Čiji li su bogumili?

[Lady Agora]

Za Hansa Furhagene nisam nikada čula ali sam nedavno dok sam studirala učenja reformatora Luthera, Calvina, Knoxa, Zwinglia i Husa spekulisala da li bi se bez osmanskog osvajanja Bosne Crkva Bosanska razvila u jednu protestansku crkvu.
Mislim da bi u povoljnim uslovima manje vjerovatno bio razvoj u pravcu Lutherovog evangelizma ali su sličnosti sa Calvinom veće.
U tom slučaju bi se moglo reći da bogumili (Crkva Bosanska) pripadaju istorijskom nasljedstvu svih Bosanaca i Hercegovaca ali su njihovi najbliži duhovni nasljednici današnje prezbiterijanske crkve.
Ali u svako slučaju treba čitati Furhagena i njegovu liniju argumentacije.

[PipiDugaDevetka]

Pa, koje ličnosti su vodile polemiku na stranicama Oslobođenja? Koje stavove su zastupali?
Šta se moglo naučiti, spoznati iz polemike?

[fedor]

Ima jedan lik na forumu, zove se bogumil. On će dati adekvatan odgovor na tvoje pitanje!

[Jazz_Junkie]

Da li se ta polemika mogla pratiti samo u bh. izdanju? U ovom internacionalnom izdanju nisam nista vidio, a skoro svaki dan sam ga kupovao.

[Elmir_bug]

Pa valjda nasi,samo sto se sad postavlja ono pitanje,a koji smo to mi?

[Shoshana]

Bogumili su, valjda, bugarski...

[barby02]

Boziji, Bogu mili

[theTruePath]

nikakve koristi od njih,ciji god da su

[NIN]

nikakve koristi od njih,ciji god da su

Rat na nasim prostorima se desio upravo radi pavijana kao sto je ovaj gore i, budite sigurni, sve dok su ovakvi vecina zastave se ponovo vezu u doglednoj buducnosti! Balkan je tipican primjer kako idiotluk, nepismenost, ignorantnost i nezainteresovanost moze biti pogubna. Zato, knjige u ruke, pamet u glavu.

[statix]

Simbolika jelena

Životinje (čest motiv na stećcima i imaju religiozno-simbolički karakter; najčešće predstave jelena (Stolac, Ljubinje, Bileća) kao simbol sjedinjenja duše s Bogom, kao što jelen čezne za šumskim potokom; konj bez jahača označava palog ratnika na bojnom polju; predstava zmije na stećcima od donje Neretve do Neuma (možda i kao predstava jegulje!), a motiv zmije i guštera iz Boljuna i Opličića su, zna se, djelo majstora - klesara Grubača koji je potpisao 2 takva stećka iz 1477. godine; rjeđe su predstave psa, ribe, zmajeva ili drugih fantastičnih životinja iz mašte (kao simbol pakla...).

Priču o simbolu jelena započinjemo u jugositočnoj Hercegovini.

Kasno je ljeto i priroda neprimjetno poprima jesenje ruho. To je najbolje vrijeme za posjetu Badnju, polupećini u kanjonu Bregave nedaleko od Stoca. I u Bregavi je dovoljno vode, tako da je to sada već prava rijeka. Samo mjesec dana ranije ovdje bi zatekli suho korito.

Kratkotrajni a jaki pljuskovi operu zrak tako da je slika do krajnjih granica horizonta čista, a i boje dobiju na intenzitetu. Jednostavno praznik i za oči i za objektiv fotoaparata.

Ni mi ne izmičemo jednom takvom pljusku. Ali to smatramo dobrom, nikako nezgodom. Doći na ovo mjesto, hodati stazama kuda su prohodile noge najstarijih nama danas poznatih stanovnika Hercegovine, mora biti rijetka sreća. Biti tu sa prijateljima i kćerkom koje privlače ta skrivena mjesta našeg krša više od promocije po Ferhadiji ili plažama Shefeningena odnosno rasparava o razlici faktora kakvog ulja za sunčanje na plažama Tunisa ili Turske. Saznanje da je dodirnuti ovaj sveti kamen podno badanjske stijene, preći rukom po onim istim mjestima po kojima je prelazila ruka nekog mladog lovca prije 15-tak hiljada godina važnije i sadržajnije od pokazivanja na plažama Dar Đerbe ili Antalije mora ispunjavati jednog prosječnog oca srećom. Jer šta ima ljepše od doma i zavičaja. Toliko rasutih Božijih znakova bosanskhercegovačke hijerogeografije diljem naše zemlje čeka. Ima li boljeg puta za mlade ljude od njihovog upoznavanja, iščitavanja i spoznavanja. Usput, sve drugo dolazi samo po sebi.

Godinama je u hladu badanjskih stijena plandovala stoka i praznila svoja crijeva tako da se napravio debeo sloj đubreta, toliki da se Borojevčanima isplatilo kopati ga, iznositi i posipati po njivama. Tako je 1976. godine otkrivena kamena ploča sa ugraviranim crtežom i počela priča o Badnju. Danas ovdje više ne planduje stoka, ljudi ima, ali insana vrlo malo. Međutim, nije to samo ovdje tako, dunjalučki je to udes. Tako ovo sveto mjesto dvadesetak godina kasnije više jednostavno nikog i ne zanima.

Mjesto je po svim svojim prirodnim karakteristikama idealno za boravak. Tek kad se čovjek nađe podno ovih stijena to spozna. Treba samo zamisliti paleolitskog lovca kako sa ovog istog mjesta gleda prema obalama bistre rijeke na koju dolaze jeleni, košute, divlji konji, ..., kako se pašnjaci zelene, kako u predvečerje pastrmke iskaču za muhama što se igraju nad površinom vode, jednostavno, kako proljeće zamjenjuje još jednu hladnu zimu, kako život cjelokupne prirode ponovo kreće u novi godišnji ciklus.

Na crtežu kome su oborine a i vatra nekih kasnijih posjetilaca, uništile više od polovine površine, može se raspoznati stražnja polovina neke životinje. Đuro Basler prvi koji je istraživao ovo mjesto zaključio je da se radi o konju što su usvojili i svi oni koji su kasnije pisali o Badnju.

Crtež pripada mlađoj paleolitskoj umjetnosti. On je nastao rukom nekog nadarenog lovca iz skupine epigravetijenskih stanovnika koji su živjeli u tim područjima od otprilike 15.000 do 11.000 godine p.n.e.

Osim crteža, prilikom arheoloških iskopavanja nađeno je na hiljade kremenih alatki ali i brojne ogrlice kojima se ne može osporiti magijska, a samim tim i obredna uloga. U paleolitskoj umjetnosti najčešće su ogrlice izrađene od jelenjih očnjaka. I ogrlice iz Badnja su gotovo sve izrađene od školjki i jelenjih zuba. Nije bez značaja da su u Badnju pronađeni neki zubi jelena koji su služili kao privjesci pri čemu su bili dodatno ukrašeni.

Kasnija arheološka istraživanja, posebno životinjskih kostiju koja je proveo Rober Veilon, pokazala su da je Badanj bio samo privremeno boravište ljudi u određenom vremenu, otprilike od ožujka do svibnja te sa du kosti jelena najčešće među nalazima životinjskih kostiju više od polovine u gotovo svim slojevima. Zašto baš u tom godišnjem dobu? Može se samo, sa više ili manje vjerovatnoće, pretpostaviti da je to bilo u vrijeme nekih obreda posvećenih proljeću.

U bosanskoj svetoj geografiji poštovanje jelena je zasvjedočeno toponimima - vrhovima: Malim i Velikim Ljeljenom na planini Visočici na koje se u nastavku nadovezuje najviši vrh planine koji ima znakovito ime Džamija, dakle sveta građevina. Vjerujem da je nekada taj vrh bio također sveti prosotr na kome su se okupljali ljudi čistih duša. Mali i Veliki Ljeljen vodili su (ili bili vodiči) prema tom mjestu. Džamija kao toponim vrha i ovdje, kao na još nekoliko mjesta u BiH, pokazuje kontinuitet svetog predanja od najstarijih vremena do danas.

Motiv lova na jelena koji je dosta čest na stećcima, ali ga ima i na grobnim spomenicima u drugim krajevima - posebno su po tome poznati sarkofazi Merovinga - koji, usput rečeno, osim ove sličnosti sa našim srednjevjekovnim spomenicima imaju, kao i stećci, vrlo jasnu orijentaciju prema stranama svijeta. Ovaj se motiv tumači, na osnovu svega što je naprijed izneseno, kao borba pokojnika, odnosno borba njegove duše (što je u ovom slučaju predstavljeno jelenom) sa htonskim božanstvom smrti, odnosno jahačem ili lovcem kojim su predstavljeni. Jelenovi atributi: čistoća, svjetlost i ponovno rađanje po svemu se uklapaju u doktrinarna učenja o duši i njenoj seobi kod bosanskih krstjana.

Poruka koju scena jelena ili lova na jelena upućuje vanjskom svijetu jeste dio neodgonetnutog jezika simbola. Mak Dizdar osjeća da je kompletna doktrina bosanskih heretika sakrivena u jeziku uklesanom na kamenu:



Dizdar: Ljeljeni

Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika
kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi
(Njima
Ljudima)
Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korjena
te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku
(I rastrkaše se na sve četiri stra
Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje
(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekaju
da nova šuma naraste i da se ponovo nasele
(U ono okrilje
Iz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova)

Autor: Jasminko Mulaomerović (skracen tekst)

[theTruePath]

Čiji god da su, bez njih bi ovaj svijet bio puno siromašniji:


"Ovdje lezi Dabiz u majke jedini sin
Vjerovah otčima a ne srdcu
I sad mi je zal.
Na raskrsnicama zivota stajah
Na jednu stranu me vuklo srce
Na drugu otči, krenuh za otčima
Sakupljah posjede
Zivot mimo mene protheče

Legoh 1333. G
Na svom posjedu ali bez Thanine Ljubavi."

cemu taj nick lyuter? sta ti sad zagovaras,da se bosnjaci pokrste na protestanstsko krscanstvo? bilo je i tih pokusaja,,nije uspjelo

[bingov buraz]

Čiji god da su, bez njih bi ovaj svijet bio puno siromašniji:


"Ovdje lezi Dabiz u majke jedini sin
Vjerovah otčima a ne srdcu
I sad mi je zal.
Na raskrsnicama zivota stajah
Na jednu stranu me vuklo srce
Na drugu otči, krenuh za otčima
Sakupljah posjede
Zivot mimo mene protheče

Legoh 1333. G
Na svom posjedu ali bez Thanine Ljubavi."

cemu taj nick lyuter? sta ti sad zagovaras,da se bosnjaci pokrste na protestanstsko krscanstvo? bilo je i tih pokusaja,,nije uspjelo

A zasto bi tebi smetalo i da zagovara?Ako je tvoja vjera dovoljno jaka ne moze te niko nagovoriti.

Sto se tiče teme bogumili ili pripadnici crkve bosanske su naši kao i sto su naši i katolici i pravoslavni i svi ostali koji su nekad nastanjivali ovu zemlju.Hvala lijepo i dovidjenja.

[theTruePath]

Nisu nasi vec su svoji,hvala lijepo

[theTruePath]

A zasto bi tebi smetalo i da zagovara?Ako je tvoja vjera dovoljno jaka ne moze te niko nagovoriti.

Smetalo bi svakom normalnom,jer nema mira na Balkanu,posebno kad se potezu takve osjetljive teme,mi smo dozivljavali genocid radi pripadnosti jednoj vjeri i sad da neko koristi nasu istorijsku proslost kako bi nas ponovo pokusao pokrstiti to je i vise nego za smetanje

[bingov buraz]

A zasto bi tebi smetalo i da zagovara?Ako je tvoja vjera dovoljno jaka ne moze te niko nagovoriti.

Smetalo bi svakom normalnom,jer nema mira na Balkanu,posebno kad se potezu takve osjetljive teme,mi smo dozivljavali genocid radi pripadnosti jednoj vjeri i sad da neko koristi nasu istorijsku proslost kako bi nas ponovo pokusao pokrstiti to je i vise nego za smetanje

Ko te bolan pokusava pokrstiti pa zivis u krcscanskoj zemlji (vise ateisticka al hajd) pa ne vidim da te neko razapinje da se pokrstis.A za bosanske muslimane se ne boj znali su oni sacuvati svoju vjeru i u tezim vremenima.

[theTruePath]

A zasto bi tebi smetalo i da zagovara?Ako je tvoja vjera dovoljno jaka ne moze te niko nagovoriti.

Smetalo bi svakom normalnom,jer nema mira na Balkanu,posebno kad se potezu takve osjetljive teme,mi smo dozivljavali genocid radi pripadnosti jednoj vjeri i sad da neko koristi nasu istorijsku proslost kako bi nas ponovo pokusao pokrstiti to je i vise nego za smetanje

Ko te bolan pokusava pokrstiti pa zivis u krcscanskoj zemlji (vise ateisticka al hajd) pa ne vidim da te neko razapinje da se pokrstis.A za bosanske muslimane se ne boj znali su oni sacuvati svoju vjeru i u tezim vremenima.

Ne pitam niti kazem da postoje neki sistematski pokusaji,ali pitam gore Luthera koji je njegov cilj? ti nemas plaho necega radi cega bi trebao da se mjesas

a znam da su Bosnjaci cuvali vjeru u puno tezim trenutcima,i ne sumnjam da ce to i nastaviti ,hvala sto me podsjeti

[bingov buraz]

Ne pitam niti kazem da postoje neki sistematski pokusaji,ali pitam gore Luthera koji je njegov cilj? ti nemas plaho necega radi cega bi trebao da se mjesas

a znam da su Bosnjaci cuvali vjeru u puno tezim trenutcima,i ne sumnjam da ce to i nastaviti ,hvala sto me podsjeti

Shvati da ne mozes ti odredjivati ko ce kada i zasto otvoriti neku temu,postoji moderacija da odredi kako i sta moze.Sto se tice @lutera mozda iz istog razloga je otvorio temu kao i ti sto si o fudbalerima muslimanima.

[PipiDugaDevetka]

Ovom izložbom želi se istaknuti vrijednost stećaka kao dijela našeg kulturnog naslijeđa i potaknuti svjesniji i odgovorniji odnos prema njima.

Izložba je svojevrsno putovanje kroz svijet naših predaka na kojem možemo susresti priče o nastanku srednjovjekovne bosanske države, duhu viteštva, crkvi bosanskoj, bosančici, simbolima na stećcima, legende o njima. Bićete u prilici saznati i nešto više o oblicima stećaka, natpisima na stećcima, načinu njihove izrade, najpoznatijim nekropolama, kao i istraživačima stećaka.

Osim panoa sa tekstovima i autorskim fotografijama, izložbu čine i mnogobrojne reprodukcije stećaka koje su izrađivali članovi našeg ateljea, kao i reprodukcije bosanskih grbova i novčića iz srednjeg vijeka.

Izložba je prilagođena svim uzrastima, pa je mogu posjetiti i učenici osnovnih i srednjih škola.