Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
@fia A zasto se tako ljutis brzo, impulsivna si dosta. A doduse i ja sam.
Pored svakog prijevoda Kur'ana imamo odmah pored original na arapskom. U takvoj situaciji pogresan prijevod ne igra bitnu ulogu.
A ja bi zaista volio da mi kazes kako je ta najstarija biblija dostupna svima, evo kako ja da npr citam iz nje pod pretpostavkom da znam hebrejski? Ili se ona cuva u nekom muzeju samo?
Pitas me na koji original Kur'ana mislim kad je on zapisivan na razlicitim materijalima. A ja fino rekoh ali me nisi slusala, eh tebe
Kur'an su ljudi znali napamet i njegovo zapisivanje je bila dodatna sigurnost za njegovo ocuvanje. Evo ja koji sam prilicno laik znam bar 15 sura napamet, i na arapskom i na bosanskom, vjeruj mi ajete iz tih sura mozes napisati na stotinu razlicitih materijala a zatim ih sve spaliti neces niti jedno slovo iz moje glave izbrisati. Bez ikakvih problema mogu to prenijeti ponovo na papir. Eh isto tako postoje hafizi koji cijeli Kur'an znaju napamet, postojali su i tad i postojat ce do kraja ovog svijeta.
I prijevod je totalno nebitan, pusti mlivu i korkuta, ja sam govorio o razlicitim verzijama biblije a ne prijevodima.Ti znas i sama da postoji vise verzija biblija, ne prijevoda vec verzija. Jedni priznaju neke knjige drugi ne priznaju. Jedna biblija ima 73 knjige, jedna ima 66 itd itd. Dok je Kur'an samo jedan, i kod sija i kod sunita. Neke razlicitosti u prijevodima su moguce jer je arapski jezik bogat jezik, i nekad jedna rijec moze imati nekoliko znacenja, pa prevodioci cesto odaberu razlicite rijeci. Takvo nesto meni nije sporno dok god imamo uvid u original. Ja uvijek mogu provjeriti original Kur'ana i naci tacan prijevod. Volio bi da to mogu i u slucaju biblije. Mene religija zanima i koliko god ti sumnjala u moje motive to je tako. A slobodno mozes imati lose misljenje o meni. To me plaho ne dotice.
perfekcionista
Hoćemo li krenuti dalje?
Imam utisak da prebrzo pročitaš ono što napišemo pa ne uhvatiš sve.Pitaš kako se onim citatom mogu objasniti citati koje si naveo.Nisam mislio na te citate.Napisao sam "neki citati",dodat ću sada ,do kojih ćeš doći čitajući Bibliju.
Obećao sam da ću pisati o zakonima i načelima,bez dobrog razumijevanja toga ne možemo razumjeti Bibliju.
Riječ “zakon” prijevod je hebrejske riječi tohráh. Jedan bibličar kaže: “Ova je riječ nastala od glagola koji znači uputiti, voditi, upraviti, ciljati pravo. Dakle, ona se (...) odnosi na pravilo ponašanja.”
I ta se pravila odnose na tačno određenu situaciju.
Na primjer u 2.Mojsijeva 20: 13 -Ne ubij!
14 Ne učini preljub!
15 Ne ukradi!
16 Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svojega!
17 Ne poželi kuće bližnjega svojega! Ne poželi žene bližnjega svojega, ni roba njegova, ni robinje njegove, ni bika njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega!”
Pored onih poznatih deset zapovijedi ,hebrejska pisma sadrže preko 600 zakonskih odredbi.
No iza svakog zakona stoje određena načela na kojima se taj zakon temelji.
Na primjer ,gore citirani zakon“ne učini preljub“temelji se na načelu vjernosti svom bračnom partneru.Međutim,vjernost bračnom partneru uključuje puno više,ne samo „ja sam vjeran svojoj ženi jer je ne varam sa drugom“.Flert je također oblik nevjerstva,gledanje pornografije je nevjerstvo ,gledanje za ženama na ulici je nevjerstvo,masturbacija je nevjerstvo...
Ako bi nam trebao zakon da reguliše ovu oblast,spisak tih pravila bi bio beskonačan.
Ne učini preljub
Ne flertuj
Ne gledaj pornografiju
Ne gledaj za ženama
Ne masturbiraj
Ne ...
Ne...
Međutim,Isus je svojim sljedbenicima pokazao,naučio ih da vide ,da prepoznaju ,koja načela stoje iza određenih zakona.tako da im ne treba spisak pravila već da oni sami razmišljanjem sami dođu do zaključka što nije dobro raditi,odnosno što je dobro raditi,tako da ne treba spisak ovo je dobro raditi,a ovo je loše ako se radi.
Na primjer,u Mateju 5:28 piše-A ja vam kažem: Svatko TKO POŽUDNO GLEDA NEKU ŽENU već je u srcu svojemu počinio preljub s njom.
U ovom načelu sažet je cijeli spisak onoga što se može nazvati nevjerstvo prema bračnom partneru.
POŽUDNO GLEDATI NEKU ŽENU ,tu je uključena i ulica i pornografija,i flert,i masturbacija i još puno toga.
U ovom načelu Isus je otkrio i pravi uzrok preljuba,POŽUDA ,ili želja za drugim osim onoga što je moje.Na sličan način je to izraženo u gore citiranom 17.retku iz 2.Mojsijeve,gdje stoji „ne poželi žene bližnjeg svojega“.
Sa ovim možemo povezati i načelo iz Marka 12:31-‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!
Ako volim bližnjeg svojega,neću ga ubiti,neću učiniti preljub,neću mu ništa ukrasti,neću protiv njega lažno svjedočiti,neću poželiti nešto njegovo...I ovdje bi se mogao napraviti veliki spisak pravila što ne bih trebao raditi ako volim svog bližnjeg.
Zato umjesto da imamo spisak zakona Isus je poučio kako načela prepoznati ,te kako ih primijeniti.
Živjeti prema načelima zahtijeva više truda,jer od nas traži da razmišljamo koje načelo je uključeno u određenu situaciju.
Sa druge strane,živjeti po zakonu ne zahtijeva toliko truda jer je to spisak pravila šta smiješ a šta ne smiješ.Potrebno je samo znati taj spisak pravila,držati se tog spiska i ti si dobar.Da bi se držao zakona ne trebaju ti nikakvi osjećaji jer je postojala kazna za kršenje zakona.
Za živjeti po načelima potrebna je ljubav.Voljeti Boga i ljude.Ko neko ne živi po nekim načelima neće uslijediti kazna.
Primjer,ako neko požudno gleda ženu,nema nikakve kazne za to,ali on očito ne voli ni Boga a niti ljude.
Zato je Isusova zadaća između ostaloga bila da nauči svoje učenike razvijati takvu ljubav.
Onaj ko voli Boga neće tražiti rupe u zakonu .
Molim te napiši neke citate pa da vidimo koja načela se mogu izvući iz njih.
Evo naveo si 10 zapovjedi koje su naravno lijepi propisi kojih bi se svako trebao pridrzavati. Imam jedno pitanje vezano za to, ali zaista sa iskrenim zanimanjem pitam, koje je tvoje misljenje zbog cega u 10 Bozijih zapovjedi koje su na neki nacin okosnica cijelog biblijskog zakona nije spomenuta molitva Bogu? Inace zbog cega u starom zavjetu se vrlo rijetko spominje molitva Bogu, Jahve uglavnom trazi zrtve paljenice da se prinose za njega ali ne i molitvu? Zbog cega je zrtva paljenica ustvari bitna, i kako se ona ustvari izvodi. Citajuci koliko sam ja shvatio Bog ih s neba nekako spali i tek onda je primljena. Zar ne?
Evo da navedem jedno od ljepsih poglavlja u bibliji, knjiga siharova 11
Mudrost uzvisuje glavu siromahu
i posađuje ga među knezove.
2Ne hvali čovjeka po obličju njegovu
i ne preziri nikoga zbog njegova izgleda.
3Malena je pčela među stvorovima krilatim,
ali ona daje slast najslađu.
4Ne uznosi se zbog odjeće koju nosiš
niti se uznosi zbog svojih počasti;
jer čudesna su djela Gospodnja,
iako su skrivena ljudima.
5Često su kraljevi sjedili na tlima,
a neznanac je stekao krunu.
6I često su moćnici bili jako poniženi
i odličnici potpali pod tuđu vlast.
Jahve Bog prije nego je oformio Izrael kao svoj narod,nije imao narod kao grupu koja ga je obožavala.Bili su to pojedinci ili obitelji.Na primjer, u vrijeme Noe Bog se nije nikom drugom obratio,samo Noi,a Noa svojima i naravno drugim ljudima prenio ono što je njemu Bog rekao.
Abrahamov otac, Terah, obožavao je idole (Jošua 24:2-Tada je Jošua rekao svemu narodu: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Nekoć su praoci vaši, a među njima i Terah, otac Abrahamov i otac Nahorov, živjeli s one strane Rijeke, i služili drugim bogovima.). Međutim Abraham nije obožavao beživotne idole mnogih bogova, nego samo Jehovu Boga.Što ga je potaknulo na to? On je gotovo čitav svoj život, točnije 150 godina, bio suvremenik Noinog sina Šema. Ako je poznavao tog ostarjelog čovjeka, vjerojatno je iz prve ruke saznao kako je Jehova njega i njegovu obitelj sačuvao na životu tijekom općeg potopa. To mu je nesumnjivo pomoglo da uvidi koliko je važno obožavati Jehovu Boga.U svakom slučaju, Abraham je na temelju onoga što je doznao o pravom Bogu razvio snažnu vjeru u njega. Jehova, Bog koji “ispituje srca”, u Abrahamovom je srcu vidio mnoge lijepe osobine te mu pomogao da postane još bolji čovjek .
Svi ti vjerni obožavatelji Boga nisu iza sebe imali svoje sljedbenike,to su bili pojedinci sa svojim obiteljima,vjerovatno su poznavali još neke vjerne Božje sluge koji su živjeli daleko od njih,ali nikada se nisu organizovali u neku grupu,u džemat ili ummet.Ti pojedinci su bili rasijani svuda po tom dijelu svijeta.Obzirom na tu činjenicu oni nisu imali jedan pisani zakon po kojem bi se vladali.Učili su na temelju onoga što su im drugi vjerni prenijeli.
Na primjer Josip.Kada ga je Potifarova žene nagovarala da legne sa njom on ju je odbio.Rekao je 1.Mojsijeva 39:9-Pa kako bih mogao učiniti to veliko zlo i ZGRIJEŠITI SAMOME BOGU?
Iako nije imao zakon iz koga bi mogao dobiti jasnu uputu da bi to bio preljub i grijeh prema Bogu,on je to mogao saznati od roditelja ili iz primjera drugih slugu iz prošlosti.Možda primjer Adama koji je imao samo jednu ženu,ženu samo za njega ni za koga drugog.
Ako pročitamo Bibliju do izlaska Izraelaca iz Egipta vidjet ćemo da su se vjerni Božji sluge uvijek obraćali Bogu u molitvi.Molitva kao i moralno ponašanje nisu im bili nigdje naređeni.Oni su učili iz onoga što je Bog govorio pojedinim Božjim slugama.
Primjer,znali su zašto je Bog uništio ljude u potopu,mogli su zaključiti Bog to ne odobrava onda to neću raditi.Zašto su uništeni Sodoma i Gomora,onda to Bog ne odobrava ,prema tome neću to ni raditi.
Molitve koje su ti vjerni sluge upućivali Bogu bili su u stvari razgovori sa Bogom.To je bilo spontano izgovaranje svojih misli,svojih strahova,želja,osjećaja.Nisu unaprijed naučili napamet molitvu pa je izgovorili.
Evo primjer Abrahamovog sluge kojeg je Abraham poslao da nađe ženu za njegovog sina .Taj sluga se za pomoć obraća Bogu: 1.Mojsijeva 24:10-14-Potom je sluga uzeo deset deva iz stada gospodara svojega i spremio svakovrsna blaga gospodara svojega koja su i bila u rukama njegovim. Tada je ustao i krenuo u Mezopotamiju u Nahorov grad. 11 Stigavši tamo, pustio je deve da poliježu izvan grada kod bunara. Bilo je to u predvečerje, kad žene izlaze da zahvaćaju vodu. 12 A onda je rekao: “Jehova, Bože gospodara mojega Abrahama, molim te, učini danas ovo djelo preda mnom i milostiv budi gospodaru mojemu Abrahamu! 13 Evo, stojim kraj izvora vode, a kćeri stanovnika grada ovoga dolaze zahvaćati vodu. 14 Neka djevojka kojoj kažem: ‘Molim te, spusti vrč svoj da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij, i deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za slugu svojega Izaka! Daj da po tome znam da si pokazao milost gospodaru mojemu!”
Ako detaljnije obratimo pažnju na molitve koje su zapisane u Bibliji do Izlaska Izraelaca iz Egipta ,vidjet ćemo da je to bilo nešto što su ti vjerni sluge smatrali nešto razumljivo samo po sebi,nije im niko morao reći molite se Bogu,oni su to znali i osjećali ,i željeli da upućuju molitve Bogu.
Izlaskom Izraelaca iz Egipta ,Bog od njih formira narod kojemu daje zakon .
OBZIROM DA JE MOLITVA BILA NEŠTO DOBROVOLJNO,NEŠTO ŠTO NEKO TREBA ŽELJETI A NE MORATI,I OBZIROM DA JE MOLITVA RAZGOVOR SA BOGOM.JEHOVA NIJE ŽELIO DA NEKOGA PRISILJAVA DA MU SE OBRAĆA,NE ŽELI NIKOGA NATJERATI ZAKONOM DA MU SE MOLI .MOLITVA KAO NAREDBA NE POSTOJI I STOGA NIJE NI MOGLA BITI DIO DESET ZAPOVIJEDI.
Proučavajući molitve možemo naučiti što može biti sadržaj naših molitvi,odnosno za što se možemo moliti,kako se moliti,koliko dugo molitva može trajati,kada se moliti ,kakve su osjećali izrazili u molitvi,u kakvom su emotivnom stanju bili i još puno toga.
ŽRTVE
Možemo primijetiti da se u 3. Mojsijevoj, od 1. do 7. poglavlja, pojedinačno opisuje pet glavnih vrsta žrtava — žrtva paljenica, žitni prinos, zahvalna žrtva, žrtva za grijeh i žrtva za prijestup — iako se neke od njih zapravo prinosilo zajedno. Primjećujemo i to da se te žrtve dva puta opisuje u tim poglavljima, ali s različitim ciljem: prvi put se u 3. Mojsijevoj 1:2–6:7 detaljno navodi što se trebalo prinijeti na oltar, a drugi put se u 3. Mojsijevoj 6:8–7:36 ukazuje na dijelove koje je trebalo odvojiti za svećenike i dijelove koji su pripadali osobi koja je prinijela žrtvu. Zatim se u 28. i 29. poglavlju 4. Mojsijeve navodi opis koji bismo mogli nazvati detaljnim vremenskim rasporedom jer se navodi što se trebalo prinositi svakog dana, tjedna, mjeseca i na godišnje praznike.
Neke žrtve su bile obavezne a neke dobrovoljne.
Žrtva paljenica je bila dobrovoljna žrtva.Žrtva koju je neko prinio iz zahvalnosti Bogu.Nije to morao učiniti ali eto nešto ga ponukalo i on je prinio tu žrtvu.Ubijenu životinju se spaljivalo na žrtveniku.
Te žrtve nisu uključivale samo spaljivanje biljaka i životinja na žrtveniku.
Te žrtve su mogle biti davanje sebe u službu Bogu. Ili Nečega svoga. To je bilo dobrovoljno.
Evo primjer: Jiftah je silno želio imati Božje vodstvo, pa se zavjetovao Bogu: “Ako mi predaš u ruke sinove Amonove, neka Jehovi pripadne onaj tko izađe na vrata doma mojega, tko izađe meni u susret kad se vratim kao pobjednik od sinova Amonovih i njega ću prinijeti kao žrtvu paljenicu!” Bog je uslišio Jiftahovu molbu i pomogao mu da u ‘velikom pokolju’ porazi 20 amonskih gradova. Tako su Izraelovi neprijatelji bili pokoreni (Suci 11:30-33).
No kad se Jiftah vratio iz bitke, u susret mu je izašla njegova voljena kći jedinica! Biblija izvještava: “Kad ju je ugledao, razderao je haljine svoje, govoreći: ‘Jao, kćeri moja! Doista si me u tugu bacila i baš si ti ta kojoj sam nevolju nanio! Jer sam se zavjetovao Jehovi i ne mogu poreći što sam zavjetovao’” (Suci 11:34, 35).
Je li Jiftah uistinu namjeravao žrtvovati svoju kćer? Nipošto, to mu nije bilo ni nakraj pameti. Jehova mrzi prinošenje ljudskih žrtava, što je bio jedan od strašnih običaja u Kanaanu (3. Mojsijeva 18:21; 5. Mojsijeva 12:31). Jehova ne samo da je svojim duhom vodio Jiftaha kad je ovaj dao svoj zavjet nego je i blagoslovio njegovu vojnu akciju. Biblijski izvještaj pohvaljuje Jiftahovu vjeru i njegovu ulogu u izvršavanju Božjeg nauma (1. Samuelova 12:11; Hebrejima 11:32-34). Prema tome, potpuno je nezamislivo da bi Jiftah prinio ljudsku žrtvu, odnosno počinio ubojstvo. Na što je onda mislio Jiftah kad se zavjetovao da će Jehovi prinijeti kao žrtvu čovjeka?
Jiftah je očito mislio da će onoga tko mu izađe u susret posvetiti za posebnu službu Bogu. Mojsijev zakon dopuštao je mogućnost da se osoba zavjetom posveti Jehovi. Tako su, naprimjer, žene služile u svetom šatoru — možda su nosile vodu (2. Mojsijeva 38:8; 1. Samuelova 2:22). No o toj se službi ne zna mnogo, kao ni o tome je li bilo uobičajeno da osoba trajno služi na taj način. Jiftah je očigledno mislio na takvu posebnu službu kad se zavjetovao Jehovi, a njegov je zavjet po svoj prilici podrazumijevao trajni ostanak u toj službi.
Jiftahova kći, a kasnije i dječak Samuel dobrovoljno su ispunili zavjete svojih bogobojaznih roditelja (1. Samuelova 1:11). Budući da je Jiftahova kći vjerno služila Jehovi, očito je i ona poput svog oca smatrala da se očev zavjet mora izvršiti. To je uistinu bila velika žrtva, jer je ispunjenje tog zavjeta značilo da se nikada neće udati. Stoga je neko vrijeme oplakivala svoje djevičanstvo, jer je svaki pripadnik izraelskog naroda želio imati djecu kako bi sačuvao obiteljsko ime i nasljedstvo. Za Jiftaha je ispunjenje zavjeta značilo da više neće živjeti sa svojom voljenom jedinicom (Suci 11:36-39).
Bit ću slobodan da umjesto perfekcioniste ovu temu gurnem naprijed.
Tokom ove diskusije neki su se također uključivali,molio bih vas da ponovo krenemo.Svi ćemo puno naučiti.
Tema se tiče onoga što ste čitali u Bibliji,pa vam se to sviđa ili ne sviđa, o tome možemo razgovarati.
Ili pojašnjenje nekog dijela Biblije.
