Kao što je i bilo za očekivati ovaj događaj ne postoji niti za jedan veći medij, televiziju, novine, portale tako je i ovdje kod nas, a to i sami znate, vlada još veća medijska blokada nego u Turskoj, gdje makar ako ništa postoje male utvrde prkosa imperijalističkim lešinarima. Ovdje kod nas, svi javni emiteri su pod strogom kontrolom impterijalističko kapitalističkih zločinaca, a veliki privatni mediji po prirodi stvari na zločinačkoj strani čast izuzecima).

http://www.advance.hr/vijesti/deseci-ti ... rijalizma/
U vrijeme kada se začuju ratni bubnjevi, glas razuma često izgubi svoj prostor u najčitanijim medijima. No, upravo taj glas razuma sada treba potencirati, on mora ostati - ako ništa drugo - onda kao povijesni dokument kao obrana od revizionizma.
Velika većina stanovnika Turske ne želi ovaj rat koji im se svakog dana, čak i sata, pokušava nametnuti. Vrijeme u kojem živimo, zbog napretka tehnologije i dostupnosti informacije, više nam ne ostavlja prostora za naknadne isprike poput "nismo znali". Mnogi stanovnici Turske, mahom mladi ljudi, pokazuju da itekako shvaćaju i razumiju ovu prljavu igru u koju se želi uvući njihovu državu i njih same.
Erdogan, zapadne sile, regionalne anti-sirijske sile, UN, mediji koji nas pitaju "hoće li i naša zemlja u rat pošto je članica NATO pakta?" - svi su dali svoj doprinos da sirijska kriza već danima pleše na rubu regionalnog, potencijalno i šireg, rata. U isto vrijeme anti-ratni prosvjedi rijetko se spominju.


