Svijetlo koje gori sa Vrbanjuše, kroz Vodovod i bajramske turnire, će još zadugo pružati nadu u svijetlu budućnost fudbala u Sarajevu i čitavome svijetu. Obaviješteni izvori tvrde da se svaka Bracina misao odmah prevodi na portugalski jezik, te putem hitne diplomatske pošte u vidu zapovijednih objava, dostavlja izvjesnim Mourinhu i Guardioli, dok se za sir Fergusona prave posebni uradci u HD kvaliteti...
Ekskluzivno iz Avazove kuhinje sporta:
Video možete pogledati na linku :
Alija Braco Hadžiosmanović, harizmatični nogometni trener: "Versaceom" sam mirisao igrače (AUDIO)
Otac mi je zabranio da treniram u Želji, jer se nisam znao vratiti s Grbavice
Alija Braco Hadžiosmanović, alfa i omega Fudbalskog kluba Vrbanjuša, toliko je osebujan lik da svaki razgovor, što privatni, što za novine, ostavlja trag na sagovornike. Bilo da govori o svojim dostignućima u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i legendarnim utakmicama s najljućim rivalima iz Vratnika ili da šeta Ferhadijom, Braco uvijek vodi glavnu riječ pa ga čuju svi, sagovornici za stolom, slučajni prolaznici ili kompletna tribina na stadionu. A kad Braco jednom počne pričati, tome se kraj ne nazire...
Upaljač i zvižduk
Naravno, posljednjih dana bio je zauzet organizacijom 20. bajramskog turnira, na kojem je u četvrtak trijumfovala ekipa Željezničara.
- Sve je proteklo u fer i sportskom nadmetanju. Nijedan upaljač nije ubačen na parket niti se čuo zvižduk. Prije svega, zahvalio bih svim dobrima ljudima koji su uz mene dvije decenije. Na djelu smo mogli vidjeti velike haklere, ali jedan se rađa u 100 godina na malom terenu, a to je veliki Zajko Zeba, igrač i najbolji strijelac. Mogu reći da je publika bila oduševljena njegovim potezima i driblinzima, samo smo očekivali da napravi barem jedan prekršaj nakon avgusta prošle godine - kaže Hadžiosmanović.
Nogomet za popularnog Bracu nije najvažnija sporedna nego najvažnija stvar na svijetu i smisao njegovog života.
- Potječem iz porodice aga i u dvorištu naše kuće na Vrbanjuši igrao se nogomet. I stadion Famosa u Hrasnici je na zemlji Hadžiosmanovića. Ispod Igmana moja porodica imala je hiljade dunuma zemlje. Nogomet sam počeo igrati kada sam imao deset godina, u pionirima Sarajeva, da bih nakon toga nastavio trenirati u Željezničaru. Ipak, otac mi je zabranio da treniram u Želji, jer se nisam znao vratiti s Grbavice - prisjeća se neponovljivi nogometni trener.
Većinu karijere proveo je igrajući za različite ekipe u tadašnjoj zeničko-sarajevskoj zoni, u kojoj su stasale naše mnoge nogometne legende.
- Kao igrač, dobivao sam ponude od banjalučkog Borca i Sarajeva, ali sam ostao vjeran zoni. Rajković, Sušić, Paprica, Škoro, Mihajlović... ponikli su iz tog ranga. Pape zna kako ga je Braco čuvao. Mirisali su se od mene, jer sam uvijek uz njih. Nađite jednog trenera koji je uzeo miris "Versace" pa prije utakmice i namirisao igrače. To zna Gredić kada sam ga namirisao, rekao mi je da ovo nije doživio - kaže Braco.
Eksplozivan i nagao
On ne krije da se služio raznim sredstvima, a sve kako bi njegova ekipa zabilježila pobjedu.
- Sjećam se kada smo igrali u Rudom. Prešao sam u Partizan da ih uvedem u ligu. Za svaki slučaj, imao sam bašliju u šorcu. Bilo je to 1974. godine i mi smo poveli. Od 85. minute oni su navalili. Gori stadion, snijeg 40 centimetara. Tada su se lopte šnirale. Fino uzmem bašliju, probijem loptu i mi pobijedimo - kaže popularni nogometni trener.
Naravno, u njegovom životu i nogometu posebno mjesto zauzima Vrbanjuša, nogometni klub koji je, upravo zahvaljući njemu, igrao u najjačoj ligi u našoj zemlji. Braco je zvanično šef stručnog štaba Vrbanjuše, ali on je i predsjednik, logističar, sekretar, oružar, trener...
- Uvijek sam bio i uvijek ću ostati uz Vrbanjušu, koja ima dugu tradiciju. Osnovana je kao i Željo, 1921. godine. Klub je ugašen 1948. godine da bi rad ponovo obnovio 1956. Od tada radi sa manje ili više uspjeha. Zajedno s našim rahmetli Taibom Torlakovićem, 1993. godine ponovo sam krenuo od nule. Osim nas dvojice, tu je bilo još nekoliko ljudi. Ako neko želi da pokaže da je trener, neka dođe u Vrbanjušu, gdje nema lopte. Svi dobri ljudi su uz mene, jer imam harizmu. Nemam pokvarenost, mogu biti eksplozivan i nagao, ali nikome ne mislim zlo. Igračima sam kao otac. Koristim poznanstva da zaposlim igrača. Idem im na roditeljske sastanke - kaže popularni Braco.
Kao i u svakom razgovoru, Braco je zahvaljivao desetinama novinara, prijatelja, sportskih, radnika, političara, ali su ipak na prvom mjestu njegova majka Šefika, supruga Mevluda, kćerke Lela i Belma, kao i njegova sestra Jasmina i njena kćerka Rubina.
- Imam dvije kćerke pravnice sa prosjekom osam, devet, deset, nije ni bitno. Počeo sam da pišem knjigu. Već ima skoro 250 stranica, a posvetio sam je bajramskim turnirima i dobrim ljudima. Kada bih pisao biografiju, ona ne bi mogla stati u 70.000 pimjeraka "Dnevnog avaz" - kaže Braco, koji je u raji poznat i po nadimku Gumena Glava.
Pobjeda protiv Juke Prazine
Bajramski turnir u malom nogometu nastao je na bajramskom sijelu u Bracinoj kući na Vrbanjuši.
- Sjećam se da se ideja rodila prilikom druženja, na kojem su bili Mustafa Hajrulahović Talijan, Hasan Hajdarević, Ismet Hadžić i hadžija Nasir Jabučar. Imali smo velikih problema kod pravljenja prvog pehara, jer nismo imali struje, ali smo nekako prevarili Ismeta Durmića. U prvom finalu igrali smo protiv ekipe Juke Prazine i na kraju smo pobijedili sa 6:5 iako je za njih igrao Predrag Pašić. Zamislite kako je bilo igrati, rat, bombe i meci na tribinama - kaže Braco.
Pripreme za noćnu utakmicu
Među ljubiteljima nogometa u našoj zemlji redovno se prepričava kako je Braco pripremao nogometaše Vrbanjuše uoči meča s Čelikom koji se igrao pod reflektorima na Bilinom polju. Naime, to je bila prva utakmica koju je njegova ekipa igrala u noćnom terminu.
- Na sredini terena bio sam ja s "golfom", Taib Torlaković sa "mercedesom", Eko Behlulović s "golfom dvojkom". Peđa Šimić je bio, mislim, s "asconom", a na drugom ćošku bio je "varburg" - kaže Braco.
Imam dva fakulteta, nije bitno koja
Poznato je njegovo dugogodišnje rivalstvo s Vratnikom. Svaki duel ove dvije ekipe za Bracu predstavlja najbitniju utakmicu u životu.
- Vratnik smo pomagali godinama kada su bili u teškoj situaciji, a oni su gledali da me izbace. Shvatio sam da je za mene druga liga preskupa tako da se sada takmičimo u Kantonu. Ne bih prihvatio da treniram Vratnik da mi date čitavu BiH i svijet. Ja sam diplomirani trener i imam prosjek ocjena deset i najveći sam motivator. Imam i dva fakulteta, nije bitno koja. Kada su rahmetli Šefik Lojo i Hamo Granov vodili Sarajevo, zvali su me dva puta da vodim bordo tim, ali nisam htio ostaviti Vrbanjušu - kaže Hadžiosmanović.
Kubik vode jeftiniji od Torabijevog litra
Pored nogometa, koji je njegova velika ljubav, Hadžiosmanović je skoro četiri decenije zaposlen u KJKP "Vodovod i Kanalizacija".
- Već 39 godina rukovodilac sam u podcentru Stari Grad. Možda ću u penziju za godinu. Nedopustivo je da jedan kubik vode, odnosno hiljadu litara, bude 1,2 marke, a Torabijev litar ili flaša od pola litra 1,5 KM - kaže Braco.
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/interv ... grace.html
