Bosna i Hercegovina se neće pridružiti Evropskoj uniji do 2020. godine! Zbog krize unutar Evropske unije, njeno proširenje će biti zaustavljeno: zajedno sa Srbijom, Crnom Gorom i Albanijom, Bosna ostaje izvan procesa globalizacije, u području u kome je moguće pojačavanje unutrašnjih sukoba. Istovremeno, na globalnu scenu izlaze Kina i Indija, prestižući svojim ekonomskim razvojem Evropu, kojoj prijeti raspad!
Uloga ambasadora Na drugoj strani, proglašava se novi hilafet (ujedinjena islamska država), čime se odbacuju temelji na kojima je izgrađen sadašnji međunarodni sistem. Taj temelj globalnog poretka će i dalje biti nacionalne države.
Ove procjene globalnog razvoja u narednih 15 godina objavio je sredinom januara National Intelligence Council (NIC), istraživački centar direktora američke CIA-e, nakon jednogodišnjeg rada više od 1.000 američkih i stranih istraživača. Ključna osoba u NIC-ju zadužena za Evropu jeste bivši ambasador SAD-a u BiH Richard D. Kauzlarich. Činjenica da je Kauzlarich djelovao u Sarajevu kao ambasador SAD-a od 1997. do 1999. godine povećava značaj ovakve procjene za BiH.
U samom izvještaju, koji razmatra četiri osnovna izmišljena scenarija budućnosti svijeta 2020. godine, Bosna se, istina, spominje samo jednom, tako da su ovi zaključci izvedeni iz teksta izvještaja. Zajedno sa Ruandom i Somalijom, Bosna je primjer neuspješnosti globalnih i regionalnih institucija da se suoče sa najvjerovatnijim tipom budućih sukoba.
Obavještajne procjene CIA-e predviđaju da će u narednih 15 godina oslabiti dvije ključne poluge koje su omogućile poslijeratni oporavak Bosne i Hercegovine. CIA predviđa posve negativne trendove za budućnost BiH: krizu međunarodnih institucija i Evropske unije, te ozbiljna ograničenja u operacijama stabiliziranja u postkonfliktnim državama ili izgradnje nacije "zbog enormnih troškova i vremena koje takve operacije zahtijevaju".
Ukoliko je ova procjena tačno shvaćena, to znači da će nakon neuspjeha UN-a, reduciranja američkog angažmana i prepuštanja nadzora Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina biti sve više prepuštana sama sebi.
Bosanski primjer Bosna je primjer slike svijeta u kome će preovladavati nesigurnost: "Slabe vlade, ekonomije koje zaostaju, religijski ekstremizam i izrastanje mladih stvaraju savršenu oluju za unutrašnje sukobe u određenim regionima. Broj unutrašnjih sukoba je značajno opao od kasnih osamdesetih i početka devedesetih godina, kada je raspad Sovjetskog Saveza i komunističkih režima omogućio potisnutim etničkim i nacionalističkim neslogama da se razbuktaju. Iako možemo očekivati manje takvih konflikata nego tokom protekle decenije, činjenica da i dalje preovladavaju problematične i institucionalno slabe države znači da će se konflikti, poput onih s početka devedesetih godina, obnavljati. Neki unutrašnji sukobi, posebno oni koji uključuju etničke grupe, mogu eskalirati u regionalne konflikte. U krajnjem obliku, unutrašnji sukobi mogu rezultirati stvaranjem dijelova teritorije ili stanovništva bez efektivne kontrole vlasti. Takve teritorije mogu postati utočišta za transnacionalne teroriste (poput Al-Ka'ide u Afganistanu) ili za kriminalce i narkokartele (kao u Kolumbiji)."
Kada se pročita takvo predviđanje, prvi je dojam da je ono nastalo upravo na bosanskim iskustvima. Ali, strah od ponavljanja prošlosti postaje sasvim opipljiv nakon što se pročitaju uslovi o kojima, prema NIC-ju, ovisi da li će se, gdje i do kojeg nivoa ovakva predviđanja ostvariti.
"Upravljačka sposobnost u ovim državama odredit će da li će i do kojeg nivoa ovi konflikti zaista izbiti. One države koje su nesposobne da zadovolje očekivanja svog stanovništva ili da razriješe suprotstavljene zahtjeve unutar njih samih, vjerovatno će biti suočene sa najoštrijim i najčešćim izbijanjem nasilja. Većim dijelom, ove države u kojima je najvjerovatnije nasilje, u velikom su luku nestabilnosti od supsaharske Afrike, kroz sjevernu Afriku, na Srednji istok, Balkan, Kavkaz, južnu i centralnu Aziju i kroz dijelove jugoistočne Azije. Zemlje u ovim područjima su generalno one 'na drugoj strani' krivulje globalizacije", predviđa CIA u svojoj procjeni za narednih 15 godina.
Upravo nepovjerenje stanovništva u upravljačke sposobnosti vladajućih struktura temelj je straha da će se prošlost BiH ponavljati i u narednih 15 godina. U osnovi, unutar same BiH, kao državne strukture i društva, ne postoji konsenzus o željenom pravcu kretanja, nema vodstva niti realne, materijalne osnove za integrativne procese. Više energije se ulaže u opstruiranje rješenja nego u građenje pretpostavki za razrješenje brojnih unutrašnjih konflikata.
Politički islam Bosna će teško sama promijeniti unutrašnje političko stanje, jer su globalni politički trendovi nepovoljni: obnavlja se značaj nacionalnih država uz rast politike identiteta, zasnovanih na religijskim uvjerenjima. "Nacionalne države će ostati dominantne jedinice globalnog poretka, ali ekonomska globalizacija i disperzija tehnologije, posebno informacionih tehnologija, stvorit će enorman pritisak na vlade. Dio pritiska na upravljačke strukture dolazit će iz novih oblika politika identiteta, sagrađenih na vjerskim uvjerenjima. U ubrzano globaliziranom svijetu, vjerski identiteti osiguravaju sljedbenicima zajednicu spremnu da služi kao 'mreža socijalne sigurnosti' onda kada im je potrebna - što je posebno važno za migrante. Tokom sljedećih 15 godina povećavat će se značaj religijskog identiteta kao važnog faktora u načinu na koji ljudi definiraju sami sebe."
Globalni trend povećanog značaja religijskih pokreta, predstavljat će još jedno iskušenje za multireligijsko društvo u BiH: "Istovremeno, želja grupa aktivista da mijenjaju društvo često vodi do socijalnih i političkih previranja, od kojih su neka nasilna. Posebno su vjerovatna trenja u mješovitim zajednicama zbog pokušaja aktivista da pridobiju konvertite u drugim zajednicama ili u ranije uspostavljenim vjerskim institucijama."
Krajem osamdesetih godina, u BiH je uspostavljen politički model djelovanja u kome su stavovi većine stanovništva istovjetni kulturnom, religijskom i nacionalnom uvjerenju. Taj oblik politike identiteta, dakle, ostaje važan, uz rast značaja političkog islama: "Posebno će politički islam imati značajan globalni uticaj, okupljajući različite etničke i nacionalne grupe i stvarajući možda vlast koja prelazi nacionalne granice. Kombinacija faktora - izrastanje omladine u mnogim arapskim državama, slabi ekonomski izgledi, uticaj religijskog obrazovanja i islamizacija takvih institucija kao što su sindikati, nevladine organizacije i političke stranke - osigurat će da politički islam ostane značajna snaga."
Izmišljeni scenarij
Novi hilafet
Za potrebe ove analize postavljena su četiri osnovna, izmišljena scenarija globalnog razvoja. Ovi scenariji su nazvani: "Svijet Davosa" (u kome se ilustrira kako veliki ekonomski rast Kine i Indije preoblikuje proces globalizacije, dajući mu više nezapadni izgled, i transformira političku pozornicu); "Pax Americana" (nudi pogled kako američka dominacija može preživjeti globalne promjene); "Novi hilafet" (primjer kako radikalni pokreti vođeni vjerskom politikom identiteta mogu predstavljati izazov zapadnim normama i vrijednostima kao temelju globalnog sistema); te "Krugovi straha" (u kome se daje primjer kako strah od nekontroliranog širenja oružja može voditi u Orwellov svijet).
Kao najveće iskušenje opisan je scenarij hilafeta. Po ovom scenariju, nakon proglašenja hilafeta, halifa uspijeva da izgradi snažnu ideologiju koja ima globalni uticaj. Scenarij je dat u formi hipotetičkog pisma koje je 2020. godine porodici napisao izmišljeni unuk Osame bin Ladena. On podsjeća na borbu koju je vodio halifa kako bi preoteo kontrolu od tradicionalnih režima i borbu unutar muslimanskog svijeta i izvan njega sa SAD-om, Evropom, Rusijom i Kinom. Scenarij okončava prije nego što je halifa u stanju da izgradi duhovnu i svjetovnu vlast na teritoriji hilafeta.
Jedna od lekcija iz ovog scenarija jeste da će "muslimani u dijelovima svijeta koji uživaju prednosti globalizacije, kao što su dijelovi Azije i Evrope, biti podijeljeni između spiritualnosti ideje novog hilafeta i materijalnih prednosti globaliziranog svijeta".
U stvarnosti, NIC predviđa da će do 2020. Al-Ka'idu zamijeniti druge na sličan način inspirirane ali mnogo razuđenije grupe. Irak ostaje teren za obuku profesionalnih terorista, koji će se, ako prežive, vraćati u zemlje porijekla ili useljenja.
"Obnova muslimanskog identiteta stvorit će okvir za širenje radikalne islamske ideologije unutar i van Srednjeg istoka, uključujući zapadnu Evropu, jugoistočnu i centralnu Aziju", predviđa CIA.
Podsjećanje
Kako je CIA najavila raspad Jugoslavije
Obavještajnu procjenu budućnosti trebalo bi shvatiti ozbiljno - ako ni zbog čega, onda zbog respekta prema tačnim procjenama koje su prije 20 godina o našoj budućnosti davali analitičari CIA-e. Kada se uporedo čitaju ranije analize CIA-e o ovom području, one koje su od 1983. do 1991. godine predviđale okončanje dezintegracije socijalističke Jugoslavije u etničkom nasilju, sa ovom procjenom za narednih 15 godina, uočavaju se sličnosti i razlike.
Primjer je izvještaj direktora CIA-e od 18. oktobra 1990. o transformiranju Jugoslavije: "Stara jugoslavenska federacija se približava kraju jer je presušio rezervoar političke volje koji je održavao Jugoslaviju zajedno. U narednih godinu dana federalni sistem prestat će da postoji, u naredne dvije godine Jugoslavija će se raspasti kao država."
U analizi iz septembra 1990. godine CIA je navela četiri razloga zbog kojih je raspad Jugoslavije već tada izgledao neminovan: prvi je neuspjeh Jugoslavije da se pridruži tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici, evropskom tržištu i standardu; drugi je gubitak kredibiliteta komunističke ideologije; treći je činjenica da je demokratizacija omogućila pojavu osvetničkih starih mržnji; a četvrti da je sa povlačenjem SSSR-a, nestala posljednja uvjerljiva vanjska prijetnja Jugoslaviji.
Historijsko podsjećanje je neminovno da bi se postavilo pitanje na čemu danas počiva Bosna i Hercegovina. Koliko je dubok "rezervoar političke volje" na kome danas opstaje BiH i gdje se taj rezervoar nalazi?
U sadašnjoj procjeni CIA opisuje izoliranost i zaostajanje, mogućnost obnove sukoba na Balkanu, ali ne predviđa niti raspad neke od tri države koje, prema njenoj mapi budućnosti, ostaju izolirane u Evropi: BiH, Srbije i Crne Gore, i Albanije. Za budućnost same Bosne i Hercegovine ključna su tri predviđanja koja u svojoj projekciji daje CIA: neuspjeh BiH da se priključi Evropskoj uniji do 2020. godine; moguća kriza EU i prestanak njenog širenja; te smanjenje međunarodnog angažmana na izgradnji BiH kao države i društva. Kako još nema potrebnog "rezervoara političke volje" u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, tako i rezervoari u Washingtonu i Bruxellesu neumitno - presušuju.
Esad Hecimovic
BH DANI
Konstruktivni komentari dobrodosli
.... 
Pa sta sam sad ja rekao.. 
Hapliciram
propo teme 
