Bosna incorporated by Nikolina Pišek
-
dijaliza
- Posts: 301
- Joined: 15/11/2006 14:12
#1 Bosna incorporated by Nikolina Pišek
Bosna incorporated
Objavljeno: 16.1.2008 11:24:07
Autor: Nikolina Pišek
Zenica, Derventa, Doboj, nadesno Tuzla i Titovo Jajce... Magla se nadvila nad nas kao mliječnobijeli zloduh, sluzavo ljepljivo blato cijedi se niz moje vjetrobransko staklo, slaže se u slojevima po automobilima na cesti i čini ih nevidljivima. Maskirnosivi, s prljavim, nemoćnim farovima, krivudavom cestom gmižu golfovi jedinice, dvojke, pokoji passat, opel kadet s kraja devedesetih. Sve solidni auti, kako bi rekao moj stari, njemačka kvaliteta, dobro drže cijenu, nema puno elektronike koja bi se mogla pokvariti i krenuti po zlu. Nježno pogledam kontrolni displej i signalnu lampicu koja mi javlja da je uključen pogon na sva četiri kotača i da je na cesti poledica. Neka je samo tu. Elektronika, mislim. Pa makar se i jednom pokvarila.
A situacija u Sarajevu je izvanredna. Doslovno. Naime, pored svih zala, Sarajevo je snašlo i jedno novo. Konfiguracija terena koja je proslavila olimpijski grad, duboko u kotlini pod padinama Trebevića, Jahorine, Bjelašnice i Treskavice, već ga nekoliko dana drži u okruženju iz poznatog horor klasika „Fog“. Gradsko poglavarstvo proglasilo je „vanredne“ okolnosti i prijeti se da će zabraniti prometovanje automobilima da bi preveniralo još veću kontaminaciju. Problem se po njemu kretati i pješice, automobilom nisam ni pokušala. Drhturim kao prutić u ulici Avdage Šahinpašića broj 14, u vlažnom mraku ispred zgrade televizije Hayat i bojažljivo dižem prst u zrak.
Dobrohotni Sarajlije objasnili su mi da će mi za nekoliko sekunda stati taksi. Kao u Londonu ili New Yorku. Moj strah nije rezultat bojazni da auto neće naići, nego da me u ovoj magluštini neće primijetiti. Pogledom tražim vrhove svojih cipela i proklinjem sivi neupadljivi kaput. Dobro je, cipele se još se vide... Tu i tamo, na metar blizine, primijetim kako pored mene prolazi neka blještava aureola svjetlosti. Automobilski farovi. Čak su i zvukovi koji se probijaju kroz toliku količinu magle i smoga nekao drugačiji, tupi i teški, zasićeni i lišeni akustike. Štektanje dizelskog motora i pored mene staje prljavobijeli golf. S olakšanjem se spuštam na škripavo sjedalo i pogledam ime taksista ispisano na iskaznici.
Ismet.
Neobrijano, borama i neprospavanim noćima izranjavano lice mog princa u bijelom golf dizelu smiješilo se prijazno.
„Magla, ha...?“
Spasio me od stvarne opasnosti da, nakon tjedan-dva, kada se podignu posljednji pramičci magle, pronađu moj leš negdje u nekom zabačenom sokaku. Zalutala u magli.
„Što da ti kažem, bona, `vake magle Sarajevo ne viđe već godnama. Eto, moj kolega Zahir, ma ima već pola sahata, luta Čaršijom i nikako da nađe puta...“
Vidjevši krajičkom oka kako su mi se bjeloočnice proširile, Ismet se nasmije, maši se džepa, izvuče cigaretu iz izgužvane „kolumbo“ kutije i ugura je u usta.
„Ne´š ti, vala, problema. Kad je vani, bona, `vaka magla, ajd` da mi i unutra zamaglimo malo. Ajd zapali jednu.“
Iskrcala sam se pred svemirskim brodom, odnosno upravo tako je Radon Plaza izgledao kada mi se ukazao na kraju našeg lutanja sarajevskom mliječnom stazom. U autu je, ako je to ikako bilo moguće, bilo zamagljenije negoli u sarajevskoj kotlini. Maglovitoj zemlji naftnih magnata u golf dvojkama.
Pitate me zašto?
Sjećate se spomenute rute na početku teksta? Jedno je sigurno. Bez goriva ne možete ostati čak i da to silno želite. „Hifo“, „Ganjgo petrol“, „Dževo oils“, „Mersad & Sons“, i moj favorit „Čago petrol“. Sa zaštitnim znakom lule. Bez zezancije. Zelena lula na kričavožutoj pozadini nadvila se nad sumornim dobojskim sivilom i prpošno pućka dim u lice Europskoj uniji i zabrani pušenja na javnim mjestima. Ali, to je jedna sasvim druga tema... Benzinske crpke lokalnih naftnih magnata nižu se jedna iza druge, na petsto metara, kilometar udaljenosti. Šarene i vesele prkose općoj neimaštini i letargiji. Jer, što ćeš drugo ako imaš nešto para za investiranje? Otvoriti kakvu ašćinicu, kafanu ili burekdžinicu. A, kada to već radiš, mogao bi i sagraditi koji tank, pa gore nadstrešnicu, dodati malo boje i evo ti vlastita komadića bosanskoga naftnog imperija. Nema smisla da susjed ima pumpu, a ti ne. I tako, selo do sela i nižu se mala naftna carstva, tu i tamo poneki konglomerat kada se dva imperija udajom, ženidbom ili tko-zna-čime spoje u jedan, a ja i dalje vidim sve zvjezde od boli i na silu stišćem prepuni mjehur. Kunem se, sljedeći put ugradit ću si kateter. Jer, na čučavac neću ići. Ne mogu vjerovati da od Sarajeva pa do Bosanskog Broda nema niti jednoga normalnog vecea...? Pa zar previše tražim?
I tada, kao svjetlo na kraju tunela ugledam poznatu nijansu plave i poznati logotip. INA. Zemljaci. Crpka iz zemlje u kojoj čučavci ne postoje, pripadaju jednom prošlom, davno zaboravljenom vremenu, pluskvamperfekt... Gone with the wind.
Drhtavom rukom otključavam zarđala škripava vrata s rešetkom i osjećam kako me oblijeva val sumnje. Klimavi umivaonik, izbijene nekada bijele pločice, mjesto predviđeno za automat za sušenje ruku, prljavo ogledalo, razrovani sifon, pregrada i ... Neeeee! Opet!
Kako pobogu?!
...a onda sam shvatila da je đavao odnio šalu.
Kvragu i čučavci.
Objavljeno: 16.1.2008 11:24:07
Autor: Nikolina Pišek
Zenica, Derventa, Doboj, nadesno Tuzla i Titovo Jajce... Magla se nadvila nad nas kao mliječnobijeli zloduh, sluzavo ljepljivo blato cijedi se niz moje vjetrobransko staklo, slaže se u slojevima po automobilima na cesti i čini ih nevidljivima. Maskirnosivi, s prljavim, nemoćnim farovima, krivudavom cestom gmižu golfovi jedinice, dvojke, pokoji passat, opel kadet s kraja devedesetih. Sve solidni auti, kako bi rekao moj stari, njemačka kvaliteta, dobro drže cijenu, nema puno elektronike koja bi se mogla pokvariti i krenuti po zlu. Nježno pogledam kontrolni displej i signalnu lampicu koja mi javlja da je uključen pogon na sva četiri kotača i da je na cesti poledica. Neka je samo tu. Elektronika, mislim. Pa makar se i jednom pokvarila.
A situacija u Sarajevu je izvanredna. Doslovno. Naime, pored svih zala, Sarajevo je snašlo i jedno novo. Konfiguracija terena koja je proslavila olimpijski grad, duboko u kotlini pod padinama Trebevića, Jahorine, Bjelašnice i Treskavice, već ga nekoliko dana drži u okruženju iz poznatog horor klasika „Fog“. Gradsko poglavarstvo proglasilo je „vanredne“ okolnosti i prijeti se da će zabraniti prometovanje automobilima da bi preveniralo još veću kontaminaciju. Problem se po njemu kretati i pješice, automobilom nisam ni pokušala. Drhturim kao prutić u ulici Avdage Šahinpašića broj 14, u vlažnom mraku ispred zgrade televizije Hayat i bojažljivo dižem prst u zrak.
Dobrohotni Sarajlije objasnili su mi da će mi za nekoliko sekunda stati taksi. Kao u Londonu ili New Yorku. Moj strah nije rezultat bojazni da auto neće naići, nego da me u ovoj magluštini neće primijetiti. Pogledom tražim vrhove svojih cipela i proklinjem sivi neupadljivi kaput. Dobro je, cipele se još se vide... Tu i tamo, na metar blizine, primijetim kako pored mene prolazi neka blještava aureola svjetlosti. Automobilski farovi. Čak su i zvukovi koji se probijaju kroz toliku količinu magle i smoga nekao drugačiji, tupi i teški, zasićeni i lišeni akustike. Štektanje dizelskog motora i pored mene staje prljavobijeli golf. S olakšanjem se spuštam na škripavo sjedalo i pogledam ime taksista ispisano na iskaznici.
Ismet.
Neobrijano, borama i neprospavanim noćima izranjavano lice mog princa u bijelom golf dizelu smiješilo se prijazno.
„Magla, ha...?“
Spasio me od stvarne opasnosti da, nakon tjedan-dva, kada se podignu posljednji pramičci magle, pronađu moj leš negdje u nekom zabačenom sokaku. Zalutala u magli.
„Što da ti kažem, bona, `vake magle Sarajevo ne viđe već godnama. Eto, moj kolega Zahir, ma ima već pola sahata, luta Čaršijom i nikako da nađe puta...“
Vidjevši krajičkom oka kako su mi se bjeloočnice proširile, Ismet se nasmije, maši se džepa, izvuče cigaretu iz izgužvane „kolumbo“ kutije i ugura je u usta.
„Ne´š ti, vala, problema. Kad je vani, bona, `vaka magla, ajd` da mi i unutra zamaglimo malo. Ajd zapali jednu.“
Iskrcala sam se pred svemirskim brodom, odnosno upravo tako je Radon Plaza izgledao kada mi se ukazao na kraju našeg lutanja sarajevskom mliječnom stazom. U autu je, ako je to ikako bilo moguće, bilo zamagljenije negoli u sarajevskoj kotlini. Maglovitoj zemlji naftnih magnata u golf dvojkama.
Pitate me zašto?
Sjećate se spomenute rute na početku teksta? Jedno je sigurno. Bez goriva ne možete ostati čak i da to silno želite. „Hifo“, „Ganjgo petrol“, „Dževo oils“, „Mersad & Sons“, i moj favorit „Čago petrol“. Sa zaštitnim znakom lule. Bez zezancije. Zelena lula na kričavožutoj pozadini nadvila se nad sumornim dobojskim sivilom i prpošno pućka dim u lice Europskoj uniji i zabrani pušenja na javnim mjestima. Ali, to je jedna sasvim druga tema... Benzinske crpke lokalnih naftnih magnata nižu se jedna iza druge, na petsto metara, kilometar udaljenosti. Šarene i vesele prkose općoj neimaštini i letargiji. Jer, što ćeš drugo ako imaš nešto para za investiranje? Otvoriti kakvu ašćinicu, kafanu ili burekdžinicu. A, kada to već radiš, mogao bi i sagraditi koji tank, pa gore nadstrešnicu, dodati malo boje i evo ti vlastita komadića bosanskoga naftnog imperija. Nema smisla da susjed ima pumpu, a ti ne. I tako, selo do sela i nižu se mala naftna carstva, tu i tamo poneki konglomerat kada se dva imperija udajom, ženidbom ili tko-zna-čime spoje u jedan, a ja i dalje vidim sve zvjezde od boli i na silu stišćem prepuni mjehur. Kunem se, sljedeći put ugradit ću si kateter. Jer, na čučavac neću ići. Ne mogu vjerovati da od Sarajeva pa do Bosanskog Broda nema niti jednoga normalnog vecea...? Pa zar previše tražim?
I tada, kao svjetlo na kraju tunela ugledam poznatu nijansu plave i poznati logotip. INA. Zemljaci. Crpka iz zemlje u kojoj čučavci ne postoje, pripadaju jednom prošlom, davno zaboravljenom vremenu, pluskvamperfekt... Gone with the wind.
Drhtavom rukom otključavam zarđala škripava vrata s rešetkom i osjećam kako me oblijeva val sumnje. Klimavi umivaonik, izbijene nekada bijele pločice, mjesto predviđeno za automat za sušenje ruku, prljavo ogledalo, razrovani sifon, pregrada i ... Neeeee! Opet!
Kako pobogu?!
...a onda sam shvatila da je đavao odnio šalu.
Kvragu i čučavci.
- Topla voda
- Posts: 8148
- Joined: 06/11/2006 23:59
- Location: Auberge
#2
lijepa pricica
ko ono bi nikolina?
imam je negdje u memoriji,al ne dopire
ko ono bi nikolina?
imam je negdje u memoriji,al ne dopire
-
sulesavic
- Posts: 3459
- Joined: 22/01/2003 00:00
- Location: apatrid
#4
Treba i poL!Topla voda wrote:lijepa pricica![]()
ko ono bi nikolina?
imam je negdje u memoriji,al ne dopire
Google i ja tvoji smo prijatelji
- Topla voda
- Posts: 8148
- Joined: 06/11/2006 23:59
- Location: Auberge
#5
cime su ovo hranili,covjece?sulesavic wrote:Treba i poL!Topla voda wrote:lijepa pricica![]()
ko ono bi nikolina?
imam je negdje u memoriji,al ne dopire
Google i ja tvoji smo prijatelji
-
sulesavic
- Posts: 3459
- Joined: 22/01/2003 00:00
- Location: apatrid
#6
sulesavic wrote: Google i ja tvoji smo prijatelji
Èime bi se ti trebao hraniti u sluèaju ovo da ti ruke dopadne ili da ti tome u ruke dopadne¹...Topla voda wrote: cime su ovo hranili,covjece?
Last edited by sulesavic on 16/01/2008 15:50, edited 1 time in total.
- Dori
- Posts: 3318
- Joined: 07/03/2007 09:36
- Location: Rajvosa-X.com
#8 Re: Bosna incorporated by Nikolina Pišek
Pravi Bosanacdijaliza wrote:
Ismet.
Neobrijano, borama i neprospavanim noćima izranjavano lice mog princa u bijelom golf dizelu smiješilo se prijazno.
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=46189
-
nikad_izvini
- Posts: 1828
- Joined: 16/01/2008 02:44
- Location: ma nije ni narod glup...vidi narod sve to
#13
Dobra je mačka Nikolina.Al nas ocrni.Doduše,ništa nije izmislila.Al je mogla.Barem kakvog zagondžiju da je nahvalila,lakše bi mi bilo.
Vidiš,čak je i INA,krvatska dika,taraba u BiH.
Simptomatično u cijeloj pričici je da je ipak otišla,na ININ čučavac.
Vidiš,čak je i INA,krvatska dika,taraba u BiH.
Simptomatično u cijeloj pričici je da je ipak otišla,na ININ čučavac.
-
huble2007
- Posts: 219
- Joined: 03/09/2007 14:47
#18
a tamo gdje ona ovo objavila , pravo su je popljuvali .. tj ishrakali sto bi rekli nasi ljudi 
sto kaze tamo jedan komentator ove nepismene besmislice " bolje bi joj bilo da je pornic snimila "

Jalijas 16.1.2008 15:04
Onaj dio sa INA pumpom je pravo ofiran... Crpka iz zemlje u kojoj cucavci ne postoje... OMG! Koji ce kurac takvi ljudi u SA, to je isto ko kad bi Severina napravila film o sarajevu...
A tekst je plitak u pm... uzas! Bolje da je kakav pornic snimila...
GODFATHER 16.1.2008 15:59
GOSPODICNA PISEK, UZ SVO DUZNO POSTOVANJE OSVRNITE SE OKO SEBE. HRVATSKA NIJE SAMO GRAD ZAGREB. DOVOLJNO JE DA ODETE SAM 50 KM IZ ZAGREBA DA SHVATITE DA SE U "BOSNI". POKUSAJTE RECIMO SA DUBRAVOM. POGLEDAJTE POSTANSKI BROJ 10342. MISLIM DA CAK IMA I CRPKU IZ ZEMLJE U KOJOJ CUCAVCI NE POSTOJE. I DA, NA KRAJU, JA SAM PROSLE GODINE OSOBNO PRODAO OKO 800 KOM CUCAVACA U ZEMLJU U KOJOJ CUCAVCI NE POSTOJE
http://klik.vecernji.hr/art/44934/?sec=3635
sto kaze tamo jedan komentator ove nepismene besmislice " bolje bi joj bilo da je pornic snimila "
Jalijas 16.1.2008 15:04
Onaj dio sa INA pumpom je pravo ofiran... Crpka iz zemlje u kojoj cucavci ne postoje... OMG! Koji ce kurac takvi ljudi u SA, to je isto ko kad bi Severina napravila film o sarajevu...
GODFATHER 16.1.2008 15:59
GOSPODICNA PISEK, UZ SVO DUZNO POSTOVANJE OSVRNITE SE OKO SEBE. HRVATSKA NIJE SAMO GRAD ZAGREB. DOVOLJNO JE DA ODETE SAM 50 KM IZ ZAGREBA DA SHVATITE DA SE U "BOSNI". POKUSAJTE RECIMO SA DUBRAVOM. POGLEDAJTE POSTANSKI BROJ 10342. MISLIM DA CAK IMA I CRPKU IZ ZEMLJE U KOJOJ CUCAVCI NE POSTOJE. I DA, NA KRAJU, JA SAM PROSLE GODINE OSOBNO PRODAO OKO 800 KOM CUCAVACA U ZEMLJU U KOJOJ CUCAVCI NE POSTOJE
http://klik.vecernji.hr/art/44934/?sec=3635
-
visby
- Posts: 367
- Joined: 15/02/2007 05:46
#21
Ovo
Učitelj iz Prijedora izumio revolucionarnu WC školjku
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080107120

Učitelj iz Prijedora izumio revolucionarnu WC školjku
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080107120
- chuchumbamayumbe
- Posts: 11041
- Joined: 20/10/2006 22:02
#24
Ne bi' joj ja dinara uz'o, ocam'!Dena wrote:Sta slikU? SlikE!sulesavic wrote:Ovdje, molim, o lijepim stvarima pričajmo...
Ko smije postaviti sliku?![]()



