klif wrote:Jedina konstanta politikantskih misli elite bosanskih muslimana, danas Bošnjaka, jeste neupitna odanost Islamu.
Promišljena državna politika i strategija za njeno sprovođenja nije nikada postojala. I danas se u svoj svojoj dezorijentiranosti, odbijanju prihvatanja realiteta i nesposobnosti da shvate suštinu demokratskog društvenog uređenja pokušavaju oslanjati na nekakve veze sa Iranom, Saudijskom Arabijom, Pakistanom, „pokrivenom“ Turskom i ostalim državama pripadnicama nekakve „muslimanske internacionale“ koja – uzgred budi rečeno – postoji samo u njihovim glavama, jednako kao što su s kraja 19. vijeka u carigradskoj kalifi vidjeli jedinog garanta za održavanje njihovog prava na prakticiranje religije bez ikakve želje, a još manje sposobnosti, da sebi isvoj djeci naprave državu koja će biti u stanju dati im sigurnost i hljeb.
Normalno je da je takvom mentalnom sklopu idol SPC (po principu „i tata bi sine“) koja je, znamo na koji način, uspjela da objedini religijske, nacionalne i državne interese pod jedan krov, a ne recimo SKJ ili SKBiH, a pogotovo ne politički pluralizam modernog demoratskog društva, jer potonja dva imaju dijametralno suprotan odnos prema religiji od njihovog. Takvom je mentalnom sklopu, također, normalno da borba za „ljudska prava“ počinje i završava tamo, gdje se radi samo i isključivo o muslimanima. Da ne griješim dušu, postavljam pitanje, a ne tvrdnju, sjeća li se neko da je vrhovni vjerski islamski BH poglavar osudio kršenje ljudskih prava neke druge religijske skupine osim muslimanske – recimo kršćana u Turskoj ili nekoj drugoj islamskoj zemlji?
Pogledamo li istoriju Bošnjaka, šta vidimo? Od 15. do kraja 19. vijeka utopljeni u otomansku imperiju i sluge Porte. Odlaskom Osmanlija 1878. gube skoro sve osim religije. Čak i fizički opstanak visi na svilenom koncu. Od njihovog odlaska do 1974. su objekat, nikako subjekat političkih zbivanja. 1974. – 1992. postaju nakratko subjektom, jer su se – iz bilo kojih razloga – uspjeli otrgnuti uticaju religije. Od 1992. – 1995. podnose ogromne žrtve da bi dobili dio FBiH koju moraju dijeliti sa Hrvatima. Od 1995. ponovo očajano pokušavaju naći “carigradkskog kalifu” koji bi trebao biti garant njihovih vjerskih prava ili se uzdaju u “milione braće od Mauritanije do Pakistana” ne bi li se ponovo utopili u “imperiju koja se gradi polako, ali sigurno”, jer instiktivno osjećaju da dugoročno gledano “sami neće moći”. To stoga, jer država postoji samo da pruži okvir za prakticiranje religije. Ni manje, ni više. Plašim se da se ponavlja period od 1878. – 1974.
Do današnjeg dana nisam uspio da dokučim, za kakvu se to BiH bori bošnjačka elita, kako vjerska, tako i politička, jer se to teško može razdvojiti. Da li je cilj „fildžan“ ili jedinstvena i nedjeljiva? Postoji li tu uopšte bilo kakva strategija? Sve ukazuje na to da sa jedinstvenom i nedjeljivom ne bi mogli puno započeti, a volio bih da griješim i da me pozitivno iznenade.
Novi_Nick wrote:Klif,
fantastican prilog, odlicna analiza postojeceg stanja. Sve ovo sto radi tzv Bosnjacka politicka i vjerska elita je totalno protiv interesa Bosanaca (tzv Bosnjaka sa islamskim vjersim prefiksom u prvom redu). Oni su kombinacija izdajnika i nekompetentnih tipova koji u prvom redu na ovaj nacin rade i idu na ruku srpskim i hrvatskim ciljevima totalne teritorijalne podjele BiH i svodjenje tzv Bosnjaka sa islamskim vjersim prefiksom u prvom redu pod jednu obicnu vjersku skupinu koja nece biti nikakav ni politicki ni drzavni ni ekonomski faktor u BiH i sire. Krajnji cilj tzv Bosnjacke politicke i vjerske (izdajnicke) elite je u prvom momentu radikalizacija vjere kod bosanskih muslimana i fildzan teritorijalni prostor. Razlog sto to tako pogresno rade je da pokazu evropi i svijetu da tzv Bosnjaci sa islamskim vjersim prefiksom nisu u stanju da odrze, stvore i imaju neku svoju normalnu evropsku drzavu u kojoj ce oni biti ravnopravni politicki, drzavni, ekonomski, vojni ili bilo kakav drugi bitan faktor. Svjesni su da to evropa i svijet nece prihvatiti i da ce takvom politikom tzv Bosnjacke politicke i vjerske elite evropa i svijet dati Srbiji i Hrvatskoj da anektiraju i podjele teritoriju BiH gdje ce jedan dio pripasti Srbiji a drugi Hrvatskoj. Time se san Srbije i Hrvatske zbog cega je i izbio rat u BiH (podijela teritorije) i ostvario a tzv Bosnjaci sa islamskim vjersim prefiksom svedeni pod jednu obicnu vjersku skupinu gdje nece biti nikakav faktor u BiH i borice se kao sto i sam pises za goli fizicki opstanak kao palestinci. Da bi se izbjela ovakva zamka kojoj su joj postavili tzv politicki i vjerski (izdajnicki) predstavnici narod i nacija Bosanci (bosnjaci islamske religije) moraju se hitno osvjestiti, prepoznati svoje izdajnike i pod hitno ih zamjeniti mladim, skolovanim i pametnim Bosancima patriotima koji ce im pomoci da izbjegnu sve ove namjestne zamke i pomoci im da postanu jaki i normalni politicki, vojni i ekonomski faktor u multikulturnoj i multinarodnoj drzavi BiH.
Obzirom da se ovi citati nalaze na zatvorenoj temi neophodno je otvoriti novu.klif wrote:Ova mala grupa bosanskohercegovačkih muslimana je imala jedinstvenu, i mislim neponovljivu, istorijsku priliku da devedesetih godina prošlog vijeka svijetu pokaže da prakticiranje Islama, ni u jednom momentu, ne mora doći u sukob sa osnovnim načelima demokratije zapadnog tipa i njenim civilizacijskim društvenim vrijednostima. Time je, dugoročno gledano, mogla preuzeti vodeću ideološku ulogu u transformaciji i oblikovanju Islama u jednu od naprednih svjetskih religija, a islamskih država u istinski demokratska društva.
Pretpostavka za to bi bilo
- dobrovoljno, svjesno i konsekventno odustajanje od miješanja u bilo kakva politička pitanja na državnom BiH nivou,
- principjelno istrajavanje na principima odbijanja i, makar i posrednog, podržavanja svake vrste vjerskog radikalizma i fanatizma, te jasnog i nedvosmislenog ograđivanja od istog,
- iskrena opredijeljenost i aktivno zalaganje za ravnopravan tretman svih religijskih skupina na svim društvenim nivoima – kako u zemlji, tako i u inostranstvu, a pogotovo u islamskim zemljama,
- jasno i nedvosmisleno podržavanje i borba za očuvanje i unapređenje civilizacijskih vrijednosti imanentnih zapadnim pluralisičkim demokratskim društvima,
- principjelno odbijanje ili redefinisanje saradnje sa islamskim teokratskim režimima u kojima postoje bilo kakvi oblici kršenja bilo čijih ljudskih ili kolektivnih prava…
Time su se svijetu mogli nametnuti kao kompetentan i principjelan sagovornik (možda čak i kao partner) u rješavanju problema i tektonskih poremećaja izazvnih događajima od 11.9.2001. i mogli bi poslužiti za primjer za istinsku demokratizaciju (islamskih i društava sa islamskim elementima) društva u praksi. Na državnom nivou su takvim odnosom i pristupom mogli do kraja ogoliti i do apsurda dovesti velikodržavne projekte susjednih zemalja, te s pravom ukazivati na ekstremne političke i vjerske nacionalizme susjednih zemalja i njihovih satelita u zemlji, te do sada faktički okončati političku borbu za jedinstvenu i nedjeljivu sekularnu BiH, kao zajednice tri ravnopravna naroda.
PS. Ni jednog momenta ne bih podcijenjivao Ceriću dodijeljenu nagradu, ali bih je tumačio više kao želju Evrope da Bošnjacima ukaže na “pravi put”. Na Ceriću je da je tumači na ispravan način.
Klif, dobar dio ovoga što si napisao sasvim je prirodno. U okruženju smo naroda koji pripadaju drugim religijama. U trenutku odlaska Turaka Austro-Ugarska nas je privremeno spasila od genocida iako su već tada mnogi bježali glavom bez obzira. Kasnije se pokazalo da su bili u pravu. Da smo imali makar jednog susjeda koji nema želju da nas grize sve bi bilo drukčije. Ne, nije nam potrebna dadilja. Radi se o tome da bismo imali mogućnost da dopremimo logistiku neophodnu za vođenje rata. Nepovoljan geografski položaj bio je od presudnog značaja. Bez otvorenog izlaza na more, daleko od Mađarske, Albanije i Makedonije nismo imali mogućnost da se izborimo. Demografski aspekt našeg problema je također igrao bitnu ulogu. U BiH niko nije imao većinu i mogućnost samostalnog odlučivanja. Mada je prema ustavu iz 1974. godine proglašenje nezavisnosti legitimno. U predsjedništvu je prema tadašnjem ustavu za odluku bila neophodna matematička većina. a ne saglasnost svih naroda. Tako je bilo i na referendumu.
Tvoj drugi citat ne razumijem. Mislim da je jedini način vojna pobjeda. Zbog naših dubokih problema sa identitetom i razumijevanjem okoline u kojoj živimo rat smo dočekali potpuno nespremni. Nadu smo polagali upravo u zapad a ne u muslimanske zemlje. Sjećam se kako su ljudi bili sretni kad je došao UN. To je bilo taman negdje oko referenduma. Možda i koji dan ranije.
Za ljubav je potrebno dvoje a za rat samo jedno. Mislim da je višenacionalna BiH nemoguća. Bosna će u bliskoj budućnosti puknut po svim šavovima.. Doći će do novog rata.
Šanse za opstanak u tom slučaju ravne su nuli ako tada budemo u ovakvom stanju.
A o pluralizmu i ulizivanju Evropi više uopšte ne treba razmišljati. Ta je priča okončana presudom u Hagu.
Fanatizam i korupcija jačali su kako se rat zahuktavao a situacija pogoršavala. To je posljedica rata koju bi bilo moguće suzbiti kad bi izbori imali smisla. Besmisao naše države doveo je do toga da je korupcija vitalni nacionalni interes. Fanatike brane oni koji ih u inostranstvu koriste kao argument protiv bosanskih muslimana. Isti oni koji su ih i doveli ovdje (a naši ih mamlazi prihvatili).
Ne znam šta da ti više kažem. Mi smo se naoružavali preko tih teokratskih režima. Dok je Evropa samo posmatrala.
Teško je predvidjeti budućnost. Ali jedno je sigurno - ovdje opet mora biti rata jer Bošnjaci nikad neće postići dogovor sa Srbima i Hrvatima (jednostavno ne žele sa nama - i neće popustiti). Od velikih sila na našoj strani će možda biti samo USA. Možda.
Susjedne zemlje će za par godina ući u EU i NATO. Besmisao naše domovine tada će dosegnuti svoj vrhunac. BiH je država koja se može raspasti za jedan dan. Nema takve države u svijetu. Ne postoji. Nedavno je neko od naših dijasporaša napisao da mu je jedan Izraelac rekao nešto u smislu da Bosna nije država nego da je samo "public relations". Bio je u pravu.
Ili ćemo nestati ili će doći do formiranja države u kojoj će živjeti muslimani i neznatan broj ostalih. Treće opcije nema. Sekularizam je u tome svemu nebitan. A podjela bez rata moguća je samo uz ogroman međunarodni pritisak. Jer bi u tom slučaju bilo neophodno preseljenje i gotovo potpuno razdvajanje naroda. Određene izmjene Dejtona i Vašingtona kako bi se stvorile 3 uvezane teritorijalne cjeline.
"Time su se svijetu mogli nametnuti kao kompetentan i principjelan sagovornik (možda čak i kao partner) u rješavanju problema i tektonskih poremećaja izazvnih događajima od 11.9.2001. i mogli bi poslužiti za primjer za istinsku demokratizaciju (islamskih i društava sa islamskim elementima) društva u praksi. Na državnom nivou su takvim odnosom i pristupom mogli do kraja ogoliti i do apsurda dovesti velikodržavne projekte susjednih zemalja, te s pravom ukazivati na ekstremne političke i vjerske nacionalizme susjednih zemalja i njihovih satelita u zemlji, te do sada faktički okončati političku borbu za jedinstvenu i nedjeljivu sekularnu BiH, kao zajednice tri ravnopravna naroda."
Ne znam da li da se smijem ili da plačem.
Države se stvaraju i razaraju silom. Hajde da prihvatimo tvoju tezu. Normalan um to ne može provariti do kraja. Ne poklapa se sa realnošću. Recimo da smo se nametnuli kao kompetentan i principijelan sagovornik. Možda čak i kao partner. (
) Misliš da bi naši unutrašnji problemi tako bili riješeni? Čak i tada bila bi neophodna traktorijada. Jedna u Dalmaciju i Slavoniju a druga u Šumadiju i Vojvodinu. Zašto? Upravo zato što su principijelni i ne bi tek tako odustali od onoga što su naumili. Bila bi neophodna dupla traktorijada da shvate. Tad bi nas počeli cijeniti.Ne postoji varijanta u kojoj je bilo moguće održati stanje na popisu 1991. godine.
