Turska - važan faktor za budućnost BiH

[Shahab]

NAKON ODLUKE O PROŠIRENJU: EU ukinula petogodišnji bojkot Turske
Srijeda | 12.12.2012.

Nakon što su ministri vanjskih poslova Evropske unije (EU) donijeli odluke o proširenju, prestao je bojkot riječi „pristupanje“, koja nije bila korištena kada se radilo o Turskoj.

Naime, bojkot te riječi je najčešće poticao od bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya koji je oštro reagovao i na donošenje novog ustava u Turskoj. On je insistirao na tome da Vijeće EU potakne aktivnosti na donošenju novog ustava Turske.

U izvještaju Vijeća EU-a objavljenom u utorak kasno navečer navodi se da je EU ključni partner Turske u dinamičnoj ekonomiji i strateškom položaju. Vijeće navodi da će dobri odnosi između EU-a i Turske biti iskorišteni u punom kapacitetu kako bi bili postignuti aktivni i učinkoviti pregovori o pristupanju, prenosi u srijedu agencija Anadolija.

- Potrebno je da se poboljša i promijeni stanje ljudskih prava i temeljnih sloboda u Turskoj, posebno sloboda izražavanja, navodi se u izvještaju Vijeća EU-a.

Navedeno je da je za potpunu usklađenost s kriterijima iz Kopenhagena potrebno poduzeti nove snažne napore u smislu promoviranja vjerskih sloboda, vlasničkih prava, sindikalnih prava, prava manjina, žena, djece, antidiskriminacije i ravnopravnosti spolova, kao i borbe protiv torture i zlostavljanja.

U izvještaju Vijeća EU-a stoji da je u interesu obje strane da se u kratkom vremenskom roku ubrzaju pregovori o pristupanju, i da Ankara ispunjavajući kriterije i obaveze u okviru pregovora, ubrza proces pristupanja Turske EU-u.

Također su pohvaljeni pozitivni pomaci u turskoj ekonomiji. Navedeno je da je Turska dinamičnom ekonomijom donijela dobrobit za cijelu Evropu.

- Turska će nastaviti da bude važan dio evropske konkurentnosti, navodi se u izvještaju.

Ministri vanjskih poslova EU-a će na samitu, koji će se održati od 13. do 14. decembra, glasati o ovom izvještaju.

(FENA/md)

Dobro i za BiH

Bojkot je ukinula narastajuća moć i značaj Turske a nikako neka imaginarna pravićnost arogantnih EU birokrata. Jednostavno rečeno, ignorisanje Turske postalo je previše skupo za bankrotiranu i ofucanu EU...

[Nass]

Shahab, mogu se sloziti s tobom. Nisam ni rekla da se radi o bilo kakvom milosrdju EU, vec samo to da je, bez obzira na razloge, ovakav razvoj dogadjaja dobar za BiH, i to iz dva razloga: 1) Odnos EU prema islamu ce se vjerovatno malo smeksati; 2) Partnerstvo izmedju EU i Turske znaci da se zatvara trokut Amerika-Turska-EU u smislu njihovog kolektivnog uticaja na buducnost BiH.

[basicm]

Primice je, sasaditi, i izbaciti.

[veleno]

Dobar Alispahićev tekst...

Kome je Turska mati?



Borba za opstana
Naš interes je da se na pozicijama istine učvrsti turska politika pomoći i prisutnosti u BiH. Ako ne bude istine u tretiranju ove teme, onda će odnos Bosne prema Turskoj, i bošnjačkih političara prema turskim političarima, biti vazalski, na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je već u nekoliko situacija nagoviješteno.


Piše: Fatmir Alispahić


Prošle hefte je u Banja Luci održan naučni skup „Turska na Balkanu“, a nekoliko srbijanskih medija je objavilo tekstove na temu „zbližavanja Srbije i Turske, dvije glavne sile na Balkanu“. U Srbiji citiraju euforični stav urednika turskog sajta „Todays Zaman“ Abdulaha Bozkurta, koji kaže da je „najvažnije da javno mnjenje u obe zemlje u najvećoj meri podržava ponovno povezivanje na korist i Turske i Srbije“. U ovoj rečenici riječ „ponovno“ zapravo dekonstruira suštinu, i pozadinu, jer ukazuje da 500 godina Turske vladavine u Srbiji nije bilo okupacija, već je bilo „veza“. Ta historijska bliskost se vidi i iz rečenice da se ovo savezništvo obnavlja „uprkos negativnom istorijskom nasleđu i gorkim iskustvima koja su razdvojila dve glavne sile na Balkanu“. Znači li to da nisu trebale biti razdvojene?! U Srbiji prenose turski stav da je „ohrabrujuće videti da Srbi ne pokazuju bilo kakvu nelagodnost, već zadovoljstvo zbog principijelnog pristupa turske spoljne politike, a Ankara uviđa centralni značaj Srbije u uspostavljanju mira i stabilnosti na problematičnom Balkanu“. Saznajemo i da je „Turska aktivno lobirala da Srbija uđe u evroatlantske institucije, pre svega u NATO, ali i u EU“, da će „trgovinska razmena između Turske i Srbije kroz nekoliko godina dostići tri milijarde dolara“, i da će „Turska biti kapija za kretanje srpske robe ka mnogo većim tržištima na Bliskom istoku“. Najava da će Turkish Airlines kupiti nacionalnu avio-kompaniju JAT više je od ekonomske saradnje, jer se radi o prepuštanju nacionalnog suvereniteta drugoj zemlji. Opravdano je strahovanje da bi ta naprasno probuđena ljubav između Turske i Srbije mogla ići na štetu Bosne i Bošnjaka – jer ko je dobar za Srbijom, ne može biti dobar sa ZAVNOBiH-om.

Na pozicijama istine

Ne postoje dokazi iz vremena genocidne agresije na Bosnu i Hercegovinu koji bi svjedočili da se politika Republike Turske bitno razlikovala od politike Velike Britanije, Francuske, Španjolske i drugih država od kojih je, budi rečeno, ovisila ambicija Turske da postane dio Evropske zajednice. Prije će biti da je tadašnji odnos Turske prema BiH bio transmisija evropske politike, utoliko što je na historijskim i emotivnim osnovama Turska mogla lakše ubjeđivati bosansko rukovodstvo u rješenja koja su nudile velike evropske države. Na bazi tog (veoma upitnog) historijskog povjerenja, bošnjačka politika je vjerovala u dobre namjere turske diplomatije. U nekim dokumentima Turska se pojavljuje kao „ekspert za balkanska pitanja“, a riječ „ekspert“ nosi semantiku riječi „eksponent“. Evropska politika prema BiH zasnivala se na jačanju separatističkih, velikosrpskih i velikohrvatskih projekata, slabljenju državne vlasti u Sarajevu i njenom svođenju na trećinski legitimitet, a što se realiziralo kroz genocidni embargo na oružje Armiji RBiH, kao jedinoj legalnoj oružanoj sili, te kroz izgladnjivanje i iznurivanje stanovništva pod vlašću Vlade u Sarajevu. Neupitna je – „dvoličnost evropskih država koje su dozvolile da se pred njihovim očima desi genocid u Bosni i Hercegovini“.

Ovo što smo stavili u navodnike je izjava predsjednika Velike narodne skupštine Republike Turske Cemila Ciceka koju je dao na ceremoniji otkrivanja biste prvog Predsjednika BiH Alije Izetbegovića u nekom turskom gradu. Izjava je data u kontekstu stalnog evropskog propitivanja Turske „šta je sa ljudskim pravima i slobodom“. Gospodin Cicek na ta propitivanja odgovara primjerom Bosne, jer je tragedija Bosne prava poruka Evropi da razmisli o svojoj dvoličnosti, pa tek onda da uzme Tursku u usta. Mada, taj genocid nad Bošnjacima se događao i pred turskim očima. Nije valjda da su rahmetli Alija, Bosna i Bošnjaci u ovoj priči samo sredstvo da Turska nešto odbrusi Evropi, namjesto da budu turska politička i moralna obaveza?! Na žalost, najmanje stotinu godina traje bošnjačka čežnja za turskom brigom, koja po mnogo čemu podsjeća na bol djeteta kojega je napustio neodgovorni roditelj.

Mnoštvo je primjera, ali, sjetimo se samo potresnog „Memoranduma Muslimana Bosne i Hercegovine, predanog Osmanlijskom parlamentu mjeseca februara 1909. god. u Carigradu“. U dokumentu se podsjeća šta su sve Bošnjaci dali osmanskoj državi, izražava se očaj i nevjerica da će Turska „učiniti bespravnim robljem milion i 400 hiljada svojih najvjernijih podanika“, te se veli: „Zar je to mogao vjerovati narod koji je doveden do prosjačkog štapa boreći se za svoju nezavisnost i jednu državu a da ga ona prodaje za 2,5 miliona funata i preda svoj narod na milost i nemilost dušmana, koji hoće ne samo da ga odnarodi nego da ga potpuno istrijebi. Zar Turska, koja je svaki pedalj zemlje krvlju iskupila sad kao ustavna država da svoje zemlje prodaje onome ko nad njim nema nikakvih prava? Zar prodavati potomke Mustafa-paše, Silahdara Jusuf-paše i drugih velikana i prodavati ih onome koji će ih gnječiti dok ne izdahnu? To nije prodaja turskih dobara, već prodaja suverenih prava, prodaja njih samih, prodaja onih koji bijahu uvijek spremni kurban biti za islamsko dobro.“

Bošnjaci su teško podnijeli otkriće da oni jednim srcem vole Carigrad, a da u srcu Carigrada možda i nema plaho mjesta za Bosnu i Bošnjake. Kao što je odnos djeteta prema roditelju uvijek složeniji i suptilniji nego odnos roditelja prema djetetu, tako je i odnos Bošnjaka prema Turskoj, a posebno u kontekstu historijskih okolnosti, bivao mnogostruko kompleksniji. Bošnjačke poruke odanosti Turskoj slate su kroz vrijeme u raznim varijantama, od kojih je najupečatljivija izjava reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića da nam je – Turska mati. Možda je to tačno, ali materinstvo mora biti priznato od „majke“ i potvrđeno kao skrbništvo nad djetetom. Bošnjačko zazivanje turskog materinstva je bilo bez odgovora do unazad koju godinu, kada je zaokret u turskoj politici prema Bosni i Bošnjacima, predvođen harizmom turskog vođe Recepa Tayyipa Erdoğana, rasplamsao nadu da se „turska mati“ zaposve sjetila ostavljenog djeteta. A da li je baš to tako iskreno i istoznačno kako osjećaju Bošnjaci? Ili je, ne daj Bože, po srijedi neki turski interes, u kome su Bošnjaci samo sredstvo, samo statisti? Ako je turska otvorenost prema Bosni i Bošnjacima istinita i iskrena, onda bi se ta pojava morala smatrati posve novom u odnosu na tursku politiku od 1878. pa do početka 2000-tih. U isti koš se ne može trpati turska politika u vrijeme genocidne agresije i danas. A upravo to je u svome govoru eksplicitno naveo predsjednik turske Skupštine Cemil Cicek, kada je rekao da je „Bosna i Hercegovina dio naše duše“, te poentirao:

„U tzv. modernom svijetu dozvoljeno je da više od 250 hiljada žena, muškaraca i djece bude ubijeno zato što su muslimani. Dok su dvolične države samo gledale ovo krvoproliće, Turska je bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći. Nadam se da će odnosi Turske i BiH uvijek ostati ovako dobri”.

Recimo, ovakvu izjavu – o ubijanju Bošnjaka „zato što su muslimani“ – nismo mogli čuti od turskih zvaničnika iz vremena dok je trajala genocidna agresija. A to što je čujemo danas čini se kao potvrda moralne obnove turske politike, mada se nastoji kazati kako je Turska i tada jednako štitila Bosnu i Bošnjake. U to nas suvjeravaju i rijetki naučni i publicistički radovi nekih domaćih autora koji, naspram bošnjačke iracionalnosti, objektiviziraju ratnu ulogu Turske prema Bosni i Bošnjacima. Evo jednog citata:

„Tako je britanska politika svoju nedvosmislenu prosrpsku poziciju najbolje demonstrirala tako što u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini dugo nije željela otvoriti ambasadu, dok je u nepriznatoj SRJ, odnosno Beogradu uporno zadržavala svoje diplomatsko prisustvo.Upravo zbog svoje politike evropeizacije i dokazivanja kooperativnosti prema vodećim evropskim silama i Turska je učinila isto. Brojni bh. diplomati, novinari i politički analitičari uočili su značajnu pojavu u turskim zvaničnim medijima tog vremena kako o ratnim dešavanjima na tlu bivše Jugoslavije, a posebno u BiH, najviše koriste vijesti beogradske novinske agencije Tanjug, a malo ili nikako onih iz bh. medija.“

Govori se da je Turska u okviru Organizacije islamske konferencije, u vrijeme genocidne agresije, blokirala pokušaje islamskih zemalja da se zauzme tvrđi stav, te da – „turska politika nije imala nikakve tradicijske i vjerske motive, već se zasnivala na kalkulantskim procjenama zarad primitka unutar EU u koju ni nakon više od 40 godina nastojanja i udovoljavanja evopskim silama nije pozvana da uđe“.

Iz ovog rakursa bi mogao biti netačan sud predsjednika turske Skupštine Cemila Ciceka da je u odnosu na sve druge zemlje – „Turska bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći“. Ali to ne znači da Bošnjaci nisu željeli, i da dan danas ne žele, da Turska za BiH „čini sve što je u njenoj moći“! Ovaj kritički osvrt zapravo je nastojanje da se na pozicijama istine učvrsti turska politika pomoći i prisutnosti u BiH. Jer ako ne bude istine u tretiranju ove teme, onda će odnos Bosne prema Turskoj, i bošnjačkih političara prema turskim političarima, biti vazalski, na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je već u nekoliko situacija nagoviješteno.


Uvjet za pobratimstvo

Turska iz 90-tih godina je, na žalost, bila sva zarobljena u ambiciju da postane dijelom Evropske unije, a ta ambicija je bila neostvariva bez kooperativnosti sa politikom vodećih evropskih zemalja, koje su tada vodile genocidnu politiku prema Bosni i Bošnjacima, proklamirajući doktrinu „zatečenog stanja“, tj. prihvatanja realnosti koja je stvorena ratnim zločinima velikosrpskih i velikohrvatskih snaga. Turskoj su bili preči njeni, nego bosanski interesi, pa je logično što iz tog perioda ne nailazimo nešto što bi potvrdilo izjavu gospodina Ciceka da je „Turska bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći“. Ne da Turska nije bila „jedina zemlja“, već uopće nije bila zemlja koja je na diplomatskom planu išta konkretno činila da se zaustavi genocid u BiH! …Osim što je slijedila evropske autoritete, a naročito autoritet mešetarske Velike Britanije, čija se strategija zasnivala na očekivanju da će vladine snage u Sarajevu biti poražene od beogradskih i zagrebačkih okupatora. Mogla je Turska, recimo, prekinuti diplomatske odnose sa tzv. Jugoslavijom, tj. Srbijom. Mogla je poslati vojnu pomoć, naoružanje i instruktore, kao što je radio, recimo, Iran sa kojim BiH nema nikakvih historijskih veza. Mogla je negdje, narodski kazano, hlupiti rukom od sto. Svašta je mogla učiniti Turska pa da bude „jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći“. Sad bi trebalo da ne vidimo ono što je bilo, u ime ovoga što je sada, ali, ovo što je sada neće biti temeljito ako se napravimo da ne vidimo prošlost ovih odnosa koji su prije bili mimikrija, nego iskrenost. Dokaze je moguće pronaći na mnogo mjesta, a moguće ih je čitati i iz tekstova „arhitekte Daytonskog sporazuma“ Richarda Holebrookea koji piše da su Bushova i Clintonova administracija bile nevoljne da poduzmu neke bitnije korake, sve dok nije uočena činjenica o istrajnosti bosanskog otpora, ali i sve veće involviranosti islamskih zemalja u dopremi oružja Armiji RBiH, kao i dolascima dobrovoljaca na bosanska ratišta. U ovoj priči o pomaganju Armiji RBiH i Bošnjacima – nigdje nema Turske. Uglavnom se pominje Iran.

Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha, američkog ambasadora u Hrvatskoj, pred Domom komiteta za međunarodne odnose SAD, u maju 1996., jasno je da je Amerika podržavala vojnu pomoć bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana. Galbraith je, između ostalog, rekao:

“Bosanska vlada zatražila je dozvolu za tranzit oružja kroz Hrvatsku za svoju armiju pod opsadom. Glavni snabdjevač bio bi Iran. Naša administracija je odlučila da ne reaguje, što je značilo da nemamo prigovor. Vjerovao sam tada, a sada još i više, da je naša administracija donijela ispravnu odluku. Bosanci su preživjeli zahvaljujući naoružanju” – rekao je ambasador Galbraith, te naveo čitav niz statističkih podataka kojima dokazuje da kršenje embarga na oružje bio jedini način da preživi bosanski narod. – “Enklave bez odbrane, uključujući Sarajevo, pale bi u ruke Srbima. Moglo je biti na stotine hiljada mrtvih. To je bio kontekst naše odluke. Dozvolite da ponovim kako vjerujem u to da smo donijeli ispravnu odluku” – rekao je Galbraith misleći na dozvolu da bosanska vlada primi iransku vojnu, a time i stručnu pomoć.

A u to vrijeme Turska ima uredne i prisne odnose sa Beogradom! Kako objavljuje Miodrag Mitić, srbijanski i turski predsjednici, Milošević i Demirel, jedan drugom upućuju srdačna pisma. Nema nikakve zategnutosti ili nagovještaja diplomatskog konfrontiranja. Još jedna ilustracija dokazuje da Turska u toku genocidne agresije nije baš imala sluha i suosjećajnosti za bošnjačke patnje. Naime, vođi velikohrvatske agresije na Bosnu i Bošnjake, Franji Tuđmanu, na Univerzitetu u Ankari je 11. 02. 2004. uručen počasni doktorat, između ostalog, na ime „briga i napora za razvoj političkih i kulturnih odnosa Turske i Hrvatske i za doprinos međunarodnome miru“. A baška ovo – „za doprinos miru“?! Događa se to prije Washingtonskog sporazuma iz marta 1994., dakle, u vrijeme velikohrvatske agresije. Ne može biti da Turska nije znala šta Tuđmanove trupe rade po BiH?! Pamti se i da je turski predsjednik Demirel bio jedini šef države koji je prisustvovao sahrani Franje Tuđmana. Pamti se i kako se turski predsjednik Demirel, nakon genocida u Srebrenici, kad se svukud znalo ko je i šta je Slobodan Milošević, „balkanskom kasapinu“ obraćao riječima: „Veliki i dobri prijatelju…“ Ove činjenice Bošnjaci ili ne znaju, ili neće da znaju, a bez kritičke valorizacije tursko-bošnjačih odnosa nema iskrenog prijateljstva, a pobratimstva, pogotovo.

Ličnost dvoličnosti

Upravo zbog toga moglo se dogoditi da Turska u avgustu ove godine ZABRANI predsjedavajućem Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću da sudjeluje na 16. Samitu nesvrstanih, među predstavnicima 120 zemalja, od čega 30 šefova država i vlada, a koji predstavljaju dvije trećine članstva Ujedinjenih nacija, te da iskoristi rijetku šansu za ukazivanje na probleme Bosne i Hercegovine. Doduše, pitanje je da li bi Bakir Izetbegović imao hrabrosti da cijelom svijetu kaže kako se drugim sredstvima nastavila genocidna agresija na Bosnu i Bošnjake, jer se njegova politička doktrina zasniva na glađenju i zaglađivanju. No, to ne priječi naše pravo da svoju tragičnu poziciju i svoje rijetke šanse gledamo u svjetlu prirodnog nagona za opstankom. Zbog toga 16. Samit nesvrstanih vidimo kao veliku priliku da se pred svjetskim auditorijumom zavapi zbog „dvoličnost evropskih država“ (Cemil Cicek) koje su dozvolile, i koje i danas kreiraju i dozvoljavaju, istrebljenje Bošnjaka i rastakanje Bosne i Hercegovine. Valjda bi Turska, kao „jedina zemlja koja je čini sve što je u njenoj moći“ za spas Bosne i Bošnjaka trebala sama podstaknuti i ohrabriti Bakira Izetbegovića da ode na Samit nesvrstanih i cijelom svijetu obznani šta se to danas događa sa Bosnom i Bošnjacima. Namjesto toga, Turska je, kako su izvještavali mediji, „uputila nalog“ Bakiru Izetbegoviću da odustane od puta u Teheran, iako je Predsjedništvo BiH još ranije prihvatilo učešće na Samitu Pokreta nesvrstanih. Izetbegović je vazalski poslušao, bez komentara, Predsjedništvo BiH je poniženo, šansa je propuštena, a da nikada poslije u medijima ovaj slučaj nije uzet kao paradigma karaktera tursko-bosanskih, odnosno, tursko-bošnjačkih odnosa. Ako Turska ima računicu zbog koje je sebe i svoje podanike odvraćala od puta u Teheran, u našem slučaju nema nikakve računice. Jer da je Iran baš toliko nakazan, koliko žele Amerika i Izrael, pa ne bi se u Teheranu skupilo 120 država, a zapravo, predstavnici dvije trećine Ujedinjenih nacija. Ipak je taj uspješni 16. Samit nesvrstanih u Teheranu, kome je prisustvovao i generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun, potvrdio prevlast i slobodu većine čovječanstva. U ime čega, onda, predsjedavajući Izetbegović odbija da realizira odluku Predsjedništva BiH o sudjelovanju na Samitu nesvrstanih? Zato što je Turskoj naumpalo da lidersku poziciju na Balkanu, svoju odanost Americi i status velesile u Evropi, gradi i tako što će pokazati kako predsjedniku jedne države može zabraniti put u Teheran? Naši odnosi sa Turskom imaju smisla tek na razini jačanja naših državotvornih i nacionalnih interesa. A najvažniji interes danas je spriječiti dalju disoluciju države Bosne i Hercegovine i dalje rasipanje bošnjačkog naroda. Nadajmo se da će Turska, kao „jedina zemlja koja je čini sve što je u njenoj moći“ u interesu Bosne i Hercegovine, bez kalkulacija podržati našu borbu za opstanak. A ta borba počinje u borbi za istinu. A borba za istinu počinje sa prilikom da se bošnjački vapaj što glasnije čuje. Srbija je zainteresirana da se o bošnjačkim žrtvama što manje govori. A Turska je zainteresirana za partnerstvo sa Srbijom, što podrazumijeva i razne ustupke. Srbija je Turskoj geostrateški interes, a Bosna, možda, moralna obaveza. A u politici, moral je samo fraza, a interesi su realnost. Historijsko iskustvo nas podučava da budemo oprezni u očekivanju da će nam Turska biti mati.

Akos.ba

[Shahab]

Dobar Alispahićev tekst...

Kome je Turska mati?



Borba za opstana
Naš interes je da se na pozicijama istine učvrsti turska politika pomoći i prisutnosti u BiH. Ako ne bude istine u tretiranju ove teme, onda će odnos Bosne prema Turskoj, i bošnjačkih političara prema turskim političarima, biti vazalski, na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je već u nekoliko situacija nagoviješteno.


Piše: Fatmir Alispahić


Prošle hefte je u Banja Luci održan naučni skup „Turska na Balkanu“, a nekoliko srbijanskih medija je objavilo tekstove na temu „zbližavanja Srbije i Turske, dvije glavne sile na Balkanu“. U Srbiji citiraju euforični stav urednika turskog sajta „Todays Zaman“ Abdulaha Bozkurta, koji kaže da je „najvažnije da javno mnjenje u obe zemlje u najvećoj meri podržava ponovno povezivanje na korist i Turske i Srbije“. U ovoj rečenici riječ „ponovno“ zapravo dekonstruira suštinu, i pozadinu, jer ukazuje da 500 godina Turske vladavine u Srbiji nije bilo okupacija, već je bilo „veza“. Ta historijska bliskost se vidi i iz rečenice da se ovo savezništvo obnavlja „uprkos negativnom istorijskom nasleđu i gorkim iskustvima koja su razdvojila dve glavne sile na Balkanu“. Znači li to da nisu trebale biti razdvojene?! U Srbiji prenose turski stav da je „ohrabrujuće videti da Srbi ne pokazuju bilo kakvu nelagodnost, već zadovoljstvo zbog principijelnog pristupa turske spoljne politike, a Ankara uviđa centralni značaj Srbije u uspostavljanju mira i stabilnosti na problematičnom Balkanu“. Saznajemo i da je „Turska aktivno lobirala da Srbija uđe u evroatlantske institucije, pre svega u NATO, ali i u EU“, da će „trgovinska razmena između Turske i Srbije kroz nekoliko godina dostići tri milijarde dolara“, i da će „Turska biti kapija za kretanje srpske robe ka mnogo većim tržištima na Bliskom istoku“. Najava da će Turkish Airlines kupiti nacionalnu avio-kompaniju JAT više je od ekonomske saradnje, jer se radi o prepuštanju nacionalnog suvereniteta drugoj zemlji. Opravdano je strahovanje da bi ta naprasno probuđena ljubav između Turske i Srbije mogla ići na štetu Bosne i Bošnjaka – jer ko je dobar za Srbijom, ne može biti dobar sa ZAVNOBiH-om.

Na pozicijama istine

Ne postoje dokazi iz vremena genocidne agresije na Bosnu i Hercegovinu koji bi svjedočili da se politika Republike Turske bitno razlikovala od politike Velike Britanije, Francuske, Španjolske i drugih država od kojih je, budi rečeno, ovisila ambicija Turske da postane dio Evropske zajednice. Prije će biti da je tadašnji odnos Turske prema BiH bio transmisija evropske politike, utoliko što je na historijskim i emotivnim osnovama Turska mogla lakše ubjeđivati bosansko rukovodstvo u rješenja koja su nudile velike evropske države. Na bazi tog (veoma upitnog) historijskog povjerenja, bošnjačka politika je vjerovala u dobre namjere turske diplomatije. U nekim dokumentima Turska se pojavljuje kao „ekspert za balkanska pitanja“, a riječ „ekspert“ nosi semantiku riječi „eksponent“. Evropska politika prema BiH zasnivala se na jačanju separatističkih, velikosrpskih i velikohrvatskih projekata, slabljenju državne vlasti u Sarajevu i njenom svođenju na trećinski legitimitet, a što se realiziralo kroz genocidni embargo na oružje Armiji RBiH, kao jedinoj legalnoj oružanoj sili, te kroz izgladnjivanje i iznurivanje stanovništva pod vlašću Vlade u Sarajevu. Neupitna je – „dvoličnost evropskih država koje su dozvolile da se pred njihovim očima desi genocid u Bosni i Hercegovini“.

Ovo što smo stavili u navodnike je izjava predsjednika Velike narodne skupštine Republike Turske Cemila Ciceka koju je dao na ceremoniji otkrivanja biste prvog Predsjednika BiH Alije Izetbegovića u nekom turskom gradu. Izjava je data u kontekstu stalnog evropskog propitivanja Turske „šta je sa ljudskim pravima i slobodom“. Gospodin Cicek na ta propitivanja odgovara primjerom Bosne, jer je tragedija Bosne prava poruka Evropi da razmisli o svojoj dvoličnosti, pa tek onda da uzme Tursku u usta. Mada, taj genocid nad Bošnjacima se događao i pred turskim očima. Nije valjda da su rahmetli Alija, Bosna i Bošnjaci u ovoj priči samo sredstvo da Turska nešto odbrusi Evropi, namjesto da budu turska politička i moralna obaveza?! Na žalost, najmanje stotinu godina traje bošnjačka čežnja za turskom brigom, koja po mnogo čemu podsjeća na bol djeteta kojega je napustio neodgovorni roditelj.

Mnoštvo je primjera, ali, sjetimo se samo potresnog „Memoranduma Muslimana Bosne i Hercegovine, predanog Osmanlijskom parlamentu mjeseca februara 1909. god. u Carigradu“. U dokumentu se podsjeća šta su sve Bošnjaci dali osmanskoj državi, izražava se očaj i nevjerica da će Turska „učiniti bespravnim robljem milion i 400 hiljada svojih najvjernijih podanika“, te se veli: „Zar je to mogao vjerovati narod koji je doveden do prosjačkog štapa boreći se za svoju nezavisnost i jednu državu a da ga ona prodaje za 2,5 miliona funata i preda svoj narod na milost i nemilost dušmana, koji hoće ne samo da ga odnarodi nego da ga potpuno istrijebi. Zar Turska, koja je svaki pedalj zemlje krvlju iskupila sad kao ustavna država da svoje zemlje prodaje onome ko nad njim nema nikakvih prava? Zar prodavati potomke Mustafa-paše, Silahdara Jusuf-paše i drugih velikana i prodavati ih onome koji će ih gnječiti dok ne izdahnu? To nije prodaja turskih dobara, već prodaja suverenih prava, prodaja njih samih, prodaja onih koji bijahu uvijek spremni kurban biti za islamsko dobro.“

Bošnjaci su teško podnijeli otkriće da oni jednim srcem vole Carigrad, a da u srcu Carigrada možda i nema plaho mjesta za Bosnu i Bošnjake. Kao što je odnos djeteta prema roditelju uvijek složeniji i suptilniji nego odnos roditelja prema djetetu, tako je i odnos Bošnjaka prema Turskoj, a posebno u kontekstu historijskih okolnosti, bivao mnogostruko kompleksniji. Bošnjačke poruke odanosti Turskoj slate su kroz vrijeme u raznim varijantama, od kojih je najupečatljivija izjava reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića da nam je – Turska mati. Možda je to tačno, ali materinstvo mora biti priznato od „majke“ i potvrđeno kao skrbništvo nad djetetom. Bošnjačko zazivanje turskog materinstva je bilo bez odgovora do unazad koju godinu, kada je zaokret u turskoj politici prema Bosni i Bošnjacima, predvođen harizmom turskog vođe Recepa Tayyipa Erdoğana, rasplamsao nadu da se „turska mati“ zaposve sjetila ostavljenog djeteta. A da li je baš to tako iskreno i istoznačno kako osjećaju Bošnjaci? Ili je, ne daj Bože, po srijedi neki turski interes, u kome su Bošnjaci samo sredstvo, samo statisti? Ako je turska otvorenost prema Bosni i Bošnjacima istinita i iskrena, onda bi se ta pojava morala smatrati posve novom u odnosu na tursku politiku od 1878. pa do početka 2000-tih. U isti koš se ne može trpati turska politika u vrijeme genocidne agresije i danas. A upravo to je u svome govoru eksplicitno naveo predsjednik turske Skupštine Cemil Cicek, kada je rekao da je „Bosna i Hercegovina dio naše duše“, te poentirao:

„U tzv. modernom svijetu dozvoljeno je da više od 250 hiljada žena, muškaraca i djece bude ubijeno zato što su muslimani. Dok su dvolične države samo gledale ovo krvoproliće, Turska je bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći. Nadam se da će odnosi Turske i BiH uvijek ostati ovako dobri”.

Recimo, ovakvu izjavu – o ubijanju Bošnjaka „zato što su muslimani“ – nismo mogli čuti od turskih zvaničnika iz vremena dok je trajala genocidna agresija. A to što je čujemo danas čini se kao potvrda moralne obnove turske politike, mada se nastoji kazati kako je Turska i tada jednako štitila Bosnu i Bošnjake. U to nas suvjeravaju i rijetki naučni i publicistički radovi nekih domaćih autora koji, naspram bošnjačke iracionalnosti, objektiviziraju ratnu ulogu Turske prema Bosni i Bošnjacima. Evo jednog citata:

„Tako je britanska politika svoju nedvosmislenu prosrpsku poziciju najbolje demonstrirala tako što u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini dugo nije željela otvoriti ambasadu, dok je u nepriznatoj SRJ, odnosno Beogradu uporno zadržavala svoje diplomatsko prisustvo.Upravo zbog svoje politike evropeizacije i dokazivanja kooperativnosti prema vodećim evropskim silama i Turska je učinila isto. Brojni bh. diplomati, novinari i politički analitičari uočili su značajnu pojavu u turskim zvaničnim medijima tog vremena kako o ratnim dešavanjima na tlu bivše Jugoslavije, a posebno u BiH, najviše koriste vijesti beogradske novinske agencije Tanjug, a malo ili nikako onih iz bh. medija.“

Govori se da je Turska u okviru Organizacije islamske konferencije, u vrijeme genocidne agresije, blokirala pokušaje islamskih zemalja da se zauzme tvrđi stav, te da – „turska politika nije imala nikakve tradicijske i vjerske motive, već se zasnivala na kalkulantskim procjenama zarad primitka unutar EU u koju ni nakon više od 40 godina nastojanja i udovoljavanja evopskim silama nije pozvana da uđe“.

Iz ovog rakursa bi mogao biti netačan sud predsjednika turske Skupštine Cemila Ciceka da je u odnosu na sve druge zemlje – „Turska bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći“. Ali to ne znači da Bošnjaci nisu željeli, i da dan danas ne žele, da Turska za BiH „čini sve što je u njenoj moći“! Ovaj kritički osvrt zapravo je nastojanje da se na pozicijama istine učvrsti turska politika pomoći i prisutnosti u BiH. Jer ako ne bude istine u tretiranju ove teme, onda će odnos Bosne prema Turskoj, i bošnjačkih političara prema turskim političarima, biti vazalski, na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je već u nekoliko situacija nagoviješteno.


Uvjet za pobratimstvo

Turska iz 90-tih godina je, na žalost, bila sva zarobljena u ambiciju da postane dijelom Evropske unije, a ta ambicija je bila neostvariva bez kooperativnosti sa politikom vodećih evropskih zemalja, koje su tada vodile genocidnu politiku prema Bosni i Bošnjacima, proklamirajući doktrinu „zatečenog stanja“, tj. prihvatanja realnosti koja je stvorena ratnim zločinima velikosrpskih i velikohrvatskih snaga. Turskoj su bili preči njeni, nego bosanski interesi, pa je logično što iz tog perioda ne nailazimo nešto što bi potvrdilo izjavu gospodina Ciceka da je „Turska bila jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći“. Ne da Turska nije bila „jedina zemlja“, već uopće nije bila zemlja koja je na diplomatskom planu išta konkretno činila da se zaustavi genocid u BiH! …Osim što je slijedila evropske autoritete, a naročito autoritet mešetarske Velike Britanije, čija se strategija zasnivala na očekivanju da će vladine snage u Sarajevu biti poražene od beogradskih i zagrebačkih okupatora. Mogla je Turska, recimo, prekinuti diplomatske odnose sa tzv. Jugoslavijom, tj. Srbijom. Mogla je poslati vojnu pomoć, naoružanje i instruktore, kao što je radio, recimo, Iran sa kojim BiH nema nikakvih historijskih veza. Mogla je negdje, narodski kazano, hlupiti rukom od sto. Svašta je mogla učiniti Turska pa da bude „jedina zemlja koja je učinila sve što je u njenoj moći“. Sad bi trebalo da ne vidimo ono što je bilo, u ime ovoga što je sada, ali, ovo što je sada neće biti temeljito ako se napravimo da ne vidimo prošlost ovih odnosa koji su prije bili mimikrija, nego iskrenost. Dokaze je moguće pronaći na mnogo mjesta, a moguće ih je čitati i iz tekstova „arhitekte Daytonskog sporazuma“ Richarda Holebrookea koji piše da su Bushova i Clintonova administracija bile nevoljne da poduzmu neke bitnije korake, sve dok nije uočena činjenica o istrajnosti bosanskog otpora, ali i sve veće involviranosti islamskih zemalja u dopremi oružja Armiji RBiH, kao i dolascima dobrovoljaca na bosanska ratišta. U ovoj priči o pomaganju Armiji RBiH i Bošnjacima – nigdje nema Turske. Uglavnom se pominje Iran.

Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha, američkog ambasadora u Hrvatskoj, pred Domom komiteta za međunarodne odnose SAD, u maju 1996., jasno je da je Amerika podržavala vojnu pomoć bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana. Galbraith je, između ostalog, rekao:

“Bosanska vlada zatražila je dozvolu za tranzit oružja kroz Hrvatsku za svoju armiju pod opsadom. Glavni snabdjevač bio bi Iran. Naša administracija je odlučila da ne reaguje, što je značilo da nemamo prigovor. Vjerovao sam tada, a sada još i više, da je naša administracija donijela ispravnu odluku. Bosanci su preživjeli zahvaljujući naoružanju” – rekao je ambasador Galbraith, te naveo čitav niz statističkih podataka kojima dokazuje da kršenje embarga na oružje bio jedini način da preživi bosanski narod. – “Enklave bez odbrane, uključujući Sarajevo, pale bi u ruke Srbima. Moglo je biti na stotine hiljada mrtvih. To je bio kontekst naše odluke. Dozvolite da ponovim kako vjerujem u to da smo donijeli ispravnu odluku” – rekao je Galbraith misleći na dozvolu da bosanska vlada primi iransku vojnu, a time i stručnu pomoć.

A u to vrijeme Turska ima uredne i prisne odnose sa Beogradom! Kako objavljuje Miodrag Mitić, srbijanski i turski predsjednici, Milošević i Demirel, jedan drugom upućuju srdačna pisma. Nema nikakve zategnutosti ili nagovještaja diplomatskog konfrontiranja. Još jedna ilustracija dokazuje da Turska u toku genocidne agresije nije baš imala sluha i suosjećajnosti za bošnjačke patnje. Naime, vođi velikohrvatske agresije na Bosnu i Bošnjake, Franji Tuđmanu, na Univerzitetu u Ankari je 11. 02. 2004. uručen počasni doktorat, između ostalog, na ime „briga i napora za razvoj političkih i kulturnih odnosa Turske i Hrvatske i za doprinos međunarodnome miru“. A baška ovo – „za doprinos miru“?! Događa se to prije Washingtonskog sporazuma iz marta 1994., dakle, u vrijeme velikohrvatske agresije. Ne može biti da Turska nije znala šta Tuđmanove trupe rade po BiH?! Pamti se i da je turski predsjednik Demirel bio jedini šef države koji je prisustvovao sahrani Franje Tuđmana. Pamti se i kako se turski predsjednik Demirel, nakon genocida u Srebrenici, kad se svukud znalo ko je i šta je Slobodan Milošević, „balkanskom kasapinu“ obraćao riječima: „Veliki i dobri prijatelju…“ Ove činjenice Bošnjaci ili ne znaju, ili neće da znaju, a bez kritičke valorizacije tursko-bošnjačih odnosa nema iskrenog prijateljstva, a pobratimstva, pogotovo.

Ličnost dvoličnosti

Upravo zbog toga moglo se dogoditi da Turska u avgustu ove godine ZABRANI predsjedavajućem Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću da sudjeluje na 16. Samitu nesvrstanih, među predstavnicima 120 zemalja, od čega 30 šefova država i vlada, a koji predstavljaju dvije trećine članstva Ujedinjenih nacija, te da iskoristi rijetku šansu za ukazivanje na probleme Bosne i Hercegovine. Doduše, pitanje je da li bi Bakir Izetbegović imao hrabrosti da cijelom svijetu kaže kako se drugim sredstvima nastavila genocidna agresija na Bosnu i Bošnjake, jer se njegova politička doktrina zasniva na glađenju i zaglađivanju. No, to ne priječi naše pravo da svoju tragičnu poziciju i svoje rijetke šanse gledamo u svjetlu prirodnog nagona za opstankom. Zbog toga 16. Samit nesvrstanih vidimo kao veliku priliku da se pred svjetskim auditorijumom zavapi zbog „dvoličnost evropskih država“ (Cemil Cicek) koje su dozvolile, i koje i danas kreiraju i dozvoljavaju, istrebljenje Bošnjaka i rastakanje Bosne i Hercegovine. Valjda bi Turska, kao „jedina zemlja koja je čini sve što je u njenoj moći“ za spas Bosne i Bošnjaka trebala sama podstaknuti i ohrabriti Bakira Izetbegovića da ode na Samit nesvrstanih i cijelom svijetu obznani šta se to danas događa sa Bosnom i Bošnjacima. Namjesto toga, Turska je, kako su izvještavali mediji, „uputila nalog“ Bakiru Izetbegoviću da odustane od puta u Teheran, iako je Predsjedništvo BiH još ranije prihvatilo učešće na Samitu Pokreta nesvrstanih. Izetbegović je vazalski poslušao, bez komentara, Predsjedništvo BiH je poniženo, šansa je propuštena, a da nikada poslije u medijima ovaj slučaj nije uzet kao paradigma karaktera tursko-bosanskih, odnosno, tursko-bošnjačkih odnosa. Ako Turska ima računicu zbog koje je sebe i svoje podanike odvraćala od puta u Teheran, u našem slučaju nema nikakve računice. Jer da je Iran baš toliko nakazan, koliko žele Amerika i Izrael, pa ne bi se u Teheranu skupilo 120 država, a zapravo, predstavnici dvije trećine Ujedinjenih nacija. Ipak je taj uspješni 16. Samit nesvrstanih u Teheranu, kome je prisustvovao i generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun, potvrdio prevlast i slobodu većine čovječanstva. U ime čega, onda, predsjedavajući Izetbegović odbija da realizira odluku Predsjedništva BiH o sudjelovanju na Samitu nesvrstanih? Zato što je Turskoj naumpalo da lidersku poziciju na Balkanu, svoju odanost Americi i status velesile u Evropi, gradi i tako što će pokazati kako predsjedniku jedne države može zabraniti put u Teheran? Naši odnosi sa Turskom imaju smisla tek na razini jačanja naših državotvornih i nacionalnih interesa. A najvažniji interes danas je spriječiti dalju disoluciju države Bosne i Hercegovine i dalje rasipanje bošnjačkog naroda. Nadajmo se da će Turska, kao „jedina zemlja koja je čini sve što je u njenoj moći“ u interesu Bosne i Hercegovine, bez kalkulacija podržati našu borbu za opstanak. A ta borba počinje u borbi za istinu. A borba za istinu počinje sa prilikom da se bošnjački vapaj što glasnije čuje. Srbija je zainteresirana da se o bošnjačkim žrtvama što manje govori. A Turska je zainteresirana za partnerstvo sa Srbijom, što podrazumijeva i razne ustupke. Srbija je Turskoj geostrateški interes, a Bosna, možda, moralna obaveza. A u politici, moral je samo fraza, a interesi su realnost. Historijsko iskustvo nas podučava da budemo oprezni u očekivanju da će nam Turska biti mati.

Akos.ba

Zašto misliš da je dobar tekst...? Ovdje se radi o manipulaciji činjenicama i emocijama kako bi se promovisala rigidna politika. Poznati su isključivi i radikalni stavovi Fatmira Alispahića a evo sada vidimo i da je proiranski nastrojena osoba. Treba poštovati veliki iranski narod pogotovo pomoć koju su nam slali tokom rata, ali stavljati Iran u kontekst naših odnosa sa Turskom je glupo i besmisleno. Naše veze sa Turskom su u istorijskom i kulturnom smislu bez presedana. Jedina zemlja koja može biti garant naše sigurnosti i opstanka jeste Turska. Današnja Turska nije ista sa Turskom iz devedesetih. Današnja Turska je u velikoj ekspanziji na temeljima neoosmanske strategije i predstavlja model umjerenog islama. Od 75 miliona stanovnika Balkana, 15 miliona su muslimani koji su logički turkofilske orijentacije. Što je Turska prisutnija na Balkanu, to je bolje za Bošnjake. Što bolji odnosi Turske i Srbije, to je bolje za nas.

[veleno]

Što je Turska prisutnija na Balkanu, to je bolje za Bošnjake. Što bolji odnosi Turske i Srbije, to je bolje za nas.

Na osnovu čega to tvrdiš?

Odkako je Turska u posljednih 4-5 godina značajnije ovdje prisutna,BiH od rata pa na ovamo nikada nije bila slabija a srpsko-hrvatski separatistički faktor nikada jači.

[Shahab]

Što je Turska prisutnija na Balkanu, to je bolje za Bošnjake. Što bolji odnosi Turske i Srbije, to je bolje za nas.

Na osnovu čega to tvrdiš?

Odkako je Turska u posljednih 4-5 godina značajnije ovdje prisutna,BiH od rata pa na ovamo nikada nije bila slabija a srpsko-hrvatski separatistički faktor nikada jači.

Stanje propadanja nema veze sa ulogom Turske na Balkanu. Ono je isključivo povezano sa našim mentalitetom. U aktuelnoj krizi jedino pozitivno što vidim i što mi uljeva neku nadu za budućnost, jeste sve aktivnija uloga Turske. Da oni nisu prisutni i da ne pokušavaju da stabilizuju situaciju mi bi bili već klinički mrtvi. Potrebno je za početak uz pomoć Turske stabilizirati probosanski front i onda polako krenuti u rehabilitaciju stanja.

[Shahab]

Svaki bošnjački političar treba da kao dnevnu literaturu čita biografiju Tayipa Erdogana "Rađanje lidera"...Društvena i politička reforma koju je postigao ravna je pravom čudu, baš kao kada su Osmanlije krenule praviti svoje carstvo iz jednog malog turkmenskog sela..Jake i istinske zajednice ratzmišljaju o budućnosti i dolazećim generacijama. U Bosni i hercegovini među oligarhijom i koruptokracijom dominantan je osjećaj nihilizma, odnosno razmišljanja koje se završava sa ličnim interesom.

Erdogan: Vi ćete odgajati buduće generacije

16 Decembar 2012 17:16 ( 16 Decembar 2012 17:26)

Premijer Erdogan obratio se mladima na svečanoosti u Konyi

KONYA

Premijer Republike Turske Recep Tayyip Erdogan na svečanosti održanoj na trgu Mevlana u Konyi obratio se mladima rekavši kako se u trezoru Centralne banke, u trenutku kada je on preuzeo dužnost premijera, nalazilo 27,5 milijardi lira.

"Sada ovo govorim prvi put, trezor Centralne banke dostigao je najveći iznos u istoriji. Mi smo to postigli, srezali smo korupciju. Vi ste dolazeći ovdje spriječili korupciju i bićemo još jači. Sa Božijom pomoći, nastavljamo ispunjavati naš cilj da do 2023, kada slavimo 100 godina državnosti, da budemo među prvih 10 država na svijetu. 2071. godine, kada budemo slavili 1.000 godina državnosti, doći ćemo opet tamo gdje su došli Seldžuci i Osmanlije", rekao je Erdogan.

Premijer Erdogan istakao je da 2071. neće doživjeti, ali da mladi ljudi i njihovi potomci hoće. On je dodao da će se oni oženiti, udati i odgojiti 1017. generaciju do 2071. godine.
"Gdje god da odem, govorim ljudima da imaju najmanje troje djece, nikako manje od troje. Mi ćemo odgojiti mlade, dinamične i sposobne generacije. To ne smijemo zanemariti", naglasio je Erdogan.

[muhafuca]

Što je Turska prisutnija na Balkanu, to je bolje za Bošnjake. Što bolji odnosi Turske i Srbije, to je bolje za nas.

Na osnovu čega to tvrdiš?

Odkako je Turska u posljednih 4-5 godina značajnije ovdje prisutna,BiH od rata pa na ovamo nikada nije bila slabija a srpsko-hrvatski separatistički faktor nikada jači.

Stanje propadanja nema veze sa ulogom Turske na Balkanu. Ono je isključivo povezano sa našim mentalitetom. U aktuelnoj krizi jedino pozitivno što vidim i što mi uljeva neku nadu za budućnost, jeste sve aktivnija uloga Turske. Da oni nisu prisutni i da ne pokušavaju da stabilizuju situaciju mi bi bili već klinički mrtvi. Potrebno je za početak uz pomoć Turske stabilizirati probosanski front i onda polako krenuti u rehabilitaciju stanja.

Ti bas zagrizao u tu turkofiliju - ohladi malo

sad ispade po onoj staroj stagod se dobro desi u Bosni to su nam Turci
obezbjedili (prije par stranica si pisao nebuloze tipa
da Turcima imamo zahvaliti cak i za bezvizni rezim sa Evropom
dok se oni sami guraju u tu istu Evropu ima 20 godina pa nemogu uci)

a sta god se lose desi - eh Turci nemaju nista sa tim to smo mi sami krivi

Nemam nista protiv Turaka al ih racionalno posmatram kao jednu od zemalja
s kojima trebamo graditi odnose ali i svaki dogovor sa njima kao i sa bilo kojom
drugom zemljom vagati u smislu "ko iz ovog dobija a ko gubi"

a ne ko ti "gotovo - gledaj u Tursku ko u mater i oca i bice nam dobro"

Uzdaj se u se i u svoje kljuse, ili nikad ne stavljaj sva jaja u jednu košaru

Mani pusti tih prica ovaj nam saveznik onaj nam saveznik nema toga u politici
-samo interes
-saveznik si i "bratski narod" ili sta ti vec ovde promovises samo onda kad
ti se podudare interesi - cim se razidju interesi svak sebi ko da nikad niste nikahvu popili

[Shahab]

http://www.hurriyetdailynews.com/record ... sCatID=345

U Turskoj je provedena velika privatitacija mostova i auto puteva. Date su koncesije na upravljanje za dva čuvena mosta koja spajaju kontinente kao i za oko 2000 kilometara autoputeva, na period od 25 godina. Pobjednik tendera je tursko-malezijski konzorcij koji je ponudio cijenu od 5,7 milijardi dolara. Prije nekoliko dana privatizovana je i elektrodistribucija koja električnom energijom snabdjeva evropski dio Istanbula i to za cijenu od 2 milijarde dolara. Intersanzno da su na tenderu za puteve snage udružila dva velika industrijska konglomerata Koc Holding (vlasnik između ostalog i branda Beko) i jedan od najvećih prehrambenih proizvođačana svijetu Ulker Holding. Prvi je poznat po svojoj sklonosti sekularnom establišmentu, dok je Ulker predstavnik tzv. anadolskih tigrova, odnosno kompanija sa islamskim backgroundom koje podržavaju Erdogana. Mudri Turci prave kompromise u interesu zajedničke budućnosti. Novac prikupljen privatizacijom bit će usmjeren u projekte modernizacije infrastrukture u skladu sa ambicioznim planom AKP partije da do 2023 godine Turska po svome BDP-u uđe među 7 najbogatijih zemalja svijeta. Pralelno je pokrenut projekat izgradnje podvodnog tunela ispod Bosfora...

[sumirprimus]

fino sinoc prica hajrudin somun mesćini,ko i onaj posljednji jugo ambasador u turskoj...
kolko je turska bosni mati a kolko maceha,najbolje pokazuje podatak da ima vise investicija u srbiji negoli u bih...a sto li??i neka ima i treba da ima...svako svoje interese ganja...
,eh u tom interesu nema bosne ni na mapi, i nikad je nece ni bit...
tako da je ta zaludjenost turskom nicim izazvana nit utemeljena...

[Shahab]

fino sinoc prica hajrudin somun mesćini,ko i onaj posljednji jugo ambasador u turskoj...
kolko je turska bosni mati a kolko maceha,najbolje pokazuje podatak da ima vise investicija u srbiji negoli u bih...a sto li??i neka ima i treba da ima...svako svoje interese ganja...
,eh u tom interesu nema bosne ni na mapi, i nikad je nece ni bit...
tako da je ta zaludjenost turskom nicim izazvana nit utemeljena...

Somun je penzioner i stara komunjara-udbaš koji ne prepoznaje savremene procese. Turska je zemlja poduzetnika koji se ponašaju racionalno i domaćinski prema svojim projektima. Vrijeme političkih (promašenih) investicija je daleko iza nas. Pogrešna su očekivanja da će neko ulagati sadaka investicije. Turska pomaže politički i ekonomski koliko može u ovakvom ambijentu. Ne zaboravimo da je sada na vlasti izrazito antiturska koalicija, pa je Turska prisiljena intervenisati preko direktnih kreditnih linija putem TZB i BBI gdje je stavila na raspolaganje beskamatnu kreditnu liniju od čak 100 miliona eura. Kako da Turska upumpava novac u vlast koju čine turkofobi Lagumdžija i Radončić. Kao što pokazuju statistički podaci niko na svijetu nije spreman ulagati novac u neodrživi i korumpirani sistem kakav je današnja BiH. Što prije pripremimo ambijent za zdrave investicije koje mogu osigurati povrat, veoma brzo ćemo biti preplavljeni hiljadama turskih biznismena koji su sposobni organizirati biznise koje proizvode konkurentne robe i usluge na svjetskom tržištu i koji otvaraju desetine hiljada radnih mjesta u realnom sektoru..od njih je najdragocjeniji taj transfer znanja koji se tiče organiziranja biznisa i prodaje, snalaženja i prilagodbe standardima i normama globalnog tržišta...

[Haj_Halve]

Svako obozavanje Turske i zabluda istom ne samo da nas pravi naivnima, vec tak fokus na neku stranu zemlju nas uljuljava u laznu sigurnost. Sto prije se uzdamo sami u sebe i shvatimo da nemamo nikog nego sami sebe, to bolje. Mozda nam se karakter promjeni nabolje pa se drzimo jedni drugih kao npr. Zidovi. Tek tada bi bilo neke nade za nas kao nacionalni korpus.

Turci u svemu gledaju sebe. Da su bili ozbiljni u svojoj ljubavi prema BiH ne bi rat trajao 3 i po godine. Barem su se mogli oduziti za nesebicnost Bosnjaka koji su i te kako zaduzili Tursku u vrijeme Osmanlijskog carstva. Ne samo da imamo komsije koji su zaludjeni velikodrzavnim projektima na nasu stetu, vec imamo zabludu u sopstvenom narodu da nas kao neki Turcin tamo voli.

Ko je od vas stvarno vidjeo neke osobne koristi od Turaka, nesto sto vam je stvarno pomoglo u svakodnevnom zivotu? Osim neke sapunice na TVu i lijepe rijeci nekog Erdogana...

[SkyLimit]

Napadnu ti kraljevinu,zvjerski pogube kralja,preci ti ginu u odbrani kraljevine,u narednim stoljećima desetine i desetine hiljada Bošnjaka ginu u Osmanskim ratovima širom svijeta,na kraju nas jednostavno odbace i ostave na miliost i nemilost Bugarima,Srbima i ostalim zeljama iz okruženja čije rezonovanje tih dana nije išlo puno dalje od "samo mrtav musliman-dobar musliman",i da se Austrougarska nije zauzela za Bošnjake ko zna kako bi završili.
Zanimljivo,Austrija i danas prima naše studente,čisto da se napomene.
A Turci?
E oni šalju svoje pokrivene studentice da studiraju po Bosni jer im ne daju da studiraju po Turskoj.
Zanimljivo.
E da,u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini slabo su nam nešto pomogli.
"Nisu bili dovoljno snažni".
A naš narod?
On izlazi na ulice da slavi pobjede Turske reprezentacije(a sjećam se i kako su se "bratski" Turci ophodili prema našim navijačima kad je gostovala BiH),čak sam čuo da u nekom mjestu se svake godine organizuje klanjanje za poginule Turske borce pri osvajanju Bosne
Ali eto,moramo ih voljeti.
Kažu ne bi sad bili pasivni da se "nešto" desi u BiH.
Ne možeš ih se odreći,ne bi bilo pametno.
Ali ja se ipak uzdam u sebe.I svoj narod.

[Shahab]

Ovo je već klasična, što svjesna što nesvjesna, zamjena teza srbofila i jugonostalgičara koji prezentuju lažnu istoriju i lažne teze o oslanjanju samih na sebe. Pa što se onda Hrvati oslanjaju na Njemačku a Srbi na Rusiju' Sve je to dio jedne duboke zavjere koja od Bošnjaka želi napraviti robove i beskućnike koji će ovisiti o dobroj volji krvoločnih komšija. Hvala Bogu da se Turska ponovno diže kao sila.

[muhafuca]

Historia est magistra vitae

Do juce "braca" bili po (Erdoganovim rjecima) zajedno sa suprugama ljetovali

promjenise se interesi - sad hoce brata da ubije
o tome ti ja govorim moj shehabe - nema u politici brace i sestara
brat si kad ti se podudaraju interesi cim se razidju
ko da vas nije nikad ni bilo

[Haj_Halve]

Ovo je već klasična, što svjesna što nesvjesna, zamjena teza srbofila i jugonostalgičara koji prezentuju lažnu istoriju i lažne teze o oslanjanju samih na sebe. Pa što se onda Hrvati oslanjaju na Njemačku a Srbi na Rusiju' Sve je to dio jedne duboke zavjere koja od Bošnjaka želi napraviti robove i beskućnike koji će ovisiti o dobroj volji krvoločnih komšija. Hvala Bogu da se Turska ponovno diže kao sila.

A ovo gore je klasicna, sto svjesna, sto nesvjesna, zabluda da ce nas neko spasiti u kljucnom/presudnom trenutku. Sto se nije desilo u proslosti, niti ce se desiti u buducnosti. Turska se dize kao sila na jeziku Erdogana i Co ali po postupcima ni priblizno. Takav stav je tipicni zaostali balkanski stav zbog kojeg su nasi prostori i te kako podobni za manipulaciju sirih narodnih masa, tj.ovaca

Vise je Bosni pomogla ta prohrvatska Njemacka i Austrija nego 'matica' Turska. To je cinjenica iako je ocigledno da nekima ovdje vise imponuje slatkorjecivost Turaka vise nego pouzdanost u svoj narod.A to da je to zamjena teze srbofila/jugonostalgicara mozes da okacis macku o rep, ili da se upitas da nisi sam 'pao' na tu tezu jer su isti ti pokusavali da ubiju i ono malo nacionalne svjesti sto je postojalo. Pa ko odbrani barem mali dio Bosne protiv onolike sile ako nismo sami mi?

[Shahab]

Ovo je već klasična, što svjesna što nesvjesna, zamjena teza srbofila i jugonostalgičara koji prezentuju lažnu istoriju i lažne teze o oslanjanju samih na sebe. Pa što se onda Hrvati oslanjaju na Njemačku a Srbi na Rusiju' Sve je to dio jedne duboke zavjere koja od Bošnjaka želi napraviti robove i beskućnike koji će ovisiti o dobroj volji krvoločnih komšija. Hvala Bogu da se Turska ponovno diže kao sila.

A ovo gore je klasicna, sto svjesna, sto nesvjesna, zabluda da ce nas neko spasiti u kljucnom/presudnom trenutku. Sto se nije desilo u proslosti, niti ce se desiti u buducnosti. Turska se dize kao sila na jeziku Erdogana i Co ali po postupcima ni priblizno. Takav stav je tipicni zaostali balkanski stav zbog kojeg su nasi prostori i te kako podobni za manipulaciju sirih narodnih masa, tj.ovaca

Vise je Bosni pomogla ta prohrvatska Njemacka i Austrija nego 'matica' Turska. To je cinjenica iako je ocigledno da nekima ovdje vise imponuje slatkorjecivost Turaka vise nego pouzdanost u svoj narod.A to da je to zamjena teze srbofila/jugonostalgicara mozes da okacis macku o rep, ili da se upitas da nisi sam 'pao' na tu tezu jer su isti ti pokusavali da ubiju i ono malo nacionalne svjesti sto je postojalo. Pa ko odbrani barem mali dio Bosne protiv onolike sile ako nismo sami mi?

Tebi je osnovni problem sa Turskom jer se radi o muslimanskoj zemlji sa kojom imamo tradicionalne i identitetske veze. U suštini ti negiraš identitet ogromne većine bošnjačkog naroda. Ignorisati narastajuću moć Turske u svijetu i pogotovo u regionu, nakon toliko polemike u srpskoj i hrvatskoj i evropskoj javnosti, nakon toliko argumenata i činjenica, izjava kredibilnih političara i analiza, je besmisleno i čisto gubljenje vremena. Misli šta god hoćeš i želiš, ako ti istina nije bitna. Ali šutiti na besmislene teze jugonostalgičara kako će nas Turska izdati i kako je lažno prijateljstvo prema Bosni, to je opasna situacija. Prvo današnju Tursku, Tursku u ekspanziji sa osjećajem stvarnog samopouzdanja i sa novim identitetom, nije moguće porediti sa Turskom od prije 20 godina. Ovo je nova Turska kojoj je Recep Tayyip Erdogan razbio okove duhovne ateističke okupacije, koja Bosnu i Bošnjake smatra dijelom svoga nasljeđa i identiteta. Male zemlje se brane prije svega diplomatijom i savezništvima. Mi iskrenijeg prijatelja od Turske u svijetu nemamo niti ćemo imati. lažna je teza tipa "uzdajmo se sami u sebe" Nismo mi Rusija da se možemo pouzdati sami u sebe. Mi smo jedna mala i slaba muslimanska enklava u okruženju balkanskih krvoloka i zvijeri. Zašto se Hrvati uzdaju u Njemačku i Vatikan, a zašto Srbi u Rusiju? Američku intervenciju u Bosni nakon toliko godina genocidnog evropskog embarga na oružje za odbranu i antibosanskih diplomatskih spletki, nije potaknula nikakva multikulturna svijest evropljana, nego pritisak islamskog svijeta i prije svega Saudije i Turske na Ameriku. Da mi imamo granicu sa Turskom, budi siguran da ni četnicima ni ustašama ne bi palo na pamet da se iživljavaju kao što to rade danas. NEKA NAMA JAKE I MOĆNE TURSKE, BOLJEG GARANTA ZA OPSTANAK NEMAMO...

[Shahab]

Historia est magistra vitae

Do juce "braca" bili po (Erdoganovim rjecima) zajedno sa suprugama ljetovali

promjenise se interesi - sad hoce brata da ubije
o tome ti ja govorim moj shehabe - nema u politici brace i sestara
brat si kad ti se podudaraju interesi cim se razidju
ko da vas nije nikad ni bilo

Pitaj Sirijce u sarajevu šta misle o Erdoganu i Turskoj a šta misle o Assadu i njegovoj komunističkoj partiji. Ako je Turska neprijatelj Sirije, zašto je 200 hiljada sirijskih izbjeglica pobjeglo u Tursku. Zašto je oslobodilački pokret Sirije smješten u Istanbulu i zašto 90% naoružanja i pomoći borcima za slobodu dolatzi iz Turske. Komunjara Assad nije Sirija. Kada je Assad krenuo vojskom protiv sopstvenog naroda, Erdogan je stao na stranu potlačenog naroda.

[Challenger__]

Pitaj Sirijce u sarajevu šta misle o Erdoganu i Turskoj a šta misle o Assadu i njegovoj komunističkoj partiji. Ako je Turska neprijatelj Sirije, zašto je 200 hiljada sirijskih izbjeglica pobjeglo u Tursku. Zašto je oslobodilački pokret Sirije smješten u Istanbulu i zašto 90% naoružanja i pomoći borcima za slobodu dolatzi iz Turske. Komunjara Assad nije Sirija. Kada je Assad krenuo vojskom protiv sopstvenog naroda, Erdogan je stao na stranu potlačenog naroda.

Erdogan je samo šaraf, pijun, eventualno konj u atlantističko-cionističkom bloku i zato je Turska baza za rušenje vlade u Damasku. Tu nema ni trunke filantropije ili empatije.

I u EU je već preko 200.000 izbjeglica iz Sirije. Ljudi se, prirodno, sklanjaju od ratnih razaranja.

[Haj_Halve]

Ti smatras da je Njemacka bila ukljucena u pokusaj razbijanja BiH? Mislim, da li to stvarno vjerujes ili si pod uticajem necega jaceg ako ignorises da je vise ta zemlja pomogla nasem narodu nego Turska.

Ja sam Musliman, tako da je tvoj argument o tome da mi smeta Turska jer je muslimanska zemlja jedna obicna nebuloza. Uostalom, da li ti stvarno smatras Tursku islamskom zemljom?Isto tako, pazi na stil pisanja jer iz istog ti prozilazi to da vjerujes da imas neki monopol na muslimanski feeling, pa druge optuzujes da imaju problem sa Islamom. Tako da gubis svaki kredibilitet.

Pogledaj izbjeglice kojima Turska ne da ulazak, vec gladuju I zebu tik uz Tursku granicuy, okruzeni bodljikavom zicom. I pitaj izbjeglice iz BiH (upoznao sam ih vise) koji su rat proveli u Turskoj kokiko im je divno bilo u ‘matici’. Pusti price koje si cuo od Bakira, Reisa (jer svaka njihova prica ima ranije sredjenu racunicu). Ako su Turci I Arapi bili prevaga za nasu sudbinu, pa zasto ranije nisu nesto ucinili misa mu?Koliko vise puta Turska ulaze u Srbiju, tj. koliko puta vise Srba zivi od turskg kruha nego Bosnjaka? I sta to Edrogan radi protiv Assada majke ti (osim supljih prica) Malo ti je ispran mozak sa idejom muslimanske bratije, a nemas pojma kako ta ista bratija tretira sopstveni narod.Eno ti Palestinaca, puno veceg problema nego Bosnjaka. Pa pomazu li njima? Ali ovo sto pisem ne pije vode, jer ocigledno je da gledas stvari samo naprijed a ne okolo sebe.Imas ideju u svojoj glavi koju ni jedna cinjenica ne moze da promjeni.Laprdas bez konkretnih primjera. Isti mentalni sklop krvolocnih komsija.

[Challenger__]

Pitaj Sirijce u sarajevu šta misle o Erdoganu i Turskoj a šta misle o Assadu i njegovoj komunističkoj partiji. Ako je Turska neprijatelj Sirije, zašto je 200 hiljada sirijskih izbjeglica pobjeglo u Tursku. Zašto je oslobodilački pokret Sirije smješten u Istanbulu i zašto 90% naoružanja i pomoći borcima za slobodu dolatzi iz Turske. Komunjara Assad nije Sirija. Kada je Assad krenuo vojskom protiv sopstvenog naroda, Erdogan je stao na stranu potlačenog naroda.

Erdogan je samo šaraf, pijun, eventualno konj u atlantističko-cionističkom mehanizmu i zato je Turska baza za rušenje vlade u Damasku. Tu nema ni trunke filantropije ili empatije.

I u EU je već preko 200.000 izbjeglica iz Sirije. Ljudi se, prirodno, sklanjaju od ratnih razaranja.

[zović]

Ne postoji nikakva politička katolička niti muslimanska koalicija..to su gluposti!Više su za BiH pa čak i za njene muslimane napravili Vatikan i Njemačka nego što je to uradila Turska, a u isto to vrijeme Turska je bila veliki prijatelj Hrvatske,čak i onda kada je trajao rat sa bos.muslimanima.
BIH se na razini običnih ljudi i u kulturnom ili drugom onom egzistencijalističkom poImanju stvarnosti tijekom historije naj više vezala za Njemačku.Turska je(ostavljam vjeru po strani)unazadila Bosnu ili bolje rečeno nije učinila nikakav napredak ,no danas bi s obzirom na BH kaotičnu situaciju bilo obrnuto kada bi se Turska kao vrlo solidno uređena država politički i kroz ekonomske invensticije intezivnije vezala za BIH!
Hrvatskaje gotovo jednonacionalna država i opet nestabilan faktor,a BIH je još nekoliko koraka iza!
Šte će tu Turska učiniti,pa odustat će vrlo brzo kao i Njemačka?

[SkyLimit]

Napadnu ti kraljevinu,zvjerski pogube kralja,preci ti ginu u odbrani kraljevine,u narednim stoljećima desetine i desetine hiljada Bošnjaka ginu u Osmanskim ratovima širom svijeta,na kraju nas jednostavno odbace i ostave na miliost i nemilost Bugarima,Srbima i ostalim zeljama iz okruženja čije rezonovanje tih dana nije išlo puno dalje od "samo mrtav musliman-dobar musliman",i da se Austrougarska nije zauzela za Bošnjake ko zna kako bi završili.
Zanimljivo,Austrija i danas prima naše studente,čisto da se napomene.
A Turci?
E oni šalju svoje pokrivene studentice da studiraju po Bosni jer im ne daju da studiraju po Turskoj.
Zanimljivo.
E da,u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini slabo su nam nešto pomogli.
"Nisu bili dovoljno snažni".
A naš narod?
On izlazi na ulice da slavi pobjede Turske reprezentacije(a sjećam se i kako su se "bratski" Turci ophodili prema našim navijačima kad je gostovala BiH),čak sam čuo da u nekom mjestu se svake godine organizuje klanjanje za poginule Turske borce pri osvajanju Bosne
Ali eto,moramo ih voljeti.
Kažu ne bi sad bili pasivni da se "nešto" desi u BiH.
Ne možeš ih se odreći,ne bi bilo pametno.
Ali ja se ipak uzdam u sebe.I svoj narod.

Zaboravio sam i spomenuti kako su pobili par hiljada najuglednijih Bošnjaka nakon Gradaščevićeve pobune i da je to jedan od najvećih udaraca u historiji Bošnjaka(tvrdnja Muhameda Filipovića).
Ne mrzim ja Tursku,čak suprotno,ali me nervira stav "eto možda tad nisu stali uz nas,nisu doduše ni onda,nisu mogli ni u onoj prilici,ali sledeći put 100% hoće".

[Haj_Halve]

Napadnu ti kraljevinu,zvjerski pogube kralja,preci ti ginu u odbrani kraljevine,u narednim stoljećima desetine i desetine hiljada Bošnjaka ginu u Osmanskim ratovima širom svijeta,na kraju nas jednostavno odbace i ostave na miliost i nemilost Bugarima,Srbima i ostalim zeljama iz okruženja čije rezonovanje tih dana nije išlo puno dalje od "samo mrtav musliman-dobar musliman",i da se Austrougarska nije zauzela za Bošnjake ko zna kako bi završili.
Zanimljivo,Austrija i danas prima naše studente,čisto da se napomene.
A Turci?
E oni šalju svoje pokrivene studentice da studiraju po Bosni jer im ne daju da studiraju po Turskoj.
Zanimljivo.
E da,u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini slabo su nam nešto pomogli.
"Nisu bili dovoljno snažni".
A naš narod?
On izlazi na ulice da slavi pobjede Turske reprezentacije(a sjećam se i kako su se "bratski" Turci ophodili prema našim navijačima kad je gostovala BiH),čak sam čuo da u nekom mjestu se svake godine organizuje klanjanje za poginule Turske borce pri osvajanju Bosne
Ali eto,moramo ih voljeti.
Kažu ne bi sad bili pasivni da se "nešto" desi u BiH.
Ne možeš ih se odreći,ne bi bilo pametno.
Ali ja se ipak uzdam u sebe.I svoj narod.

Zaboravio sam i spomenuti kako su pobili par hiljada najuglednijih Bošnjaka nakon Gradaščevićeve pobune i da je to jedan od najvećih udaraca u historiji Bošnjaka(tvrdnja Muhameda Filipovića).
Ne mrzim ja Tursku,čak suprotno,ali me nervira stav "eto možda tad nisu stali uz nas,nisu doduše ni onda,nisu mogli ni u onoj prilici,ali sledeći put 100% hoće".