Četiri prvojanuarske, novogodišnje sarajevske priče

[zvrk]

Četiri prvojanuarske, novogodišnje sarajevske priče

Priča 1.

Uz čestiku Nove Godine, u sms-u je pisalo:“... kako je malena?“ Malena je stene koje je sklonjeno sa ulice jer je bilo bolesno.
Stigao je odgovor: „Hvala mila, malena je umrla sinoć, nisam ti htjela kvariti Novu Godinu, sahranila sam je na sigurno. „
Pri premjestanju i hodanju veterinarima, Malena je imala nesreću da se susretne sa parvovirusom. Umirala je lagano, danima. Njena nafaka nije bila da preživi. Pokušali smo nemoguće – spasiti je od vlastite sudbine i iščušpati iz zagrljaja smrti. Za nju niko ne pita, za njom niko ne plače.

Priča 2.

U posjeti porodici, u prolasku pored kontejnera, čovjek je zaustavio auto. Mršav, plašljiv pas, plahih očiju, koji je tražio ostatke novogodišnjih obroka oko kontejnera, u strahu je izmakao na sigurnu udaljenost. Na serviranu hranu i čovjeka – sumnjičavo je gledao. Je li to čovjek koji će mu naškoditi, kao i većina onih koje sreće? Čovjek se odmakao, a pas je prišao hrani. Upalih rebara, krzna toliko rijetkog da se kroz njeg nazirao snijeg na zemlji. Dok ga je posmatrao kako jede hranu, čovjek je shvatio: ovo mršavo, plašljivo biće pred njim, boluje od demodikoze. Sa
dvije velike rane na vratu, drhtureći od zime, pojeo je večeru i nestao u mraku.

Priča 3.

Četiri šteneta, stara oko mjesec dana, odvojena od majke, našla su se prvi put u životu sama. Čovjek ih je dovezao i otišao. Livada i snijeg. Dršćući od zime, skupili su se jedno uz drugo i stiskali još više, koliko mogu, da se uvjere da su jaki i sigurni. Majčinog toplog tijela nije više bilo. Odmah nakon što ih je našla, djevojka im je stavila dekicu. Bilo je toplije, podnošljivije. Dobili su brzo toplo skloniste od stiropora i kartona, uvezano pertlama, pravljeno ljubavlju i strepnjom da li će preživjeti. Dobijali su i hranu, igrali se ponekad, kada sunce probije oblake, poput gladne djece koja ne razumiju da mozda neće dobiti večeru. Otkrile su ih i komšije i odlučile da im mališani smetaju. Njihovu su nastambicu okrenuli naopako, da maleni ne mogu ući u nju i otišli nošeni mišlju da je grijeh baciti im kućicu, a ovako će maleni biti pametni pa vidjeti da je zatvorena i otići negdje sami. Ali maleni nisu pametni i oni nemaju gdje otići. Na livadi, u snijegu, ponovo dršću, stišćući se jedno uz drugo.

Priča 4.

Vraćajući se kući sa slavlja, čovjek je automobilom prošao pored psa pregaženog na cesti. Stao je i izišao. Pas nije bio mrtav, bio je živ. Umirao je polako, jaukom je pratio svaki auto i dozivao pomoć. Stotine su prošle, niko nije stao. Do jednog. Čovjek je pogledao pseće oči, pune strave i preklinjanja. Pozvao je policiju, veterinari ne rade. Podigao je umiruće biće i smjestio ga u automobil. Ječanje je prestalo. Oči psa su gledale oči čovjeka, tijelo se umirilo pod ljudskom rukom koja je pokazivala ljubav. Možda i prvi put u psećem životu. Nije se više plašio, možda je i vidio svjetlo na kraju tunela. Našao se privatni veterinar koji je došao i konstatovao da pomoći nema. Ponovo je ljudska ruka prišla psećem tijelu, ovaj put sa iglom. Mirno, siguran zbog iskazane ljubavi, čekao je sudbinu. Duša je otišla, oči ostale otvorene, tek da se zna da je u njima bio život - i da se vidi užas.

Dalje od očiju ovih ljudi, stotine očiju su bile uplašene u mraku, promrzlih tijela, i praznih želuca.

[nihil_]

Prica 5. - par hiljada djece umrlo od gladi u africi za vrijeme novogodisnjeg slavlja i koga boli....

[žulijan asanž]

Prica 5. - par hiljada djece umrlo od gladi u africi za vrijeme novogodisnjeg slavlja i koga boli....

cuju africi. koliko je djece gladovalo kod nas za tu novogodišnju noć?

[nihil_]

Vejrujem mnogo.