Ja imam samo jednog brata. Odnosi izmedju nas su bili "napeti"
Imali smo totalno razlicite interese, razlicita drustva.
Eh, sve se promijenilo kad smo poceli polako da ulazimo u tinejdzerske godine.
Nikad necu zaboraviti njegovu reakciju kad sam isla u 7. razred i jedan momcic iz prve srednje je meni nesto dobacio. Brat ga je "zacepio"
Sta reci nego: on mi je jedan od najboljih prijatelja. Razgovaramo ama bas o svemu i znam da mu se uvijek mogu obratiti ako sam u krizi (mada imam i dragog pored sebe
Kad vidim kako imamo lijep odnos voljela bih da imam jos brace i sestara. Steta pa moji roditelji nisu usvojili makar jedno dijete (ako vec nisu htjeli radjati).
Sad se nadam da cete i vi odvojiti malo vremena i napisati nesto o vasoj braci/ sestrama.
