TREND Sve više Bošnjaka traži Hrvatske državljane s kojima bi mogli sklopiti brak iz interesa
Bošnjaci traže udavače iz Hrvatske radi domovnice
Autor Milena Zajović

Većina Hrvata čula je za barem jedan primjer udaje u inozemstvu radi stjecanja stranog državljanstva. Trend pokazuje da su i hrvatski dokumenti sve traženiji, najviše ih traže državljani Bosne i Hercegovine.
Doznajemo da mladi iz BiH sve češće traže Hrvate koji bi bili voljni s njima sklopiti brak i na taj im način pomoći da dobiju željeno državljanstvo. Razloga ima nekoliko, no mogu se svesti na dva primarna – lakše dobivanje radne dozvole u RH, te otvaranje puteva u zemlje Europske unije bez mukotrpnog procesa traženja vize.
Dvadesetšestogodišnji Amir živi u Banjoj Luci i dosad se pokušao na sve regularne načine preseliti u Hrvatsku. Prije dvije godine upoznao je svoju sadašnju djevojku – Zagrepčanku Jelenu, koja mu je dodatni poticaj da se preseli u Zagreb. Ipak, bez radne dozvole to mu je podjednako nedostižno, kao i put u neku od zapadnoeuropskih zemalja. Dok Jelena sa svojim društvom često putuje, Amir sjedi pred televizorom u Banjoj Luci jer ne može ući u zemlje Europske unije.
Zaprešić kraj svemira
– U Bosni je situacija jako frustrirajuća. Moja prijateljica dobila je stipendiju za jednomjesečni seminar u Njemačkoj, od kojeg je morala odustati jer nije dobila vizu. Ja bih se onda morao objesiti za testise da mi dopuste najobičnije turističko putovanje s djevojkom. Za mene je Zaprešić kraj svemira – požalio se Amir.
Izlaz iz nezavidne situacije pojavio se nedavno kao ideja nekolicine Amirovih prijatelja. Potaknuti iskustvima mladih iz Sarajeva i Mostara, odlučili su angažirati poznanike u Hrvatskoj i naći osobu koja bi se bila voljna udati za njih kako bi dobili hrvatske dokumente. Jelena i Amir odmah su pošli u traženje potencijalne udavače.
– U početku je ljudima čudno što se nas dvoje nećemo vjenčati, no zaključili smo kako bi to bilo preuranjeno stupanje u brak. Ako Amir oženi neku neutralnu osobu, naš će se odnos dalje razvijati prirodnim putem. Brak je u ovom slučaju isključivo instrument ostvarivanja nekih prava i nema veze niti s ljubavlju niti s međuljudskim odnosima. U našem društvu ta institucija postoji iz dvaju razloga: da iskamčiš sigurnost iz države i napiješ se na vjenčanju. Meni ne treba ni jedno ni drugo, no – Amiru treba. Zato smo odabrali zajedničku prijateljicu Anu da nam učini tu uslugu i ona je nakon malo promišljanja pristala jer zna kako nam je to važno – ispričala je Jelena.
Ovih dana Amir i Ana namjeravaju posjetiti odvjetnika koji će im pomoći sklopiti predbračni ugovor. Naime, Ana je pristala udati se bez ikakve naknade, no traži reguliranje imovinsko-pravnih odnosa prije braka.
– Amir i Jelena su mi dobri prijatelji i ne vjerujem da bi itko pravio probleme nakon rastave, no ljudi se ipak mijenjaju pa je bolje da se odmah osiguramo kako se netko s vremenom ne bi razbahatio i tražio podjelu imovine ili nešto slično. Inače, ne vjerujem u brak kao instituciju jer mi ne treba komad papira da potvrdi moju ljubav prema partneru, a taj komad papira Amiru osigurava mnogo toga. U početku mi se ideja činila suludom, no rekla sam samoj sebi zašto ne? – objasnila je Ana.
Amirova majka podržava njihovu odluku jer joj je jedina želja da njezin sin ima život o kakvom sanja, bez obzira na sredstva kojima će to postići.
– U sredini u kojoj živim očekuje se da budem sretan što radim za 300 maraka mjesečno. Ja u Banjoj Luci ne vidim nikakvu perspektivu, i moja je majka toga svjesna. S druge strane, želim živjeti s Jelenom, a to ne mogu bez posla u Zagrebu. Radna dozvola povlači papire koje mogu dobiti jedino ovako. Hrvatska ide prema Europi, a BiH može samo sanjati o tome. Čak i ako se Jelena i ja rastanemo, imat ću hrvatsko državljanstvo koje mi omogućuje mnogo više od spajanja kraja s krajem u Bosni. Ovaj će brak biti odlična investicija u budućnost – optimističan je Amir.
Jednostavna procedura
U jednom od zagrebačkih matičnih ureda objasnili su nam da se za sklapanje braka između državljana BiH i Hrvatske procedura ne razlikuje bitno od standardne. Par se 30 do 45 dana unaprijed dolazi prijaviti u područni matični ured, udavača donosi izvadak iz matične knjige rođenih ne starijih od tri mjeseca, domovnicu i osobnu iskaznicu, a državljanin BiH na uvid treba dati rodni list i potvrdu o slobodnom bračnom stanju iz svojeg matičnog ureda, te putovnicu. Uz 300 kuna plaćene pristojbe te imena i adresa kumova vjenčanje iz interesa je dogovoreno. Nikakve dodatne provjere nisu potrebne, a za motive sklapanja braka nitko ne pita. S druge strane, postupak dobivanja hrvatskih dokumenata nekim drugim putem dug je i neizvjestan.
– Prije dvije godine pokušao sam preko konzulata dobiti hrvatske papire. Tražili su dokaz da sam se prije 1991. izjasnio kao Hrvat. Pa, mi smo onda svi bili Jugoslaveni, a ja i da sam htio, mogao sam se samo izjasniti kao “Hlvat” jer sam imao najviše devet godina – rekao je Amir.
Agonija pokušaja dobivanja hrvatskog državljanstva ili barem radne dozvole potrajala je nešto više od godinu dana. Amir je u tom razdoblju na sve moguće načine tražio dokumente koji bi mu mogli pomoći. Činilo se da je na domak uspjehu kad su mu iz hrvatskog konzulata u Banjoj Luci rekli da donese potvrdu o očevoj nacionalnosti. Šok koji je idući dan uslijedio Amir nikad neće zaboraviti.
Nevolje zbog očeva hira
– Stari je rođen i umro u Hrvatskoj i činilo se da neće biti problema s potvrđivanjem njegove nacionalnosti. Nazvao sam lokalni matični ured i službenik mi je rekao kako na očevim papirima piše da se izjasnio kao Kinez. Poslije sam čuo da se pri posljednjem popisu stanovništva tata nije želio nacionalno opredijeliti, a kako te opcije nije bilo, rekao je anketarki da zaokruži prvo što joj padne na pamet. To što je cijelo vrijeme imao hrvatsku putovnicu, ljudima u konzulatu ništa nije značilo – objasnio je.
Kad je shvatio da zbog davnog hira svojeg oca ne može uobičajenim putem dobiti hrvatsko državljanstvo, Amir tvrdi da mu je jedina preostala opcija upravo brak – “za papire”.
