[/b]
Početkom juna ove godine navršit će se tačno 107. godina od kada je grupa predstavnika bošnjačkog naroda tog vremena lično u Beču predala caru i kralju Franji (Francu) Josipu I bošnjački Memorandum, te, nešto prije, i zajedničkom ministru financija Zemaljske vlade i austrougarskom upravitelju u BiH Benjaminu pl. Kallayu u Sarajevu. Ovi, za Bošnjake izuzetno važni dokumenti bili su zapostavljeni, skrivani, pa čak i zabranjivani u Kraljevini, odnosno komunističkoj, Titovoj Jugoslaviji! Iz ovih razloga Memorandum uglednih Bošnjaka je, iako ima izuzetnu vrijednost, gotovo nepoznat u ukupnoj našoj historiografiji. Razlog skrivanja i zabranjivanja ovog i sličnih dokumenata vjerovatno je u tome što je Memorandum jedan od vrhunaca borbe Bošnjaka za vjersko-prosvjetnu autonomiju u doba Austro-Ugarske, ali, posebno, kao simbol i pečat ukupne borbe Bošnjaka za svoja prava, dostojanstvo i opstojnost u Bosni i Hercegovini od kraja 19., tokom cijelog 20., pa i danas u 21. stoljeću. On iznova dokazuje da muke Bošnjaka i nastojanje njihovog uništenja u BiH ne traju od jučer, već da je to dio namjera koje se provode već desetljećima i da vodje nije nimalo bilo lako opstati. Osim toga Memorandum ruši stereotip i naše zablude o tome da je Bošnjacima pod Austro-Ugarskom vlašću bilo potpuno ugodno. Memorandum caru i kralju Franji Josipu I potpisali su čuveni mostarski muftija Ali Fehmi Efendi Džabić, te Hamid-beg Hasanpašić, Hadži Osman Efendi Prčić, Hadži Sulejman-beg Cerić, Hadži Salih-aga Bičakčić i Šerif Efendi Arnautović. Bošnjaci su u Memorandumu caru i kralju Franji Josipu otvoreno predložili da im se u cilju opstanka osigura vjerska samouprava, te u tu svrhu izradili i priložili statut te samouprave. - Najsmjelije molimo da se islamskom narodu okupiranih zemalja osigura vjerski opstanak i napredak vjerskom samoupravom… Tome dubokome uvjerenju dao je islamski narod vidljivog izražaja u pokretu koji je zahvatio cijeli islamski milet do krajnjih dubina njegovih, a koji je se pokazao u silnim mnogobrojnim gomilama iseljenika, u glasnom vapaju preostalih, da se opstanak islamske vjere u okupiranim zemljama osigura vjerskom samoupravom islamskog naroda… - ističe se u Memorandumu Franji Josipu I. U Memorandumu Bošnjaci negoduju zbog toga što se «islamskom narodu zabranilo žaliti na ugroženi vjerski opstanak, zabranilo mu se moliti i tražiti kod zemaljskih vlasti osiguranje svoje vjere i za taj i takav rad proglasilo ga se buntovnikom i progonilo ga se kao takvog». - To je urodilo posljedicom da se jedan dio islamskog naroda stao u gomilama seliti iz starodrevne mu otadžbine, a drugi dio, koji neće da napušta sveta ognjišta svojih očeva, stao se gušče okupljati oko svojih odabranika… - navodi se u Memorandumu. To potvrđuju i dijelovi Memoranduma upućenog Benjaminu Kalaju, u kojem se kaže da se «hiljade (pripadnika – op.a.) islamskog naroda odvajaju od otadžbinske rodne grude i traže spas na žarkim obalama maloazijskim, daleko do zemlje svojih otaca, svojih svetih uspomena…». Cijeni se da je za 23 godine vladavine Austo-Ugarske, dakle, do trenutka sastavljanja Memoranduma, čak 200 hiljada Bošnjaka napustilo BiH i uputilo se pretežno prema Turskoj! Zajedno sa njima je otišao značajan broj bošnjačke uleme, što je posebno ostavilo nepopravljive posljedice. S druge strane, znajući utjecaj vjerske uleme kod Bošnjaka, Austro-Ugarska vlast je odmah po svom dolasku instalira novu organizaciju Islamske zajednice, koja je bila podržana od vlasti i nije odgovarala potrebama Bošnjaka. - Duboko uvjerenje islamskog naroda u okupiranim zemljama da današnje njegovo nepovoljno vjersko stanje ima svoj korijen u današnjoj i njegovoj vjerskoj organizaciji, koju je stvorila inovjerna vlada i koja stoji sama pod utjecajem inovjerne vlade … - navodi se u Memorandumu. Posebno ogorčenje je iskazano prema veoma lošem obrazovanju vjerskih službenika. O čemu se radi najbolje govori činjenica da u tzv. školama "Daru-l-muallimin" buduće hodže uopće nisu izučavale predmete iz domena islamske tematike, niti su učili arapski i turski jezik?! Nivo obrazovanja je bio na razini osnovne škole. Rezultat su bile loše obrazovane hodže, koje nisu mogle učiti djecu, niti istinski predvoditi narod. Bošnjake je, kako se može vidjeti u Memorandumu, posebno pogodilo to što su vlasti Austro-Ugarske, suprotno zaključcima famoznog Berlinskog kongresa, tražile od njih da prekinu svaku duhovnu vezu sa Carigradskim Mešihatom, duhovnim zamjenikom Halife, vrhovnog vjerskog poglavara svih sunitskih muslimana. Zbog toga su u prijedlogu statuta vjerske samouprave Bošnjaka od kralja i cara tražili da se «imenovanje reisu-l-uleme (vrhovnog poglavara-op.a.) može izvršiti samo uz prethodnu privolu Carigradskog Mešihata». U Memorandumu upućenom austrougarskom upravitelju BiH Benjaminu Kalaju predstavnici Bošnjaka su, prvi put nakon 23 godine austrougarske uprave, detaljno opisali probleme zbog koji je bošnjački narod doveden u težak položaj, te zašto insistiraju samo na samoupravi. - Poslije dvadesetgodišnje okupacione vlade, vidio je islamski narod oko sebe porušene džamije, razrovana i razgrabljena islamska groblja, uništene zadužbine pobožnih muslimana, džamije prerušene u katoličke crkve, na islamskim grobljima podignute katoličke samostane, šetališta i marvinska sajmišta, a sa islamskim nadgrobnim kamenima kaldrmisane drumove… Našao je islamsku omladinu lišenu islamske svijesti i ponosa, pusti plijen katoličke propagande! – kaže se u Memorandumu. Kap u čaši strpljenja Bošnjaka prelio je poznati slučaj Fate Omanović iz sela Kuti, sjeverno od Mostara, koji se dogodio u noći 2 na 3 maj 1899. godine. Naime, kako se navodi, tada su katolici ugrabili djevojčicu Fatu, kćerku težaka Osmana Omanovića i odveli je u nepoznatom pravcu. Kako se kasnije ispostavilo, djevojčica je bila smještena kod lokalnih časnih sestara i pokrštena! No to, kako se navodi u Memorandumu, nije bio jedini slučaj pokatoličavanja u BiH tog vremena. Tako se u Memorandumu navodi i slučaj pokrštavanja malodobnog siročeta Šerifa Baručije u franjevačkom samostanu Gučija Gora, na padinama Vlašića, kod Travnika. Upozorava se i da pojedini činovnici političke vlasti pomažu pokatoličenje i savjetom i novcem kako što se slučaj pokatoličenja izvjesnog Osmana Krupića. - Jasno se vidi da se pokatoličenje izvršava nad malodobnicima, na pravno i djelatno nesposobnim osobama, da se izvršava načinom nedopuštenim u pravnoj državi. Roditeljima otimaju djecu, muževima žene, nasilno se ruše temeljni osnovi porodičnog i bračnog života - pišu bošnjački prvaci. Poseban značaj Memorandum ima zbog činjenice da sadrži obilje podataka o rušenju džamija, uzurpacijama i skrnavljenju harema i otimačini vakufske imovine. Tako je, kako se navodi u Memorandumu, na Isabega džamiji u Sarajevu sagrađena zgrada, na Ajaz-paša džamiji podignuto je svratište, na Ćemal-beg džamiji je napravljeno skladište piva, a na Admejdan džamiji skladište drva. U Travniku su, kako se navodi, jezuiti oborili novu «Tophane džamiju», a na njenom mjestu podigli svoj samostan i crkvu. U Zvorniku su katolici u crkvu preobratili «Fahtijci-džamiju», oborili joj munaru i podigli zvonik. U Konjicu na «Repovačkoj džamiji» izgrađen vojni magacin, dok je jedna džamija u Stocu srušena nakon što je duže vrijeme bila vojni magacin. Džamija je sušena i u Bosanskom Novom… Posebna surovost, kako se tvrdi, pokazana je u postupanju sa muslimanskim haremima. U Sarajevu je tako od velikog islamskog harema zvanog «Čekrdžinica» napravljen gradski park. Harem uz ćupriju u Višegradu austrougarske vlasti su uništile, a njemu je napravljen kamenolom. Nadgrobni kameni «nišani» sa harema su smrvljeni i njima je cesta nasuta! Pored Višegrada putevi su nasipani smrvljenim «nišanima» sa harema u Sarajevu, Livnu i drugim mjestima u BiH. Štaviše, «nišani» sa harema u Trebinju ugrađeni su u tamošnju rimokatoličku crkvu! Katolici su u selu Grožđani kod Fojnice prisvojili su harem u privatne svrhe. Na haremu Okolišta u Višegradu sazidana je kuća cestaru, a od ostatka harema napravljena bašča. A inovjerci su kuće sazidali i na haremu u Čajniću. Na Lakišića haremu u Mostaru površine od čak 20-tak hiljada kvadrata u centru grada sagrađena je željeznička stanica i magacin, gdje je kasnije izgrađena robna kuća HIT. U mostarskoj mahali Zahum poznati biskup Buconjić je harem uredio za svoju bašču! Preko jednog harema napravljen je put za hrvatsko-katoličko društvo. U Trebinju je na haremu Ćatović napravljena zgrada općinskog ureda, osnovna škola, općinska mesnica, Babića spomenik, dvije gostione i kuglana, na trebinjskom haremu «Stari mezari» perivoj, a na Begovskim mezarima, kako navode autori Memoranduma, «šetalište koje služi kao tajno bludilište»! U Počitelju u medresi smještena je politička kotarska ispostava. U Travniku je rimokatolička crkva sagrađena na haremu koje je bilo uz tzv. «Rahimino turbe», kuće činovnika građene su na haremskoj zemlji, a na travničkom haremu «Šupljika» bolnica izniklo je šetalište, skladište špirita i željeznička stanica. Nekadašnji načelnik Jajca Jozo Filipović je na haremskoj zemlji napravio kuće koje je izdavao u najam, a u istom gradu je za proširenje jedne tvornice uništen veliki prostor harema. U Livnu je na Turnića haremu napravljena zgrada općinskog ureda, a u Donjoj Tuzli oteto je muslimansko groblje od 18 dunuma te izgrađena željeznička stanica, magazin i skladište suhih šljiva. U Gračanici je na haremu sagrađena zgrada kotarskog ureda. U Zvorniku su u gruntovnicu kao erarno dobro upisana dva harema. U Banja Luci je na haremu «Hišeta» napravljena nepotrebna cesta, mezarje Beglućko pretvoreno u šetalište, baš kao i harem kod Šehove džamije i harem kod Ićhisar džamije u Bihaću. Na banjalučkom mezarju «Musline jaruge» izgrađen je javni zahod! U Derventi je na haremu postavljenrezervoar za vodovod, u Doboju je izgrađena zgrada općine, a u Bihaću je na haremu načinjeno ni manje, ni više do javno stočno sajmište! U Sanskom Mostu je na haremu nikao hotel. Veliko vakufsko zemljište «Musala» u Sarajevu oteto je i na njemu napravljen park, a u Mostaru je, također, na «Musali» napravljen kasnije čuveni hotel «Neretva»i, također, park. Četvrtinu vlasništva u slanim bunarima u Donjoj Tuzli bio je za vjerske svrhe uvakufio Gazi Tuarlibeg, što je austougarska vlast poništila i pripisala ih sebi. Uzete su i vakufske šume «Dubrave», «Grabež» i «Lisina» u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu), kao i livade i pašnjaci u tom gradu, a na vakufskom dobru napravljen kamenolom. Vlasti su vakufsku zemlju uzimale i u Orašju, a u Modriči za male pare prodale nekom Janku Odžakoviću.
Faruk VELE (Dnevni avaz)
«Za 10 godina svi će se muslimani morati prekstiti»
U Memorandumu se posebno opisuju dešavanja prilikom proslave 50-godišnjice pape, hrvatsko-jezuitska gimnazija u Travniku priredila zabavu.
- Jezuita koji je govorio u proslavu papinu, rekao je među inima: «Mauri, kako i ostali muslimani, nesposobni su za život, pošto im stoji na putu pogana vjera Muhamedova» - navodi se u dokumentu. Upravitelj Varcear Vakufski dr. Strassman, nadalje, izjavio je pred svjedocima, uglednim Bošnjacima, da će se «svi Muslimani u BiH za 10 godina morati pokrstiti». Izvjesni politički činovnik Lekavski je trojici ugledni Bošnjaka u Hotelu «Posavina» u Brčkom rekao da su Hrvati. Kada su se oni usprotivili, ovaj je udarajući šakom po stolu rekao: «Kakav musliman, to nije ništa, to je vjera lažna, vaš je svetac Muhamed najveći magarac na svijetu»! U «Općoj povjesnici», knjizi za osnovnu školu navodi se da je poslanik Muhamed a.s. «bolovao od živaca», a Halifa «lukavi Sultan».
ovaj text sam nasao nasao na ovoj stranici: http://historija08.blogger.ba/
da ne bude da nisam nista napisao,nego sam copy-paste,moram da dam kratak komentar(osvrt) na ovaj gore navedeni tekst!
Prvo tekst je izazv'o gadjenje u meni,iskreno...i ovo,postavljanje ove teme je vjerovatno u afektu i zato izvinjajem se ako koga uvrijedim i razumjecu ako mi se obrise tema
Zanima me da li neko zna nesto vise o zivotu tadasnje raje na prostoru Bosne,"nesto vise" u smislu koliko je zapravo pridonijela aneksija bosne u razvoju tadasnjih Bosanaca u svim segmentima zivota-pogotovo obrazovanju i umjetnosti?
(iz ovog gore teksta mogu samo konstatovat,jadan nas narod i nasi preci,sta su sve prezivjeli...i kad kazu Bosna i Bosanci ne postoje.Postojala je,postoji i postojat ce!
Vidim da su (Bosanci-muslimani) uglavnom bili muceni,pokrstavani,brisali im tragove,kako su znali i umjeli itd itd...)
Kakav kvalitet obrazovanja smo imali u to doba?
Da se nadovezem i na moju prijasnju temu,u to doba(u doba texta) su vec prvi znaci poigravanja sa historijom Bosanskog stanovnistva...u kolikoj mjeri su bosanski intelektualci(tadasnji) pruzili odpor tome?
Vidim da je upitanju bio otpor muslimanskog stanovnista ,sto je nekak' i logicno s obzirom da su se po najvise vjerska prava zatirala...sto znaci da su se B. katolici samo priklonili Austrijcima ili ne?
Sta nam je bilo u medjuvremenu sa B. pravoslavcima?-Poceli se indentiffikovati kao Srbi?
Brojanje krvnih zrnaca i pripisivanje odredjenih karaternih crta raznim narodima - ne moze.