Geneza svebosanskog aktivizma (III)
Bošnjaci u pozitivnom univerzalnom kontekstu
Piše: Ibrahim Osmanbašić
Bošnjaci u pozitivnom univerzalnom kontekstu
Svakako da je zakazani septembarski Bošnjački sabor prilika da se načini odlučan korak ka konstruktivnoj i efikasnoj društvenoj praksi jednog od konstutivnih naroda države BiH, dakle, Bošnjaka. Da li će do toga doći – vrlo brzo će javnost imati priliku da to ocjeni na osnovu organizovanja , realizacije, sadržaja i praktične učinkovitosti zaključaka skupa.
S obzirom da je veo misterije nadvijen nad skupom javnost je upoznata sa formalnim odrednicama na osnovu kojih se ne može donijeti nikakava relevantna analiza koja bi dvodecenijsku demokratsku praksu na prostoru BiH promatrala u konzistentnoj formi – u odnosu na dosljednost društvenih i političkih programa, sistemskog pristupa i rješavanja pitanja od vitalnog i općeg značaja za državu, narod, društvo ili građane; kao i frustrirajući odnos odgovornih tijela i pojedinaca prema ličnoj (ne)odgovornosti javnih i političkih djelatnika koji su proizveli nesagledive opće štete kroz nesavjesan rad u javnom sektoru, konsolidirali svoj javni položaj i obogatili se rasipajući se općim društvenim dobrima – te, društvo i državu doveli do ruba ambisa.
Pred bošnjačkim narodom je realan povijesni izazov u vidu katarze kolektivne svijesti i odnosa prema društvenoj praksi gdje pomaci u pravcu općeg prosperiteta su mogući isključivo odlučnom korekcijom principima i modalitetima društvenog organizovanja i aktivizma, a što primarno podrazumijeva sankcionisanje neodgovornih predstavnika u društvenim strukturama i institucijama koji u ime Bošnjaka obnašaju značajne društvene funkcije:
- Bošnjaci - koji imaju islamsku vjeroispovjest – ne mogu tolerisati u svojim redovima laž, prevaru, nečasne radnje i lično bogaćenje na štetu društvene imovine a koja se uništava i nestaje pred njihovim očima zadnje dvije decenije;
- Bošnjaci - koji baštine pozitivne kulturnopovijesne tekovine, na prostorima na kojima žive, ne mogu biti pasivni promatrači u pogledu društvene nebrige i propadanja povijesno-kulturnog naslijeđa koje ima nezamjenjivo mjesto u civilizacijskom kontekstu, a čine identitet samog bošnjačkog naroda;
- Bošnjaci – kao konstutivan narod države BiH - ne mogu imati perspektivu u društvu ako nema PROGRAM – BOŠNJAČKE DRUŠTVENE ORGANIZACIJE I PRAKSE, sa definisanim vitalnim i strateškim ciljevima, a koji treba u principu da podržavaju bošnjački prestavnici – ma gdje bili institucionalno i javno angažovani, sa jasnim odrednicama u pogledu općih perspektiva kao i donje granice kompromisa u javnom dogovoru koji ne narušava opći bošnjački dignitet i identitet – dakle, program zasnovan na univerzalnim principima i općim civilizacijskim pozitivnim tekovinama;
- Bošnjaci – kao politički faktor - zaposjedaju lagano margine društvene i institucionalne moći u državi u kojoj žive, svojoj domovini, uslijed neodgovornog i nesavjesnog obnašanja predstavničkih funkcija svojih predstavnika u strukturama vlasti, a za neetičan i neprofesionalan angažman nisu sankcionisani neodgovorni pojedinci već baš suprotno – uživaju u imovini i bogastvu koje su stekli fantastičnom brzinom a uvid u pojedinačne slučaje zasljepljuje um a riječi gube smisao;
- Bošnjačka elita je svakim danom sve bogatija – a bošnjački narod tone u agoniju siromaštva i ekonomske bezperspektivnosti;
- Bošnjačka elita je u VELIKIM BIZNISIMA dok je bošnjački narod javno raspamećen i dezorijentisan, prepušten sam sebi, i ostavljena mu je besmislena mogućnost da zaokružuje političke stranke i predstavnike koji ih se sjete samo pred izbore – koji ih permanentno bombarduju apstraktnim STRAHOM o totalnoj etničkoj propasti a ne govore o programima i sankcijama za nesavjesno obnašanje povjerenih funkcija;
- Bošnjačka nekompaktnost u globalnom pristupu i praksi prema državi, politici, ekonomiji, kulturi i svemu što čini društveno organiziranu zajednicu sazdanu na pozitivnim civilizacijskim vrijednostima - u vremenu i prostoru - dezorjentira bošnjački narod, tako da se ne donose sudovi na osnovu argumenata i činjenica što proizilaze iz prakse na temelju rasuđivanja po zakonitostima racionalizma i univezalnih vrijednosti – vać na osnovu LJUDSKOG FAKTIRA i centara moći koji se rukovode internim parametrima u javnom djelovanju;
- Iz bošnjačkog globalnog iracionalizma i društvene nekonzistentnosti generira se LOKALNA APSURDNA DRUŠTVENA PRAKSA gdje uslijed sukoba ličnih i grupaških interesa, dakle, pod inercijom pohlepe i megalomanije, bašnjački korpus djeluje stihijski, unutar sebe podijeljen i sukobljen – što narušava osnovnu ljudsku komunikaciju, a praktično to znači da je utemeljena logika da Bošnjaci iz jedne političke opcije nedobronamjerno gledaju i destruktivno djeluju prema pripadnicima svoga naroda iz druge političke opcije – te se prema njima odnose na licemjeran i kompromitujući način;
- Iz Bošnjačkog globalnog košmara i lokalne disharmonije proizilazi PERSONALNA netrpeljivost – tako da su Bošnjaci u društvenoj praksi i svakodnevnom životu spremni raditi i na svoju štetu da bi onemogućio uspjeh svoga sunarodnika - koji ne misle i praktično ne djeluju prema kreiranoj internoj interesnoj matrici - tj. tu su resursi povoda, motiva i inspiracija za međubošnjačku društvenu koliziju iz čega proizilazi antibošnjačka i antibosanska praksa indoktriniranih pripadnika bošnjačkog korpusa – a što je POSLIJEDICA nepostojanja konstruktivnog međubošnjačkog dijaloga i prakse na temelju programa općeg prosperiteta građana, naroda, društva i države BiH;
- Svi pripadnici bošnjačkog naroda su odgovorni za stanje u kom se nalazi Bošnjački narod, direktno ili indirektno – ali su najodgovorniji oni koji su obnašali i obnašaju javne i predstavničke funkcije u ime Bošnjaka, i za to su bili plaćeni, a Bošnjaci se danas nalaze tu gdje jesu – bez jasno definisanog političkog i društvenog (ekonomskog, kulturnog...) programa koji bi INTEGRISAO BOŠNJAČKU KREATIVNOST I INTELIGENCIJU u cilju prosperiteta Bošnjaka i države BiH, dakle, građana države BiH;
- Rak rana bezperspektivnosti Bošnjačkog narada je to što POJEDINCI koji su se abnormalno obogatili u dvodecenijskoj društvenom angažmanu - na sumnjivim etičkim osnovama - DIKTIRAJU po ličnom nahođenju društvenu i političku praksu – te se udružuju u elitizirane grupe, koje usljed koncentrisane finansijske i društvene moći formiraju CENTAR moći i odlučivanja – a to obično nije kompaktibilno ni sa BOŠNJAČKIM niti općim društvenim interesima – već uglavnom sa sticanjem materijalne i finansijske dobiti u cilju uticaja i upliva u vlast, te usmjeravanja i preusmjeravanja društvenog bogatstva i odlučivanja o pitanjima od općeg interesa – bez polaganja javnog računa za učinjeno i ne učinjeno!
Bošnjacima je nužno neophodna racionalna etnička reorganizacija i praktično usmjeravanja na modalitete organizovanja koji će na temelju programa i projekta u kraćem vremenskom periodu implementirati strateške bošnjačke ciljeve, integrisati intelektualne i kreativne resurse i usmjeriti ih ka produciranju društvenih vrijednosti koji će otvoriti perspektive za Bošnjake u državi BiH, te unaprijediti kulturne i svake druge vrednote koje čine temeljne vrijednosti očuvanja i njegovanja identiteta bošnjačkog naroda – te razvijati i unapređivati praktičnu saradnju sa bh-dijasporom koja je ignorisana od strane institucija društva.
Za generalne modalitete duštvenog organizovanja i prakse, što će integrisati konstruktivne bošnjačke resurse, neophodne su GLOBALNE INSTITUCIJE - tijela i organizacije - koje će praktično djelovati na afirmaciji pojedinih sfera i pitanja – u skladu sa interesima Bošnjaka u državi BiH, javno i transparentno, na racionalnim i etičkim osnovama sa postojanjem otvorenih mogućnosti za dijalog, kritiku, sankcije i nagrade za uspješno i neuspješnu društvenu i javnu praksu pojedinaca, predstavnika Bošnjaka u srukturma vlasti i društva – te, kako pojedinačno, tako i kolektivno na nivou odgovornih tijela, funkcija, kao i institucija i organizacija – sa decidnom adresom na one koji su preuzeli javnu, društvenu i političku odgovornost.
Bez razjašnjavanja odnosa i relacija u društvenoj praksi Bošnjaka u BiH – ostaje se u konfuziji i maglama egzistencijalne, državne, društvene i sudbonosne neizvjesnosti Bošnjaka u državi BiH, a ta odgovornost pripada ponajviše onima koji u ime Bošnjačka su profesionalno angažovani, dok sam narod ne može ostati pasivan u pogledu traženja odgovornosti pozvanih i sankcionisanja onih koji nesavjesno obnašaju društvene funkcije u njihovo (bošnjačko) ime.
Dakle, neophodna je bar jedna OPĆA INTEGRATIVNA BOŠNJAČKA ORGANIZACIJA ( ili koordinacija) koja će autoritativno javno zastupati globalne društvene, a i svake druge, bošnjačke interese i kontinuirano djelovati na afirmaciji pozitivne i konstruktivne civilne, dakle, kulturne, opće društvene i državotvorne bošnjačke prakse. Takvu krovnu općedruštvenu organizaciju BOŠNJACI DANAS NEMAJU – te su, logično, dezorijentisani i idu historijskim putem kroz egzistencijalne neizvjesnosti – u svakom pogledu, i svaka reakcija u pogledu rješavanja pitanja od interesa za bošnjački narod, nužno je bila i biće, stihijska, bez koncepta, sa izraženom emotivnošću i odsustvom racionalizma i mudrosti u kontekstu perspektiva budućnosti – gdje su isforsirani autoriteti u funkcije zamjene za (etničke) institucije, dok su kao etnička zajednica kolektivno lišeni mogućnosti da na zdravorazumskim i konstruktivnim osnovama planski i sistemski unapređuju svoju društvenu realnost i sukcesivno izgrađuju perspektive budućnosti.
Svebosanski integrativni aktivizam
Dakle, ako Bošnjaci ne uzmu inicijativu i ofanzivno ne nastupe u odnosu na društveno defragmentirano djelovanje – teško da se može naći osnova za argumentovano promišljanje i praktično konstruktivno opće djelovanje – u državotvornom i egzisencijalnom kontekstu, uslijed političke nekompaktibilnosti i zanemarenosti pitanja i sfera od važnosti za opći društveni prospetitet kolektiva - naroda i individua -građana BiH. Bošnjačka etnička pripadnost ne može se stavljati u negativan kontekst u odnosu na građansku pripadnosti bh-društvu, dakle, bošnjaštvo i bosanstvo su egzistencijalno u fundamentalnom spregu koji omogućava opstanak i prosperitet Bošnjaka i države BiH. Svako favoriziranje jednog u odnosu na drugo je nedobronamjerno i štetno i za Bošnjake i njihovu domovinu - državu Bosnu i Hercegovinu – a to je spoznatljivo samo kroz konstruktivan praktični odnos prema bošnjačkom narodu i državi BiH. Iluzija je očekivati da je moguće opće bošnjačko jedinstvu u društvenoj praksi između onih koji su spremni žrtvovati se za opće interese i onih koji svoj interes ostvaruju kroz održavanje opće bošnjačke kolektivne konfuzije i nefunkcionalnosti države BiH, onih koji licitiraju i javno žongliraju vitalnim nacionalnim interesima Bošnjaka i fundamentalnim državnotvornim elementima – a isključivo radi očuvanja ličnog društvenog statusa, internih interesa i olako stečene imovine. Bez jasno povučene linije između onih koji djeluju u općem društvenom interesu i onih koji preferireju lični (grupaški) interes – dakle, defragmentacijom po pitanju sadržaja i opredjeljenja individualnog poimanja svoga naroda i društvene prakse u odnosu na svoju domovinu – Bošnjaci ostaju u maglama etničke dezorjentisanosti, interesne društvene konfrontiranosti i neučinkovitog državotvornog angažmana.
Predstojeći Bošnjački sabor ima odgovornosti u odnosu na tri vremena – prošlo, sadašnje i budućeg - i tužno i štetno bi bilo kada bi istaknuti bošnjački intelektualci i neosporni autoriteti bošnjačkog naroda eskluzivistički i gorljivo zastupali defektne vizije budućnosti uslijed uskog sagledavanja neospornih općih društvenih činjenica – marginalizirajući nužne i konzekventne aspekte društvenog razvitka u vremenu i prostoru – dakle, u kontekstu bošnjačke stvarnosti kao integralnog faktora svebosanske dinamične egzistencije. S obzirom da kroz dvadesetogodišnju demokratsku društvenu praksu nije zaživjela tradicija samokritičke distance i praksa općeg konstruktivnog društvenog međubošnjačkog dijaloga kao odraz spremnosti na opću programsku koordiniranost u cilju prosperiteta Bošnjaka i države BiH – na Saboru se ključni govori i istupi mogu očekivati od dokazanih intelektualnih individualnih kvantuma iz pojedinih društvenih sfera, dok se može realno očekivati izostanak obavezujućih praktično-funkcionalnih kolektivnih stavova skupa (Bošnjačkoh sabora) koji će se implementirati u društvenoj stvarnosti Bošnjaka u njihovoj domovini – a razlog je NEPOSTOJANJA opće bosnjačke programske koordinirane društvene prakse koja bi putem analiza i ekspertiza kroz kompetentna radna tijela PONUDILI saboru izbalansirane zaključke i stavove koji bi sadržavali fleksibilan faktor efikasne prakse, dakle sa alternativnim učinkovitim rješenjima, u interesu Bošnjaka i njihove domovine BiH.
Teoretsko definisanje DONJEG PRAGA POPUSTLJIVOSTI BOŠNJAKA u kontekstu društvenog dogovaranja sa drugim konstutivnim narodima i u odnosu na međunarodne realacije – nema nikakvog praktičnog značaja iz, bar, dva razloga:
- prvo, ako sami Bošnjaci ne mogu da definišu svoj odnos prema pitanjima od interesa za njih same – dakle, ako nema konstruktivnog međubošnjačkog dijaloga iz kojeg proizilazi KREIRANJE DRUŠTVENIH TOKOVA U BiH – svaki razgovor i, eventualni dogovor, nema globalnu niti funkciju niti značaj;
- i drugo, ako sami Bošnjaci nemaju DEFINISANU PROGRAMSKU I STRATEŠKU PLATFORMU etničke i nacionalne društvene prakse – iz koje proizilazi etnički, nacionalni, društveni i svaki drugi prosperitet pripadnika bošnjačkog korpusa, koji jesu građani države Bosne i Hercegovine – na temelju čega će se definisati DONJI PRAG BOŠNJAČKE POPUSTLJIVOSTI u dogovaranju?
Dakle, Bošnjački sabor imao bi svoju prvorazrednu društvenu funkciju ako bi njegovi zaključci bili usmjereni i implementirani u kontekstu konstruktivnog programskog svebosanskog aktivizma u saradnji sa svim dobronamjernim društvenim faktorima u matici i dijaspori.
Bošnjački sabor – juče,danas, sutra
Sigurno da je pozitivno, u formalnom kontekstu, što će se održati Treći bošnjački sabor, jer samim tim činom sazivanja skupa globalnog aspekta u vezi sa Bošnjacima, kao konstutivnim narodom u BiH, javnost ima priliku da se bliže upozna sa odnosom intelektualne elite prema svom narodu – kako individualno tako i u organizaciono-praktičnom smislu, gdje se očekuje kvalitetan i konstruktivan angažman pojedinaca, te, učinkovit i efikasan društveni pregmatizam forumskog angažmana.
Samo sinergija konstruktivnih društvenih bosanskohercegovačkih potencijala i resursa matice i dijaspore mogu se sagledati i graditi putevi prosperiteta za društvo i državu Bosnu i Hecegovinu - u sklopu koje Bošnjaci kao narod treba da imaju integrativne inicijative i aktivnosti na temelju pozitivnih i univerzalnih etičkih i civilizacijskih tekovina i vrijednosti. Dakle, Bošnjačke organizacione forme, programi i aktivnosti treba da su kompaktibilne sa svebosanskim aktivizmom u cilju općeg prosperiteta svih naroda i građana države Bosne i Hercegovine.
KNS/16.09.2009.