Bosna za 20 godina (propast ili procvat?)

[andromeda101]

Dijaspore neće biti za 20 godina

Nece biti mnogo koga.

[megaman4]

a ko garantuje da će za 20 godina biti bogate EU i SAD-a u ovom obliku, kakvom je sada poznajemo? ko to garantuje?

zar mislite da će Njemačka ili bilo koja bogata zemlja zapada moći vječno da uživa u svom bogatstvu? pa neki dan je jedan njihov lik najavio propast Evrope kakvom je danas poznajemo, jer ove svjetske krize će uništiti blagostanje koje vlada u EU, a nek se zahvale Amerima koji cijelu Evropu ali i svijet vuku u mračno doba, tj. doba kakvo je bilo 30-ih godina prošlog vijeka, što je bio samo predznak nadolazećeg II svjetskog rata. Vidjet ćete kada će dijaspora glavom bez obzira početi bježti u BiH kada nestane para i posla u EU, a već se neki i vraćaju, ne u velikom broju, ali se vraćaju, jer jer Evropa pred kolapsom, tj. ekonomskim kolapsom, samo što Merkelova želi to stanje ublažiti, ali EU će doživjeti sudbinu bivše SFRJ i puknut će kao balon, pa će biti kud koji mili moji.

Nije to više ono doba iz 60-ih i 70-ih kada su naši išli da rade kao gastarbeiteri, pa je bilo para i posla na izobilj, jok nema toga više, jer bogate članice, prije svih Njemačka i Francuska ne žele više spašavati zemlje tipa Slovenija, Portugal, Španija, što samo znači da će se ili EU transformisati ili će se raspasti kao bivša SFRJ.

EU je mogla da spasi SFRJ, koja je, kada vidimo današnje stanje, bila manje lošija, nego ovo što danas imamo, jer ove današnje države imaju veći vanjski dug zajedno, nego što je to imala nekada velika Jugoslavija. Možemo govoriti šta god hoćemo o jugi, ali sve više ljudi u svim novonastalim državama sve više kune zapad za raspad SFRJ, ali i domaće kvislinge. Nisam jugonostalgičar, ali bi se lahko EU mogao kao bumerang vratiti raspad SFRJ.

[Ali Kemal]

a ko garantuje da će za 20 godina biti bogate EU i SAD-a u ovom obliku, kakvom je sada poznajemo? ko to garantuje?

Garancija je njihova tehnoloska, kao i civilizacijska superiornost u odnosu na ostatak svijeta.

[detroit-mercy]

a ko garantuje da će za 20 godina biti bogate EU i SAD-a u ovom obliku, kakvom je sada poznajemo? ko to garantuje?

Garancija je njihova tehnoloska, kao i civilizacijska superiornost u odnosu na ostatak svijeta.

Vela havlile, taman kad pomislis da je najgore proslo, jave se tipovi sa ovakvim postovima i jos ko napisu cijeli paragraf. Jebote, stvarno me i ne cudi cijela ova sitacija u BIH kada pogledas sta sve ljudi nisu u stanju da izvale , pa nije ni cudo da nismo u stanju da maknemo ni centimetar unaprijed.
Kemale, jest da se pocesto ne slazemo u nasim pogledima na situacije, ali de bogati objasni ovom poletarcu neke stvari. Stvarno vise nemam zivaca .

[Bodkin]

Ja ovo pisanje vidim kao racionalizaciju nekoga ko je htio na zapad ali nije uspio. Ne vidim kako drugacije normalna osoba mozw za 20 godina prognozirati pad zapadne civilizacije. Da je rekao 100 pa da ima neke sanse ali 20?

Sent from my Lumia

[Helikopter]

VIJESTI BOŠNJACI 29.08.2014. u 09:06

Ja sam Anela Arifi! Živim u zemlji zaborava. Ali… neću zaboraviti!

http://www.bosnjak-ks.com/slike/upload/ ... /27155.jpg


Anela Arifi je učenica Srednje međunarodne škole u Tuzli i Srednje muzičke škole “Tuzlaˮ. Kao učenica koja je ostvarila uspjehe na polju nauke (osvojena zlatna medalja na Olimpijadi nauke u Houstonu), a i muzike (mnogobrojna prva mjesta u izvođenju kompozicija na flauti te gostovanja u inozemstvu), Anela smatra da je, želimo li očuvati svoju zemlju, važno da konstantno izučavamo i prenosimo znanje i sjećanje na agresiju i genocid. Po njenom mišljenju, to “sjećanje mladihˮ, koji to nisu doživjeli, treba biti opomena i ujedno podsticaj ka što boljem obrazovanju

Ja sam Anela Arifi! Živim u zemlji zaborava. Ali… neću zaboraviti!
Moje ime je Anela i imam 17 godina. Ja živim u zemlji zaborava, u zemlji u kojoj živo pamte oni koji bi najradije zaboravili ali ne dopuštaju zaborav, a gdje zaboravljaju oni kojima to što drugi pamte nikad nije naštetilo.
Živim u Tuzli, jednom od većih gradova moje Bosne i Hercegovine i rođena sam Tuzlanka. Bosanka islamske vjere. Bošnjakinja.

Bosna mi je dala sve
Često čujem kako moja zemlja ne nudi perspektivu obrazovanoj omladini ili onima koji će se tek pridružiti ovoj grupi. Znam ja da se pod riječju “zemljaˮ misli na ljude. Ali ne zvuči li naziv: “zemlja koja ne pruža perspektivuˮ uvredljivo mojim lijepim zelenim šumama, mojim čistim planinama i prirodnim bogatstvima? Ne zvuči li ovaj naziv potpuno neopravdano? Moja Bosna mi je dala sve, sav potencijal, ja ga samo trebam znati iskoristiti, a ne postati još jedan razlog ovog naziva.

Sve ono što je urađeno mojim djedovima, majkama, očevima, bebama u zametku, urađeno je i meni koja sam se rodila nekih 365 dana poslije, urađeno je i onima koji su se rodili 1.825 i 5.427 dana poslije. Oni koji su imali za cilj naškoditi mom djedu, naumili su naškoditi i meni i onima poslije mene. Oni su htjeli oteti moju zemlju i moj život. Zemlju nisu mogli odnijeti niti će to ikad moći. Živote su odnijeli, to su mogli. Vjerovatno su mislili da će odnijeti i moj, usporiti me tim velikim sjećanjem. Zar je moguće da me dotiče sjećanje koje nije moje? Oh, još kako me dotiče, dira svaku sferu mog života!

Moji roditelji ne mogu ispuniti svaku moju želju. Nije važno, sad se borim za ono što hoću. Ja nisam upoznala jednog od svojih daidža, a on ima tako lijepu sliku i značaj u mom nestvarnom sjećanju. Moja mama ne može platiti moju školarinu, ali ja mogu naučiti dovoljno za stipendiju. Ja sam dijete tzv. “zemlje koja ne pruža perspektivuˮ a uspijevam. Niko mi nije odnio zemlju, a ni moj život. Dira mene moje sjećanje, ono što je nastalo još prije mog prvog udaha. To sjećanje mi pomaže.

Bosansko stablo
Oni što su htjeli uništiti Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake poklonili su im upornost. U mojoj zemlji i dalje rađa najbolje voće, raste najljepše cvijeće. Ja sam obrazovan cvijet, stablo mi je bošnjačko, a korijen bosanski. Rodila me moja Bosna i Hercegovina. Rodila je i moju majku. I evo me sada s mojih 17 godina, 17 i po da budem preciznija, uspješan sam učenik trećeg razreda dvije srednje škole. Učim, takmičim se i nosim svoje dimije i jelečić na tri kontinenta, a kad pobjeđujem, mašem svojom zastavom. Svojim plavo-žutim ponosom. A nije mi dao znanje onaj što je moje ubijao, on me je naučio da ne zaboravim. Nije ni onaj što bi se trebao boriti za moje obrazovanje, on me je podstakao da pišem ove riječi. Znanje mi je dao potencijal moje zemlje i Onaj što njome i svime upravlja. Zapravo, meni je u amanet data ideja, pa sam tako naučila i dobila znanje.

Ja živim u zemlji zaborava, u zemlji gdje pamte oni koji bi najradije zaboravili, ali ne dopuštaju zaborav, a gdje zaboravljaju oni kojima to što drugi pamte nikad nije naštetilo. Moje ime je Anela i ja neću zaboraviti. ( je učenica Srednje međunarodne škole u Tuzli i Srednje muzičke škole Tuzla).

(Novovrijeme.ba)

http://novovrijeme.ba/

http://www.bosnjak-ks.com/clanak/vijest ... aboraviti/

[O'zone]

Po meni gora stvar i od propasti bi bila da i za 20 godina stagniramo. Da i dalje upiremo pogled prema drugima očekujući njihovu intervenciju/pomoć, da su i dalje uvijek drugi krivi za ono što se događa nama kao društvu, da jednostavno ne dođemo pameti.

Kad bolje razmislim to je vrlo realan scenario. Trenutno smo u pat poziciji između onih kojima ovo stanje odgovara i onih kojima ne odgovara. Niti jedni ni drugi nešto previše ne upiru da se sadašnje stanje promjeni tako da smijem slobodno reći da će za 20 godina da bude isto kao i danas.