Miješajući se,putem seoba,ženidbi i udaja,te na druge načine sa Bošnjacima Bosne, tokom vijekova, starosjedioci regije Sandžaka,etnički upravo i postaju Bošnjaci.
O etničkom porijeklu sandžačkih muslimana, njihovom jeziku i povezanosti sa Bošnjacima napisane su mnogo knjige.
Češki etnograf Lubor Niderle u svojoj knjizi kaze:Karakteristično je i to da su se mnoge slavensko-muslimanske etničke skupnosti izvan Bosne, počevši od Novopazarskog sandžaka pa dalje na istok, osjećale Bošnjacima i da su svoj jezik nazivale bosanskim. Za Novopazarski sandžak (područje današnjeg Sandžaka) to je i razumljivo s obzirom na viševjekovnu pripadnost Bosni,a za ostale krajeve ti bošnjački osjećaji proizlaze iz njihove južnoslavenske i vjerske povezanosti sa bosanskim muslimanima,odnosno njihove etničke izoliranosti od Albanaca i Turaka.
Makenzijeva i Irbi su u svom Putopisu po slavenskim zemljama, spomenule i stanovnike Kosovske Mitrovice, koji su se i u prošlom vijeku izjašnjavali i osjećali Bošnjacima,a pričali su i bosanski jezik.Sve muslimane /Južne Slavene/ u Novopazarskom sandžaku, Kosovu i Metohiji, kojih je 1901. godine bilo 90 000,pribraja Bošnjacima.
....
Ovo je o etničkom porijeklu Bošnjaka Sandžaka...
Važna historijska prekretnica koja je doprinjela nacionalnom osvješćivanju Bošnjaka Sandažaka i njihovom zbližavanju sa domovinom Bosnom su ustanci Bošnjaka u periodu 17. i 18. stoljeća...
U ustanku Huseina kapetana Gradašćevića , neovisna Bosna se prostirala od Bihaća do Gusinja. U njegovom pohodu ka Kosovu polju, učestvovali su i borci iz Sjenice, Prijepolja, Pljevalja,Gusinja i Plava....