"Ako je za kulturnu matricu islama nedopustivo i krajnje uvredljivo svako javno izrugivanje i karikiranje sa simbolima i vrijednostima koje u tom sistemu imaju status svetih sadržaja, onda će ignorisanje te činjenice za pripadnike takvog kulturnog modela, predstavljati klasičan primjer namjerne provokacije i 'govora mržnje', a ne potvrdu 'slobode govora'. Odreći se od slobode govora nije jednostavno, složićemo se. Ali u svijetu u kom je ta sloboda odavno sasvim legalno limitirana odredbom o zabrani 'govora mržnje', kao i o sankcionisanju širenja rasne, vjerske i nacionalne netrpeljivosti, to zapravo ne bi ni bilo nikakvo odricanje od slobode govora nego samo čin uključivanja islama i muslimana u već postojeći sistem ograničenja te slobode. Muslimani bi u tom slučaju, dobili samo ono isto pravo koje već važi za sve ostale kulturne i religijske zajednice, dok bi pozitivni efekti predstavljali višestruko vrijedan kapital. Ukoliko bi i tada neki muslimani napadali medije i ugrožavali živote novinara, ne bi se više mogli pozivati na alibi da reaguju na provokacije uvredljivog 'govora mržnje', i u očima svih muslimana bili bi legitimirani kao obični kriminalci. Ako bi, sa prekidom objavljivanja pogrdnih karikatura i tekstova na račun islama i muslimana, napadi sasvim prestali i bezbjednost novinara postala neupitna, to bi bio ogroman korak ublažavanju kulturološke polarizacije, smanjenju tenzija i smirivanju destruktivnih strasti!"
http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=54638
Akademik ANUBiH profesor dr. Esad Duraković: "Uzrok problema je nastoje zapadnih sila da maksimalno vrijeđaju i ponize ljude čije zemlje napadaju!"
Konceptualni umjetnik Damir Nikšić: Ja NISAM Charlie Hebdo!
http://saff.ba/damir-niksic-zasto-ne-mo ... LFlpEZ0xjo
Kao neko ko se i sam bavi satirom, preciznije: političkom satirom i neko kome su prije tri-četiri mjeseca već prijetili – jednom smrću od strane nekakvog islamskog radikala iz Zenice sa oznakama ISIL-a na FB stranici (što sam prijavio federalnom MUP-u, a oni me nazvali i rekli da su razgovarali sa dotičnim te da im je on rekao da se šalio), a drugi put fizičkim progonom iz Sarajeva od strane BHT uposlenika, militantnog aktiviste za životinjska prava pasa lutalica s kojim sam se svojenožno anti-teroristički obračunao ispred Doma OS BiH, ja jako dobro znam šta znači kada neko ekstreman ekstremno ne voli tvoju satiru. Kao takav mislim da bi, ako smijem i ako mi kolege dozvole, ja prvi trebao izjaviti: i ja sam Charlie Hebdo!
Ali ne mogu.
Kao prvo – ne mogu ni zamisliti takav strašan pokolj da bi tako olako izjavio tako nešto i time odmah sebe strpao u tu istu sliku, u vijesti, i to… Previše mi je to sve tragično da bih prvo pomislio na sebe. Kao drugo – nikada se nisam bavio tom vrstom satire. Nikada nisam nastojao namjerno i ciljano da povrijedim nečija vjerska, rasna, nacionalna, etnička, ljudska osjećanja jer mislim da to nije smiješno, da je to neukusno i neodgovorno. Ja inače držim da je upravo ta i takva “sloboda” medija uticala da rat devedesetih na ovim prostorima bude mnogo krvaviji i pogubniji po civile nego što je trebao biti. I moram priznati da i dalje ne razumijem kako niti jedan novinar sa ovih prostora nije završio u Hag-u s obzirom da smo svi svjedočili agitpropu nacionalnih medija i njihovoj gotovo kritičnoj ulozi u razaranju društva i proizvodnji nacionalne i vjerske mržnje.
Oprostićete mi ali ja jednostavno ne vidim sebe u svoj toj arogantnoj monstruoznosti raspojasanih medija i terorista. Nije to moj par rukava. Moj mozak ne može da pojmi toliku količinu mržnje, animoziteta i ekstremizma.
Ali me čudi otkud baš Klix da organizuje taj performans sa tom izjavom kada baš oni nikako ne mogu biti nalik na Charlie Hebdo iz jednostavnog razloga: jer da je Charlie Hebdo imao odred ljutih policajaca iz RS-a u kancelarijama – sve bi bilo mnogo drugačije za onu dvojicu terorista. A i sami Klix-ovci bi trebali priznati da bi u nedajbože sličnoj situaciji gledali na one policajce ko ozebli u sunce.

