Bozija cestica

[karanana]

Moze li mi neko, na nasem srpskom da ga svi razumemo, u par recenica objasniti sta je ovo?
ja nista ne kontam.

[Truba]

vizon

neš sam čitao i niš mi nije bilo jasno...
molim i ja odgovor

ako nije kratko nemojte ni pisati

[aveos]

Sta ovi u gore eksperimentiraju,kad im se obije o glavu eksplodira i alpe u svemir odlete

[Bušman]

Ukratko, subatomska cestica iz klase bozona koja je odgovorna za postojanje mase. Naravno, ako mislis na ovaj famozni Higgsov bozon.

[karanana]

Ukratko, subatomska cestica iz klase bozona koja je odgovorna za postojanje mase. Naravno, ako mislis na ovaj famozni Higgsov bozon.

sta ona dokazuje? jeli to ona cestica sto su je prosle godine vozali da pichi brzinom svjetlosti kroz onaj krug u svicarskoj?
ili su ovo sada dva razlicita eksperimenta?

[Klavikula]

yap, cestica koja je odgovorna za masu

http://www.advance.hr/vijesti/sto-je-za ... a-cestica/
cito sam nekih tekstova o higgsovom bozonu, al mislim da je ovdje najbolje objasnjeno...preporucujem

[Bušman]

Ukratko, subatomska cestica iz klase bozona koja je odgovorna za postojanje mase. Naravno, ako mislis na ovaj famozni Higgsov bozon.

sta ona dokazuje? jeli to ona cestica sto su je prosle godine vozali da pichi brzinom svjetlosti kroz onaj krug u svicarskoj?
ili su ovo sada dva razlicita eksperimenta?

Hoooj, ne mogu ti objasniti kompletnu kvantnu mehaniku ukratko Ukrako, sudaraju hadrone (protone i neutrone) i ono sto nastaje u tim sudarima su subatomske cestice. Jedna od njih prema standardnom modelu je i Higgsov bozon. Sve subatomske cestice se dijele na kvarkove, leptone i bozone.

[alibegoa]

kopirano sa web.archive.org

Higgsov bozon je trenutno jedan od najvećih izazova u fizici uopće. Kako se nalazimo na pragu otkrića, upoznat ćemo vas pobliže sa tom famoznom česticom

Uvod

Higgsov bozon je hipotetska čestica koja, ako postoji, daje mehanizam po kojem čestice stječu masu.

Materija je izrađena od molekula; molekule od atoma; atomi od oblaka elektrona veličine sto milijunitog dijela centrimetra i jezgre veličine sto tisućitog dijela oblaka. Jezgra je građena od protona i neutrona. Svaki proton (i neutron) ima oko dvije tisuće puta veću masu nego elektron. Znamo mnogo o tome zašto je jezgra tako mala. Ono što ne znamo je kako čestice stječu masu, Zašto su mase takve kakve jesu. Zašto su omjeri masa upravo takvi. Ne možemo tvrditi da razumijemo konstituente materije ako ne možemo dati zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje.

Što određuje veličine objekata koje vidimo oko nas ili čak i našu vlastitu veličinu? Odgovor je u veličini molekula i prema tome i atoma koji tvore molekule. Ali što određuje veličinu samih atoma. Kvantna teorija i atomska fizika nam daje odgovor. Veličina atoma je određena stazama elektronskog kruženja oko jezgre. Veličina tih orbita je, pak, određena masom elektrona. Da su elektroni manje mase, orbite (a prema tome i sami atomi) bi bile manje te bi kao posljedica toga sve bilo manje. Zato je razumijevanje mase elektrona ključno za razumijevanje veličine svega oko nas.

Moglo bi biti teško shvatiti porijeklo jedne veličine – a ta veličina je masa elektrona. Srećom, priroda nam je dala više od jedne elementarne čestice i te čestice dolaze sa širokom raznolikosti masa. Najlakša čestica je elektron, a najteža je, vjerujemo, čestica po imenu t kvark, koji je barem 200 000 puta teži od elektrona. Sa ovom raznolikošću čestičnih masa, možemo imati trag za individualne mase čestica.

Nažalost, ako pokušate napisati teoriju čestica i njihovih interakcija, tada najjednostavnija verzija zahtjeva da su sve mase jednake nuli. Dakle, s jedne strane imamo različite mase čestica, a s druge strane teoriju po kojoj bi sve mase trebale biti nula. Takva zagonetka daje uzbudljivost i izazovnost znanosti.

Higgsov bozon

Postoji jedno pametno i vrlo elegantno rješenje problema, rješenje koje je prvi predstavio Peter Higgs. On je predložio da je cijeli prostor ispunjen poljem, sličnom na neki način elektromagnetskom polju. Kako čestica putuje kroz polje, interagira s njim i stječe ono što se doima kao masa. Ovo je slično viskoznim silama koje osjete čestice dok putuju kroz gustu tekućinu. Što je veća interakcija čestice s polje, veća nam se čini njena masa. Zato je postojanje ovog polja ključno u Higgsovoj hipotezi za produkciju mase čestica.

Higgsov bozon je neotkrivena elementarna čestica, za koju se smatra da bi bila vitalan dio za upotpunjenje slagalice u fizici čestica. Kao i sve čestice, ima valna svojstva srodna onima koja nastaju mreškanjem površine vode u jezeru koje je uznemireno. U kvantnom jeziku analog površini vode koja prenosi valove je polje. Svaki tip čestica ima svoje odgovarajuće polje.

Zamislite koktel-zabavu političke stranke na kojoj su uzvanici uniformno raspodjeljeni po prostoriji, svi razgovaraju sa najbližim susjedom. Ministar ulazi i prolazi kroz prostoriju. Svi uzvanici u njegovoj okolini su jako privučeni njemu i nakupljaju se oko njega. Kako se kreće, privlači ljude u čiju blizinu dolazi, dok oni koje ostavi se vraćaju u svoje položaje. Zbog skupine ljudi koji su stalno oko njega, on efektivno dobiva veću masu od normalne, tj. ima veću količinu gibanja za istu brzinu dok se giba po prostoriji. Dok se kreće, teško se zaustavlja i kad se zaustavi, teško se ponovo pokreće.

Mehanizam

U tri dimenzije i sa relativističkim komplikacijama, ovo je opis Higgsovog mehanizma. Da bi čestica dobila masu, izumljeno je pozadinsko polje koje postaje lokalno poremećeno kada se čestica giba kroz njega. Poremećaj – nakupljanje polja oko čestice – generira čestičnu masu. Ideja dolazi izravno iz fizike čvrstog stanja. Umjesto polja raširenog po cijelom prostoru, krutina sadržava rešetke pozitivnog naboja atoma kristala. Kada se elektron giba kroz njih, privlači sebi atome, što efektivnu masu elektrona čini i do četrdeset puta većom od mase slobodnog elektrona.

Postulirano Higgsovo polje u vakuumu je vrsta hipotetske rešetke koja popunjava naš Svemir. To trebamo jer inače ne možemo objasniti zašto su Z i W bozoni, čestice koje prenose slabu interakciju, tako teški dok je foton, koji prenosi elektromagnetske sile, bez mase.

Sada promotrimo vijest koja se kreće našom sobom punom uniformno raspoređenih političkih govornika. Oni bliže vratima je prvi čuju i skupe se bliže da čuju detalje, tada se okrenu i približe susjedima koji također žele čuti. Val nakupljanja prolazi sobom. Može se raširiti u sve kuteve sobe ili formirati kompaktnu nakupinu koja nosi vijest po pravcu do neke važne ličnosti na drugom kraju sobe. Budući da informaciju nose nakupine ljudi i budući da je nakupljanje ono što je ministru dalo dodatnu masu, ispada da i nakupine koje nose vijest također imaju masu.

Higgsov bozon je predviđen da bude baš kao nakupine u Higgsovom polju. Puno ćemo lakše povjerovati da polje postoji i da je mehanizam koji daje česticama masu ispravan ako nađemo samu Higgsovu česticu. Opet, postoje analogije sa fizikom čvrstog stanja. Kristalna rešetka može prenijeti valove nakupina bez potrebe za elektronom koji pokreće i privlači atome. Ti se valovi ponašaju kao da su čestice. Oni se zovu fononi i oni su također bozoni.


Higgsovo polje je jednostavno – ima iste karakteristike bez obzira iz kojeg se smjera promatra i u nekim pogledima se ne razlikuje od praznog prostora. Zato fizičari zamišljaju Higgsovo polje kao nešto što prožima cijeli prostor i snabdijeva ga «zrncima» kao npr. daskama od drveta.

Smjer zrnaca se ne može detektirati i postaje bitan jedino kada se uzimaju u obzir Higgsove interakcije sa drugim česticama, npr. čestice koje se zovu vektorski bozoni mogu putovati sa zrncima, u tom se slučaju lako gibaju na velikim udaljenostima i promatraju se kao fotoni – čestice svjetlosti, ili u suprotnom smjeru, a u tom slučaju njihov efektivni domet postaje puno kraći i zovemo ih W ili Z čestice. One igraju važnu ulogu u fizici nuklearih reakcija kakve se javljaju u jezgri Sunca.

Higgsovo polje omogućuje nam da vidimo naizgled nevezane fenomene kao dvije strane istog novčića. Oba se mogu opisati u terminima karakteristika istih vektroskih bozona. Kada čestice materije kao što su elektroni i kvarkovi putuju kroz zrnca, konstantno se «prevrću» što ih usporava sporije od njihove prirodne brzine – brzine svjetlosti, čineći ih teškima. Vjerujemo da je Higgsovo polje odgovorno za snabdijevanje doslovno sve materije masom.

Može postojati Higgsov mehanizam i Higgsovo polje u našem Svemiru bez da postoji Higgsov bozon. Nova generacija akceleratora bi to trebala riješiti.

Kao i mnoge analogije, drvena zrnca su uvjerljiva, ali pogrešna. Trebamo zrnca doživljavati ne definiranjem njihovog smjera u svakodnevnom trodimenzionalnom prostoru, nego radije u nekom apstraktnom internom prostoru naseljenom raznim vrstama vektorskih bozona, elektrona i kvarkova.

Higgsov bozon - 2. dio

U matematici kvantne mehanike objašnjenje stvaranja i poništavanja elementarnih čestica, kakvo je promatrano u akceleratorima, nastaje iz «polja» raširenih po prostoru i vremenu. Higgs je našao da parametri u jednadžbama za polje pridruženo čestici H se mogu izabrati na način da je najniže energijsko stanje tog polja (prazan prostor) je ono sa poljem ne-nula. Iznenađujuće je da je polje ne-nula u praznom prostoru, ali rezultat, neočigledan, je: sve čestice mogu interagirati sa H i steći masu iz interakcije.

Teoretski fizičari uvijek teže prema unifikaciji. Newton je prepoznao da pad jabuke, plima i oseka te kruženje planeta su sve aspekti jednog fenomena – gravitacije. Maxwell je unificirao elektricitet, magnetizam i svjetlost. Svaka sinteza proširuje naše razumijevanje i vodi do novih primjena.

1960-tih godina je sazrilo vrijeme za novi korak. Imali smo zapanjujuće točnu teoriju elektromagnetskih sila i kvantne elektrodinamike. U njoj se elektromagnetske sile gledaju kao posljedica izmjene fotona (paketa elektromagnetskih valova) između električki nabijenih čestica. (razlika između čestice i vala je nestala u kvantnoj teoriji). Slabe sile, koje sudjeluju u radioaktivnosti u Sunčevom «generatoru», su u mnogo načina slične, osim što su mnogo slabije i ograničene u dosegu. Lijepa teorija ujedinjenja slabe i elektromagnetske sile je predstavljena 1967. Prezentirali su je Steven Weinberg i Abdus Salam (neovisno). Slabe sile nastaju izmjenom W i Z čestica. Njihov kratak doseg i slabost je posljedica toga što su W i Z, za razliku od fotona, vrlo masivne čestice, čak 100 puta teže od atoma vodika.
«Elektroslaba» teorija je uvjerljivo potvrđena, pogotovo otkrićem W i Z čestica u CERN-u 1983. i mnogim testovima njihovih karakteristika. Ipak, porijeklo njihovih masa ostaje neriješena tajna. Naša najbolja pretpostavka je Higgsov mehanizam – ali taj aspekt teorije još nije testiran.

Fundamentalna teorija izlaže lijepu simetriju između W, Z i fotona, ali to je spontano razbijena simetrija. Spontano razbijanje simetrije je sveprisutan fenomen. Npr. olovka balansirana na vrhu pokazuje potpunu rotacijsku simetriju – izgleda jednako sa svih strana – ali kada pada, to mora biti u nekom određenom smjeru, razbijajući simetriju. Mi smatramo da mase W i Z izranjaju preko sličnog mehanizma. Kao da su olovke po svuda u Svemiru, čak i u vakuumu. (naravno, to nisu realne fizikalne olovke – one predstavljaju Higgsovo polje – niti je njihov smjer smjer u realnom fizikalnom prostoru, ali analogija je dovoljno blizu). Olovke su sve sparene zajedno, tako da padaju u istom smjeru. Njihova prisutnost vakuumu utječe na valove koji kroz njih putuju. Valovi naravno imaju smjer u prostoru, ali također imaju «smjer» i u konceptualnom prostoru. U nekim «smjerovima» valovi moraju pomaknuti i olovke, što ih čini sporijima. Ti valovi su W i Z kvanti.

Teorija se može testirati jer sugerira da može postojati drugačija vrsta valova, val u samoj olovci, gdje se odbijaju gore-dolje. Taj val je Higgsova čestica. Njen pronalazak bi potvrdio da zaista razumijemo porijeklo mase i dopustio nam da damo završni dodir elektroslaboj teoriji, popunjavajući preostale praznine.

Kada teorije jednom bude gotova, možemo se nadati da možemo dalje graditi na njoj: krajnji cilj je unificiranje teorije uključujući također i jaku interakciju koja veže protone i neutrone u atomsku jezgru i čak i gravitaciju, naizgled silu najtežu da ujedinjenje u shemu unifikacije.

Postoje jake naznake da je sinteza velikog ujedinjenja moguća, ali su detalji i dalje prilično nejasni. Pronalazak Higgsa bi dao vrlo važan trag prirodi velike sinteze.

Slijedi da matematika povezuje postojanje H sa doprinosom masi svih čestica s kojima H interagira. Slika koja odgovara matematici je ona najnižeg energijskog stanja – praznog prostora, imajući obilježja H čestice bez vlastite energije. Ostale čestice dobiju masu interakcijom sa tom kolekcijom nul-energetskih H čestica. Masa (inercija ili otpor gibanju) čestice dolazi od toga što je ona «uhvaćena» od Higgsove čestice kada je pokušamo pokrenuti.

Znamo iz kvantne teorije da polja imaju pridružene čestice. Čestica za elektromagnetsko polje je foton. Mora, dakle, postojati i čestica pridružena Higgsovom polju i ona se naziva Higgsov bozon. Pronalazak Higgsovog bozona je ključan za rješenje nedoumice o postojanju Higgsovog polja, naše najbolje hipoteze o porijeklu mase.

Ova pitanja, mehanizam pomoću kojeg čestice stječu masu te veza među različitim silama prirode, su velika i toliko temeljna što se tiče razumijevanja konstituenata materije i sila među njima, da je teško vidjeti kako možemo ići naprijed u saznavanju stvari od kojih je Zemlja napravljena, ako na njih prethodno ne odgovorimo.

Higgsova sposobnost ispunjavanja prostora svojom misterioznom prisutnošću je važna komponenta u ambicioznijim teorijama u tome kako je nastao Svemir iz neke početne kvantne fluktuacije i zašto Svemir preferira biti ispunjen materijom radije nego anti-materijom; tj. zašto postoji nešto radije nego ništa. Da bi ove ideje proveli rigoroznije i zaista izbacili cijelu sliku, moramo naći dokaz za Higgsovo polje iz prve ruke, drugim riječima – pronaći Higgsov bozon. Koliko postoji Higgsovih čestica? Jesu li i one izrađene od još elementarnijih komponenti? Najbitnije pitanje: koliko je teška ta čestica? Naše trenutno znanje može njegovu masu smjestiti negdje između mase atoma željeza i urana. Ovo je potpuno novi oblik materije o čijoj prirodi imamo tek nejasna nagađanja i njeno je otkriće najuzbudljiviji vidik u suvremenoj fizici čestica.

Higgsov bozon - 3. dio
U trećem i posljednjem članku serije o Higgsovom bozonu, upoznat ćemo vas sa najnovijim mjerenjima i procjenama mase.

Kako se misterija polako razrješava, Higgsov bozon je postao teži, iako ga se još uvijek nije niti pronašlo. U članku iz znanstvenog časopisa Nature, objavljenom 10. lipnja 2004. se saznaje da je skupina znanstvenika koji rade na Tevatron akceleratoru u Fermilabu izvjestila o još preciznijim mjerenjima mase t kvarka – subatomske čestice koja je pronađena – i to zahtjeva dodatnu reviziju već dugo postuliranog Higgsovog bozona.

«Budući da je masa t kvarka malo veća nego je prije bilo izmjereno, znači da je i masa Higgsa također veća», rekao je Ron Madaras, fizičar iz Lawrence Berkeley laboratorija, koji vodi lokalnu participaciju u D-Zero eksperimentima na Tevatronu. «Masa Higgsa je sada najvjerojatnije podignuta sa 96 GeV/c2 na 117 GeV/c2 pa je moguće da se nalazi iza osjetljivosti današnjih eksperimenata, ali će se vrlo vjerojatno naći u budućim eksperimentima u velikom Hadron Sudaraču u CERN-u.

Higgsov bozon se smatra karikom koja nedostaje u standardnom modelu čestica i polja, teoriji koja je objašnjavala fundamentalnu fiziku do 1970-tih godina. Do 1995. godine, t kvark je također nedostajao, ali su ga uspjeli nezavisno otkriti timovi iz dva Tevatronova velika sustava detektora – D-Zero i CDF.

«U standardnom modelu, Higgsova masa je u korelaciji sa masom t kvarka», kaže Madaras, «pa će napredna mjerenja mase t kvarka dati više informacija o mogućoj vrijednosti mase Higgsovog bozona»


Prema standardnom modelu, na početku Svemira postojalo je šest različitih vrsta kvarkova. t kvark je postojao samo trenutak prije nego se raspao u b kvark i W bozon, one koji su nastali prilikom rađanja Svemira. Ipak, Fermilabov Tevatron, najjači sudarač na svijetu, sudara milijarde protona i antiprotona te ponekad proizvede t kvark. Unatoč njihovom kratkom pojavljivanju, t kvarkovi se mogu detektirati i karakterizirati u D-Zero i CDF eksperimentima.

U objavi D-Zero rezultata, glasnogovornik eksperimenta John Womersley je izjavio, «tehnika analize koja nam dopušta da izvučemo više informacija iz svake pojave t kvarka je dala poprilično unaprijeđena mjerenja mase t kvarka sa pogreškom od 5.3 GeV/c2. Kada se ovaj novi rezultat kombinira sa već dobivenim rezultatima iz D-Zero i CDF eksperimenata, novi prosjek mase t kvarka postaje (178.0 ± 4.3) GeV/c2.»


Sustav detektora D-Zero se sastoji od središnje matrice detektorskog praćenja, hermetičkog kalorimetra za mjerenje energije i velikog solid-angle mionskog sustava detektora. Berkeley Lab je dizajnirao i izgradio dva elektromagnetska end-cap kalorimetra i početni zenitni detektor (- doslovno), najunutrašnjija komponenta pratećeg sustava. Prateći detektori nadopunjuju kalorimetre mjerenjem trajektorija čestica. Znanstvenici su u stanju identificirati i karakterizirati česticu tek onda kada kombiniraju trajektorije i energijska mjerenja.

Dok podizanje srednje vrijednosti mase t kvarka, čini se, umanjuje vjerojatnost otkrića Higgsovog bozona u Tevatronu, otvara vrata novim otkrićima u supersimetriji, takođe znanu i kao SUSY – ekstenzija standardnog modela koji ujedinjuje čestice i sile sa materijom kroz postojanje superpartnera. Supersimetrija traži načine da popuni praznine koje ostavlja standardni model.

«Trenutni limiti za masu ili granice koje isključuju supersimetrične čestice su vrlo osjetljive na masu t kvarka», kaže Madaras. «Kako je sada masa t kvarka sada veća, ove granice nisu tako stroge, što ostavlja veću mogućnosti uočavanja supersimetričnih čestica u Tevatronu».

[forest gump]

I šta nam u konačnici postojanje tog bozona dokazuje i zašto je toliko bitan?

[morti]

Laički...

Hipotetički Higgsov pozon postaje "dokazana stvar", što nadalje dokazuje postojanje Higgsovog polja koje česticama daje masu.

Pošto je masa, ilitiga njena pojava nakon Velikog praska jedan od glavnih uzroka daljnjeg (ovakvog) razvoja svemira, more se reć da je danas 99,9 posto potvrđeno postojanje nečega što je prvo na spisku "krivaca" što je svijet ovakav kakav jeste.

Zato mu tepaju "Božija čestica". Hebeno je bitan u evoluciji stvarnosti kakvu poznajemo.

Implikacije mogu biti isto tako hebene. Samo pomislite šta je sve moguće jednom kada u potpunosti budemo razumjeli masu.

A neko neka bolje objasni, ovo je ono što ja "znam"...

[forest gump]

Dakle naučnici čitavo vrijeme žele dokazati zašto i kako se desilo ono što se desilo?

[shin]

Bitan je jer dokazuje da je standardni model na kojem je bazirana kvantna fizika ispravan. I da se otprilike kontamo kako je nastao svemir.

Najvise je bunilo naucnike to sto dimenzijama sve cestice su iste dok se razlikuju u tezini. Higgsovo polje je odgovorno za to jer neke cestice (fotoni) nemaju interakciju sa Higgsovim Poljem, dok protoni imaju interakciju, a vibracije u Higgsovom Polju su Higgsovi Bozoni.

LHC nakon dvije godine rada pronadje cesticu za kojom se traga 48 godina , dok je jos strasniji podatak da je profesor Higgs napisao i pronasao ostale cestice zajedno sa bozonom na papiru teoretski. Koji respect jebote.

Bozija cestica naziv, je skovan upravo da danas bruji citav internet o tome, da je pisalo ''pronadjen Higgsov Bozon'' niko se bi kliknuo na clanal.

[Platformas]

Sama cinjenica da su utrosene milijarde dolara za sve ovo govori da je otkrice te cestice vrlo bitno. Kad vidim o kojim ciframa je rijec

[shin]

Peter Higgs, glavom i bradom.



Drago mi je sto je dozivio pronalazak svih cestica koje je predvidio da ce postojati prije 50 godina.

[Platformas]

Bitan je jer dokazuje da je standardni model na kojem je bazirana kvantna fizika ispravan. I da se otprilike kontamo kako je nastao svemir.

Najvise je bunilo naucnike to sto dimenzijama sve cestice su iste dok se razlikuju u tezini. Higgsovo polje je odgovorno za to jer neke cestice (fotoni) nemaju interakciju sa Higgsovim Poljem, dok protoni imaju interakciju, a vibracije u Higgsovom Polju su Higgsovi Bozoni.

LHC nakon dvije godine rada pronadje cesticu za kojom se traga 48 godina , dok je jos strasniji podatak da je profesor Higgs napisao i pronasao ostale cestice zajedno sa bozonom na papiru teoretski. Koji respect jebote.

Bozija cestica naziv, je skovan upravo da danas bruji citav internet o tome, da je pisalo ''pronadjen Higgsov Bozon'' niko se bi kliknuo na clanal.

[duspi]

http://www.eakademik.com/fizika/higgsov ... o-je-bitna

[bambina78]

Znaci danas je veliki dan za nauku, svaka cast svima, a posebno ovom ciki koji je teorijski sve predvidio prije 50 godina

[Forsaken]

Nije pronadjena bozija cestica. Detektovana je cestica koja ima osobine Higs Boson cestice, vjerotanoca 5 sigma(donja granica da se moze tvrditi pronalazak, radi usporedbe, nedavni bombasticni naslov da su neutrini brzi od svjestlosti je bilo 6 sigma, dakle jos "sigurnije"). Ne sporim nista, samo iznosim cinjenice, umjesto bombasticnih naslova treba biti realan

Higs Boson je cestica koja je dio polja(Higs polje) koje daje cesticama masu. Sto je cestica teza to je veca interakcija sa ovim poljem. Kad pravis caj i cijedis vodu kroz cjediljku, Higs polje ti je cjediljka i vidis kako utjece na vodu (glupa usporedba al et).

Elem, ukratko, ovo bi zaista bilo veliko otkrice, koje je doslo poprilicno brzo(samo 2,5godine nakon starta) i koje bi potvrdilo standardni model

[It_is_a_Leclerc]

Ovo je zaista veliki dan za nauku i naučnu percepciju svemira. Praktički se može sa sigurnošću reći da je čovjek došao do potpunog shvatanja mase, njene transformacije i oblika čime je utabana staza ka potpunom rasvjetljavanju nastanka mase, materije i antimaterije.

[chengaba]

Prvo termin božja čestica je nesretan termin jer se onda pravi neko značenje duboko oko ovoga.
Lederman koji je napisao knjigu o Higgsovom bozonu je nazvao "goddamn particle", ko biva toliko je teško registrovati da je prokleta, i onda mu dođe urednik ne možeš tako staviti, i preimenuje u "god particle".

Već je iznad rečeno šta je Higgsov bozon, samo ko ne čita šta se dešava u fizici ne može da shvati značaj ove čestice, jer činjenica je bila da u 21. vijeku nismo znali šta je masa!

@Forsaken - Higgsov bozon se ne može direktno pronaći. On traje 10 na -22 sekunde, faktički za naše pojmove vremena i ne postoji, pa se za njegovu detekciju koriste efekti koje on proizvede.

Raspadom Higgsa može nastati bruku stvari. Mogu nastati recimo dva fotona, i onda se gleda njihova energija i interakcija i pokušavaš unazad analizirati da vidiš šta se desilo na mjestu njihovog postanka. E sad je problem što bruku procesa može dati 2 fotona.
I sad uzmeš plotat grafik, vertikalno ti je broj opserviranih događaja, a horizontalno je masa čestica izražena u energiji (GeV). I uradiš krivu predviđenu standardnim modelom, i jednu sa Higgsom dodanim. I onda kako skupljaš podatke, rezultati ti počnu padati na krivu i lagano se igraš eliminacije. Na kraju i je ostalo ovo područje između 125 i 126 GeV, i tu se nalazi Higgs. Pitanje je samo količine podataka, i statističke sigurnosti.
Higgs postoji, i za to se zna najmanje pola godine (barem ovi što rade u CERNu, i imao sam zadovoljstvo da podijele to sa mnom), samo je pitanje statističke prirode gdje je granica kada se decidno tvrdi da postoji!

[shin]

CERN je objavio da je bozon na 125gev sa 5 sigma tacnosti,

a sta znaci 5 sigma evo i video.



prof Ed i prof Mike rasturaju kao i uvijek

[4m3l]

Pratiim

[chengaba]

Nije pronadjena bozija cestica. Detektovana je cestica koja ima osobine Higs Boson cestice, vjerotanoca 5 sigma(donja granica da se moze tvrditi pronalazak, radi usporedbe, nedavni bombasticni naslov da su neutrini brzi od svjestlosti je bilo 6 sigma, dakle jos "sigurnije"). Ne sporim nista, samo iznosim cinjenice, umjesto bombasticnih naslova treba biti realan

Fulih ovo za neutrine. Rezultat Gran Sasso laboratorije su izbacili "naučnici" koji su tu radili prije nego što je rad uopšte izdan, i prije nego što su rezultati provjereni. Naravno kad su rezultati provjereni, skontali su da im GPS nije bio dobro kalibriran. Ovaj rezultat se bitnooo razlikuje od tobože vijesti da neutrini putuju brže od svjetla, valjda ne trebam pisati zašto.


A evo jedan od boljih videa koji objašnjava šta je Higgs i koncept iza cjelog mehanizma.

[shin]

A evo i objasnjenja sta je Higgov Bozon, bez kretenskih animacija i analogija.

[Forsaken]

Heheh

Vidim razumjes se pa da odma opalim pitanje kad mi je vec tastatura pri ruci da li pronalazak tj. potvrda higs bosona ima ikakve implikacije na crnu materiju?