora o doživotnom izdržavaju u zemljišnim knjigama, jer je njegov zahtjev odbačen zbog činjenice da notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju nije i sudski ovjeren, u smislu odredbe člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju. U tom kontekstu, polazeći od prirode i karaktera ugovora o doživotnom izdržavanju, te uzimajući u obzir činjenicu da je primateljica izdržavanja nedugo nakon zaključenja ugovora umrla (što je u konačnici i onemogućilo apelanta da sudski ovjeri notarski obrađen ugovor) Ustavni sud smatra da se odlučivanje o apelantovom zahtjevu za provedbu ugovora o doživotnom izdržavanju u zemljišnim knjigama ticalo odlučivanja o njegovim imovinskim pravima, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je, shodno navedenom, osporenim rješenjima kojima je apelantov zahtjev odbačen, došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu.
29. Stoga, Ustavni sud mora odgovoriti na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje predviđeno zakonom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.
30. U kontekstu navedenog, a u vezi s pitanjem je li miješanje u apelantova prava predviđeno zakonom, Ustavni sud zapaža da je apelant, uz zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnom stanu, dostavio notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju, sačinjen u skladu s odredbom člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o notarima. Apelantov zahtjev je odbačen uz obrazloženje da notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju nije podoban za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u smislu odredbe člana 3. stav 2. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama, budući da je odredbom člana 120. stav 2. Zakona o nasljeđivanju (koji je iz 1980. godine) za takve ugovore predviđena sudska ovjera (ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije). Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu u prvi mah bi se mogao izvesti zaključak da se radi o jasnoj i preciznoj odredbi, koja ne ostavlja prostor za različita tumačenja. Međutim, dovodeći citiranu odredbu u kontekst odredaba Zakona o notarima (koji se na području FBiH primjenjuje od 2007. godine) kojima su uspostavljene javne službe nadležne, između ostalog, za obradu i ovjeru ugovora o prenosu i sticanju vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama (predmet ugovora o doživotnom izdržavanju i jesu, između ostalog, nekretnine) jedna naizgled jasna zakonska odredba poprima drugu dimenziju. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da miješanje u pravo na imovinu podliježe zahtjevu pravne sigurnosti koji imperativno mora biti ispoštovan. Uz to, pravna sigurnost zahtijeva postojanje dostupnih i dovoljno preciznih domaćih zakona. Shodno navedenom, da bi odgovorio na pitanje da li je miješanje u konkretnom slučaju bilo opravdano, Ustavni sud prije svega mora ispitati da li je navedenim zakonskim rješenjima, odnosno istovremenim egzistiranjem oba navedena zakona (Zakona o nasljeđivanju i Zakon o notarima) narušen segment pravne sigurnosti.
31. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pravdajući stav o neophodnosti sudske ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju, naveo, između ostalog, da predmet takvih ugovora nisu samo nepokretnosti (za šta su isključivo nadležni notari), već i pokretne stvari, ukazujući da je i to jedan od razloga za neophodnost sudske ovjere, budući da Zakon o nasljeđivanju ne pravi razliku između pokretne i nepokretne imovine. U tom kontekstu Kantonalni sud je istakao da je činjenica da je i danas važeći Zakon o nasljeđivanju koji se primjenjuje u Federaciji BiH iz 1980. godine i da odredbe kojima je regulirano pitanje ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju nisu mijenjane nakon stupanja na snagu Zakona o notarima i da je sud u takvim okolnostima dužan da provodi važeće zakonske propise koji su za navedeni sud u konkretnom slučaju potpuno jasni.
32. Ustavni sud smatra da ove navode, ipak, treba sagledati u kontekstu trenutne sudske prakse u vezi sa ovim pitanjem nastale nakon početka primjene Zakon o notarima. Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi uočio da na području Federacije BiH (budući da je to pitanje na području RS-a riješeno odredbama novog Zakona o nasljeđivanju) postoje oprečna mišljenja sudova o tome treba li za punovažnost notarski obrađenog i ovjerenog ugovora o doživotnom izdržavanju i naknadna sudska ovjera. Upravo je različito tumačenje relevantnih odredaba Zakona o nasljeđivanju i Zakona o notarima u praksi dovelo do uspostavljanja paralelizma nadležnosti u vezi s pitanjem ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju, a time i do toga da identične propise sudovi u Federaciji BiH tumače dijametralno suprotno. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud pojedini kantonalni sudovi (u Tuzli, Bihaću, pa čak i pojedina vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu koji je donio i konačnu odluku i povodom apelantovog prijedloga za uknjižbu, koja je osporena ovom apelacijom) su zauzeli stav da za notarski obrađen i ovjeren ugovor o doživotnom izdržavanju nije potrebna i dodatna sudska ovjera. Kao dokaz navedenom Ustavni sud se poziva na stav Kantonalnog suda u Bihaću zauzet u Odluci broj 01 0 Dn 002094 10 Gž od 20. septembra 2010. godine u kojoj je navedeni sud istakao: Kad se pođe od toga da je cilj zakonodavca, kod donošenja Zakona o notarima, bio uspostavljanje javne službe u čijoj bi nadležnosti bila notarska obrada isprava (između ostalog i za ugovore o doživotnom izdržavanju), te notarske potvrde i ovjere, koje bi imale karakter i dokaznu snagu javnih isprava, onda je logičan zaključak da je, početkom primjene Zakona o notarima, u FBiH prestala i nadležnost sudova u pogledu ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju od strane sudija, kao neophodnog uvjeta za valjanost tih ugovora, čime je prestala i primjena odredbe člana 120. stavovi 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju. Činjenica da je zakonodavac propustio, početkom primjene Zakona o notarima, staviti van snage odredbe iz člana 120. stavovi 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju, ne upućuje na to da je za valjanost ugovora o doživotnom izdržavanju, pored notarske obrade, neophodna i ovjera ugovora od strane sudije. Dakle, Ustavni sud zapaža da je izneseni stav Kantonalnog suda u Bihaću (sličan stav je zauzet i u Rješenju Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 004395 08 Gz od 15. decembra 2010. godine) suprotan stavu Kantonalnog suda u konkretnom postupku, što navodi na zaključak da relevantna zakonska rješenja kojima je regulirano pitanje ovjere ugovora o doživotnom izdržavanju, sagledana u međusobnom odnosu, ipak nisu precizna i dovoljno jasna (nesinhronizacija Zakona o nasljeđivanju iz 1980. godine sa Zakonom o notarima iz 2002. godine), te da ne slijede princip pravne sigurnosti. U prilog tome ide i zaključak da je upravo i Kantonalni sud, koji je dakle donio konačnu odluku i povodom apelantovog prijedloga za upis koja je osporena ovom apelacijom, u novije vrijeme promijenio svoju praksu te stao na identično stanovište da je logičan zaključak da je početkom primjene Zakona o notarima u Federaciji BiH prestala i nadležnost sudova u pogledu ugovora o doživotnom izdržavanju od strane sudije kao neophodnog uvjeta za valjanost tih ugovora, čime je prestala i primjena odredbe 120. stav 2. i 3 Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Kantonalnog suda broj 090 0 Dn 013940 11 Gz od 23. maja 2012. godine). Pri tom Ustavni sud naglašava da bi u takvoj situaciji kad, dakle, ni sami sudovi, za koje se pretpostavlja da poznaju propise na osnovu kojih sude i u čijoj je isključivoj nadležnosti primjena materijalnog prava, nemaju identičan stav o primjeni relevantnih odredbi vezanih za ovjeru ugovora o doživotnom izdržavanju, bilo iluzorno očekivati da apelant sam otkriva koji je od više načina ovjere „ispravniji“, a na čemu je Kantonalni sud u konačnici temeljio obrazloženje svoje odluke.
33. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta (nepreciznost zakonskih normi) pokretali slična pravna pitanja, da javna vlast, odnosno organi koji provode postupak, nesporno moraju voditi računa o dosljednoj primjeni pozitivnih propisa. Međutim, ukoliko imaju dileme u vezi s primjenom, u takvoj situaciji zakon trebaju tumačiti u korist stranke koja je u pitanju (mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/09 od 30. marta 2012. godine, tačka 54, dostupna na http://www.ustavnisud.ba). Dovodeći navedeno u kontekst ovog slučaja Ustavni sud smatra da je ovakav pristup redovnih sudova u apelantovom slučaju u potpunosti izostao.
34. U kontekstu navedenog Ustavni sud smatra da upravo okolnost da iste zakonske odredbe sudovi tumače na različit način, što za posljedicu ima različito postupanje sudova u vezi s istim pravnim pitanjem (čak i unutar istog suda praksa nije identična), nužno narušava princip pravne sigurnosti, kao neophodnog segmenta za ocjenu opravdanosti miješanja u nečije pravo na imovinu. Stoga Ustavni sud zaključuje da miješanje u apelantovo pravo na imovinu, u situaciji kad su redovni sudovi upravo zbog postojanja „paralelnih“ odredbi imali mogućnost da te odredbe, u smislu navedenog stava Ustavnog suda, protumače u korist stranke koja je u pitanju, što su nesporno propustili učiniti, nije bilo zakonito prije svega s aspekta pravne sigurnosti.
35. S obzirom na zaključak iznesen u prethodnoj tački ove odluke Ustavni sud ne smatra da je potrebno provoditi daljnju analizu u pogledu toga je li «miješanje» u apelantovo pravo na imovinu bilo i u skladu s javnim interesom i načelom proporcionalnosti.
36. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
37. Apelant u apelaciji ističe da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na pravično suđenje i pravo na dom. S obzirom da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio da je došlo do kršenja apelantovog prava na imovinu, Ustavni sud nalazi da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode u vezi s kršenjem prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, budući da se odnose na iste razloge.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima apelantu povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je zbog (u praksi) uspostavljenog paralelizma nadležnosti nastalog nakon početka primjene Zakona o notarima, zbog njegove neusaglašenosti sa Zakonom o nasljeđivanju iz 1980. godine, narušen princip pravne sigurnosti što je za posljedicu imalo nezakonito miješanje u apelantovo pravo na imovinu.
39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 19/01/2016 14:24

Evo novosti oko clana 73

'Današnja odluka ustavnog suda FBiH suda ukida monopol notara u FBiH'

Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je danas da određene odredbe Zakona o notarima (član 6. stav 2., članovi 27. i 73. - "Službene novine Federacije BiH", broj 45/02) nisu u skladu s Ustavom FBiH, a radi se o predmetu/zahtjevu za ocjenu ustavnosti koji je u ovom sudu uputila bivša potpredsjednica FBiH Spomenka Mičić.

Podsjetimo, na javnoj raspravi 2. decembra 2015. godine razmatrana su brojna pitanja koja se tiču osporenih zakonskih odredbi, kojima je, prema podnositelju zahtjeva, "bitno reducirano pravo građana i pravnih osoba da po vlastitom izboru odlučuju da li će pravne usluge zatražiti od advokata ili notara, te uspostavljen monopolski položaj notara u odnosu na advokaturu za izuzetno širok spektar pravnih poslova i radnji, a za čije su izvršenje jednako kompetentni i notari i advokati“.

Nasuprot tome, Predstavnički dom Parlamenta FBiH (Dom naroda se nije očitovao) je onda u odgovoru na zahtjev podnositeljice, naveo da je Zakon o notarima produkt cjelokupne zakonodavne reforme u BiH, te da je donesen u skladu s obavezama koje proistječu iz evropskog integracijskog procesa, a radi povećanja stepena pravne sigurnosti, kao i rasterećenja pravosuđa i javne uprave, te da notarijat predstavlja javnu službu.

Predsjednik Advokatske komore FBiH Branko Marić Feni je kazao da je spomenuta sudska odluka, kojom je utvrđeno da aktuelni Zakon o notarima, odnosno njegove određene odredbe nisu u skladu s federalnim Ustavom, zapravo predstavlja dobitak za građane, jer je, kako navodi, ukinut svojevrsni monopol, te otvorena mogućnost konkurencije, odnosno data prilika građanima da biraju koga će angažirati za određenu vrstu pravnih poslova.

Pojasnio je da su osporenim zakonom, određeni pravni poslovi koji su izvorno pripadali advokatima, praktično preusmjereni, isključivo, na notare, koji štite javni interes, dok su advokati savjetodavci i štite privatni interes.

Ilustracije radi,, članom 73. osporenog Zakona o notarima definirano je da određene poslove mogu vršiti samo notari (ugovori vezani za nekretnine, osnivanje privrednih društava...).

http://epravo.ba/danasnjom-odlukom-suda ... ra-u-fbih/

User avatar
vicious
Posts: 4621
Joined: 05/03/2006 15:41
Location: zrakopraz

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by vicious » 19/01/2016 16:22

I je li ovo sad dobro ili loše? Mislim općenito za nas kao građane i društvo u cjelini, ne bih da ulazim u raspravu o interesima advokata i notara.

Konkurencija je naravno uvijek dobra, ali nekako sam skeptičan. Ako ostanu oni strogi formalni zahtjevi, naročito u vezi sa nekretninama, onda ok. U suprotnom se vraćamo na razne šalabajzere kojima je kancelarija u torbi, i priču "ma ja ću ti završiti ugovor za stoju, ne brini ništa" ;)

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 19/01/2016 16:32

vicious wrote:I je li ovo sad dobro ili loše? Mislim općenito za nas kao građane i društvo u cjelini, ne bih da ulazim u raspravu o interesima advokata i notara.

Konkurencija je naravno uvijek dobra, ali nekako sam skeptičan. Ako ostanu oni strogi formalni zahtjevi, naročito u vezi sa nekretninama, onda ok. U suprotnom se vraćamo na razne šalabajzere kojima je kancelarija u torbi, i priču "ma ja ću ti završiti ugovor za stoju, ne brini ništa" ;)


Najmanje su i prije ove ugovore radili advokati, 95% su radili nadripisari.

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 19/01/2016 21:22

muminovic wrote:Evo novosti oko clana 73

'Današnja odluka ustavnog suda FBiH suda ukida monopol notara u FBiH'

Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je danas da određene odredbe Zakona o notarima (član 6. stav 2., članovi 27. i 73. - "Službene novine Federacije BiH", broj 45/02) nisu u skladu s Ustavom FBiH, a radi se o predmetu/zahtjevu za ocjenu ustavnosti koji je u ovom sudu uputila bivša potpredsjednica FBiH Spomenka Mičić.

Podsjetimo, na javnoj raspravi 2. decembra 2015. godine razmatrana su brojna pitanja koja se tiču osporenih zakonskih odredbi, kojima je, prema podnositelju zahtjeva, "bitno reducirano pravo građana i pravnih osoba da po vlastitom izboru odlučuju da li će pravne usluge zatražiti od advokata ili notara, te uspostavljen monopolski položaj notara u odnosu na advokaturu za izuzetno širok spektar pravnih poslova i radnji, a za čije su izvršenje jednako kompetentni i notari i advokati“.

Nasuprot tome, Predstavnički dom Parlamenta FBiH (Dom naroda se nije očitovao) je onda u odgovoru na zahtjev podnositeljice, naveo da je Zakon o notarima produkt cjelokupne zakonodavne reforme u BiH, te da je donesen u skladu s obavezama koje proistječu iz evropskog integracijskog procesa, a radi povećanja stepena pravne sigurnosti, kao i rasterećenja pravosuđa i javne uprave, te da notarijat predstavlja javnu službu.

Predsjednik Advokatske komore FBiH Branko Marić Feni je kazao da je spomenuta sudska odluka, kojom je utvrđeno da aktuelni Zakon o notarima, odnosno njegove određene odredbe nisu u skladu s federalnim Ustavom, zapravo predstavlja dobitak za građane, jer je, kako navodi, ukinut svojevrsni monopol, te otvorena mogućnost konkurencije, odnosno data prilika građanima da biraju koga će angažirati za određenu vrstu pravnih poslova.

Pojasnio je da su osporenim zakonom, određeni pravni poslovi koji su izvorno pripadali advokatima, praktično preusmjereni, isključivo, na notare, koji štite javni interes, dok su advokati savjetodavci i štite privatni interes.

Ilustracije radi,, članom 73. osporenog Zakona o notarima definirano je da određene poslove mogu vršiti samo notari (ugovori vezani za nekretnine, osnivanje privrednih društava...).

http://epravo.ba/danasnjom-odlukom-suda ... ra-u-fbih/



Isti sud a drugacija odluka u predmetu Aziza Kurtovica

User avatar
muminovic
Posts: 3267
Joined: 17/08/2013 15:10

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by muminovic » 19/01/2016 21:26

Ne, nije isti sud.

Ovo je Ustavni FBiH
a onaj je Ustavni BiH

User avatar
zmaj56
Posts: 578
Joined: 30/09/2008 13:23
Location: svugdje

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by zmaj56 » 20/01/2016 09:42

Koja je onda jača po snazi?

Ovo je pravo čudo od mješavine institucija.

User avatar
Miki123
Posts: 1786
Joined: 23/09/2007 12:44

Re: Clan 73.stav 5 Zakona o notarima

Post by Miki123 » 20/01/2016 16:07

zmaj56 wrote:Koja je onda jača po snazi?

Ovo je pravo čudo od mješavine institucija.


nisu se u putu srele. nemaju veze jedna s drugom.

Post Reply