Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. godine (IV dio)
Borili smo se za Bosnu, a nismo dobili ništa
Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH
Dr. Bajram Redžepagić: "Ja sam za to da se potpiše ovaj plan. Danas sam intervjuirao 12 osoba na možda 500 metara na putu dovde, od 12 osoba - 11 mi je reklo da su za mir i za potpis iako je taj mir nepravedan. Samo je jedna osoba rekla da bi trebalo nastaviti boriti se. Potpis ne znači kapitulaciju. (...)"
Zijad Rašidagić: "Ja ću da iznesem stav koji ima Matica muslimanska u vezi s ovim pitanjem. (...) Između mnogo razloga koji su za ili protiv, smatramo da su razlozi koji su protiv prihvatanja dokumenta mnogo ubjedljiviji i opravdaniji od onih koji su za prihvatanje. (...)"
Dr. Bećir Heljić: "Ko ima pravo, nakon onakvog etničkog čišćenja koje je izvršeno u tim općinama i raseljavanja svih izbjeglica, sad odreći se tih teritorija? S prihvatanjem bilo kakvog ugovora i formiranjem međudržavnih granica, ko god se sutra pokuša boriti za te teritorije, bit će proglašen da vrši agresiju na srpsku republiku. Mislim da nemamo pravo to oduzeti nikome, pogotovo našoj djeci i našim suborcima. (...)"
Faruk Sijerić: "(...) Molim vas, ako ga potpišemo, hajdemo da se ne zavaravamo - za nekoliko mjeseci niški graničar će stajati na Kozijoj ćupriji ili 100 metara gore ili dolje, nije sad bitno, tamo gdje je linija razgraničenja. To će biti granica Republike ili Kraljevine Srbije. (...)"
Sakib Hodžić: "(...) Ne mogu da shvatim i van svake pameti je ova naša žurba da navrat-nanos, preko noći, sami sebi vršimo pritisak da to moramo potpisati, a iza toga sami ćemo ukinuti priznatu Republiku BiH, čije Predsjedništvo, Vladu, Ministarstvo vanjskih poslova svijet jedino priznaje i izgubiti kontinuitet međunarodno priznate države, koji moramo, kao malo vode na dlanu, čuvati i time se staviti u istu ravan s Republikom Srpskom i Herceg-Bosnom, što je njihova želja, a iza toga ponovno tražiti međunarodno priznanje. Onaj ko to ne vidi, pravi katastrofalan previd, poguban za cijeli muslimanski narod. Eksplicitno sam protiv potpisivanja ovog sporazuma. (...)"
Halid Čengić iz Foče: "Kad sam nazvao selam, znači za mir sam, ali za jedan pošten mir, nikako za mir u kome nemamo pravo na pošten život i pravo na prostor. Ako se traži od ovog skupa da donosi jednu sudbonosnu odluku, mislim da mi nismo dovoljno informirani. Ministarstvo za vanjsku politiku trebalo je da nam kaže šta to Evropa, odnosno svijet, od nas hoće ili šta hoće od ove naše Bosne. Koliko sam ja informiran ili barem koliko osjećam, ovaj prostor nije predviđen za nas. Ovaj prostor je predviđen za katoličanstvo. Prema tome, nama je ostala jedino smrt. A da gledamo istini u oči, znači ostalo nam je da biramo kako ćemo umrijeti. Da li junački ili kukavički? To je naše pravo. Vjerujte, ako izaberemo smrt, i to junačku, sigurno je da će neko preživjeti. Ako izaberemo ovo drugo, svakako se vidi da se nabijamo u geta, što i jeste cilj evropske politike i kršćanstva, a to nam ovdje nije ni kazano niti je naša služba vanjskih poslova htjela ili možda nije mislila da je na ovom skupu takve podatke potrebno obrazlagati. (...) Na međunarodnom planu, tražili smo spas od onih koji nas žele uništiti. Po meni, Zapad želi uništiti nas, islam i konfrontirati nas i pravoslavlje. Mi bismo trebali pokušati da animiramo islamski svijet da se s Rusijom nađe neko rješenje, jer ovo slijedi odnosno najvjerovatnije čeka i Rusiju. Prema tome, zajednički neprijatelj i muslimana i pravoslavlja je katoličanstvo. To je na djelu, to se vidi. I mislim da bez borbe svoje prostore nećemo sačuvati, a na političkom odnosno diplomatskom planu mislim da smo najmanje učinili."
Alija Šačić iz Kalinovika: "Na kraju, bez uvjeta (za povratak izbjeglica i teritorija), ponuđeni plan se ne može prihvatiti jer bismo svojim potpisom nagradili zločince, a kaznili žrtvu i uništili Bosnu. A na to, gospodo, nemamo pravo."
Rasim Delić: "(...) Da li možemo nastaviti rat? Obavještajni podaci koje imamo pokazuju da će rat i dalje da traje na ovim prostorima, neovisno od potpisa, neovisno od toga šta se dogovore i da li se dogovore na nekim od zasjedanja i konferencija. Također, evo na ovoj karti ovdje svi su primijetili da jedna ovakva država ne može funkcionirati. Spojimo ta dva faktora i onda, umjesto da pitamo da li možemo nastaviti rat, mi jednostavno nemamo dileme - mi moramo nastaviti jer ćemo biti prisiljeni na to. (...) Bez obzira što možemo očekivati, najteži mogući način vođenja rata jeste rat u totalnom okruženju i rat na dva fronta. Sve ovo o čemu govorim, svi ovi problemi, postoje na drugoj strani i zbog toga kod njih postoji žurba da se sve ovo potpiše. Prema tome, mi, kao pripadnici Armije BiH, ne izjašnjavamo se ni za ni protiv potpisivanja, izjašnjavamo se za jačanje Armije BiH kao garanta da očuvamo ovo što imamo, eventualno da nešto i uradimo, a u budućnosti očuvamo državu koju ćemo graditi."
Smail Klarić iz Mostara: "(...) Dugo smo taktizirali s Hrvatima radi poštivanja zahtjeva Vlade i Predsjedništva BiH da bi se u BiH, preko Mostara, uvezli hrana, materijalno-tehnička sredstva, repromaterijal i slično. Treće, imali smo prohrvatsku struju u stranci na čelu s Hadžiosmanovićem, ali smo je eliminirali zahvaljujući Regionalnom odboru SDA, koji ima bosansku ili bošnjačku orijentaciju, i Armiji BiH. Usput da kažem da druge stranke u Mostaru ne postoje. Četvrto: borili smo se za Bosnu i očekivali od nje vojnu i drugu pomoć, a nismo dobili maltene ništa. (...) Već mjesecima smo bez struje, pijemo zagađenu Neretvu, bez lijekova smo, dobili smo samo devet posto od potrebne humanitarne pomoći, sedamdeset posto naroda je u javnim kuhinjama s jednim obrokom dnevno, uz samo jednu šnitu hljeba. Prognano stanovništvo, kojeg je preko 50 posto, bez odjeće je, obuće, prostirki niti ima minimalne uvjete za stanovanje, pogotovo bez ogrjeva i goriva. Strah me je pomisliti kako dočekati zimu, jer smo u totalnoj medijskoj i fizičkoj blokadi, ispresijecani prema Sarajevu na više mjesta, a drugih koridora nema. Po ovom, prijeti nestanak Muslimana iz doline Neretve. Da li ovo dozvoliti? Svakako ne, jer onda nema Bosne. (...) Što se tiče statusa Mostara kao otvorenog grada, on mora da ima isti status ili tretman kao Sarajevo, a on će onda biti naš jer ne može biti grad onih koji su ga rušili i ubijali njegov narod. Mi smo se tukli i dalje ćemo se tući za Bosnu, ali se s pravom očekuje da se Bosna interventno tuče i za Mostar."
Kemo Ademović: "Zaista je ovo impozantan skup. Mnogo pameti na jednom mjestu, ali ja mislim da u dosadašnjem dijelu rata ovaj skup nije ispunio očekivanja. Jeste li to spremni u nastavku rata? Jeste li spremni dati svoj maksimum? Ja u to sumnjam, zaista. Mnogi ovdje potežu izbjeglice. Među izbjeglicama je veliki broj vojno sposobnih. Vi odavde, s ovog skupa, dali ste im razne papire da odu, a sad plačemo kako će se vratiti. (aplauz) (...) Moralne podrške nam je dosta. Nemojte sklanjati svoje sinove!(...)"
Bakir Tanović: "(...) Da ne bi doživjeli sudbinu Granade, mi treba, bez razmišljanja, da odbacimo Ustavni sporazum Unije o podjeli Bosne. Njime se derogira suverenitet i cjelovitost naše zemlje, on je duboko nepravedan. Optimalni cilj bošnjačkog muslimanskog naroda je cjelovita država, čije današnje granice nisu promijenjene skoro 300 godina. Našem nacionalnom interesu ponajbolje odgovara jedinstvena, cjelovita država u današnjim njenim granicama, država u kojoj će svi njeni građani biti vraćeni na svoja ognjišta, a zločinci kažnjeni. To je naš optimalni nacionalni interes. (...) Kao drugi, ne manje važan, nacionalni cilj Bošnjaka treba odrediti jedinstveni teritorij unutar cjelovite BiH s većinskim bošnjačkim stanovništvom. To bi, uglavnom, sačinjavalo prostor od 53 općine s većinskim muslimanskim stanovništvom, pri čemu treba dodati dijelove općina Ključ, Mrkonjić Grad, Šipovo, zatim Čapljinu i cijeli Neum, kako bi se prostorno i geografski povezao cijeli teritorij s izlaskom na more."
Smail Čekić: "(...) Predlažem da ovaj sabor usvoji i predloži Skupštini RBiH da ona prihvati zaključak da se u ponuđenom Ženevskom dokumentu obavezno i decidno ugrade i sljedeći stavovi i principi: prvo, da će svim ratnim zločincima biti suđeno; drugo, da sve države budu obavezne da izruče lica koja su počinila zločine; i treće, svim onim licima za koja se osnovano sumnja da su počinila zločine ili su na bilo koji drugi način učestvovala u njima, da se zabrani angažiranje u svim državnim organima, ustanovama i preduzećima."
Šaćir Ćerimagić: "(...) Naspram agresora, u cilju opstanka, može da stoji jedino naš muslimanski borac s muslimanskom puškom na muslimanskom ramenu. U našoj političkoj, civilnoj i vojnoj vlasti mora da uz njega stoji rukovodstvo koje je izabrano po muslimanskim kriterijima. To je prvo lično poštenje, drugo muslimanska ideološko-politička organizacija i treći kriterij je tek stručnost. Hvala vam i mislim da ne treba zaboraviti danas da odlučimo o tome da se ide na plebiscit i referendum. To je treća alternativa koju treba postaviti."
Ramo Đapo iz Bileće: "Sada se polovina bošnjačkog/muslimanskog naroda iz Bileće nalazi u Turskoj, skoro polovina u zapadnoevropskim zemljama, a manji broj na slobodnim teritorijima RBiH i u republikama bivše Jugoslavije. Taj narod se nalazi pred općim rasulom i katastrofom. Postaju teški i Bogu i ljudima. Svakodnevno se čuju očajnički vapaji za spas. Jednostavno, žele da se vrate u svoju državu, u svoju općinu, u svoj dom. (...)"
Sadik Beširović: "Udruženje građana Sansko-unske regije, znači općina Prijedor, Ključ, Sanski Most, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, razmatralo je prijedlog sporazuma o Bosni i Hercegovini. Mislimo da bi trebalo iznijeti nekoliko podataka kakve su posljedice agresije na ovom području i iz toga će vrlo lako proizići odgovor na pitanje. (...) Mjesta (u kojima je počinjen zločin) moraju se osloboditi i obilježiti za nauk budućim pokoljenjima, a nipošto ne dozvoliti da agresor okupacijom pokrije i prikrije zločine. Najveći zločini su urađeni upravo u Prijedoru i Kozarcu."
Fahrudin Salihović iz Srebrenice: "Čast mi je pozdraviti vas na ovako impozantnom skupu u ime srebreničke delegacije odnosno svih žitelja Srebrenice. Moram da kažem da smo mi prvi koji su izašli iz Srebrenice u roku od 17 mjeseci na civiliziran način. Nismo, zbog blokade, dovoljno informirani, ali ono što znamo jeste da se predlaže etnička podjela Bosne. I samo rješenje koje se nudi za Srebrenicu je neprihvatljivo jer na tom prostoru nisu osigurani ni najmanji uvjeti za biološki opstanak. Nama se nudi etapa laganog umiranja s kojom se mi ne možemo pomiriti. Dosadašnje žrtve koje je podnio ovaj kraj obavezuju nas da ne smijemo prihvatiti kapitulaciju. Vama su vjerovatno poznate žrtve koje je Srebrenica dala, a one su 1.552 poginula borca i 2.781 ranjen. Srebrenica je u prijeratnom periodu teritorijalno zapremala 530 kvadratnih kilometara prostora i imala je 35 hiljada stanovnika. Danas je situacija sasvim drugačija. Na prostoru od 140 kvadratnih kilometara sabijeno je 52.000 ljudi, žena i djece. Izvolite pa sami razmislite da li je podnošljiv život u ovakvom ambijentu u ovakvim uvjetima. Da bismo ekonomski opstali, trebamo imati prije svega cjelokupnu teritoriju Srebrenice. Ako imamo i cjelokupnu teritoriju Srebrenice a nemamo teritorijalnu povezanost s ostatkom naše Republike, također nismo u mogućnosti da opstanemo. Naime, opcija koja se nudi nama u ovom mirovnom paketu, teritorijalna povezanost - koridor prema Žepi i Goraždu - svakako je neprihvatljiv. Mi insistiramo i zahtijevamo da se traži teritorijalna povezanost s Tuzlom. Jedino u toj opciji možemo razmišljati o opstanku kakvom-takvom na prostorima na kojima se trenutno nalazimo. Teza koju mi zastupamo, djelomično iz Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, na ovom skupu jeste da u Bratuncu, Vlasenici i Zvorniku, gradovima koji nas fizički vežu za Tuzlu, tražimo našu vlast jer nam ona, po svim etničkim normama, pripada po osnovu popisa stanovništva iz 1991, gdje smo mi svakako većinski narod. I ne vidim nijednu konferenciju, nijednog kopredsjednika koji gore navedene gradove i sve gradove diljem BiH može i treba dati za okruglim stolom agresorskoj strani. Imajte na umu, gospodo sabornici, ako date svoju riječ za potpis, tim činom osuđujete na smrt 50 hiljada ljudi u Srebrenici. A ni Srebrenica ni njeni ljudi zasigurno nisu to zaslužili."
Nedžad Bektić, istočna Bosna, opunomoćenik Nasera Orića: "Dozvolite da vas s nekoliko riječi upoznam s porukama boraca istočne Bosne, s centrom u Srebrenici, koji su se proteklo vrijeme borili da sačuvaju komune Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu, južni dio Zvornika. Kao opunomoćenik našeg legendarnog komandanta Orić Nasera, koji je, zbog zauzetosti izuzetno važnim poslovima, spriječen da učestvuje u radu ovog historijskog i sudbonosnog skupa, prenosim selame i pozdrave svim učesnicima ovog plenuma. (...) Ujesen 1992. godine dolazi do stvaranja prave oružane sile, pod jedinstvenom komandom dvadesetpetogodišnjeg komandanta, koji postaje imidž i moral za borbu očuvanja svojih ognjišta, pod imenom Orić Naser. Moralom koji historija ne pamti, u želji da se stekne sloboda i vrati na svoje, borci kreću u oslobađanje teritorija s kojih su protjerani, nezapamćenom brzinom oslobađaju teritoriju općine Srebrenica - 95 posto, 90 posto općine Bratunac, 60 posto općine Vlasenica i 50 posto općine Zvornik. Istočna Bosna i ovaj narod bili su na pragu konačne pobjede jer je ostalo samo šest kilometara od Snagova do Nezuka ka Tuzli. Komanda Drugog korpusa Armije BiH s komandantom Željkom Knezom, umjesto logističke pomoći, na sve to nijemo gleda. (...) Od polovine januara 1993. godine do 17. aprila iste godine trajala je žestoka ofanziva na ovaj narod. Izolirani od svijeta, prepušteni sami sebi, Naserovi borci uspijevaju očuvati narod i dio teritorije sa srcem u Srebrenici. Uistinu, nekadašnji prostor od 527 kilometara kvadratnih sveden je samo na 140 kilometara kvadratnih općine Srebrenica. Uz ovu slobodnu teritoriju sačuvana je i mjesna zajednica Bratunca, Blječeva i jedno selo općine Vlasenica. (...) U slučaju da se ostane na ponuđenom, narod će za vrlo kratko vrijeme napustiti Srebrenicu jer ona ne može pružiti egzistenciju sebi i svojim žiteljima. Borci Srebrenice poručuju da je njihov izlaz i izlaz njenog naroda u povratku na vjekovna ognjišta i samo njihovo totalno uništenje ih može u tome spriječiti. Poruka boraca Srebrenice glasi - mi smo za mir, ali pravedan mir, jednom smo izigrani i prevareni i to više nikad nećemo dozvoliti."
(U narednom broju: Šta su na Saboru govorili Mirsad Ćeman, Ševko Šabović, Haris Silajdžić, dr. Munib Maglajlić, dr. Abdulah Konjicija, Irfan Ljevaković, Mehmedalija Hadžić, Enes Duraković, Alija Izetbegović...)
Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#427 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. godine (IV dio)
Borili smo se za Bosnu, a nismo dobili ništa
Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH
Dr. Bajram Redžepagić:"Ja sam za to da se potpiše ovaj plan. Danas sam intervjuirao 12 osoba na možda 500 metara na putu dovde, od 12 osoba - 11 mi je reklo da su za mir i za potpis iako je taj mir nepravedan. Samo je jedna osoba rekla da bi trebalo nastaviti boriti se. Potpis ne znači kapitulaciju. (...)"
Zijad Rašidagić: "Ja ću da iznesem stav koji ima Matica muslimanska u vezi s ovim pitanjem. (...) Između mnogo razloga koji su za ili protiv, smatramo da su razlozi koji su protiv prihvatanja dokumenta mnogo ubjedljiviji i opravdaniji od onih koji su za prihvatanje. (...)"
Dr. Bećir Heljić: "Ko ima pravo, nakon onakvog etničkog čišćenja koje je izvršeno u tim općinama i raseljavanja svih izbjeglica, sad odreći se tih teritorija? S prihvatanjem bilo kakvog ugovora i formiranjem međudržavnih granica, ko god se sutra pokuša boriti za te teritorije, bit će proglašen da vrši agresiju na srpsku republiku. Mislim da nemamo pravo to oduzeti nikome, pogotovo našoj djeci i našim suborcima. (...)"
Faruk Sijerić: "(...) Molim vas, ako ga potpišemo, hajdemo da se ne zavaravamo - za nekoliko mjeseci niški graničar će stajati na Kozijoj ćupriji ili 100 metara gore ili dolje, nije sad bitno, tamo gdje je linija razgraničenja. To će biti granica Republike ili Kraljevine Srbije. (...)"
Sakib Hodžić: "(...) Ne mogu da shvatim i van svake pameti je ova naša žurba da navrat-nanos, preko noći, sami sebi vršimo pritisak da to moramo potpisati, a iza toga sami ćemo ukinuti priznatu Republiku BiH, čije Predsjedništvo, Vladu, Ministarstvo vanjskih poslova svijet jedino priznaje i izgubiti kontinuitet međunarodno priznate države, koji moramo, kao malo vode na dlanu, čuvati i time se staviti u istu ravan s Republikom Srpskom i Herceg-Bosnom, što je njihova želja, a iza toga ponovno tražiti međunarodno priznanje. Onaj ko to ne vidi, pravi katastrofalan previd, poguban za cijeli muslimanski narod. Eksplicitno sam protiv potpisivanja ovog sporazuma. (...)"
Halid Čengić iz Foče: "Kad sam nazvao selam, znači za mir sam, ali za jedan pošten mir, nikako za mir u kome nemamo pravo na pošten život i pravo na prostor. Ako se traži od ovog skupa da donosi jednu sudbonosnu odluku, mislim da mi nismo dovoljno informirani. Ministarstvo za vanjsku politiku trebalo je da nam kaže šta to Evropa, odnosno svijet, od nas hoće ili šta hoće od ove naše Bosne. Koliko sam ja informiran ili barem koliko osjećam, ovaj prostor nije predviđen za nas. Ovaj prostor je predviđen za katoličanstvo. Prema tome, nama je ostala jedino smrt. A da gledamo istini u oči, znači ostalo nam je da biramo kako ćemo umrijeti. Da li junački ili kukavički? To je naše pravo. Vjerujte, ako izaberemo smrt, i to junačku, sigurno je da će neko preživjeti. Ako izaberemo ovo drugo, svakako se vidi da se nabijamo u geta, što i jeste cilj evropske politike i kršćanstva, a to nam ovdje nije ni kazano niti je naša služba vanjskih poslova htjela ili možda nije mislila da je na ovom skupu takve podatke potrebno obrazlagati. (...) Na međunarodnom planu, tražili smo spas od onih koji nas žele uništiti. Po meni, Zapad želi uništiti nas, islam i konfrontirati nas i pravoslavlje. Mi bismo trebali pokušati da animiramo islamski svijet da se s Rusijom nađe neko rješenje, jer ovo slijedi odnosno najvjerovatnije čeka i Rusiju. Prema tome, zajednički neprijatelj i muslimana i pravoslavlja je katoličanstvo. To je na djelu, to se vidi. I mislim da bez borbe svoje prostore nećemo sačuvati, a na političkom odnosno diplomatskom planu mislim da smo najmanje učinili."
Alija Šačić iz Kalinovika: "Na kraju, bez uvjeta (za povratak izbjeglica i teritorija), ponuđeni plan se ne može prihvatiti jer bismo svojim potpisom nagradili zločince, a kaznili žrtvu i uništili Bosnu. A na to, gospodo, nemamo pravo."
Rasim Delić: "(...) Da li možemo nastaviti rat? Obavještajni podaci koje imamo pokazuju da će rat i dalje da traje na ovim prostorima, neovisno od potpisa, neovisno od toga šta se dogovore i da li se dogovore na nekim od zasjedanja i konferencija. Također, evo na ovoj karti ovdje svi su primijetili da jedna ovakva država ne može funkcionirati. Spojimo ta dva faktora i onda, umjesto da pitamo da li možemo nastaviti rat, mi jednostavno nemamo dileme - mi moramo nastaviti jer ćemo biti prisiljeni na to. (...) Bez obzira što možemo očekivati, najteži mogući način vođenja rata jeste rat u totalnom okruženju i rat na dva fronta. Sve ovo o čemu govorim, svi ovi problemi, postoje na drugoj strani i zbog toga kod njih postoji žurba da se sve ovo potpiše. Prema tome, mi, kao pripadnici Armije BiH, ne izjašnjavamo se ni za ni protiv potpisivanja, izjašnjavamo se za jačanje Armije BiH kao garanta da očuvamo ovo što imamo, eventualno da nešto i uradimo, a u budućnosti očuvamo državu koju ćemo graditi."
Smail Klarić iz Mostara: "(...) Dugo smo taktizirali s Hrvatima radi poštivanja zahtjeva Vlade i Predsjedništva BiH da bi se u BiH, preko Mostara, uvezli hrana, materijalno-tehnička sredstva, repromaterijal i slično. Treće, imali smo prohrvatsku struju u stranci na čelu s Hadžiosmanovićem, ali smo je eliminirali zahvaljujući Regionalnom odboru SDA, koji ima bosansku ili bošnjačku orijentaciju, i Armiji BiH. Usput da kažem da druge stranke u Mostaru ne postoje. Četvrto: borili smo se za Bosnu i očekivali od nje vojnu i drugu pomoć, a nismo dobili maltene ništa. (...) Već mjesecima smo bez struje, pijemo zagađenu Neretvu, bez lijekova smo, dobili smo samo devet posto od potrebne humanitarne pomoći, sedamdeset posto naroda je u javnim kuhinjama s jednim obrokom dnevno, uz samo jednu šnitu hljeba. Prognano stanovništvo, kojeg je preko 50 posto, bez odjeće je, obuće, prostirki niti ima minimalne uvjete za stanovanje, pogotovo bez ogrjeva i goriva. Strah me je pomisliti kako dočekati zimu, jer smo u totalnoj medijskoj i fizičkoj blokadi, ispresijecani prema Sarajevu na više mjesta, a drugih koridora nema. Po ovom, prijeti nestanak Muslimana iz doline Neretve. Da li ovo dozvoliti? Svakako ne, jer onda nema Bosne. (...) Što se tiče statusa Mostara kao otvorenog grada, on mora da ima isti status ili tretman kao Sarajevo, a on će onda biti naš jer ne može biti grad onih koji su ga rušili i ubijali njegov narod. Mi smo se tukli i dalje ćemo se tući za Bosnu, ali se s pravom očekuje da se Bosna interventno tuče i za Mostar."
Kemo Ademović: "Zaista je ovo impozantan skup. Mnogo pameti na jednom mjestu, ali ja mislim da u dosadašnjem dijelu rata ovaj skup nije ispunio očekivanja. Jeste li to spremni u nastavku rata? Jeste li spremni dati svoj maksimum? Ja u to sumnjam, zaista. Mnogi ovdje potežu izbjeglice. Među izbjeglicama je veliki broj vojno sposobnih. Vi odavde, s ovog skupa, dali ste im razne papire da odu, a sad plačemo kako će se vratiti. (aplauz) (...) Moralne podrške nam je dosta. Nemojte sklanjati svoje sinove! (...)"
Bakir Tanović: "(...) Da ne bi doživjeli sudbinu Granade, mi treba, bez razmišljanja, da odbacimo Ustavni sporazum Unije o podjeli Bosne. Njime se derogira suverenitet i cjelovitost naše zemlje, on je duboko nepravedan. Optimalni cilj bošnjačkog muslimanskog naroda je cjelovita država, čije današnje granice nisu promijenjene skoro 300 godina. Našem nacionalnom interesu ponajbolje odgovara jedinstvena, cjelovita država u današnjim njenim granicama, država u kojoj će svi njeni građani biti vraćeni na svoja ognjišta, a zločinci kažnjeni. To je naš optimalni nacionalni interes. (...) Kao drugi, ne manje važan, nacionalni cilj Bošnjaka treba odrediti jedinstveni teritorij unutar cjelovite BiH s većinskim bošnjačkim stanovništvom. To bi, uglavnom, sačinjavalo prostor od 53 općine s većinskim muslimanskim stanovništvom, pri čemu treba dodati dijelove općina Ključ, Mrkonjić Grad, Šipovo, zatim Čapljinu i cijeli Neum, kako bi se prostorno i geografski povezao cijeli teritorij s izlaskom na more."
Smail Čekić: "(...) Predlažem da ovaj sabor usvoji i predloži Skupštini RBiH da ona prihvati zaključak da se u ponuđenom Ženevskom dokumentu obavezno i decidno ugrade i sljedeći stavovi i principi: prvo, da će svim ratnim zločincima biti suđeno; drugo, da sve države budu obavezne da izruče lica koja su počinila zločine; i treće, svim onim licima za koja se osnovano sumnja da su počinila zločine ili su na bilo koji drugi način učestvovala u njima, da se zabrani angažiranje u svim državnim organima, ustanovama i preduzećima."
Šaćir Ćerimagić: "(...) Naspram agresora, u cilju opstanka, može da stoji jedino naš muslimanski borac s muslimanskom puškom na muslimanskom ramenu. U našoj političkoj, civilnoj i vojnoj vlasti mora da uz njega stoji rukovodstvo koje je izabrano po muslimanskim kriterijima. To je prvo lično poštenje, drugo muslimanska ideološko-politička organizacija i treći kriterij je tek stručnost. Hvala vam i mislim da ne treba zaboraviti danas da odlučimo o tome da se ide na plebiscit i referendum. To je treća alternativa koju treba postaviti."
Ramo Đapo iz Bileće: "Sada se polovina bošnjačkog/muslimanskog naroda iz Bileće nalazi u Turskoj, skoro polovina u zapadnoevropskim zemljama, a manji broj na slobodnim teritorijima RBiH i u republikama bivše Jugoslavije. Taj narod se nalazi pred općim rasulom i katastrofom. Postaju teški i Bogu i ljudima. Svakodnevno se čuju očajnički vapaji za spas. Jednostavno, žele da se vrate u svoju državu, u svoju općinu, u svoj dom. (...)"
Sadik Beširović: "Udruženje građana Sansko-unske regije, znači općina Prijedor, Ključ, Sanski Most, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, razmatralo je prijedlog sporazuma o Bosni i Hercegovini. Mislimo da bi trebalo iznijeti nekoliko podataka kakve su posljedice agresije na ovom području i iz toga će vrlo lako proizići odgovor na pitanje. (...) Mjesta (u kojima je počinjen zločin) moraju se osloboditi i obilježiti za nauk budućim pokoljenjima, a nipošto ne dozvoliti da agresor okupacijom pokrije i prikrije zločine. Najveći zločini su urađeni upravo u Prijedoru i Kozarcu."
Fahrudin Salihović iz Srebrenice: "Čast mi je pozdraviti vas na ovako impozantnom skupu u ime srebreničke delegacije odnosno svih žitelja Srebrenice. Moram da kažem da smo mi prvi koji su izašli iz Srebrenice u roku od 17 mjeseci na civiliziran način. Nismo, zbog blokade, dovoljno informirani, ali ono što znamo jeste da se predlaže etnička podjela Bosne. I samo rješenje koje se nudi za Srebrenicu je neprihvatljivo jer na tom prostoru nisu osigurani ni najmanji uvjeti za biološki opstanak. Nama se nudi etapa laganog umiranja s kojom se mi ne možemo pomiriti. Dosadašnje žrtve koje je podnio ovaj kraj obavezuju nas da ne smijemo prihvatiti kapitulaciju. Vama su vjerovatno poznate žrtve koje je Srebrenica dala, a one su 1.552 poginula borca i 2.781 ranjen. Srebrenica je u prijeratnom periodu teritorijalno zapremala 530 kvadratnih kilometara prostora i imala je 35 hiljada stanovnika. Danas je situacija sasvim drugačija. Na prostoru od 140 kvadratnih kilometara sabijeno je 52.000 ljudi, žena i djece. Izvolite pa sami razmislite da li je podnošljiv život u ovakvom ambijentu u ovakvim uvjetima. Da bismo ekonomski opstali, trebamo imati prije svega cjelokupnu teritoriju Srebrenice. Ako imamo i cjelokupnu teritoriju Srebrenice a nemamo teritorijalnu povezanost s ostatkom naše Republike, također nismo u mogućnosti da opstanemo. Naime, opcija koja se nudi nama u ovom mirovnom paketu, teritorijalna povezanost - koridor prema Žepi i Goraždu - svakako je neprihvatljiv. Mi insistiramo i zahtijevamo da se traži teritorijalna povezanost s Tuzlom. Jedino u toj opciji možemo razmišljati o opstanku kakvom-takvom na prostorima na kojima se trenutno nalazimo. Teza koju mi zastupamo, djelomično iz Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, na ovom skupu jeste da u Bratuncu, Vlasenici i Zvorniku, gradovima koji nas fizički vežu za Tuzlu, tražimo našu vlast jer nam ona, po svim etničkim normama, pripada po osnovu popisa stanovništva iz 1991, gdje smo mi svakako većinski narod. I ne vidim nijednu konferenciju, nijednog kopredsjednika koji gore navedene gradove i sve gradove diljem BiH može i treba dati za okruglim stolom agresorskoj strani. Imajte na umu, gospodo sabornici, ako date svoju riječ za potpis, tim činom osuđujete na smrt 50 hiljada ljudi u Srebrenici. A ni Srebrenica ni njeni ljudi zasigurno nisu to zaslužili."
Nedžad Bektić, istočna Bosna, opunomoćenik Nasera Orića: "Dozvolite da vas s nekoliko riječi upoznam s porukama boraca istočne Bosne, s centrom u Srebrenici, koji su se proteklo vrijeme borili da sačuvaju komune Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu, južni dio Zvornika. Kao opunomoćenik našeg legendarnog komandanta Orić Nasera, koji je, zbog zauzetosti izuzetno važnim poslovima, spriječen da učestvuje u radu ovog historijskog i sudbonosnog skupa, prenosim selame i pozdrave svim učesnicima ovog plenuma. (...) Ujesen 1992. godine dolazi do stvaranja prave oružane sile, pod jedinstvenom komandom dvadesetpetogodišnjeg komandanta, koji postaje imidž i moral za borbu očuvanja svojih ognjišta, pod imenom Orić Naser. Moralom koji historija ne pamti, u želji da se stekne sloboda i vrati na svoje, borci kreću u oslobađanje teritorija s kojih su protjerani, nezapamćenom brzinom oslobađaju teritoriju općine Srebrenica - 95 posto, 90 posto općine Bratunac, 60 posto općine Vlasenica i 50 posto općine Zvornik. Istočna Bosna i ovaj narod bili su na pragu konačne pobjede jer je ostalo samo šest kilometara od Snagova do Nezuka ka Tuzli. Komanda Drugog korpusa Armije BiH s komandantom Željkom Knezom, umjesto logističke pomoći, na sve to nijemo gleda. (...) Od polovine januara 1993. godine do 17. aprila iste godine trajala je žestoka ofanziva na ovaj narod. Izolirani od svijeta, prepušteni sami sebi, Naserovi borci uspijevaju očuvati narod i dio teritorije sa srcem u Srebrenici. Uistinu, nekadašnji prostor od 527 kilometara kvadratnih sveden je samo na 140 kilometara kvadratnih općine Srebrenica. Uz ovu slobodnu teritoriju sačuvana je i mjesna zajednica Bratunca, Blječeva i jedno selo općine Vlasenica. (...) U slučaju da se ostane na ponuđenom, narod će za vrlo kratko vrijeme napustiti Srebrenicu jer ona ne može pružiti egzistenciju sebi i svojim žiteljima. Borci Srebrenice poručuju da je njihov izlaz i izlaz njenog naroda u povratku na vjekovna ognjišta i samo njihovo totalno uništenje ih može u tome spriječiti. Poruka boraca Srebrenice glasi - mi smo za mir, ali pravedan mir, jednom smo izigrani i prevareni i to više nikad nećemo dozvoliti."
(U narednom broju: Šta su na Saboru govorili Mirsad Ćeman, Ševko Šabović, Haris Silajdžić, dr. Munib Maglajlić, dr. Abdulah Konjicija, Irfan Ljevaković, Mehmedalija Hadžić, Enes Duraković, Alija Izetbegović...)
Borili smo se za Bosnu, a nismo dobili ništa
Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH
Dr. Bajram Redžepagić:"Ja sam za to da se potpiše ovaj plan. Danas sam intervjuirao 12 osoba na možda 500 metara na putu dovde, od 12 osoba - 11 mi je reklo da su za mir i za potpis iako je taj mir nepravedan. Samo je jedna osoba rekla da bi trebalo nastaviti boriti se. Potpis ne znači kapitulaciju. (...)"
Zijad Rašidagić: "Ja ću da iznesem stav koji ima Matica muslimanska u vezi s ovim pitanjem. (...) Između mnogo razloga koji su za ili protiv, smatramo da su razlozi koji su protiv prihvatanja dokumenta mnogo ubjedljiviji i opravdaniji od onih koji su za prihvatanje. (...)"
Dr. Bećir Heljić: "Ko ima pravo, nakon onakvog etničkog čišćenja koje je izvršeno u tim općinama i raseljavanja svih izbjeglica, sad odreći se tih teritorija? S prihvatanjem bilo kakvog ugovora i formiranjem međudržavnih granica, ko god se sutra pokuša boriti za te teritorije, bit će proglašen da vrši agresiju na srpsku republiku. Mislim da nemamo pravo to oduzeti nikome, pogotovo našoj djeci i našim suborcima. (...)"
Faruk Sijerić: "(...) Molim vas, ako ga potpišemo, hajdemo da se ne zavaravamo - za nekoliko mjeseci niški graničar će stajati na Kozijoj ćupriji ili 100 metara gore ili dolje, nije sad bitno, tamo gdje je linija razgraničenja. To će biti granica Republike ili Kraljevine Srbije. (...)"
Sakib Hodžić: "(...) Ne mogu da shvatim i van svake pameti je ova naša žurba da navrat-nanos, preko noći, sami sebi vršimo pritisak da to moramo potpisati, a iza toga sami ćemo ukinuti priznatu Republiku BiH, čije Predsjedništvo, Vladu, Ministarstvo vanjskih poslova svijet jedino priznaje i izgubiti kontinuitet međunarodno priznate države, koji moramo, kao malo vode na dlanu, čuvati i time se staviti u istu ravan s Republikom Srpskom i Herceg-Bosnom, što je njihova želja, a iza toga ponovno tražiti međunarodno priznanje. Onaj ko to ne vidi, pravi katastrofalan previd, poguban za cijeli muslimanski narod. Eksplicitno sam protiv potpisivanja ovog sporazuma. (...)"
Halid Čengić iz Foče: "Kad sam nazvao selam, znači za mir sam, ali za jedan pošten mir, nikako za mir u kome nemamo pravo na pošten život i pravo na prostor. Ako se traži od ovog skupa da donosi jednu sudbonosnu odluku, mislim da mi nismo dovoljno informirani. Ministarstvo za vanjsku politiku trebalo je da nam kaže šta to Evropa, odnosno svijet, od nas hoće ili šta hoće od ove naše Bosne. Koliko sam ja informiran ili barem koliko osjećam, ovaj prostor nije predviđen za nas. Ovaj prostor je predviđen za katoličanstvo. Prema tome, nama je ostala jedino smrt. A da gledamo istini u oči, znači ostalo nam je da biramo kako ćemo umrijeti. Da li junački ili kukavički? To je naše pravo. Vjerujte, ako izaberemo smrt, i to junačku, sigurno je da će neko preživjeti. Ako izaberemo ovo drugo, svakako se vidi da se nabijamo u geta, što i jeste cilj evropske politike i kršćanstva, a to nam ovdje nije ni kazano niti je naša služba vanjskih poslova htjela ili možda nije mislila da je na ovom skupu takve podatke potrebno obrazlagati. (...) Na međunarodnom planu, tražili smo spas od onih koji nas žele uništiti. Po meni, Zapad želi uništiti nas, islam i konfrontirati nas i pravoslavlje. Mi bismo trebali pokušati da animiramo islamski svijet da se s Rusijom nađe neko rješenje, jer ovo slijedi odnosno najvjerovatnije čeka i Rusiju. Prema tome, zajednički neprijatelj i muslimana i pravoslavlja je katoličanstvo. To je na djelu, to se vidi. I mislim da bez borbe svoje prostore nećemo sačuvati, a na političkom odnosno diplomatskom planu mislim da smo najmanje učinili."
Alija Šačić iz Kalinovika: "Na kraju, bez uvjeta (za povratak izbjeglica i teritorija), ponuđeni plan se ne može prihvatiti jer bismo svojim potpisom nagradili zločince, a kaznili žrtvu i uništili Bosnu. A na to, gospodo, nemamo pravo."
Rasim Delić: "(...) Da li možemo nastaviti rat? Obavještajni podaci koje imamo pokazuju da će rat i dalje da traje na ovim prostorima, neovisno od potpisa, neovisno od toga šta se dogovore i da li se dogovore na nekim od zasjedanja i konferencija. Također, evo na ovoj karti ovdje svi su primijetili da jedna ovakva država ne može funkcionirati. Spojimo ta dva faktora i onda, umjesto da pitamo da li možemo nastaviti rat, mi jednostavno nemamo dileme - mi moramo nastaviti jer ćemo biti prisiljeni na to. (...) Bez obzira što možemo očekivati, najteži mogući način vođenja rata jeste rat u totalnom okruženju i rat na dva fronta. Sve ovo o čemu govorim, svi ovi problemi, postoje na drugoj strani i zbog toga kod njih postoji žurba da se sve ovo potpiše. Prema tome, mi, kao pripadnici Armije BiH, ne izjašnjavamo se ni za ni protiv potpisivanja, izjašnjavamo se za jačanje Armije BiH kao garanta da očuvamo ovo što imamo, eventualno da nešto i uradimo, a u budućnosti očuvamo državu koju ćemo graditi."
Smail Klarić iz Mostara: "(...) Dugo smo taktizirali s Hrvatima radi poštivanja zahtjeva Vlade i Predsjedništva BiH da bi se u BiH, preko Mostara, uvezli hrana, materijalno-tehnička sredstva, repromaterijal i slično. Treće, imali smo prohrvatsku struju u stranci na čelu s Hadžiosmanovićem, ali smo je eliminirali zahvaljujući Regionalnom odboru SDA, koji ima bosansku ili bošnjačku orijentaciju, i Armiji BiH. Usput da kažem da druge stranke u Mostaru ne postoje. Četvrto: borili smo se za Bosnu i očekivali od nje vojnu i drugu pomoć, a nismo dobili maltene ništa. (...) Već mjesecima smo bez struje, pijemo zagađenu Neretvu, bez lijekova smo, dobili smo samo devet posto od potrebne humanitarne pomoći, sedamdeset posto naroda je u javnim kuhinjama s jednim obrokom dnevno, uz samo jednu šnitu hljeba. Prognano stanovništvo, kojeg je preko 50 posto, bez odjeće je, obuće, prostirki niti ima minimalne uvjete za stanovanje, pogotovo bez ogrjeva i goriva. Strah me je pomisliti kako dočekati zimu, jer smo u totalnoj medijskoj i fizičkoj blokadi, ispresijecani prema Sarajevu na više mjesta, a drugih koridora nema. Po ovom, prijeti nestanak Muslimana iz doline Neretve. Da li ovo dozvoliti? Svakako ne, jer onda nema Bosne. (...) Što se tiče statusa Mostara kao otvorenog grada, on mora da ima isti status ili tretman kao Sarajevo, a on će onda biti naš jer ne može biti grad onih koji su ga rušili i ubijali njegov narod. Mi smo se tukli i dalje ćemo se tući za Bosnu, ali se s pravom očekuje da se Bosna interventno tuče i za Mostar."
Kemo Ademović: "Zaista je ovo impozantan skup. Mnogo pameti na jednom mjestu, ali ja mislim da u dosadašnjem dijelu rata ovaj skup nije ispunio očekivanja. Jeste li to spremni u nastavku rata? Jeste li spremni dati svoj maksimum? Ja u to sumnjam, zaista. Mnogi ovdje potežu izbjeglice. Među izbjeglicama je veliki broj vojno sposobnih. Vi odavde, s ovog skupa, dali ste im razne papire da odu, a sad plačemo kako će se vratiti. (aplauz) (...) Moralne podrške nam je dosta. Nemojte sklanjati svoje sinove! (...)"
Bakir Tanović: "(...) Da ne bi doživjeli sudbinu Granade, mi treba, bez razmišljanja, da odbacimo Ustavni sporazum Unije o podjeli Bosne. Njime se derogira suverenitet i cjelovitost naše zemlje, on je duboko nepravedan. Optimalni cilj bošnjačkog muslimanskog naroda je cjelovita država, čije današnje granice nisu promijenjene skoro 300 godina. Našem nacionalnom interesu ponajbolje odgovara jedinstvena, cjelovita država u današnjim njenim granicama, država u kojoj će svi njeni građani biti vraćeni na svoja ognjišta, a zločinci kažnjeni. To je naš optimalni nacionalni interes. (...) Kao drugi, ne manje važan, nacionalni cilj Bošnjaka treba odrediti jedinstveni teritorij unutar cjelovite BiH s većinskim bošnjačkim stanovništvom. To bi, uglavnom, sačinjavalo prostor od 53 općine s većinskim muslimanskim stanovništvom, pri čemu treba dodati dijelove općina Ključ, Mrkonjić Grad, Šipovo, zatim Čapljinu i cijeli Neum, kako bi se prostorno i geografski povezao cijeli teritorij s izlaskom na more."
Smail Čekić: "(...) Predlažem da ovaj sabor usvoji i predloži Skupštini RBiH da ona prihvati zaključak da se u ponuđenom Ženevskom dokumentu obavezno i decidno ugrade i sljedeći stavovi i principi: prvo, da će svim ratnim zločincima biti suđeno; drugo, da sve države budu obavezne da izruče lica koja su počinila zločine; i treće, svim onim licima za koja se osnovano sumnja da su počinila zločine ili su na bilo koji drugi način učestvovala u njima, da se zabrani angažiranje u svim državnim organima, ustanovama i preduzećima."
Šaćir Ćerimagić: "(...) Naspram agresora, u cilju opstanka, može da stoji jedino naš muslimanski borac s muslimanskom puškom na muslimanskom ramenu. U našoj političkoj, civilnoj i vojnoj vlasti mora da uz njega stoji rukovodstvo koje je izabrano po muslimanskim kriterijima. To je prvo lično poštenje, drugo muslimanska ideološko-politička organizacija i treći kriterij je tek stručnost. Hvala vam i mislim da ne treba zaboraviti danas da odlučimo o tome da se ide na plebiscit i referendum. To je treća alternativa koju treba postaviti."
Ramo Đapo iz Bileće: "Sada se polovina bošnjačkog/muslimanskog naroda iz Bileće nalazi u Turskoj, skoro polovina u zapadnoevropskim zemljama, a manji broj na slobodnim teritorijima RBiH i u republikama bivše Jugoslavije. Taj narod se nalazi pred općim rasulom i katastrofom. Postaju teški i Bogu i ljudima. Svakodnevno se čuju očajnički vapaji za spas. Jednostavno, žele da se vrate u svoju državu, u svoju općinu, u svoj dom. (...)"
Sadik Beširović: "Udruženje građana Sansko-unske regije, znači općina Prijedor, Ključ, Sanski Most, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, razmatralo je prijedlog sporazuma o Bosni i Hercegovini. Mislimo da bi trebalo iznijeti nekoliko podataka kakve su posljedice agresije na ovom području i iz toga će vrlo lako proizići odgovor na pitanje. (...) Mjesta (u kojima je počinjen zločin) moraju se osloboditi i obilježiti za nauk budućim pokoljenjima, a nipošto ne dozvoliti da agresor okupacijom pokrije i prikrije zločine. Najveći zločini su urađeni upravo u Prijedoru i Kozarcu."
Fahrudin Salihović iz Srebrenice: "Čast mi je pozdraviti vas na ovako impozantnom skupu u ime srebreničke delegacije odnosno svih žitelja Srebrenice. Moram da kažem da smo mi prvi koji su izašli iz Srebrenice u roku od 17 mjeseci na civiliziran način. Nismo, zbog blokade, dovoljno informirani, ali ono što znamo jeste da se predlaže etnička podjela Bosne. I samo rješenje koje se nudi za Srebrenicu je neprihvatljivo jer na tom prostoru nisu osigurani ni najmanji uvjeti za biološki opstanak. Nama se nudi etapa laganog umiranja s kojom se mi ne možemo pomiriti. Dosadašnje žrtve koje je podnio ovaj kraj obavezuju nas da ne smijemo prihvatiti kapitulaciju. Vama su vjerovatno poznate žrtve koje je Srebrenica dala, a one su 1.552 poginula borca i 2.781 ranjen. Srebrenica je u prijeratnom periodu teritorijalno zapremala 530 kvadratnih kilometara prostora i imala je 35 hiljada stanovnika. Danas je situacija sasvim drugačija. Na prostoru od 140 kvadratnih kilometara sabijeno je 52.000 ljudi, žena i djece. Izvolite pa sami razmislite da li je podnošljiv život u ovakvom ambijentu u ovakvim uvjetima. Da bismo ekonomski opstali, trebamo imati prije svega cjelokupnu teritoriju Srebrenice. Ako imamo i cjelokupnu teritoriju Srebrenice a nemamo teritorijalnu povezanost s ostatkom naše Republike, također nismo u mogućnosti da opstanemo. Naime, opcija koja se nudi nama u ovom mirovnom paketu, teritorijalna povezanost - koridor prema Žepi i Goraždu - svakako je neprihvatljiv. Mi insistiramo i zahtijevamo da se traži teritorijalna povezanost s Tuzlom. Jedino u toj opciji možemo razmišljati o opstanku kakvom-takvom na prostorima na kojima se trenutno nalazimo. Teza koju mi zastupamo, djelomično iz Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, na ovom skupu jeste da u Bratuncu, Vlasenici i Zvorniku, gradovima koji nas fizički vežu za Tuzlu, tražimo našu vlast jer nam ona, po svim etničkim normama, pripada po osnovu popisa stanovništva iz 1991, gdje smo mi svakako većinski narod. I ne vidim nijednu konferenciju, nijednog kopredsjednika koji gore navedene gradove i sve gradove diljem BiH može i treba dati za okruglim stolom agresorskoj strani. Imajte na umu, gospodo sabornici, ako date svoju riječ za potpis, tim činom osuđujete na smrt 50 hiljada ljudi u Srebrenici. A ni Srebrenica ni njeni ljudi zasigurno nisu to zaslužili."
Nedžad Bektić, istočna Bosna, opunomoćenik Nasera Orića: "Dozvolite da vas s nekoliko riječi upoznam s porukama boraca istočne Bosne, s centrom u Srebrenici, koji su se proteklo vrijeme borili da sačuvaju komune Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu, južni dio Zvornika. Kao opunomoćenik našeg legendarnog komandanta Orić Nasera, koji je, zbog zauzetosti izuzetno važnim poslovima, spriječen da učestvuje u radu ovog historijskog i sudbonosnog skupa, prenosim selame i pozdrave svim učesnicima ovog plenuma. (...) Ujesen 1992. godine dolazi do stvaranja prave oružane sile, pod jedinstvenom komandom dvadesetpetogodišnjeg komandanta, koji postaje imidž i moral za borbu očuvanja svojih ognjišta, pod imenom Orić Naser. Moralom koji historija ne pamti, u želji da se stekne sloboda i vrati na svoje, borci kreću u oslobađanje teritorija s kojih su protjerani, nezapamćenom brzinom oslobađaju teritoriju općine Srebrenica - 95 posto, 90 posto općine Bratunac, 60 posto općine Vlasenica i 50 posto općine Zvornik. Istočna Bosna i ovaj narod bili su na pragu konačne pobjede jer je ostalo samo šest kilometara od Snagova do Nezuka ka Tuzli. Komanda Drugog korpusa Armije BiH s komandantom Željkom Knezom, umjesto logističke pomoći, na sve to nijemo gleda. (...) Od polovine januara 1993. godine do 17. aprila iste godine trajala je žestoka ofanziva na ovaj narod. Izolirani od svijeta, prepušteni sami sebi, Naserovi borci uspijevaju očuvati narod i dio teritorije sa srcem u Srebrenici. Uistinu, nekadašnji prostor od 527 kilometara kvadratnih sveden je samo na 140 kilometara kvadratnih općine Srebrenica. Uz ovu slobodnu teritoriju sačuvana je i mjesna zajednica Bratunca, Blječeva i jedno selo općine Vlasenica. (...) U slučaju da se ostane na ponuđenom, narod će za vrlo kratko vrijeme napustiti Srebrenicu jer ona ne može pružiti egzistenciju sebi i svojim žiteljima. Borci Srebrenice poručuju da je njihov izlaz i izlaz njenog naroda u povratku na vjekovna ognjišta i samo njihovo totalno uništenje ih može u tome spriječiti. Poruka boraca Srebrenice glasi - mi smo za mir, ali pravedan mir, jednom smo izigrani i prevareni i to više nikad nećemo dozvoliti."
(U narednom broju: Šta su na Saboru govorili Mirsad Ćeman, Ševko Šabović, Haris Silajdžić, dr. Munib Maglajlić, dr. Abdulah Konjicija, Irfan Ljevaković, Mehmedalija Hadžić, Enes Duraković, Alija Izetbegović...)
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#428 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Feljton Dana: Ekskluzivno - Bošnjački sabor, 27. i 28. septembar 1993. godine (V)
Hoćemo mir - vratite nam teritorije
Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH
Pise: Esad Hećimović
Mirsad Ćeman: (…) Argumenti jedni i drugi, i za i protiv, čine se toliko razložnim da vjerujem svima koji još uvijek odluku nisu donijeli i vjerovatno će se duboko zamisliti sutra prilikom čina izjašnjavanja. Ja se nadam da će naša odluka, bila za ili protiv, biti u interesu ovoga naroda i ove zemlje. U svakom slučaju, kazao bih na kraju još i to, da zaista ovoga puta moramo prije svega misliti na narod. A kad smo već došli u stadij da smo postali politički zreo narod, onda nemamo prava na kockanje s jednim tako snažnim kapitalom, koga smo konačno stekli.
Ševko Šabović: (…) Zaključak je jasan - ova podjela ne odgovara muslimanskom narodu.
Lamija Hadžiosmanović: (...) Od sveg srca glasam za mir!
Mesud Duvnjak iz Bugojna: (...) S obzirom da se dira u osnovne temelje države, s obzirom da se dira u ustavno uređenje, zakonitost bi bila referendum i ja predlažem, gospodo, da nam gospoda iz međunarodnih organizacija pomognu i omoguće da provedemo referendum.
Edhem Bičakčić, predsjedavajući: Gospodin Haris Silajdžić dat će jedno objašnjenje.
Haris Silajdžić: Ja ću uzeti riječ vrlo kratko, pošto su dosad 3-4 govornika spomenula pitanje međunarodnog subjektiviteta, kontinuiteta i tako dalje. Evo, ovo je objašnjenje pravnika: "S međunarodno-pravnog stanovišta, Savjet bezbjednosti UN-a je (na naš poticaj, dakle) Rezolucijom 859, nedvosmisleno potvrdio da promjena naziva i unutrašnjeg ustavnog uređenja nema nikakvog utjecaja niti dovodi u sumnju međunarodno-pravni subjektivitet i kontinuitet države BiH kao ni njenog članstva u organizaciji UN-a. Ženevski dokumenti to u cijelosti, dakle, prihvataju. Prava i obaveze BiH, iz svih međunarodnih ugovora, ostaju nesporni kao i kontinuitet uspostavljenih diplomatskih odnosa i članstva u brojnim međunarodnim organizacijama. Njen ugovorni kapacitet je ovim modificiran, ali nije ničim umanjen. Unija zadržava vanjske međunarodno priznate državne granice." Dakle, u momentu, kad je nama ovaj dokument ponuđen, delegacija u Ženevi je tražila objašnjenje od Savjeta bezbjednosti da li BiH nastavlja kontinuitet u Ujedinjenim nacijama ili ne. Nama je to ovim potvrđeno, tako da bar što se toga tiče, situacija je sasvim jasna i najjasnija je u pogledu kontinuiteta našeg članstva u Ujedinjenim nacijama. Prema tome, tu nema problema.
Derviš Alija Hodžić iz Žepe: (...) Mislim da se u ovim vremenima svakom vjerniku postavljalo pitanje islamske države. Da li treba tražiti islamsku državu ili ne treba? U tom smislu sam mnoge ljude pitao, ne samo u Sarajevu nego idući iz Žepe redom, šta misle o tom pitanju. Uvijek sam dobijao jedan te isti odgovor. I to sam uvijek birao prave fundamentaliste, kako nas nazivaju, i uvijek sam dobijao jedno čuđenje, više tako i kako to i otkud to. Mislim, kao vjernik, uopće se ne osjećam dužan, hvala Bogu, da kažem da me Bog nije zadužio da se ja moram boriti, za ono što kažu naši neprijatelji da se borimo. Ako je to pitanje biti vjernik ili ne biti, onda bismo mi bili u vrlo teškoj situaciji ali, hvala Bogu, Bog nas nije tim opteretio jer mi smo ovdje samo zato da izborimo goli opstanak. (...)
Midhat Muzurović: (…) Predlažem da, uz sve korekcije koje su govorene, Bošnjački sabor predloži Skupštini BiH da prihvati Ženevski sporazum, s tim da sporazum stupa na snagu kad NATO-pakt donese stvarnu odluku o stvarnom izvršenju ovog sporazuma slanjem svojih trupa u BiH. (...)
Izet Mehinagić iz Zvornika: U cijelom Podrinju, Vlasenici, Bratuncu, Srebrenici, sjeveroistočnoj Bosni, živjelo je do rata svugdje većinsko muslimansko stanovništvo u izrazitom procentu od 60 do 73 posto. U ovom kraju je ubijeno 10 do 15 hiljada Muslimana civila, obeščašćeno na hiljade žena i opljačkana je sva državna imovina i imovina Muslimana, a preko 100 hiljada Muslimana je prognano. U borbi za goli opstanak poginulo je preko tri hiljade boraca, a ranjeno preko pet hiljada u tom kraju za oslobađanje kako ovog kraja tako i cijele Republike BiH. To je ovaj kraj uložio do sada za Republiku BiH i polaže pravo da mu ova država pomogne u borbi za potpuno oslobođenje i da teritorije koje su eminentno s većinskim muslimanskim stanovništvom, koje su privredno izuzetno značajne za ovu državu, ne ostanu izvan legalne bosanske vlasti. S tim u vezi, mi se negativno određujemo prema mogućem potpisivanju ponuđenog mirovnog sporazuma. (...)
Dr. Munib Maglajlić: (...) Ponuđene papire treba odbiti iz jednostavnog razloga, što čak i kada bi bili doslovno primijenjeni, onako kako to u njima stoji, ne osiguravaju mogućnost da preživimo na prostoru koji nam se nudi kao okvir za državu. Ne radi se, dakle, o časnoj ponudi, nego o svjesnoj ucjeni čija bi realizacija značila priznavanje i međunarodno-pravnu verifikaciju rezultata etničkog čišćenja kojemu su i na jednoj i na drugoj strani prethodili i danas se čine organizirani zločini nad bošnjačkim stanovništvom. (…)
Dr. Abdulah Konjicija: (...) I na kraju, uvalili su nam jednu udicu koju smo prihvatili - konstitutivnih naroda. Šta su to oni unijeli u konstituciju BiH? Došli su s torbama da bi bili kmetovi ovdje! Ja mislim, ko ima prst obraza, prst obraza, ne dva, ne može podržati ovaj mirovni sporazum, pogotovo zbog toga što je i Francis Boyle rekao da taj ugovor, što ga predlažu Stoltenberg i Owen, ne vrijedi ni onog potrošenog papira. (aplauz) Pa dobro razmislite, ja nemam straha, sve što mi mogu uzeti, mogu život, a ja i to mogu podnijeti i radije ću glavu dati nego istočnu Bosnu i Krajinu.
Ismail Hatab iz Trebinja: (...) Ja nisam za cjelovitu BiH. Neka je jasno. Nisam ja za cjelovitu BiH . Ovdje živi 44 posto Muslimana. Nama pripada 44 posto. Bosna i Hercegovina ne može biti komplet muslimanska, to je moje mišljenje. (...) Hoću da vam kažem, ja sam za mir. Ovo 30 posto nije bitno kako će se ona zvati, ali za mene - to je država muslimanskog naroda. (aplauz) U ustavu te države treba da bude da je ona država muslimanskog naroda.
Nijazija Koštović: Vidite šta se dešava; HVO je oružana sila HDZ-a, HDZ se odvojio, HVO i dalje postoji. Evo, neku večer je u Sarajevu bila gužva. Pobjegli su s linije. Mi to i dalje toleriramo. Zašto? Mogu li u jednoj državi, koja hoće da bude država, biti dvije vojske? Je li vrijeme da se fino kaže: ili ćete u Armiju ili ćemo vas rasformirati, pa sposobne u nekakve brigade i sve ostalo. (aplauz)
Sakib Ribić iz Travnika - BL okrug: Predstavljam ustvari vojnike, 17. krajišku, za koju ste čuli, (aplauz) i 27. krajišku, za koju ćete vrlo brzo čuti. (aplauz) (...) Mi smo protiv potpisivanja ovog sporazuma! (…) Predlažemo odbijanje ovog sporazuma. Imamo snage da nastavimo rat. Vjerovatno ćete vrlo brzo čuti nekakve rezultate oko srednje Bosne jer tu smo angažirani s dvije brigade. Mi, Krajišnici, smo spremni da idemo i na Grude, ali pomozite nam i vi. Smatramo, ako sad imamo dva neprijatelja, da jednog vrlo brzo možemo poraziti. On je ustvari poražen tehnički, još ga treba dotući, a poslije ćemo uzeti ovoga drugoga. (aplauz)
Ismet Fazlagić: Pripala mi je čast da vas pozdravim ispred Gačana, koji se nalaze u dolini Neretve. i da vam prenesem njihovu poruku, jednostavno - mole vas da ih ne zaboravite jer se inače osjećaju zaboravljenim i napuštenim. (...)
Brajanac Abdel iz Goražda: (...) Mi dajemo nespornu i maksimalnu političku podršku našem pregovaračkom timu, na čelu s predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Također, zahtijevamo i tražimo da se na teritoriji okruga Goražde osigura dovoljno životnog prostora, minimalno onoliko koliko je bilo dovoljno za normalan i čovjeka dostojan život za preko 100 hiljada Muslimana, koji su živjeli do prije rata na tim prostorima. Jednako vrijedno za nas tom prostoru jeste i kvalitetnija komunikacijska i teritorijalna veza s centralnim dijelom Republike i našim glavnim gradom.
Samir Šutković: Muslimanski narod ne smije dozvoliti da ostane bez onoga što je njegovo - a to je muslimanska zemlja. Tamo gdje su živjeli muslimani to je naša zemlja, mi ne tražimo srpsko. Grahovo i ono što je tamo oko Užica, ali ne damo svoj Donji Vakuf, svoje Jajce, svoj Prijedor, svoju Bosansku Krupu, svoj Višegrad, svoj Zvornik, svoju Foču. (...) Dakle, Srbe i Hrvate trebamo pobijediti, ili im vratiti ono što su oni nama nanijeli.
Hasib Kapo: (…) Mi, braćo draga, živimo u džungli džahilijetskoj, a to je jedini pravi opis za Evropu, po džungli se ne smije hodati bez oružja, prema tome ne smijemo dozvoliti više nikada da nam neko pušku odnosno oružje iz ruke uzme. Ako smo ga već jednom uzeli i dobili, a dobit ćemo ga još, akobogda, nešto smo oteli, nešto nam je došlo sa strane, kupili dakle, nešto smo sami proizveli, ali znajte da će ga biti još, ali nikada više, braćo, po džungli džahilijetskoj bez oružja ne smijemo hodati, jer je to jedina garancija za opstanak. Dragi moji, savjetujemo se da se nastavi pravedna borba, pravda će na kraju pobijediti. Molimo vas da ne potpisujete nikakav dogovor ili sporazum koji će okončati ovaj nepravedni rat nametnut na štetu našu. Nastavak rata je u našu korist. To vam garantiram. (...)
Enes Duraković: Morat ćemo napraviti pauzu od nekoliko minuta da se s agregata prebacimo na pravu struju. I još jedna napomena - dolazi nam još 40 sabornika, ne znamo otkuda, ali im se radujemo. Prošli su tunel.
Ferhat Gurda iz Starog Grada: (...) Predlažem da se ovaj paket prihvati.
Mirsad Ćoralić iz Bihaća: (...) Ja imam puno povjerenje u delegaciju našu državnu, koja će naći adekvatan način da se ova dilema razriješi i da se uspostavi mir.
Natko Muhamedagić: Predlažem da se potpiše sporazum, uz obavezne garancije UN-a i NATO-pakta u sprovedbi istoga. Kao i traženje mogućnosti teritorijalnog proširenja bosanske republike u uniji republika.
Irfan Ljevaković: (...) Tešanj se herojski bori i jučerašnje su četničke napade odbili i zauzeli nove četničke linije s kojih su oni krenuli u napad i nadajući se da će, želeći mir, pozdravljajući pozdravom mira, boreći se za mir i slobodu, izdržati i sačekati mir i slobodu, ako ne drugačije, onda probijajući koridor koji je na Žepču odsječen od ostalog dijela slobodne teritorije.
Mehmedalija Hadžić, savjetnik naibu reisa za šerijatska pitanja: Ja sam, shodno svom zvanju, obavezan da vas podsjetim šta su Muhammed a.s. i ashabi činili uoči svog Lejletul-Bedra i u sličnim prilikama. Sve bi dobro dogovorili, sve bi snage upregli u šurom, kao što je ovaj naš sabor, dogovoreni cilj, sve bi dobro isplanirali, a onda bi klanjali istiharu-namaz poslije obaveznih namaza u posljednjoj trećini noći, negdje pred sabah, oko sehura, ovaj nafila-namaz od dva rekjata će i nama pomoći da svoju dilemu prelomimo, a odluku, kakva god ona bila, osnažimo Allahovom milošću i vođenjem. Ovako postupaju vjernici.
Enes Duraković: Rezimirajući raspravu na današnjem Saboru, Komisija za zaključke smatra da bi se sva ta različitost mišljenja iznesenih danas mogla sabrati u tri stava koja bi se mogla i pretočiti u pitanja koja će biti na glasačkom listiću. Jedan broj diskutanata iznio je mišljenje da valja odbiti ženevsku formulu rješenja. To je prvi stav. Jedan broj diskutanata je za prihvatanje ženevskog rješenja i, konačno, jedan broj diskutanata je za prihvatanje uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija. Mislim da ovako sabrani i sistematizirani stavovi se mogu onda pretočiti i u oblik tog referendumskog listića pa Komisija za zaključke predlaže da pitanje glasi: "Da li, po vašem mišljenju, treba prihvatiti najnoviju verziju Ženevskog sporazuma?" - uz mogućnost odgovora: "Da"; "Ne" i "Da, uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija." Da li se slažete da glasački listić izgleda ovako?
Mirsad Ćeman: Mislim da bi ovo treće pitanje trebalo da glasi: "Da, uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija s muslimanskom većinom"...
Enes Duraković: To se podrazumijeva. (...) Jer šta znači silom osvojena teritorija? Možda je silom osvojena teritorija i Grahovo? Pustimo da to našoj delegaciji onda posluži kao adut. A naravno da se podrazumijeva, prije svega, ovo što je sada gospodin Ćeman rekao.
Mirsad Ćeman: Ja to apsolutno prihvatam, samo sam mislio da je možda Komisija ovako mislila kako sam ja predložio da se dopuni, ali to je bolje rješenje.
Muhamed Filipović: Ne, ostavite vi za glasanje da svako ima svoju soluciju. Mi smo konstatirali da ima ljudi koji su protiv, ima ljudi koji su za i velika većina ljudi je s nekim uvjetima. Mi smo pokušali da rezimiramo, jer se najveći broj uvjeta odnosio na teritorijalno pitanje. Mislimo da, ja mislim i svi mi u Komisiji, da je ovo najbolji mogući rezime onoga što je danas u raspravi bilo.
Dževad Mlaćo: Ja samo da kažem da je bilo više prijedloga da se do konačnog odgovora dođe na referendumu pa da se i to kao pitanje postavi.
Enes Duraković: Znate šta, ovdje imamo sasvim konkretno pitanje. Zbog toga se Sabor i sastao. To je ženevska ponuda a ne sve ono što će slijediti nakon toga. Mi smo već glasali i ogromna većina je za ovako formuliran listić.
Hasib Kapo: Ja sam pomno pratio većinu glasača danas i ja mislim da je jedno 70 posto bilo za odbijanje. Ova treća tačka otvara vrata prihvatanja ženevskog plana pa je treba izbrisati…
Enes Duraković: Ne može se izbrisati. Usvojili smo listić.
Alija Izetbegović: Mi smo procijenili da je odbijanje najčešće bilo motivirano time što se nisu vratile teritorije. Recimo da se vrate teritorije… Da li je tad prihvatljiva formula? Za onoga za koga ni tada nije prihvatljiva formula, on može da zaokruži odgovor "Ne". Mi smatramo da je velika većina ljudi ovdje bila motivirana time što je vidjela ovakvu kartu. Ne vjerujem da je ta karta bila pravično sastavljena, da je ona obuhvatila muslimanske (teritorije), da bi ovdje bilo (takvo) izjašnjavanje. Bilo bi ljudi koji bi tada, iz nostalgije za ranijom Bosnom i Hercegovinom, kako je izgledala, zajednička država muslimansko-srpsko-hrvatska, možda bi i tada bilo ljudi koji bi to odbili, ali nakon svega što se dogodilo, mislim da bi većina ljudi, barem u muslimanskom narodu, bila spremna prihvatiti novi koncept Bosne i Hercegovine, kao jedne unije, u kojoj bi muslimanske teritorije bile pod kontrolom bosanskohercegovačke vlasti. Mislim, to je bila naša procjena. Ako smo tu pogriješili, vi sad recite. (...) S druge strane, imali smo još jednu stvar u vidu. Može biti da je ovaj treći odgovor praktički negativan odgovor, znate, to je praktički odbijanje paketa, to je negativni odgovor, jer postoji samo da ili ne u ovom momentu, ono što se kaže - uzmi ili ostavi. Prema tome, to je praktički negativan odgovor, koji u svijetu odjekuje na neki način prihvatljivo. Ljudi će shvatiti da moramo odbiti paket jer teritorije nisu vraćene, jer to svako može razumjeti, posljednja domaćica u Americi može to razumjeti, i u Evropi, da ne kažem obaviješteni ljudi. (...) I ja mislim da, kad bi se sad većina našeg naroda pitala, naročito ona izbjegla većina, ona bi rekla: "Vratite nam teritorije, pa ću glasati za taj paket!" (...) Referendum nije moguć jer je polovina ljudi odsutna, ali kad bi ona mogla da se skupi, ja mislim da bi svi rekli - hoćemo mir, ali vratite nam teritorije. To je bio glavni motiv što smo mi tako formirali ovo pitanje.
... ... ... ... ...
U nastavku sjednice, koja je bila otvorena za javnost, saopćeni su rezultati glasanja sabornika: za prihvatanje plana bilo je 53 glasa; protiv 78 glasova ili 22,30 posto; dok je 218 glasova ili 62,46 posto bilo za prihvatanje plana, uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija.
(Kraj)
Hoćemo mir - vratite nam teritorije
Javnosti je 15 godina bilo nepoznato šta se dešavalo na dvodnevnom zatvorenom dijelu Bošnjačkog sabora, kada su bošnjački političari, ostavljeni sami sa sobom, bez gostiju i novinara, počeli da raspravljaju o tome kako se ustvari definiraju Bošnjaci, treba li graditi bošnjačku nacionalnu državu i na kojem teritoriju. Transkript rasprava pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose s drugim nacijama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije BiH
Pise: Esad Hećimović
Mirsad Ćeman: (…) Argumenti jedni i drugi, i za i protiv, čine se toliko razložnim da vjerujem svima koji još uvijek odluku nisu donijeli i vjerovatno će se duboko zamisliti sutra prilikom čina izjašnjavanja. Ja se nadam da će naša odluka, bila za ili protiv, biti u interesu ovoga naroda i ove zemlje. U svakom slučaju, kazao bih na kraju još i to, da zaista ovoga puta moramo prije svega misliti na narod. A kad smo već došli u stadij da smo postali politički zreo narod, onda nemamo prava na kockanje s jednim tako snažnim kapitalom, koga smo konačno stekli.
Ševko Šabović: (…) Zaključak je jasan - ova podjela ne odgovara muslimanskom narodu.
Lamija Hadžiosmanović: (...) Od sveg srca glasam za mir!
Mesud Duvnjak iz Bugojna: (...) S obzirom da se dira u osnovne temelje države, s obzirom da se dira u ustavno uređenje, zakonitost bi bila referendum i ja predlažem, gospodo, da nam gospoda iz međunarodnih organizacija pomognu i omoguće da provedemo referendum.
Edhem Bičakčić, predsjedavajući: Gospodin Haris Silajdžić dat će jedno objašnjenje.
Haris Silajdžić: Ja ću uzeti riječ vrlo kratko, pošto su dosad 3-4 govornika spomenula pitanje međunarodnog subjektiviteta, kontinuiteta i tako dalje. Evo, ovo je objašnjenje pravnika: "S međunarodno-pravnog stanovišta, Savjet bezbjednosti UN-a je (na naš poticaj, dakle) Rezolucijom 859, nedvosmisleno potvrdio da promjena naziva i unutrašnjeg ustavnog uređenja nema nikakvog utjecaja niti dovodi u sumnju međunarodno-pravni subjektivitet i kontinuitet države BiH kao ni njenog članstva u organizaciji UN-a. Ženevski dokumenti to u cijelosti, dakle, prihvataju. Prava i obaveze BiH, iz svih međunarodnih ugovora, ostaju nesporni kao i kontinuitet uspostavljenih diplomatskih odnosa i članstva u brojnim međunarodnim organizacijama. Njen ugovorni kapacitet je ovim modificiran, ali nije ničim umanjen. Unija zadržava vanjske međunarodno priznate državne granice." Dakle, u momentu, kad je nama ovaj dokument ponuđen, delegacija u Ženevi je tražila objašnjenje od Savjeta bezbjednosti da li BiH nastavlja kontinuitet u Ujedinjenim nacijama ili ne. Nama je to ovim potvrđeno, tako da bar što se toga tiče, situacija je sasvim jasna i najjasnija je u pogledu kontinuiteta našeg članstva u Ujedinjenim nacijama. Prema tome, tu nema problema.
Derviš Alija Hodžić iz Žepe: (...) Mislim da se u ovim vremenima svakom vjerniku postavljalo pitanje islamske države. Da li treba tražiti islamsku državu ili ne treba? U tom smislu sam mnoge ljude pitao, ne samo u Sarajevu nego idući iz Žepe redom, šta misle o tom pitanju. Uvijek sam dobijao jedan te isti odgovor. I to sam uvijek birao prave fundamentaliste, kako nas nazivaju, i uvijek sam dobijao jedno čuđenje, više tako i kako to i otkud to. Mislim, kao vjernik, uopće se ne osjećam dužan, hvala Bogu, da kažem da me Bog nije zadužio da se ja moram boriti, za ono što kažu naši neprijatelji da se borimo. Ako je to pitanje biti vjernik ili ne biti, onda bismo mi bili u vrlo teškoj situaciji ali, hvala Bogu, Bog nas nije tim opteretio jer mi smo ovdje samo zato da izborimo goli opstanak. (...)
Midhat Muzurović: (…) Predlažem da, uz sve korekcije koje su govorene, Bošnjački sabor predloži Skupštini BiH da prihvati Ženevski sporazum, s tim da sporazum stupa na snagu kad NATO-pakt donese stvarnu odluku o stvarnom izvršenju ovog sporazuma slanjem svojih trupa u BiH. (...)
Izet Mehinagić iz Zvornika: U cijelom Podrinju, Vlasenici, Bratuncu, Srebrenici, sjeveroistočnoj Bosni, živjelo je do rata svugdje većinsko muslimansko stanovništvo u izrazitom procentu od 60 do 73 posto. U ovom kraju je ubijeno 10 do 15 hiljada Muslimana civila, obeščašćeno na hiljade žena i opljačkana je sva državna imovina i imovina Muslimana, a preko 100 hiljada Muslimana je prognano. U borbi za goli opstanak poginulo je preko tri hiljade boraca, a ranjeno preko pet hiljada u tom kraju za oslobađanje kako ovog kraja tako i cijele Republike BiH. To je ovaj kraj uložio do sada za Republiku BiH i polaže pravo da mu ova država pomogne u borbi za potpuno oslobođenje i da teritorije koje su eminentno s većinskim muslimanskim stanovništvom, koje su privredno izuzetno značajne za ovu državu, ne ostanu izvan legalne bosanske vlasti. S tim u vezi, mi se negativno određujemo prema mogućem potpisivanju ponuđenog mirovnog sporazuma. (...)
Dr. Munib Maglajlić: (...) Ponuđene papire treba odbiti iz jednostavnog razloga, što čak i kada bi bili doslovno primijenjeni, onako kako to u njima stoji, ne osiguravaju mogućnost da preživimo na prostoru koji nam se nudi kao okvir za državu. Ne radi se, dakle, o časnoj ponudi, nego o svjesnoj ucjeni čija bi realizacija značila priznavanje i međunarodno-pravnu verifikaciju rezultata etničkog čišćenja kojemu su i na jednoj i na drugoj strani prethodili i danas se čine organizirani zločini nad bošnjačkim stanovništvom. (…)
Dr. Abdulah Konjicija: (...) I na kraju, uvalili su nam jednu udicu koju smo prihvatili - konstitutivnih naroda. Šta su to oni unijeli u konstituciju BiH? Došli su s torbama da bi bili kmetovi ovdje! Ja mislim, ko ima prst obraza, prst obraza, ne dva, ne može podržati ovaj mirovni sporazum, pogotovo zbog toga što je i Francis Boyle rekao da taj ugovor, što ga predlažu Stoltenberg i Owen, ne vrijedi ni onog potrošenog papira. (aplauz) Pa dobro razmislite, ja nemam straha, sve što mi mogu uzeti, mogu život, a ja i to mogu podnijeti i radije ću glavu dati nego istočnu Bosnu i Krajinu.
Ismail Hatab iz Trebinja: (...) Ja nisam za cjelovitu BiH. Neka je jasno. Nisam ja za cjelovitu BiH . Ovdje živi 44 posto Muslimana. Nama pripada 44 posto. Bosna i Hercegovina ne može biti komplet muslimanska, to je moje mišljenje. (...) Hoću da vam kažem, ja sam za mir. Ovo 30 posto nije bitno kako će se ona zvati, ali za mene - to je država muslimanskog naroda. (aplauz) U ustavu te države treba da bude da je ona država muslimanskog naroda.
Nijazija Koštović: Vidite šta se dešava; HVO je oružana sila HDZ-a, HDZ se odvojio, HVO i dalje postoji. Evo, neku večer je u Sarajevu bila gužva. Pobjegli su s linije. Mi to i dalje toleriramo. Zašto? Mogu li u jednoj državi, koja hoće da bude država, biti dvije vojske? Je li vrijeme da se fino kaže: ili ćete u Armiju ili ćemo vas rasformirati, pa sposobne u nekakve brigade i sve ostalo. (aplauz)
Sakib Ribić iz Travnika - BL okrug: Predstavljam ustvari vojnike, 17. krajišku, za koju ste čuli, (aplauz) i 27. krajišku, za koju ćete vrlo brzo čuti. (aplauz) (...) Mi smo protiv potpisivanja ovog sporazuma! (…) Predlažemo odbijanje ovog sporazuma. Imamo snage da nastavimo rat. Vjerovatno ćete vrlo brzo čuti nekakve rezultate oko srednje Bosne jer tu smo angažirani s dvije brigade. Mi, Krajišnici, smo spremni da idemo i na Grude, ali pomozite nam i vi. Smatramo, ako sad imamo dva neprijatelja, da jednog vrlo brzo možemo poraziti. On je ustvari poražen tehnički, još ga treba dotući, a poslije ćemo uzeti ovoga drugoga. (aplauz)
Ismet Fazlagić: Pripala mi je čast da vas pozdravim ispred Gačana, koji se nalaze u dolini Neretve. i da vam prenesem njihovu poruku, jednostavno - mole vas da ih ne zaboravite jer se inače osjećaju zaboravljenim i napuštenim. (...)
Brajanac Abdel iz Goražda: (...) Mi dajemo nespornu i maksimalnu političku podršku našem pregovaračkom timu, na čelu s predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Također, zahtijevamo i tražimo da se na teritoriji okruga Goražde osigura dovoljno životnog prostora, minimalno onoliko koliko je bilo dovoljno za normalan i čovjeka dostojan život za preko 100 hiljada Muslimana, koji su živjeli do prije rata na tim prostorima. Jednako vrijedno za nas tom prostoru jeste i kvalitetnija komunikacijska i teritorijalna veza s centralnim dijelom Republike i našim glavnim gradom.
Samir Šutković: Muslimanski narod ne smije dozvoliti da ostane bez onoga što je njegovo - a to je muslimanska zemlja. Tamo gdje su živjeli muslimani to je naša zemlja, mi ne tražimo srpsko. Grahovo i ono što je tamo oko Užica, ali ne damo svoj Donji Vakuf, svoje Jajce, svoj Prijedor, svoju Bosansku Krupu, svoj Višegrad, svoj Zvornik, svoju Foču. (...) Dakle, Srbe i Hrvate trebamo pobijediti, ili im vratiti ono što su oni nama nanijeli.
Hasib Kapo: (…) Mi, braćo draga, živimo u džungli džahilijetskoj, a to je jedini pravi opis za Evropu, po džungli se ne smije hodati bez oružja, prema tome ne smijemo dozvoliti više nikada da nam neko pušku odnosno oružje iz ruke uzme. Ako smo ga već jednom uzeli i dobili, a dobit ćemo ga još, akobogda, nešto smo oteli, nešto nam je došlo sa strane, kupili dakle, nešto smo sami proizveli, ali znajte da će ga biti još, ali nikada više, braćo, po džungli džahilijetskoj bez oružja ne smijemo hodati, jer je to jedina garancija za opstanak. Dragi moji, savjetujemo se da se nastavi pravedna borba, pravda će na kraju pobijediti. Molimo vas da ne potpisujete nikakav dogovor ili sporazum koji će okončati ovaj nepravedni rat nametnut na štetu našu. Nastavak rata je u našu korist. To vam garantiram. (...)
Enes Duraković: Morat ćemo napraviti pauzu od nekoliko minuta da se s agregata prebacimo na pravu struju. I još jedna napomena - dolazi nam još 40 sabornika, ne znamo otkuda, ali im se radujemo. Prošli su tunel.
Ferhat Gurda iz Starog Grada: (...) Predlažem da se ovaj paket prihvati.
Mirsad Ćoralić iz Bihaća: (...) Ja imam puno povjerenje u delegaciju našu državnu, koja će naći adekvatan način da se ova dilema razriješi i da se uspostavi mir.
Natko Muhamedagić: Predlažem da se potpiše sporazum, uz obavezne garancije UN-a i NATO-pakta u sprovedbi istoga. Kao i traženje mogućnosti teritorijalnog proširenja bosanske republike u uniji republika.
Irfan Ljevaković: (...) Tešanj se herojski bori i jučerašnje su četničke napade odbili i zauzeli nove četničke linije s kojih su oni krenuli u napad i nadajući se da će, želeći mir, pozdravljajući pozdravom mira, boreći se za mir i slobodu, izdržati i sačekati mir i slobodu, ako ne drugačije, onda probijajući koridor koji je na Žepču odsječen od ostalog dijela slobodne teritorije.
Mehmedalija Hadžić, savjetnik naibu reisa za šerijatska pitanja: Ja sam, shodno svom zvanju, obavezan da vas podsjetim šta su Muhammed a.s. i ashabi činili uoči svog Lejletul-Bedra i u sličnim prilikama. Sve bi dobro dogovorili, sve bi snage upregli u šurom, kao što je ovaj naš sabor, dogovoreni cilj, sve bi dobro isplanirali, a onda bi klanjali istiharu-namaz poslije obaveznih namaza u posljednjoj trećini noći, negdje pred sabah, oko sehura, ovaj nafila-namaz od dva rekjata će i nama pomoći da svoju dilemu prelomimo, a odluku, kakva god ona bila, osnažimo Allahovom milošću i vođenjem. Ovako postupaju vjernici.
Enes Duraković: Rezimirajući raspravu na današnjem Saboru, Komisija za zaključke smatra da bi se sva ta različitost mišljenja iznesenih danas mogla sabrati u tri stava koja bi se mogla i pretočiti u pitanja koja će biti na glasačkom listiću. Jedan broj diskutanata iznio je mišljenje da valja odbiti ženevsku formulu rješenja. To je prvi stav. Jedan broj diskutanata je za prihvatanje ženevskog rješenja i, konačno, jedan broj diskutanata je za prihvatanje uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija. Mislim da ovako sabrani i sistematizirani stavovi se mogu onda pretočiti i u oblik tog referendumskog listića pa Komisija za zaključke predlaže da pitanje glasi: "Da li, po vašem mišljenju, treba prihvatiti najnoviju verziju Ženevskog sporazuma?" - uz mogućnost odgovora: "Da"; "Ne" i "Da, uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija." Da li se slažete da glasački listić izgleda ovako?
Mirsad Ćeman: Mislim da bi ovo treće pitanje trebalo da glasi: "Da, uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija s muslimanskom većinom"...
Enes Duraković: To se podrazumijeva. (...) Jer šta znači silom osvojena teritorija? Možda je silom osvojena teritorija i Grahovo? Pustimo da to našoj delegaciji onda posluži kao adut. A naravno da se podrazumijeva, prije svega, ovo što je sada gospodin Ćeman rekao.
Mirsad Ćeman: Ja to apsolutno prihvatam, samo sam mislio da je možda Komisija ovako mislila kako sam ja predložio da se dopuni, ali to je bolje rješenje.
Muhamed Filipović: Ne, ostavite vi za glasanje da svako ima svoju soluciju. Mi smo konstatirali da ima ljudi koji su protiv, ima ljudi koji su za i velika većina ljudi je s nekim uvjetima. Mi smo pokušali da rezimiramo, jer se najveći broj uvjeta odnosio na teritorijalno pitanje. Mislimo da, ja mislim i svi mi u Komisiji, da je ovo najbolji mogući rezime onoga što je danas u raspravi bilo.
Dževad Mlaćo: Ja samo da kažem da je bilo više prijedloga da se do konačnog odgovora dođe na referendumu pa da se i to kao pitanje postavi.
Enes Duraković: Znate šta, ovdje imamo sasvim konkretno pitanje. Zbog toga se Sabor i sastao. To je ženevska ponuda a ne sve ono što će slijediti nakon toga. Mi smo već glasali i ogromna većina je za ovako formuliran listić.
Hasib Kapo: Ja sam pomno pratio većinu glasača danas i ja mislim da je jedno 70 posto bilo za odbijanje. Ova treća tačka otvara vrata prihvatanja ženevskog plana pa je treba izbrisati…
Enes Duraković: Ne može se izbrisati. Usvojili smo listić.
Alija Izetbegović: Mi smo procijenili da je odbijanje najčešće bilo motivirano time što se nisu vratile teritorije. Recimo da se vrate teritorije… Da li je tad prihvatljiva formula? Za onoga za koga ni tada nije prihvatljiva formula, on može da zaokruži odgovor "Ne". Mi smatramo da je velika većina ljudi ovdje bila motivirana time što je vidjela ovakvu kartu. Ne vjerujem da je ta karta bila pravično sastavljena, da je ona obuhvatila muslimanske (teritorije), da bi ovdje bilo (takvo) izjašnjavanje. Bilo bi ljudi koji bi tada, iz nostalgije za ranijom Bosnom i Hercegovinom, kako je izgledala, zajednička država muslimansko-srpsko-hrvatska, možda bi i tada bilo ljudi koji bi to odbili, ali nakon svega što se dogodilo, mislim da bi većina ljudi, barem u muslimanskom narodu, bila spremna prihvatiti novi koncept Bosne i Hercegovine, kao jedne unije, u kojoj bi muslimanske teritorije bile pod kontrolom bosanskohercegovačke vlasti. Mislim, to je bila naša procjena. Ako smo tu pogriješili, vi sad recite. (...) S druge strane, imali smo još jednu stvar u vidu. Može biti da je ovaj treći odgovor praktički negativan odgovor, znate, to je praktički odbijanje paketa, to je negativni odgovor, jer postoji samo da ili ne u ovom momentu, ono što se kaže - uzmi ili ostavi. Prema tome, to je praktički negativan odgovor, koji u svijetu odjekuje na neki način prihvatljivo. Ljudi će shvatiti da moramo odbiti paket jer teritorije nisu vraćene, jer to svako može razumjeti, posljednja domaćica u Americi može to razumjeti, i u Evropi, da ne kažem obaviješteni ljudi. (...) I ja mislim da, kad bi se sad većina našeg naroda pitala, naročito ona izbjegla većina, ona bi rekla: "Vratite nam teritorije, pa ću glasati za taj paket!" (...) Referendum nije moguć jer je polovina ljudi odsutna, ali kad bi ona mogla da se skupi, ja mislim da bi svi rekli - hoćemo mir, ali vratite nam teritorije. To je bio glavni motiv što smo mi tako formirali ovo pitanje.
... ... ... ... ...
U nastavku sjednice, koja je bila otvorena za javnost, saopćeni su rezultati glasanja sabornika: za prihvatanje plana bilo je 53 glasa; protiv 78 glasova ili 22,30 posto; dok je 218 glasova ili 62,46 posto bilo za prihvatanje plana, uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija.
(Kraj)
Last edited by Fair Life on 04/02/2009 09:21, edited 1 time in total.
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#429 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Kako objasniti junoshama SDA koje su se ovdje raskokodakale da su mi jednako dragi oni koji dizu tri prsta ili uzvikuju "Za dom spremni" kao i oni koji za pozdrav tekbiranje imaju? 
-
zonbirile
- Posts: 11870
- Joined: 09/10/2008 12:06
#430 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
pa kada se priča o post festum stvarima,samo da dodam,meni dva najbolja prijedloga,o teritorijama i sl.
-Ganić je predložio milijardu dolara od MZ za intenzivni brzi povratak i zaposjedanje svojega
po meni osim nespremnosti MZ i nedostatka love,povrat se nije mogao ostvariti,jer je rat
trajao dugo,nije kao na Kosovu,gdje se 90% vratilo.
-Kljujić predlagao upumpavanje i razvijanje federacije,kao izazov RS-u.
i to nemoguća misija,koliko god da su oni dali naši bi toliko pokrali
sada na kraju ostaje poruka OTPOR STOKO,OTPOR
-Ganić je predložio milijardu dolara od MZ za intenzivni brzi povratak i zaposjedanje svojega
po meni osim nespremnosti MZ i nedostatka love,povrat se nije mogao ostvariti,jer je rat
trajao dugo,nije kao na Kosovu,gdje se 90% vratilo.
-Kljujić predlagao upumpavanje i razvijanje federacije,kao izazov RS-u.
i to nemoguća misija,koliko god da su oni dali naši bi toliko pokrali
sada na kraju ostaje poruka OTPOR STOKO,OTPOR
-
nosara
- Posts: 22696
- Joined: 30/03/2005 12:10
- Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
#431 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Fair... nisi fer... cinjenicama... ispod pojasa... boli... pravo... 
-
Stari
- Posts: 6855
- Joined: 10/10/2003 00:00
#432 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Po meni je ova tema skrenula sa naslovom zacrtanih smjenica ...a iste glase : Tko je prvi pokusao dijeliti BiH i s kim.
Po meni je odgovor i obrazlozenje na postavljano pitanje izlozen ...Dakle: Srbi su poceli, Hrvati poprihvatili ...a Bosnjaci nakon toga skontali da im je dzaba opirati se ...jer, ako se ova druga dvojica zdogovore stvar je rijesena -pa sad prije ili kasnije-...te su i sami uletjeli u tu schemu , bez da su ikad ranije taj zanat izucili... stoga im je islo i danas im ide ...vrlo lose.
Oni koji su onda htijeli dijeliti Drzavu ...zele to i danas ...i sve manje i manje imaju potrebu da se zbog svojih stavova kriju , diplomatski formulisu ili ... neuzubilahi stide. U inostranstvu ce im, za koju godinu ili za koji mjesec, poceti aplaudirati na izrecenim stavovima ...
Po meni je odgovor i obrazlozenje na postavljano pitanje izlozen ...Dakle: Srbi su poceli, Hrvati poprihvatili ...a Bosnjaci nakon toga skontali da im je dzaba opirati se ...jer, ako se ova druga dvojica zdogovore stvar je rijesena -pa sad prije ili kasnije-...te su i sami uletjeli u tu schemu , bez da su ikad ranije taj zanat izucili... stoga im je islo i danas im ide ...vrlo lose.
Oni koji su onda htijeli dijeliti Drzavu ...zele to i danas ...i sve manje i manje imaju potrebu da se zbog svojih stavova kriju , diplomatski formulisu ili ...
neuzubilahi stide. U inostranstvu ce im, za koju godinu ili za koji mjesec, poceti aplaudirati na izrecenim stavovima ...-
nosara
- Posts: 22696
- Joined: 30/03/2005 12:10
- Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
#433 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Sve na mjestu, svaka, na zalost...Stari wrote:Po meni je ova tema skrenula sa naslovom zacrtanih smjenica ...a iste glase : Tko je prvi pokusao dijeliti BiH i s kim.
Po meni je odgovor i obrazlozenje na postavljano pitanje izlozen ...Dakle: Srbi su poceli, Hrvati poprihvatili ...a Bosnjaci nakon toga skontali da im je dzaba opirati se ...jer, ako se ova druga dvojica zdogovore stvar je rijesena -pa sad prije ili kasnije-...te su i sami uletjeli u tu schemu , bez da su ikad ranije taj zanat izucili... stoga im je islo i danas im ide ...vrlo lose.
Oni koji su onda htijeli dijeliti Drzavu ...zele to i danas ...i sve manje i manje imaju potrebu da se zbog svojih stavova kriju , diplomatski formulisu ili ...
-
popajic
- Posts: 5738
- Joined: 16/07/2007 09:55
- Location: Sarajevo
#434 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
@Fair,
e,sad ce se raspravljati o formi (Dani !),ne o sustini !
Dobro ti jos uvijek imas zivaca da a la Don Kihot furas na bosanske vjetrenjace !
e,sad ce se raspravljati o formi (Dani !),ne o sustini !
Dobro ti jos uvijek imas zivaca da a la Don Kihot furas na bosanske vjetrenjace !
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#435 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
O cemu ti japanac?sayonara wrote:Samo ti nastavi spavati ... probudio si se u nevakat i fulio temuVodenjak wrote:Kako objasniti junoshama SDA koje su se ovdje raskokodakale da su mi jednako dragi oni koji dizu tri prsta ili uzvikuju "Za dom spremni" kao i oni koji za pozdrav tekbiranje imaju?A kada bude od po' pive koga briga ko je tebi drag, a ko ne
Nesto si se previshe raskokodakao...
Na cemu si, zivota ti?
-
Dozer
- Posts: 33052
- Joined: 19/09/2008 10:14
- Location: Zemlja maloumne ENV matrice...
#436 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Ovdje nekima, poput Sayonare, ocito treba objasnjavati stvari kao sestogodisnjem djetetu, inace apolutno ne konta o cemu se prica.
Za tvoju informasiju Sayonara (a i palermo), ja sam ostavio 4 godine svog zivota boreci se za ovu jebenu zamlju. Bar sam mislio da sam se borio za nju. Danas mi je vise nego jasno da mi je samo servirano da se borim za nju, a u stvari smo se svi mi, ili bar velika vecina onih koji su srcem isli da ginu, to radili samo radi sitnosicarskih interesa nekolicine. I to na svim stranama.
Ti meni pricas ko je sta naredjivao i kada? Tugo moja...
Ali hajde, evo idemo malo dalje unazad, pa ti mozda postane i jasno o cemu pricam.
Juga bila k'o beton, Titu nije mogao niko nista, ni Rusi ni Ameri, a polozaj Juge vise nego interesantan svima. Amerima da bi se sto vise priblizili istocnom bloku, Rusima da to sprijece. Pricam ukratko, ali ako ti nesto ne bude jasno, slobodno pitaj, preci cu na objasnjavanje nivoa 1.
Znajuci stanje u Jugi, u smislu poznavanja istorije i nacionalnih trvenja kroz tu istoriju (Hrvati, Srbi, ustase, cetnici, muslimani, itd.), nakon Titove smrti zapad daje podrsku Titicima (Slobo, Franjo), a koji pocinju dogovarati cerecenje i podjelu i Juge i Bosne, te prisvajanje njenih dijelova sebi. Ove pripreme traju skoro deceniju, dakle pocese odmah nakon Titove smrti. Prvo je bilo Kosovo i tu se odmah mogla naslutiti buduca politika Srbije u odnosu na ostatak Juge. Slovenija je prva zapocela sa otcjepljenjem, medjutim tamo i nije bilo neke frke iz prostog razloga sto je Slovenija i u vrijeme Juge vise bila dio zapadne Evrope, nego Juge, odnosno po svemu je bila blize Austriji i Njemackoj nego Jugi, a zato nije ni bila pretjerano interesantna nikome, u teritorijalnom smislu. Slijedi Hrvatska, koja je neuporedivo veca od Slovenije i sa neuporedivo vecim potencijalima (more, industrija,. bla,bla). E, tu za Srbiju vec nastaje problem jer nije se lako odreci tolike teritorije, medjutim, takodjer su i oni svjesni da tu ne mogu uraditi puno, ali se ipak zadaju u rat sa Hrvatskom, ako nista drugo, a ono radi podizanja morala Srbima na sve strane. Borba protiv "vjekovnih" neprijatelja Ustasa je, ipak, bitna stvar. Bolesno. I u tome Srbija ima podrsku zapada, ne radi toga sto bi uzeli Hrvatsku, nego radi toga sto sve ovo dodatno destabilizuje region vec tada bivse Juge. Kako drugacije objasniti da bas tada, dakle sa otpocinjanjem ratova, pocinju i dogovori o cerecenju Bosne?
Sljedeci korak je bio vise nego logican, a to je Bosna. Zapadu je savrseno odgovaralo da se jedna vecinska muslimanka zemlja u sred Evrope rasturi, jer da nije tako zasto nam nikada ne ukinuse embargo, iako se od starta govorilo da se radi o agresiji, genocidu, itd. itd.?
Ne, oni su samo poslali svoje posmatrace i ko fol mirovne trupe koje nikada nista konkretno nisu ni u radile na miru, osim za Srbe na kraju svega.
Gdje je u svemu ovome Bosnjacko rukovodstvo? Tu, naravno, pokusavajuci da ostane rukovodstvo, pa cega god. Zato i jesu postojali tajni pregovori sa Karadzicem jos '91, a sve s ciljem da se definisu teritorije u okviru BiH na kojima ce ko vladati. I tada dolazimo na ono sto vec rekoh - tu se shvatilo da od mirnog rjesenja nema nista jer je nemoguce ljude natjerati da se milom pomaknu sa svojega. I dogovara se rat. Po meni, taj rat je planiran da bude vrlo kratak, mozda svega par mjeseci, jer racunalo se s tim da Srbi iza sebe imaju JNA i svu ratnu tehniku s kojom je JNA raspolagala, a nakon toga bismo dosli na ovo gdje smo sad.A za ovo je postojala i podrska zapada, jasno.
Ali! Ne lezi vraze...kako je Sarajevo bilo od presudnog znacaja za sve ovo, tako je ono trebalo prvo i pasti, a i imali su sve preduslove za ovo - od mase vojske u samom gradu, naoruzane do zuba, do podrske sa okolnih brda koja je ukopana (dakle, teska artiljerija) jos 1991. Nakon toga bi svi imali alibi - nasi jer bi mogli reci "eto, morali smo se dogovoriti sa Srbima jer smo vojno izgubili, pa ce nam oni dati Sarajevo u zamjenu za te i te teritorije BiH", Srbi bi dobili opet ono sto imaju i danas, i tacka. Medjutim, ocito je tu doslo do ozbiljnog poremecaja u svemu jer izgleda da u svim tim planovima niko od dogovaraca nije racunao na ono sto se danas naziva "cudo Bosanskog otpora". A to "cudo" su sacinjavali obicni ljudi koji su se sami organizovali po mahalama, zatim malo svejsniji ljudi koji nisu bili ukljuceni u ove dogovore pa samim tim nisu ni znali pozadinu svega i onda se i oni prikljucise narodu (tipa Vikica i sl.), i naravno - Sarajevski kriminalci poput Juke, Cele, Dzilde, itd. koji su organizovali mase mladje raje koja se naoruzala kako je ko znao i krenula u odbranu.
I ovo je, u stvari, bilo i presudno vrijeme u kojem Srbi jesnostavno nisu bili dovoljno mocni da zauzmu grad kako je i planirano (presjecanje na Pofalicima, a zatim i Skenderiji). Sve se ovo odvijalo u prvim mjesecima rata, odnosno April-Maj 92.
I tada se i desio taj najveci slus u kojem su se i nasi i Srbi nasli u neobranom grozdju. Nasi su bili svjesni da nemamo materijalne snage (oruzja) za dugotrajan rat, dok s druge strane Srbi nisu imali ljudstva za istu stvar. Ali, kako god tada se trebalo nastaviti. Ne kazem da mozda u jednom momentu nasi nisu i pomislili da mogu pobijediti, pogotovo jer su vec tada pocele stizati milionske donacije iz Arapskih zemalja, ali to je bilo kratkog daha, pa se '93 vec ostalo skoro bez ikakvih sredstava za rat. Sta se desava tada? Pocinju primirja, naravno. A primirja traju svega 2-3 mjeseca, nakon cega mi, naprasno, dobijamo gomile municije i svega ostaloga, ukljucujuci i uniforme. Jos interesantnije je sto je sva municija "PPU", odnsono - Made in Serbia. Sace mi Sayonara reci "pa bio prekolinijski sverc". Jasta radi, tone i tone su se bas pretumbavale preko linija. Tacnije jesu, ali ne u sitnim svercerskim akcijicama, nego u akcijama dogorenim na najvisim mjestima. Zasto? Pa trebalo je nastaviti rat jer su '93 i '94 godine kada je Alijina vlast dobila najveci dio sve sile donacija koja se sada vec mjerila desetinama miliona DM ili $. Gdje je zavrsavao taj novac, tacnije kod koga, danas manje-vise svi znamo sa odavno objavljenih "ceduljica" o primopredajama. Ili presretnutih telefonskih razgovora u kojima se Alija rapituje kod zene jel mu Njemacka policija uzela "vise od miliona".
Uz sve ovo, teritorija BiH i dalje nije bila podijeljena kako je dogovoreno, odnosno postojale su jos neke enklave poput Srebrenice i Zepe, a koje su trebale biti dio RS-a. I to je na kraju rijeseno kako je rijeseno (Vogosca - Srebrenica, Ilijas-Zepa), s ti msto nasi apsolutno nisu planirali ni ocekivali da ce Ratko i Rade uraditi ono sto uradise tamo, tj. da ce napraviti onakav masakr, odnosno genocid. Tu se vjerovatno racunalo sa par stotina mrtvih "u teskim borbama", i to je to. Zasto je par dana ranije povucen sav komandni kadar otamo? Zasto spremne jedinice nisu krenule na Srebrenicu s ledja Srbima? 1000 zasto, ali jos uvijek nejasnih - 1000 zato.
Eto moj Sayonara, ako ni iz ovoga nije jasno ko, sta, kako i zasto, ja stvarno ne znam na koji jos nacin da ti priblizim sve ovo...
Za tvoju informasiju Sayonara (a i palermo), ja sam ostavio 4 godine svog zivota boreci se za ovu jebenu zamlju. Bar sam mislio da sam se borio za nju. Danas mi je vise nego jasno da mi je samo servirano da se borim za nju, a u stvari smo se svi mi, ili bar velika vecina onih koji su srcem isli da ginu, to radili samo radi sitnosicarskih interesa nekolicine. I to na svim stranama.
Ti meni pricas ko je sta naredjivao i kada? Tugo moja...
Ali hajde, evo idemo malo dalje unazad, pa ti mozda postane i jasno o cemu pricam.
Juga bila k'o beton, Titu nije mogao niko nista, ni Rusi ni Ameri, a polozaj Juge vise nego interesantan svima. Amerima da bi se sto vise priblizili istocnom bloku, Rusima da to sprijece. Pricam ukratko, ali ako ti nesto ne bude jasno, slobodno pitaj, preci cu na objasnjavanje nivoa 1.
Znajuci stanje u Jugi, u smislu poznavanja istorije i nacionalnih trvenja kroz tu istoriju (Hrvati, Srbi, ustase, cetnici, muslimani, itd.), nakon Titove smrti zapad daje podrsku Titicima (Slobo, Franjo), a koji pocinju dogovarati cerecenje i podjelu i Juge i Bosne, te prisvajanje njenih dijelova sebi. Ove pripreme traju skoro deceniju, dakle pocese odmah nakon Titove smrti. Prvo je bilo Kosovo i tu se odmah mogla naslutiti buduca politika Srbije u odnosu na ostatak Juge. Slovenija je prva zapocela sa otcjepljenjem, medjutim tamo i nije bilo neke frke iz prostog razloga sto je Slovenija i u vrijeme Juge vise bila dio zapadne Evrope, nego Juge, odnosno po svemu je bila blize Austriji i Njemackoj nego Jugi, a zato nije ni bila pretjerano interesantna nikome, u teritorijalnom smislu. Slijedi Hrvatska, koja je neuporedivo veca od Slovenije i sa neuporedivo vecim potencijalima (more, industrija,. bla,bla). E, tu za Srbiju vec nastaje problem jer nije se lako odreci tolike teritorije, medjutim, takodjer su i oni svjesni da tu ne mogu uraditi puno, ali se ipak zadaju u rat sa Hrvatskom, ako nista drugo, a ono radi podizanja morala Srbima na sve strane. Borba protiv "vjekovnih" neprijatelja Ustasa je, ipak, bitna stvar. Bolesno. I u tome Srbija ima podrsku zapada, ne radi toga sto bi uzeli Hrvatsku, nego radi toga sto sve ovo dodatno destabilizuje region vec tada bivse Juge. Kako drugacije objasniti da bas tada, dakle sa otpocinjanjem ratova, pocinju i dogovori o cerecenju Bosne?
Sljedeci korak je bio vise nego logican, a to je Bosna. Zapadu je savrseno odgovaralo da se jedna vecinska muslimanka zemlja u sred Evrope rasturi, jer da nije tako zasto nam nikada ne ukinuse embargo, iako se od starta govorilo da se radi o agresiji, genocidu, itd. itd.?
Ne, oni su samo poslali svoje posmatrace i ko fol mirovne trupe koje nikada nista konkretno nisu ni u radile na miru, osim za Srbe na kraju svega.
Gdje je u svemu ovome Bosnjacko rukovodstvo? Tu, naravno, pokusavajuci da ostane rukovodstvo, pa cega god. Zato i jesu postojali tajni pregovori sa Karadzicem jos '91, a sve s ciljem da se definisu teritorije u okviru BiH na kojima ce ko vladati. I tada dolazimo na ono sto vec rekoh - tu se shvatilo da od mirnog rjesenja nema nista jer je nemoguce ljude natjerati da se milom pomaknu sa svojega. I dogovara se rat. Po meni, taj rat je planiran da bude vrlo kratak, mozda svega par mjeseci, jer racunalo se s tim da Srbi iza sebe imaju JNA i svu ratnu tehniku s kojom je JNA raspolagala, a nakon toga bismo dosli na ovo gdje smo sad.A za ovo je postojala i podrska zapada, jasno.
Ali! Ne lezi vraze...kako je Sarajevo bilo od presudnog znacaja za sve ovo, tako je ono trebalo prvo i pasti, a i imali su sve preduslove za ovo - od mase vojske u samom gradu, naoruzane do zuba, do podrske sa okolnih brda koja je ukopana (dakle, teska artiljerija) jos 1991. Nakon toga bi svi imali alibi - nasi jer bi mogli reci "eto, morali smo se dogovoriti sa Srbima jer smo vojno izgubili, pa ce nam oni dati Sarajevo u zamjenu za te i te teritorije BiH", Srbi bi dobili opet ono sto imaju i danas, i tacka. Medjutim, ocito je tu doslo do ozbiljnog poremecaja u svemu jer izgleda da u svim tim planovima niko od dogovaraca nije racunao na ono sto se danas naziva "cudo Bosanskog otpora". A to "cudo" su sacinjavali obicni ljudi koji su se sami organizovali po mahalama, zatim malo svejsniji ljudi koji nisu bili ukljuceni u ove dogovore pa samim tim nisu ni znali pozadinu svega i onda se i oni prikljucise narodu (tipa Vikica i sl.), i naravno - Sarajevski kriminalci poput Juke, Cele, Dzilde, itd. koji su organizovali mase mladje raje koja se naoruzala kako je ko znao i krenula u odbranu.
I ovo je, u stvari, bilo i presudno vrijeme u kojem Srbi jesnostavno nisu bili dovoljno mocni da zauzmu grad kako je i planirano (presjecanje na Pofalicima, a zatim i Skenderiji). Sve se ovo odvijalo u prvim mjesecima rata, odnosno April-Maj 92.
I tada se i desio taj najveci slus u kojem su se i nasi i Srbi nasli u neobranom grozdju. Nasi su bili svjesni da nemamo materijalne snage (oruzja) za dugotrajan rat, dok s druge strane Srbi nisu imali ljudstva za istu stvar. Ali, kako god tada se trebalo nastaviti. Ne kazem da mozda u jednom momentu nasi nisu i pomislili da mogu pobijediti, pogotovo jer su vec tada pocele stizati milionske donacije iz Arapskih zemalja, ali to je bilo kratkog daha, pa se '93 vec ostalo skoro bez ikakvih sredstava za rat. Sta se desava tada? Pocinju primirja, naravno. A primirja traju svega 2-3 mjeseca, nakon cega mi, naprasno, dobijamo gomile municije i svega ostaloga, ukljucujuci i uniforme. Jos interesantnije je sto je sva municija "PPU", odnsono - Made in Serbia. Sace mi Sayonara reci "pa bio prekolinijski sverc". Jasta radi, tone i tone su se bas pretumbavale preko linija. Tacnije jesu, ali ne u sitnim svercerskim akcijicama, nego u akcijama dogorenim na najvisim mjestima. Zasto? Pa trebalo je nastaviti rat jer su '93 i '94 godine kada je Alijina vlast dobila najveci dio sve sile donacija koja se sada vec mjerila desetinama miliona DM ili $. Gdje je zavrsavao taj novac, tacnije kod koga, danas manje-vise svi znamo sa odavno objavljenih "ceduljica" o primopredajama. Ili presretnutih telefonskih razgovora u kojima se Alija rapituje kod zene jel mu Njemacka policija uzela "vise od miliona".
Uz sve ovo, teritorija BiH i dalje nije bila podijeljena kako je dogovoreno, odnosno postojale su jos neke enklave poput Srebrenice i Zepe, a koje su trebale biti dio RS-a. I to je na kraju rijeseno kako je rijeseno (Vogosca - Srebrenica, Ilijas-Zepa), s ti msto nasi apsolutno nisu planirali ni ocekivali da ce Ratko i Rade uraditi ono sto uradise tamo, tj. da ce napraviti onakav masakr, odnosno genocid. Tu se vjerovatno racunalo sa par stotina mrtvih "u teskim borbama", i to je to. Zasto je par dana ranije povucen sav komandni kadar otamo? Zasto spremne jedinice nisu krenule na Srebrenicu s ledja Srbima? 1000 zasto, ali jos uvijek nejasnih - 1000 zato.
Eto moj Sayonara, ako ni iz ovoga nije jasno ko, sta, kako i zasto, ja stvarno ne znam na koji jos nacin da ti priblizim sve ovo...
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#437 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
E, jebi ga Sayonara banovan ( koliko ja upratih) a meni je 5 godina tek, kad polastem i budem imao 6, onda ću da ti odgovolim.....................Dozer wrote:Ovdje nekima, poput Sayonare, ocito treba objasnjavati stvari kao sestogodisnjem djetetu, inace apolutno ne konta o cemu se prica.
Za tvoju informasiju Sayonara (a i palermo), ja sam ostavio 4 godine svog zivota boreci se za ovu jebenu zamlju. Bar sam mislio da sam se borio za nju. Danas mi je vise nego jasno da mi je samo servirano da se borim za nju, a u stvari smo se svi mi, ili bar velika vecina onih koji su srcem isli da ginu, to radili samo radi sitnosicarskih interesa nekolicine. I to na svim stranama.
Ti meni pricas ko je sta naredjivao i kada? Tugo moja...
Ali hajde, evo idemo malo dalje unazad, pa ti mozda postane i jasno o cemu pricam.
Juga bila k'o beton, Titu nije mogao niko nista, ni Rusi ni Ameri, a polozaj Juge vise nego interesantan svima. Amerima da bi se sto vise priblizili istocnom bloku, Rusima da to sprijece. Pricam ukratko, ali ako ti nesto ne bude jasno, slobodno pitaj, preci cu na objasnjavanje nivoa 1.
Znajuci stanje u Jugi, u smislu poznavanja istorije i nacionalnih trvenja kroz tu istoriju (Hrvati, Srbi, ustase, cetnici, muslimani, itd.), nakon Titove smrti zapad daje podrsku Titicima (Slobo, Franjo), a koji pocinju dogovarati cerecenje i podjelu i Juge i Bosne, te prisvajanje njenih dijelova sebi. Ove pripreme traju skoro deceniju, dakle pocese odmah nakon Titove smrti. Prvo je bilo Kosovo i tu se odmah mogla naslutiti buduca politika Srbije u odnosu na ostatak Juge. Slovenija je prva zapocela sa otcjepljenjem, medjutim tamo i nije bilo neke frke iz prostog razloga sto je Slovenija i u vrijeme Juge vise bila dio zapadne Evrope, nego Juge, odnosno po svemu je bila blize Austriji i Njemackoj nego Jugi, a zato nije ni bila pretjerano interesantna nikome, u teritorijalnom smislu. Slijedi Hrvatska, koja je neuporedivo veca od Slovenije i sa neuporedivo vecim potencijalima (more, industrija,. bla,bla). E, tu za Srbiju vec nastaje problem jer nije se lako odreci tolike teritorije, medjutim, takodjer su i oni svjesni da tu ne mogu uraditi puno, ali se ipak zadaju u rat sa Hrvatskom, ako nista drugo, a ono radi podizanja morala Srbima na sve strane. Borba protiv "vjekovnih" neprijatelja Ustasa je, ipak, bitna stvar. Bolesno. I u tome Srbija ima podrsku zapada, ne radi toga sto bi uzeli Hrvatsku, nego radi toga sto sve ovo dodatno destabilizuje region vec tada bivse Juge. Kako drugacije objasniti da bas tada, dakle sa otpocinjanjem ratova, pocinju i dogovori o cerecenju Bosne?
Sljedeci korak je bio vise nego logican, a to je Bosna. Zapadu je savrseno odgovaralo da se jedna vecinska muslimanka zemlja u sred Evrope rasturi, jer da nije tako zasto nam nikada ne ukinuse embargo, iako se od starta govorilo da se radi o agresiji, genocidu, itd. itd.?
Ne, oni su samo poslali svoje posmatrace i ko fol mirovne trupe koje nikada nista konkretno nisu ni u radile na miru, osim za Srbe na kraju svega.
Gdje je u svemu ovome Bosnjacko rukovodstvo? Tu, naravno, pokusavajuci da ostane rukovodstvo, pa cega god. Zato i jesu postojali tajni pregovori sa Karadzicem jos '91, a sve s ciljem da se definisu teritorije u okviru BiH na kojima ce ko vladati. I tada dolazimo na ono sto vec rekoh - tu se shvatilo da od mirnog rjesenja nema nista jer je nemoguce ljude natjerati da se milom pomaknu sa svojega. I dogovara se rat. Po meni, taj rat je planiran da bude vrlo kratak, mozda svega par mjeseci, jer racunalo se s tim da Srbi iza sebe imaju JNA i svu ratnu tehniku s kojom je JNA raspolagala, a nakon toga bismo dosli na ovo gdje smo sad.A za ovo je postojala i podrska zapada, jasno.
Ali! Ne lezi vraze...kako je Sarajevo bilo od presudnog znacaja za sve ovo, tako je ono trebalo prvo i pasti, a i imali su sve preduslove za ovo - od mase vojske u samom gradu, naoruzane do zuba, do podrske sa okolnih brda koja je ukopana (dakle, teska artiljerija) jos 1991. Nakon toga bi svi imali alibi - nasi jer bi mogli reci "eto, morali smo se dogovoriti sa Srbima jer smo vojno izgubili, pa ce nam oni dati Sarajevo u zamjenu za te i te teritorije BiH", Srbi bi dobili opet ono sto imaju i danas, i tacka. Medjutim, ocito je tu doslo do ozbiljnog poremecaja u svemu jer izgleda da u svim tim planovima niko od dogovaraca nije racunao na ono sto se danas naziva "cudo Bosanskog otpora". A to "cudo" su sacinjavali obicni ljudi koji su se sami organizovali po mahalama, zatim malo svejsniji ljudi koji nisu bili ukljuceni u ove dogovore pa samim tim nisu ni znali pozadinu svega i onda se i oni prikljucise narodu (tipa Vikica i sl.), i naravno - Sarajevski kriminalci poput Juke, Cele, Dzilde, itd. koji su organizovali mase mladje raje koja se naoruzala kako je ko znao i krenula u odbranu.
I ovo je, u stvari, bilo i presudno vrijeme u kojem Srbi jesnostavno nisu bili dovoljno mocni da zauzmu grad kako je i planirano (presjecanje na Pofalicima, a zatim i Skenderiji). Sve se ovo odvijalo u prvim mjesecima rata, odnosno April-Maj 92.
I tada se i desio taj najveci slus u kojem su se i nasi i Srbi nasli u neobranom grozdju. Nasi su bili svjesni da nemamo materijalne snage (oruzja) za dugotrajan rat, dok s druge strane Srbi nisu imali ljudstva za istu stvar. Ali, kako god tada se trebalo nastaviti. Ne kazem da mozda u jednom momentu nasi nisu i pomislili da mogu pobijediti, pogotovo jer su vec tada pocele stizati milionske donacije iz Arapskih zemalja, ali to je bilo kratkog daha, pa se '93 vec ostalo skoro bez ikakvih sredstava za rat. Sta se desava tada? Pocinju primirja, naravno. A primirja traju svega 2-3 mjeseca, nakon cega mi, naprasno, dobijamo gomile municije i svega ostaloga, ukljucujuci i uniforme. Jos interesantnije je sto je sva municija "PPU", odnsono - Made in Serbia. Sace mi Sayonara reci "pa bio prekolinijski sverc". Jasta radi, tone i tone su se bas pretumbavale preko linija. Tacnije jesu, ali ne u sitnim svercerskim akcijicama, nego u akcijama dogorenim na najvisim mjestima. Zasto? Pa trebalo je nastaviti rat jer su '93 i '94 godine kada je Alijina vlast dobila najveci dio sve sile donacija koja se sada vec mjerila desetinama miliona DM ili $. Gdje je zavrsavao taj novac, tacnije kod koga, danas manje-vise svi znamo sa odavno objavljenih "ceduljica" o primopredajama. Ili presretnutih telefonskih razgovora u kojima se Alija rapituje kod zene jel mu Njemacka policija uzela "vise od miliona".
Uz sve ovo, teritorija BiH i dalje nije bila podijeljena kako je dogovoreno, odnosno postojale su jos neke enklave poput Srebrenice i Zepe, a koje su trebale biti dio RS-a. I to je na kraju rijeseno kako je rijeseno (Vogosca - Srebrenica, Ilijas-Zepa), s ti msto nasi apsolutno nisu planirali ni ocekivali da ce Ratko i Rade uraditi ono sto uradise tamo, tj. da ce napraviti onakav masakr, odnosno genocid. Tu se vjerovatno racunalo sa par stotina mrtvih "u teskim borbama", i to je to. Zasto je par dana ranije povucen sav komandni kadar otamo? Zasto spremne jedinice nisu krenule na Srebrenicu s ledja Srbima? 1000 zasto, ali jos uvijek nejasnih - 1000 zato.
Eto moj Sayonara, ako ni iz ovoga nije jasno ko, sta, kako i zasto, ja stvarno ne znam na koji jos nacin da ti priblizim sve ovo...
-
Dozer
- Posts: 33052
- Joined: 19/09/2008 10:14
- Location: Zemlja maloumne ENV matrice...
#438 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Standardni "odgovor" kada se nema argumenata ili sta pametnije ubaciti...c,c,c,c
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#439 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
c,c,c,c u pravu si..............nemam ništa pametnije ubaciti, a i ne da mi se,a iskreno i zaboli me više neka stvar šta vas nekolicina koji bijete svoje privatne ratove na ovom forumu mislite.....c, c, c,cDozer wrote:Standardni "odgovor" kada se nema argumenata ili sta pametnije ubaciti...c,c,c,c
-
Dozer
- Posts: 33052
- Joined: 19/09/2008 10:14
- Location: Zemlja maloumne ENV matrice...
#440 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Pa sta se onda petljas koji q?
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#441 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Pa ništa, samo ti rekao da me zaboli kurac za tvoje mišljenje, a sad nastavi sa svojim pričama, imaš sasvim dovoljno ( mislim na ovom forumu) ahbaba ..................Dozer wrote:Pa sta se onda petljas koji q?
-
sadeta
- Posts: 267
- Joined: 12/03/2007 10:58
#442 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
ja prosto nisam mogla da vjerujem kad sam vidjela naziv teme 
pa zar je pokretac zaista mislio nesto konstruktivno napraviti s ovakvom temom? yeah right...
pa zar je pokretac zaista mislio nesto konstruktivno napraviti s ovakvom temom? yeah right... -
Dozer
- Posts: 33052
- Joined: 19/09/2008 10:14
- Location: Zemlja maloumne ENV matrice...
#443 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
A istina je, pa kakva god da je, nekonstruktivna? Jeste, a znamo i kome...
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#444 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Istina je mnogima voda preduboka.Dozer wrote:A istina je, pa kakva god da je, nekonstruktivna? Jeste, a znamo i kome...
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#445 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Ne daj se iznervirati...Dozer wrote:A istina je, pa kakva god da je, nekonstruktivna? Jeste, a znamo i kome...
Kad su ljudi kao oni u pitanju, samo 3 su opcije moguce:
1. Placa ih Centrala
2. Spadaju u grupu onih kojima je rat bio brat
3. Spadaju medju one koje nabroja na pocetku svog posta! Dakle obicne debile koje vec 20 godina zedne preko vode vodaju!
Cetvrtu soluciju isto tako mogu navesti ali neka zasad...
To je ista ona koju jos uvijek ni sam sebi ne smijem na glas da izrecem kad razmisljam o alternativi za nesposobnost najuzeg bosnjackog (pardon - muslimanskog!) rukovodstva!
-
Dozer
- Posts: 33052
- Joined: 19/09/2008 10:14
- Location: Zemlja maloumne ENV matrice...
#446 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Ma nisam iznerviran, nije to tako lako izvesti.
A ni iznenadjen svime ovime, jer kao i tebi, i meni je vise nego jasno ko su oni koji mogu braniti ovakav sistem(e).
A ni iznenadjen svime ovime, jer kao i tebi, i meni je vise nego jasno ko su oni koji mogu braniti ovakav sistem(e).
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#447 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
K'o prstom u govno, al haj, nek ti bude, nastavi svoj lični ratVodenjak wrote:Ne daj se iznervirati...Dozer wrote:A istina je, pa kakva god da je, nekonstruktivna? Jeste, a znamo i kome...
Kad su ljudi kao oni u pitanju, samo 3 su opcije moguce:
1. Placa ih Centrala
2. Spadaju u grupu onih kojima je rat bio brat
3. Spadaju medju one koje nabroja na pocetku svog posta! Dakle obicne debile koje vec 20 godina zedne preko vode vodaju!
Cetvrtu soluciju isto tako mogu navesti ali neka zasad...
To je ista ona koju jos uvijek ni sam sebi ne smijem na glas da izrecem kad razmisljam o alternativi za nesposobnost najuzeg bosnjackog (pardon - muslimanskog!) rukovodstva!
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#448 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Znaci ubo sam te?palermo wrote:K'o prstom u govno, al haj, nek ti bude, nastavi svoj lični ratVodenjak wrote:Ne daj se iznervirati...Dozer wrote:A istina je, pa kakva god da je, nekonstruktivna? Jeste, a znamo i kome...
Kad su ljudi kao oni u pitanju, samo 3 su opcije moguce:
1. Placa ih Centrala
2. Spadaju u grupu onih kojima je rat bio brat
3. Spadaju medju one koje nabroja na pocetku svog posta! Dakle obicne debile koje vec 20 godina zedne preko vode vodaju!
Cetvrtu soluciju isto tako mogu navesti ali neka zasad...
To je ista ona koju jos uvijek ni sam sebi ne smijem na glas da izrecem kad razmisljam o alternativi za nesposobnost najuzeg bosnjackog (pardon - muslimanskog!) rukovodstva!
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#449 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Pa rekoh ti već, pogađaš k'o prstom u govnoVodenjak wrote:
Znaci ubo sam te?
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#450 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Pa dobro...palermo wrote:Pa rekoh ti već, pogađaš k'o prstom u govnoVodenjak wrote:
Znaci ubo sam te?
Hajd kad si navalio..
