SamoVasGledam wrote:I ne samo on. Muhamed je iza sebe imao 40ak pisara koji su zapisivali Kur'an. Čak i u samom Kur'anu piše da su ga pagani optuživali da mu drugi u tajnosti izmišljaju Kur'an i govore šta da recituje.nemezis wrote:On je imao koliko ono godina za to a ja sam ovo uradio za 10 minuta. Drugo, možda su to uradili neki vanzemaljci.
25:4-5 - ''Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu"- i čine nepravdu i potvoru i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju."
Dakle u pitanju je jedan ozbiljan i dug projekat na kojem je radila masa ljudi. Muhamed je samo javno izlazio i objavljivao krajnje rezultate.
Mada opet postoje neke naznake da je na Kur'anu rađeno i posle Muhamedove smrti.
Zasto brojcana cuda u Kur’anu su dokaz da Kur’an dolaz od Allaha a ne od ljudi?
Neko ce mozda reci sta je tesko napisati neke rijeci odredjen broj puta kao naprimjer “meleci” i “sejtani” spomenuti obadvoje 88 puta. Takva osoba nije upucena kako je tekla objava i u kojim okolnostima je objava spustana na zemlju. Sad cemo detaljno navesti nekoliko tacaka zasto je nemoguce da brojcana cuda Kur’ana mogu doci od Muhammeda ili bilo kojeg covjeka iz tog doba.
Prvo moramo tu situaciju sagledati iz Muhammedove s.a.v.s perspektive, kada bi neko htio da kreira knjigu kao Kur’an mora se postavit na Muhammedovu s.a.v.s poziciju:
-Muhammed je bio nepismen, niti je znao citati ni pisati, pa osoba koja pokusa napraviti slicnu knjigu Kur’anu mora biti nepismena kao pocetna tacka da bi sporedjenje bilo ekvivalentno sa poslanikom Muhammedom.
-U to vrijeme nisu imali racunare, digitrone, Kur’anske pretrazivace gdje mozemo pretraziti koliko puta je koja rijec spomenuta, nisu imali dovoljno papira ni olovke u tom vremenu, pa su pisali Kur’an na razne materijale kao zivotinjska koza, kamenje, suho lisce, keramika itd
Znaci moze samo da se osloni na svoj razum ako bi htio da se upusti u jednu takvu avanturu da pokusa napisati knjigu slicnu Kur’anu i tvrditi da je moguce iz svoje glave sastaviti takvu knjigu.
-Dogadjaji iz tvog zivota kreiraju sadrzaj knjige. Kada se nesto desi, moras dati znak kada pocinje tvoja “imaginarna objava”, i onda poceti recitaciju iz svoje glave dok tvoji pisari ce to zapisivati a ne smije biti
ikakvog prepravljanja teksta nakon sto se tekst recitira, kao sto ga nije bilo u vremenu poslanika nego kada poslanik Muhammed recitira objavu ona se zapise i tu nesmije vise doci do ikakvog prepravljanja osim ako pisar greskom napise pogresno. Ako bi se onaj koji recitira objavu predomislio se kad se tekst napise, to bi bio znak da je taj covjek lazov da mu objava ne dolazi.
Slucaj iz poslanikova zivota koji je formirao sadrzaj Kur’ana,
58:1 Allah je čuo riječi one koja se s tobom(Muhammede) o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.
Znaci situacija je takva da se ne moze samo sjesti i recitirati sta ti padne na um, nego desavanja kao rasprava izmedju ljudi, neko nekog optuzi za nesto, kaze ili uradi nesto sto ne bi smio itd sve te sitnice uticu na sadrzaj tvoje knjige i sve se to mora uzeti u obzir. Moras u glavi da vodis evidenciju gdje i koliko se rijeci spomenulo, neke rijeci vise ne smijes ni spomenuti u knjizi kao recimo ako se spomenulo 365 rijec dan, a hoce da to korespondira na dane u jednj solarnoj godini, onda rijec dan se vise ne smije spomenuti u recitaciji, jer ako se spomene, kodiranje ce se odmah unistiti.
-Da bi potpuna situacija bila kao u poslanika koji je prosao kroz razne nedace u zivotu, moramo spomenuti i okolnosti u kojima je objava dolazila. Poslanik je bio pretucen, ponizavan, muslimani zivjeli u torturi, nametnute ekonomske sankcije, glad, zedj, tuga zbog gubitka clanova familije, ratno stanje zbog silnih napada musrika i zidovskih plemena. Zamisli se sad da si u ratnom stanju, gdje se puca na sve strane, hoces da recitiras tekst iz svoje glave koje ces tvrditi da je Bozija objava, tesko je za povjerovati da bi to neki lazov koji izmislja, uopste htio raditi i mogao raditi to u svim tim gore spomenutim okolnostima.
-Jedna od otezavajucih okolnosti programiranja knjige jeste i to sto ajeti nisu bili numerisani, nego su krajevi ajeta oznacavani sa vise tacaka, kasnije se to oznacavalo simbolima ili dekoracijama u obliku ruze na primjer. Numerisanje ajeta je doslo kasnije u historiji islama, da bi lakse mogli referisati na ajete kao naprimjer ajet 2:286, to znaci druga sura ajet 286.
Hajde sad zamisli te, da osoba koja hoce da imitira poslanika i stvara svoju knjigu gdje je sabrana sva objava, ta osoba uopste nema orijentaciju tokom svoje recitacije gdje se koji tekst nalazi u kojem ajetu brojcano.
Nemati numerisane ajete ispred sebe cini programiranje knjige jako tesko pa skoro nemogucom misijom.
-Mozda najteza tacka od svih gore nabrojanih jeste programiranje buducih dogadjaja u knjizi. Ovo nema potrebe previse elaborirati zbog cinjenice da jedino sveznajuce bice jedino moze da zna buducnost, kad, u koliko sati, minuta, sekundi ce se nesto desiti, gdje i ko ce to djelo pociniti.
Sad kad znamo sve okolnosti u kojima je objava dolazila, jasnije nam bude zasto je Kur’an knjiga od Boga a ne od ljudi.
Pri analiziranju ovih brojcanih cuda koristio se Kur’anski pretrazivac Corpus Quran dostupan na internetu gdje je olaksao sortiranje i prebrojavanje trazenih rijeci.



