Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
- BHCluster
- Posts: 23465
- Joined: 13/09/2007 18:41
- Location: Time to get schwifty in here!
- Contact:
#126 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Tuđmanovi stenogrami! Što je toga čudaka gonilo da svakom svom gostu nudi soluciju da im razgovor bude sniman, koje je prirode ta njegova nezajažljiva potreba da sve, a osobito ono što je za nj sama najkompromitantnije, bude magnetogramski zabilježeno - o tomu su iznošene svakakve pretpostavke, ali ni jedna nije ponudila konačan i uvjerljiv odgovor. Da je patio od svojevrsne manije veličine, te da je o sebi, komično, volio misliti kao o velikomu historiku, to je poznato, ali očevidno ni kombinacija tih dviju osobina nije dovoljna kao potpuno objašnjenje za cijelu himalaju snimljenih razgovora, koja je iza njega ostala, a danas se nalazi raspačana tko zna na koliko strana, od privatne spremnice Tuđmana-sina, sve do vrijednih ruku del Pontičinih arhivara i analitičara u Haagu.
Roj Medvedev opisivao je u svojim knjigama, koje smo onih davnih godina uz ozbiljne opasnosti prošvercavali vraćajući se s frankfurtskoga sajma knjiga, a onda krajem osamdesetih već i objavljivali, kako je staljinski policijski sustav bolovao od dokumentiranja. Nema ni jednoga jedinog slučaja istrage - tvrdi Medvedev - a bilo ih je na desetke milijuna i sve su bile protuzakonite, koji nije zapisnički zabilježen, veoma često u više kopija. Isti istraživač sovjetskoga činovničko-policijskog raja pronašao je i objelodanio i onu začudnu sličicu o supertajnim pismima i dokumentima, koje je Staljin držao ispod zaštitnoga papira u glavnoj ladici svojega pisaćeg stola; tu je, navodno, nađena i ona glasovita poruka što ju je Staljinu poslao Tito, nakon nekoliko neostvarenih atentata protiv njega dirigiranih iz Kremlja.
I Medvedev je ostao bez objašnjenja ove u biti kafkijanske pojave, tek se potrudio oko njezine potanke deskripcije.
Kako god bilo, kada jednoga dana pristignu ozbiljni kritički historičari postjugoslavenskoga razdoblja, i komparativno se pozabave trima najeksponiranijim ličnostima -Tuđmanom, Miloševićem i Izetbegovićem, ustanovit će zanimljive razlike u načinima na koje su ova trojica nastojali dizajnirati vlastitu ulogu u toj krvavoj historiji. Nasuprot Tuđmanovoj maniji dokumentiranja, Milošević zazire od tragova: za njim nisu ostali nikakvi papiri ni tonski zapisi, a leševi, ti prvorazredni tragovi i dokazi, preseljavani su, potapani i zakapani uzduž i poprijeko Srbije... Tako se, valjda, zbog Miloševićeve grafofobije, i moglo dogoditi da jedino što Tuđman nije dokumentirao (ili to još ne znamo), jest ono što je razgovarao s Miloševićem (Tikveš, Karađorđevo...). Izetbegović, pak, ide nekako srednjim putem: on objavljuje memoare, u kojima dokumente upotrebljava kao i sjećanja - sasvim selektivno, prema potrebama brižljivoga dizajniranja vlastitoga lika i djelovanja.
Nedavno je objavljen stenogram razgovora od 8. siječnja 1992, kada je u "metropolu svih Hrvata" na razgovor s "predsjednikom svih Hrvata " stigao uvaženi gost, desna ruka Radovana Karadžića - Nikola Koljević. U Zagreb ga je doveo Franjo Boras, ona neprispodobiva zombijevska figura koju je HDZ, baš kao za nacionalnu samo-porugu, instalirao u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a u Zagrebu su ih, u očekivanju Tuđmana, dočekali Josip Manolić, Gojko Šušak, Milan Ramljak i Tuđmanov tadašnji glavni stručno-politološki serviser prof. Zvonko Lerotić. (Doista, što je danas s tim čovjekom; što znači njegova dugogodišnja nijemost pred javnošću? Kajanje? Stid? Ili naprosto strah od javnosti, poslije tolikoga zla proizašloga iz šefovih ideja koje je pakirao u znanstvenu ambalažu?) Za njim je slijedilo objavljivanje tmurnoga razgovora što su ga Tuđman, Šušak i Bobetko vodili u kasnu jesen 23. studenoga 1993, desetak dana nakon rušenja Staroga mosta, i u kojemu je riječ o sudjelovanju hrvatske vojske u ratu u Bosni a neraspoloženje i nekakva rezignirana, gotovo melankolična atmosfera proizlazi iz evidentnoga vojnog, političkog pa i propagandnog debakla, nad kojim Tuđman zdvaja. Sada se, evo, pojavljuju još dva fragmenta sa sastanaka 22. listopada (Tuđman u Splitu s Prlićem, Bobanom, Praljkom i Milivojem Petkovićem) i 5. studenoga iste jeseni (Tuđman u Zagrebu s Bobetkom, Šuškom, Agotićem), koji mu logično i kronološki prethode.
Po mnogo čemu ovo su ključni dokumenti u pitanju politike Tuđmanove Hrvatske prema Bosni; po važnosti ravan bi im mogao biti samo onaj iz Karađorđeva, ako ga uopće ima i ako ikad bude objavljen. Tri posljednja - zato što nepobitno, iz usta samih glavnih aktera, govore o sudjelovanju hrvatske vojske (pa, valjda, konzekventno tomu i hrvatske države) u ratu u Bosni, i to u najkritičnijemu trenutku opstanka te zemlje, u jesen 1993, kada se već i na muslimanskoj strani u najužemu i najautoritativnijem krugu političara i intelektualaca oko Izetbegovića zagovara i planira formiranje etničke muslimanske državice, što bi predstavljalo posljednji uvjet za raspad zemlje i trijumf Tuđmanove i Karadžićeve politike. Onaj prvi, pak, važan je zato što snažno osvjetljuje apriornu idejnu i dubinsku konceptualnu suglasnost tada vladajućih hrvatskih i srpskih nacionalista oko Bosne i Muslimana, a trenutak je za hrvatsku stranu u pogledu te suglasnosti više nego morbidan: to bratoljubno i nadasve ugodno, na trenutke gotovo euforično čavrljanje s jednim od ideoloških tenora neočetničkoga programa, sve se to događa početkom 1992. koji dan nakon potpisivanja Sarajevskoga sporazuma kojim se JNA preseljuje iz Hrvatske u Bosnu, prije referenduma i početka agresije na Bosnu, a - nota bene - poslije svih užasa što su ih u Hrvatskoj, od Konavala do Vukovara, počinili JNA i druge srpske oružane jedinice! Kod ovakvih scena čovjek se uvijek iznova prisjeti hipoteza poput one zagrebačkoga profesora Žuneca, kako je moguće da je cijeli rat u Hrvatskoj bio zapravo samo drôle de guerre, fingirana predigra, uspostavljanje pretpolja za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Stvari o kojima ovi stenogrami govore nisu ni prije bile nepoznate; ovi ih dokumenti, međutim, danas čine sablažnjivo očevidnim. Poslije ovoga, negiranje ili ignoriranje aktivne uloge hrvatske politike i vojske u razaranju Bosne i Hercegovine, u zločinačkom destruiranju političke i demografske supstance hrvatskoga elementa u Bosni, kao i negiranje agentske uloge raznoraznih Bobana i Prlića u svemu tomu - bit će zaista dokazom potpunoga pomanjkanja ne samo morala nego i elementarne inteligencije.
"Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, sa ovog fronta vinkovačkoga je kompletno postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo..." - hvasta se Bobetko. S kakvim zadatkom? To objašnjava, naravno, Tuđman: "Ja sam pred par mjeseci dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države." Sekundira Jadranko Prlić: "Mi ćemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja... U ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati situacija i raspoloženje... Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. ...Čak i preseljenje nekih brigada, koje bi podrazumijevalo i preseljenje pučanstva i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Ja znam da jest nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jest. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga..."
Tuđman upoznaje svoje hercegbosanske agente s pismom što mu ga je uputio kardinal (tada još samo nadbiskup) Puljić, a iz tog Tuđmanovog citata mi danas, 2002. godine, vidimo da Puljić već tada, 1993. godine, znade za monstruozno duplo dno hrvatske politike u Bosni, za prlićevsku zločinačku "pragmatiku". Puljić, dakle, Tuđmana upozorava na nacionalne direktive što dolaze iz Gruda: "Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove podjele tako riješiti." A na pitanje zašto se uzalud žrtvuju "momci koji se bore", Grude odgovaraju: "Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde." Kako, međutim, žalosno-smiješno djeluje to nadbiskupovo vajkanje "najodgovornijem čovjeku među Hrvatima", kad je sam taj Velehrvat idejni tvorac zaokružavanja hrvatske države na račun Bosne i Hercegovine, ako treba i "razmjenom pučanstva", a ovo što se događa, i nad čime se nadbiskup snebiva, samo je logična konzekvencija te Predsjednikove "vizije"! Ako nikad ranije nije čuo za to, nadbiskup nije mogao ne čuti Tuđmanove ideje o "smirenju hrvatsko-srpskoga trvenja" teritorijalno-etničkim namirenjem obiju strana u Bosni i Hercegovini iznesene još u famoznome novogodišnjem intervjuu 31. prosinca 1991 / 1. siječnja 1992, što su ga gromoglasno prenijele sve domaće i strane novine, te nakon kojega je i Nikola Koljević već za osam dana - kako vidjesmo - pohitio u Zagreb da predsjedniku izrazi svoje divljenje i potpunu suglasnost, i da mu najavi proglašenje Republike Srpske sutradan, 9. siječnja. Zaludu! Kao i mnoge druge hrvatske uši, i nadbiskupove su bile zalivene gustim voskom svenacionalne zaluđenosti, a na nekolicinu individua (među kojima sam se imao tužnu čast naći), što su tada javno upozorili na pogubnost tih ideja, sručila se anatema: kurvini sinovi i nacionalni izdajnici! Pa i bosanskohercegovački referendum o samostalnoj državi Tuđman je, kako sam precizno objašnjava u ovim stenogramima, podržao iz posve licemjernih i kalkulantskih razloga, iz straha od stava nekih u međunarodnoj zajednici: "ako smo za podjelu Bosne, da onda prihvate i zahtjeve Srba u Krajini da se odvoje od Hrvatske..."
Posebna tema, u kojoj Tuđmanovi stenogrami nude nesvakidašnje plastičan materijal za političko-psihološku i mentalitetnu analizu, ili zavodljivu beletrističku obradu, jest šajlokovsko trgovanje, zavlačenje i natezanje s muslimanskim vodstvom, respective s Alijom Izetbegovićem. Definitivno se može reći da ta dvojica ljudi nisu ni u jednom trenutku "podlegli slabosti" da razmijene i jednu jedinu iskrenu riječ. A njihove kombinacije, dogovori, sporazumi, zajedničke deklaracije i uzajamne ponude mogu unići kao pojmovi u univerzalni rječnik političkoga licemjerja. Kako javni, tako i oni tajni, o kojima ni Izetbegović nikada nije izvijestio svoju javnost; oni bi, naime, mogli pripomoći da bošnjačko-muslimanski svijet shvati kako do oblikovanja mentalne i političke ideje o nužnosti i opravdanosti stvaranja "bošnjačko-muslimanske republike", kao uvoda i uvjeta definitivnoga raspada Bosne i Hercegovine, nije došlo samo zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i isključivo zbog potrebe reaktivnoga, obrambenog djelovanja.
Tuđman (u razgovoru s Prlićem, Bobanom, Praljkom i Petkovićem 5. studenoga 1993) pripovijeda: "I, budući da vjerojatno svi ne znate, pa ću vam onda pročitati sporazum koji smo u Beču, tajni sporazum koji nije objavljen (...) potpisali. 'Predsjednik Hrvatske i Predsjednik Predsjedništva Bosne suglasni su da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i Hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države, koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom'. Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šarinić, Žužul, Biščević. Uz Aliju Izetbegovića, to je potpisao Haris Silajdžić i Komšić..."
Napokon, u ovim stenogramima zna se naći i takvih detalja, čija je životna uvjerljivost neusporedivo snažnija i rječitija od bilo kakvih političkih i ideoloških tumačenja. Po karikaturalnosti takvo je ono mjesto na kojemu se Slobodan Praljak divi Srbima zato što ih "održava scenografija". "Oni imaju tri svoje televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skupštine... Isto se događa i sa Muslimanima. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate. Mi smo u tom pogledu, gospodine Predsjedniče, sve više počeli ličiti na zemljoradničku zadrugu. To nije dopustivo, i u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove države koja se zove Hrvatska Republika Herceg-Bosna."
A sliku, koja kao da je stigla ravno iz najboljih vijetnamskih filmova, poput Apokalipse sada ili Lovca na jelene, pripovijeda u ovim stenogramima Imra Agotić, i to opetovano se vraćajući na nju, valjda i nesvjesno fasciniran njezinom izopačenom snagom. To je ono mjesto kada nova posada helikoptera dolijeće po ranjenike negdje u Lašvi, a oni, kako koji ulazi, pruža po stotinu maraka, jer su ih tako naučile prethodne posade.
Jadranko Prlić na jednom mjestu, kao glavno, postavlja pitanje rentabilnosti - "jesmo li mi za Hrvatsku rentabilna investicija". Izgleda da su ti piloti helikoptera iz Agotićeve slike shvatili prlićevsku suštinu cijeloga "nacionalnoga" poduhvata, ili, kako bi se sasvim hegelovski izrazio "scenograf" Praljak - "misli Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne".
U Hrvatskoj se po svoj prilici nikada neće pojaviti opće prosvjetljenje u vezi s grijehom u Bosni, to je danas manje-više jasno. Ne više Tuđman i njegov HDZ, nego cijela nacionalna "superstruktura" i etablirana kultura, na čelu sa Crkvom, zdušno rade na tomu da se isključi svaka mogućnost nekakvoga kolektivnog cas de conscience-a. Tako, nema mjesta ni iluzijama da bi objavljivanje Tuđmanovih stenograma išta moglo promijeniti u općoj i već okamenjenoj predodžbi o "našoj pravednosti u Bosni", koju tako precizno izražava famozna saborska deklaracija. Za koju, da shizofrenija bude potpuna, ionako svi znaju da je - lažna.
Postavljajte, ali ne objavljujte
Sastanak je održan 23. novembra 1993, u vrijeme kada borbe koje bjesne između HVO-a i ABiH polako ali sigurno mijenjaju kurs. Početni uspjesi HVO-a su zaustavljeni, i nekoliko ofanziva, naročito u srednjoj Bosni, u Gornjem Vakufu, slomljene su. Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman sastanak sa svojim ministrom odbrane Gojkom Šuškom i načelnikom generalštaba Jankom Bobetkom započinje upravo tražeći detaljan izvještaj o "stanju na ratištima u BiH". Njegovo očigledno nezadovoljstvo produbio je dokument koji se našao na njegovom stolu, inače napisan u Ministarstvu odbrane, o imenovanju kompletnog Glavnog stožera HVO-a. Ono što izaziva napade histerije kod Tuđmana nisu, naravno, imenovanja njegovih najviših oficira u HVO-u, nego činjenica da je taj dokument izdalo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
TUĐMAN: Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadaću, to nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko. Tko je naredio i zašto da se ruši most u Mostaru?
ŠUŠAK: (Šuškanje kartom, ne čuje se.)
TUĐMAN: Prikazivali su na evropskim televizijama četiri dana, i to dva dana kako su hrvatske jedinice tukle. Prema tome, molim da se utvrdi tko je naredio i zašto, i da budu strahovite političke štete koje nam je to nanijelo, da smijene i kazne, vidjeti okolnosti da se čak stave možda pod vojni sud. Molim pismeni izvještaj o tome. Treće, kako ste mogli, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrđujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena, da i ja stalno naglašavam da ste sve ovo skupa morali graditi kao dobrovoljno, što su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a vi ovdje imenujete Glavni stožer. Ministar obrane Hrvatske i načelnik Glavnog stožera…
ŠUŠAK: Mogu li ja to vidjeti?
TUĐMAN: Ti ne znaš za to?
BOBETKO: To je prijedlog koji sam ja dobio za te ljude.
ŠUŠAK: Tko je ovo pripremio?
TUĐMAN: Ti to ne znaš?
BOBETKO: Mi smo se ovdje dogovorili da ovdje poslije sastanka sastavimo ljude koji će pomoći tamo raditi.
TUĐMAN: A ne da imenujemo. Rečeno je, molim te lijepo, ja sam oslobodio svojom naredbom, koja je ostala tu, generala Rosu, ali generala Rosu je imenovao predsjednik Republike Herceg-Bosne (…)
BOBETKO: Ja sam predložio ljude, ja sam predložio ljude koji će im pomoći.
TUĐMAN: Pogledaj - Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb: temeljem zapovijedi vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Hrvatske, predsjednik Republike Tuđman, u skladu sa člankom 52. Zakona o obrani, Narodne novine broj 74/93 i Odluke o osnovama ustrojstva Ministarstva obrane, imenuju se u Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, prvo general-pukovnik Ante Roso, zapovjedništvo Glavnog stožera - za zapovjednika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane, znači, mi, Ministarstvo obrane, potpis ministra obrane…
ŠUŠAK: Nema potpisa.
TUĐMAN: I ti ne znaš za to?
ŠUŠAK: Ne znam za to (…)
TUĐMAN: Generale, jesi li ti to potpisao?
BOBETKO: Ja sam sinoć to gledao i, kažem, sada treba te stvari dovesti do kraja, treba oformiti to zapovjedništvo, to nikuda nije išlo. Ne znam kako je došlo tu, ali nikuda nije išlo. Mi smo morali od nekuda početi, koga ćemo tamo poslati.
TUĐMAN: Mi smo to morali dogovoriti i mi smo ljude morali poslati tamo.
BOBETKO: Dobio je Lucić zadatak.
TUĐMAN: Poslati Rosu kao zapovjednika Glavnog stožera HVO-a koga je imenovao tamo glavni stožer, a ne da mi imenujemo, da dajemo dokaz da mi zapovijedamo tamo. (…)
ŠUŠAK: Kako ja ovo nemam u uredu?
BOBETKO: Njima je Lucić priopćio koji idu dolje, bio je zadatak da prikuplja dobrovoljce.
ŠUŠAK: Ali, tko je ovo napisao?
BOBETKO: Tražio je dobrovoljce i dali smo mu dobrovoljce.
TUĐMAN: Ovu naredbu tko je napisao?
BOBETKO: Ja sam vidio u kancelariji napisanu, samo ja je nisam potpisao.
TUĐMAN: Ti nisi znao, a ti nisi potpisao. Jesi li znao za to?
BOBETKO: Ja sam znao, ja sam dao ljude, predložio mu ljude koje mu ja predlažem za pomoć, koje je tražio. Ljudi su se javljali kao dobrovoljci. Dobio je zadatak.
TUĐMAN: To je u redu, tako smo se dogovorili. Ali, imenovanje, ako je to meni došlo od službe, a budući da oni imaju - i Muslimani i Englezi i Amerikanci i Francuzi, i ne znam tko još, da imaju svoje službe i da inače optužuju Hrvatsku za vođenje rata, prema tome… (…)
BOBETKO: Ja sam to dao, birao sam ljude. Ja sam skinuo Nojka Barinovića 14 dana sa fronta dolje da im pomogne i našao sam ga u Prozoru i danas je u Prozoru.
ŠUŠAK: Nije nijedna osoba sporna, nego je sporan dokument.
TUĐMAN: To do te mjere sliči na namjernu, ne provokaciju, nego namjerno davanje u ruke protivniku. Dogovorio sam da idu kao dobrovoljci, a sada…
BOBETKO: Onda su dominirali tzv. formurale i neke ljude smo mogli birati. Što će mi dobrovoljac koji se neće tući, koji će otići tamo…
TUĐMAN: Ljude birati i rekli smo, zato što idu kao dobrovoljci, da im tamo dati pogodnosti i u činu i u stanovima, i to smo se sve skupa dogovorili, ali ne ovakav dokument, da Hrvatska imenuje svoje ljude tamo i to dužnosnike iz javnog stožera itd., da mi vodimo glavni stožer.
ŠUŠAK: Vaša zapovijed, ali gore nema ur. broj, znači nije registrirano, nije službeni dokument, nema broj pod kojim je izdat dokument, to izdaje Ministarstvo, da bih ja znao da izdaje Ministarstvo, nema ništa i nije potpisano ni jednog od nas, samo da dođe nekome u ruke da može time manipulirati.
BOBETKO: Cijelu operaciju tih dobrovoljaca, prikupljanja, vodio je Lucić, koji je dobio tada zadatak.
TUĐMAN: Da li je on to pripremao?
BOBETKO: Ja ga moram pitati.
TUĐMAN: Ispitaj. To je politički užas, ne znam kako će na to reagirati - u svakom slučaju, užas.
BOBETKO: Bolje bi bilo bez toga ako je otišlo negdje dalje.
TUĐMAN: Vi to vidite ako je otišlo bilo kom pojedincu da…
BOBETKO: (…) Ja vidim što je sporno.
TUĐMAN: Čitav taj akt je sporan.
BOBETKO: Jasno, ne smije takav akt biti formuliran. (…)
TUĐMAN: Generale Bobetko, sada mi nije jasno nešto - ja sam rekao da Roso preuzima zapovjedništvo dolje i da on biva odgovoran što se nas tiče, a mi da mu damo potporu. Što to znači da on nije uzeo u ruke? Kada si bio dolje, što si organizirao tu obranu bez njega, tu operaciju?
BOBETKO: S njim zajedno je razrađen svaki detalj, ali on je, normalno, trebao pratiti tu operaciju, preuzeti zapovjedništvo, ne mogu ja umjesto njega zapovijedati, ali on to ne radi.
TUĐMAN: Što radi?
BOBETKO: To ja ne znam. Ja osobno sam, da jednom budemo na čistu, sam formirao grupu, odveo dolje, razradio zadatak ovdje, s njima dolje, tri dana potrošio dok smo utvrdili što imamo, koja nam je to lijeva kolona, kolika je i tu noć nije htjela ići.
TUĐMAN: I rezultat je to da smo doživjeli vojnički, a poslije toga politički… (…)
ŠUŠAK: Ima ovdje nekoliko problema, predsjedniče. Nekada napravimo stvari ne razmišljajući. Tolj je saborski zastupnik, mora ga imenovati dolje za nešto, a Viro je saborski zastupnik, kako će se odraziti na to, ali neka bude njihov…
TUĐMAN: Treba vidjeti tko je od tih ljudi; one koje imenuje dolje u stožer, te moramo ovdje razriješiti.
ŠUŠAK: Meni nije problem razriješiti u vojsci, Crnjca, Vrbanjca, Biškića, to nije problem, predsjedniče, nego što je sa statusom saborskog zastupnika, to prešutjeti, pa kako bude (...) I to ne treba jer političku mu djelatnost radi (Mati Bobanu, op. pr.) Viro, a ne Dodig, i Krpina je s Virom u kontaktu. Krpina je bio dolje isto.
TUĐMAN: Da se razumijemo, ministre - one koje imenuje dolje u stožer, znači ovdje ih treba razriješiti sa datumom, dati takav prijedlog, a, generale Bobetko, da stalno između tebe i Rose od početka postoji neki animozitet i nepovjerenje i čini mi se da to ni sada nije prevladano, nakon što je on otišao dolje.
BOBETKO: Ne može biti prevladano ako on kaže da ima 600 ljudi, a ja mu tamo utvrdim 90. Ja pripremam operaciju…
TUĐMAN: Idemo dalje. Ministre, utvrditi tko je pisao ovu naredbu jer ono što smo kazali, što je general rekao da su to dobrovoljci koji idu, a ne da mi biramo. Znači, to mi sliči gotovo na provokaciju; znači, utvrditi tko je potpisao i kome je otišlo i povući to (…) Drugo, vidi na koji način sa Rosom i sa - tu je Crnjac za glavnog, sa Rosom i sa nekim, ali isto tako ne smije se ispustiti, nismo mi mislili generala Petkovića i generala Matića, koji su dolje, tu ih nema, prema tome, odakle, što je to, i održati sastanak sa Rosom, ali to ti, jer očito tu nešto ne štima, tu puca. Prema tome, sa Rosom i sa njegovim užim stožerom, HVO-om, kakva je situacija i kakva im pomoć treba, otići dolje i da budu odgovorni za provedbu operacije, znači, da li se može dovršiti ta operacija. Znači, nije mi jasno, ako oni imaju snabdijevanje od Travnika prema dolje, znači zašto…
ŠUŠAK: Predsjedniče, oni idu na ovo presijecanje komunikacija, spajanje Kiseljaka i Busovače, i ta akcija ne ide tako brzo, ali ide, pomak je svaki dan, nekoliko kilometara i to je taj put.
TUĐMAN: Znači, dati jasnu zadaću ono što Muslimani imaju svoj cilj, osvajanje svega, Busovača, Kiseljak, do Prozora i produžetak ofenzive poslije južno od Mostara, znači, dovršiti tu operaciju oko Gornjeg Vakufa i spriječiti ovo. Da li su svjesni toga itd. (…)
- Razgovor nastavljen za kartom -
ŠUŠAK: Ovdje je granica, ovdje su unutra, u brdima, u klisuri, i oni idu na… da pređu s ove strane i onda je Jablanica odsječena i Drežnica, moraju se predati. Ali, oni se gore tuku, predsjedniče, gore prema Vakufu, a ovdje su Muslimani u brdima, ovdje i nema ih puno, ali je veliki teritorij, velike snage angažirane i Muslimani više nemaju dotoka prema Mostaru, cesta je odsječena i nema opasnosti… Za most nema problema.
TUĐMAN: I most i ovo sliči na provokaciju, na kompromitaciju Hrvatske. (…)
BOBETKO: Samo ako se ne pristupi odmah koordiniranju jačih snaga, za zaposjedanje prostora nema snaga jer nemate ljudi, snage, budite svjesni toga.
TUĐMAN: Što to govoriš, pa ti imaš zadaću da ih stvoriš. Ja sam rekao, sada da date dobrovoljce, a ako će trebati, da ćemo i sa redovnim vojnim snagama, ali sa redovnim onda (kada) naredim, a sada sa dobrovoljcima, a pripremiti i redovne.
U Herceg-Bosni rješavamo granice hrvatske države
Sastanak između Franje Tuđmana, Janka Bobetka, Imre Agotića, Josipa Lucića i Gojka Šuška u Predsjedničkim dvorima 22. oktobra 1993.
TUĐMAN: Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo, koliko smo mi pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužbi, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno i da se dogovorimo dalje (...) Opća politička situacija je takva da danas i rijetko tko od međunarodnih čimbenika računa da će se ta Unija Bosne i Hercegovine održati. Još je drže kao rješenje, ali, manje-više, traži se rješenje u razlazu te unije. S druge strane, koliko god smo mi sa Muslimanima, sa Izetbegovićem sklopili sporazum, i javni i tajni - da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata - toliko se te operacije s njihove strane još uvijek nastavljaju. A, mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako i osigurati, znači, strateške interese Hrvatske, što se tiče teritorija. Mi smo sa Izetbegovićem, razumije se ovo što govorim, ne treba spominjati da je samo za vas (…) postigli sporazum da se između muslimanske i hrvatske republike stvara tamo takvo prijateljstvo, da bi te dvije republike onda ušle, zapravo, u konfederaciju sa Hrvatskom. A, imamo i sa Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kada dođe do razlaza, da ta zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske (…) Ali, s druge strane imati u vidu i to da u muslimanskom vodstvu ima onih koji bi nastavili ofenzivne operacije protiv nas, u Herceg-Bosni, to treba osujetiti (…) S tim da kažem da je do mene dolazilo ponekad da nije bilo dovoljno razumijevanja s naše strane i u pogledu streljiva i u pogledu angažiranja helikoptera.
BOBETKO: Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati (...) Ja sam prekjučer razgovarao sa Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da ću biti tamo i da dođe, da je jedan presjek situacije koji počinje od toga da su snage zamorene, što je točno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (…) to je bilo neorganizirano (...) Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila (…)
TUĐMAN: Pod čijim zapovjedništvom je bila Peta brigada tamo?
BOBETKO: Bio je Kapular (…) Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema (…) Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično (...) Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i točno ka liniji fronta (…) To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se (…) Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu (…) sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar.
AGOTIĆ: Što se zrakoplovstva tiče i njegove uloge u ovim zadacima, ja vam samo mogu reći da smo mi, što se Bosne cijele tiče, u toku prošle godine, do momenta dok je zabranjeno letenje bilo za zapadnu Bosnu, izvršili 190 letova, sve noću, prevezli 450 osoba i 87 tona. Što se Herceg-Bosne tiče, u toku 1993, realizirano je 105 letova, prevezeno je 700 ranjenika, plus oko 1.300 drugih osoba i 50 tona tereta. To je išlo sve po zahtjevu HVO-a (…) Zrakoplovna podrška, u smislu upotrebe helikoptera, HRZ je potpuno neorganizirano, sa naše strane. Zbog toga što svi ti zahtjevi od njih dolaze nekakvim, ako se ja mogu usuditi reći, neredovnim putovima. Tu linija zapovijedanja Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i Hrvatskom vojskom uopće nije poštovana. Sve to ide, manje-više, preko ureda gospodina ministra ili direktno od Tole Žarka, ili od ljudi iz Glavnog stožera HVO-a, prema mješovitoj zrakoplovnoj eskadrili u Divuljama, koju su oni nekako smatrali i smatraju eskadrilom koja je zadužena za njih (…) Mislim da bi trebalo formirati jednu postrojbu iz redova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koja bi se sa helikopterima HVO-a ili našim helikopterima bazirala na prostoru Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (…) Vi znate da niste imali primjedbi na HRZ da je letjelo bez najave u Herceg-Bosnu (…) Izvrsno bi bilo da mi uputimo jednog časnika tamo ili da oni upute jednog časnika kod nas, na neko od mjesta, može i na istureno zapovjedno mjesto, recimo u Splitu, koji bi koordinirao upotrebu helikoptera. Dešava nam se situacija da mi uputimo helikopter u Kiseljak, Novu Bilu ili ovo sada kada je bilo izvlačenje ranjenika - imali smo situaciju da je izvršena promjena posade od naše strane, i kada su došli tamo, ovi su počeli ulaziti, ranjenici, u helikopter, i ovom članu posade, našem, svako daje po sto maraka. On se začudio, on je sada prvi puta došao i začudio se šta je to sada. Znači, ove prethodne posade koje su išle, oni su im naplaćivali, neki, te letove, što je, po mome shvaćanju, apsolutno nedozvoljeno.
LUCIĆ: Nakon što ste nam izdali zapovijed ovdje da poduzmemo sve što je moguće u vezi pripremanja dobrovoljaca, ja sam obavio razgovore na nivou zagrebačke operativne zone, na nivou osječkog zbornog područja, u prostoru Istre i u stožeru. Sve ljude koje sam poznavao, koji su imali neke dodirne veze sa Hercegovinom, porijeklom ili ostalo. Organizirane su dobrovoljačke formacije i pretežno zapovjednih struktura nižih, koje su otišle dolje. To je drugi ili treći put kako ja pripremam dobrovoljce po različitim osnovama za taj prostor, međutim, moram reći isto jednu stvar: mi nikada nemamo nikakvu pismenu uputu i veoma je teško tim ljudima poslije uzvratiti (…) Imam i pismenu izjavu jednoga, jer sam tražio da mi napiše pismenu izjavu, nisu prihvaćeni u onom smislu kako su očekivali, ne da ih se dobro dočeka, nego da ih se organizirano dočeka, da znaju gdje će biti upotrijebljeni, da znaju što će raditi. Nakon nekog vremena, u prosjeku nakon mjesec dana, ja mislim da se 50 posto ljudi vratilo. Jer, oni su rekli, pazite, to su ljudi koji su ratovali dugo, dvije godine. I ja moram istaći nekolicinu ljudi, recimo Andabak, Miličević, Kožul, ja mislim da je 90 pripadnika Prve brigade, šta ja znam, otišlo, i još uvijek borave dolje, već su mjesecima dolje (…) Moram reći da ćemo sve manje dobrovoljaca pronalaziti za taj prostor (…) Jedan od razloga je, reći ću vam - ja ću reći ono što ljudi govore - mislim da je i sada u jednoj analizi utvrđeno da u, od 100 dobrovoljaca, 22 su bili ljudi porijeklom iz Hercegovine. Po svim postrojbama Hrvatske vojske ima značajan broj ljudi koji su porijeklom ili su rođeni Hercegovci. Međutim, niti oni nisu zainteresirani da idu više dolje, nisu zainteresirani (…) Izgleda da su novcem razoreni međuljudski odnosi.
AGOTIĆ: Mi bi željeli zapovijed u tom smislu, kako i šta. Ja sam danas uputio, danas je moj načelnik stožera, brigadir Čuletić, u Glavnom stožeru kod gospodina Brune Stojića i zapovjednik, načelnik stožera zrakoplovne baze, da probamo s njima koordinirati, da vidimo, dogovorimo se u čemu su problemi u zrakoplovnom pogledu i što im možemo pružiti u tom pogledu. Mislim da će poslije toga po vašoj zapovijedi, izričito i za to, do sada smo svu pomoć nekako stidljivo pružali, sve smo to onako, znate, iskreno vam kažem, od mene Dunja zahtijeva da šaljem helikopter u Kiseljak, u Novu Bilu, a gospođica Dunja, recite mi, ne, ne, hitno, ranjeni su, a što da ja kažem, neću? Ja molim samo da ide sve linijom zapovijedanja, time ćemo efikasniji biti (…) Časnik sigurnosti HVO-a dolazi na aerodrom Divulje i traži ljude koji će letjeti za Herceg-Bosnu, ja ne znam točno kolike tarife, ali iz džepa vadi marke, plaća. To je jako pogubno po moral ljudi. On je pripadnik HVO-a.
ŠUŠAK: Vas moj šef kabineta zove, vi kažete da trebate od nekoga drugog zapovijedi. Ja sam razgovarao sa generalom, ja ne znam šta treba napraviti. Vi ste u Ministarstvu obrane, gospodine generale. Ali, vi to ne shvaćate, od kada vas ja poznam, i tu je bit problema. Gospodine generale, nikada Peta brigada nije bila sva u Hercegovini, nikada više od tisuću ljudi iz Pete brigade, vi govorite 2.500 ljudi; 2.500 broji brigada. Nikada nije bila angažirana, ona je bila pet mjeseci angažirana na Zemuniku dolje, i ona je prebačena u Hercegovinu, već umorni ljudi. Nikada više, sada ima oko 700, nikada više od tisuću ljudi nije bilo iz Pete brigade tamo, nije moguće bilo.
BOBETKO: Kompletna Peta brigada, ministre…
ŠUŠAK: Gospodine generale, dozvolite, ja vama nisam uskakao u riječ. Vi ste i jutros Kapulinu naredili da povuče brigadu.
BOBETKO: Nije točno, nije točno.
ŠUŠAK: Generale, ja bih volio da jedanput mi i zapovjednike brigada saslušamo, i njihovu verziju, jer on je kod mene zvao, pa je išao kod vas, nazad. Pa ste mu vi rekli da ćete vi to kod Predsjednika večeras riješiti.
BOBETKO: Ja bih molio, budući se sa mnom razgovara, ravnopravno i otvoreno, i da me se ne optužuje.
ŠUŠAK: Stalno me se optužuje (…) Nijedan tenk - 12 tenkova je gore upućeno, baterije topova, municija. Dakle, sve što ima brigada je prevučeno i to je spasilo situaciju dolje u dolini Neretve (...)
TUĐMAN: Čujem, bilo je po ministarstvu, po stožeru, pa do dolje, kaže daje se za Hercegovinu, od odgovornih ljudi, od generala pa do časnika tamo. Čim se tako pristupa, znači onda to nije u redu, onda je riječ o neshvaćanju da je to od strateške važnosti ne samo za sadašnjost nego i za budućnost hrvatske države (…) Bez obzira što smo bili u toj delikatnoj situaciji da se izravno ne angažiramo, ipak taj svijet zna da smo tamo prisutni, pa ne navaljuju drvljem i kamenjem na nas zbog toga koliko zbog onoga što se desilo u gospićkoj operaciji, u razaranju onih sela srpskih tamo (…) Opća situacija, opet - kao što znate, ovi Srbi u tim, od Knina do Baranje su međusobno u razračunavanju (…) ne mogu poduzeti nikakve veće ofenzivne operacije, ipak, bez odobrenja Beograda. A Beograd je, isto tako, u takvoj situaciji da bi želio zapravo primirje, i izlazak iz te teške situacije u kojoj se nalazi, ekonomskoj, i sankcijama i to. Abdić je bio sa Miloševićem i Karadžićem i oni su se složili da mu, da su oni za to da mu se odobre komunikacije prema Karlovcu i prema Turnju gore. Tako da to sve skupa govori (…) da se pametno angažiramo u BiH (…) I što ste, napalm-bombe, nekakve praskalice, da se tamo upotrijebi, s kojima ste bili zastrašili i još jugo-armiju i kasnije neke Muslimane. Nešto smislite, to bi nam bilo veoma važno. Među nama rečeno, slušajte, čak su i ovi evropski pregovarači očekivali da ćemo mi taj problem riješiti.
Uključiti i preseljenje pučanstva
Sastanak u vili "Dalmacija", sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem, održan 5. novembra 1993.
TUĐMAN: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritične situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon događaja oko Stupnog Dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških političkih interesa Hrvatske u svezi sa takvim držanjem Muslimana i događajima, kojima smo svjedoci sada (…) Vi znate, vjerojatno je i većina bila na sastancima kod mene u Zagrebu, kada sam ja preporučivao da idemo u Bosni i Hercegovini na referendum za samostalnost Bosne, upravo zbog cjeline interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. I zbog toga da to ne bi imalo negativne utjecaje, da li za podjelu, pa da onda to ima i negativnog utjecaja u tom smislu da i međunarodna zajednica prihvati, odnosno neki u međunarodnoj zajednici prihvate, onda ako smo za podjelu Bosne, da prihvati onda i zahtjeve Srba u Krajini, da se odvoje od Hrvatske (…) Da bismo zaštitili interese hrvatskog naroda, išli smo (…) na sporazum sa Muslimanima, da se muslimanska republika i hrvatska republika, u okviru unije, vežu što tješnje, da njihove konfederacije sa hrvatskom državom. I, budući da vjerojatno svi ne znate, pa ću vam onda pročitati sporazum koji smo u Beču, tajni sporazum koji nije objavljen (…), potpisali. "Predsjednik Hrvatske i predsjednik Predsjedništva Bosne suglasni su da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine, razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države, koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos sa Republikom Hrvatskom" (…) Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šarinić, Žužul, Biščević. Uz Aliju Izetbegovića, to je potpisao Haris Silajdžić i Komšić (…) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski monsinjor Vinko Puljić 31. listopada: "Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične.
Roj Medvedev opisivao je u svojim knjigama, koje smo onih davnih godina uz ozbiljne opasnosti prošvercavali vraćajući se s frankfurtskoga sajma knjiga, a onda krajem osamdesetih već i objavljivali, kako je staljinski policijski sustav bolovao od dokumentiranja. Nema ni jednoga jedinog slučaja istrage - tvrdi Medvedev - a bilo ih je na desetke milijuna i sve su bile protuzakonite, koji nije zapisnički zabilježen, veoma često u više kopija. Isti istraživač sovjetskoga činovničko-policijskog raja pronašao je i objelodanio i onu začudnu sličicu o supertajnim pismima i dokumentima, koje je Staljin držao ispod zaštitnoga papira u glavnoj ladici svojega pisaćeg stola; tu je, navodno, nađena i ona glasovita poruka što ju je Staljinu poslao Tito, nakon nekoliko neostvarenih atentata protiv njega dirigiranih iz Kremlja.
I Medvedev je ostao bez objašnjenja ove u biti kafkijanske pojave, tek se potrudio oko njezine potanke deskripcije.
Kako god bilo, kada jednoga dana pristignu ozbiljni kritički historičari postjugoslavenskoga razdoblja, i komparativno se pozabave trima najeksponiranijim ličnostima -Tuđmanom, Miloševićem i Izetbegovićem, ustanovit će zanimljive razlike u načinima na koje su ova trojica nastojali dizajnirati vlastitu ulogu u toj krvavoj historiji. Nasuprot Tuđmanovoj maniji dokumentiranja, Milošević zazire od tragova: za njim nisu ostali nikakvi papiri ni tonski zapisi, a leševi, ti prvorazredni tragovi i dokazi, preseljavani su, potapani i zakapani uzduž i poprijeko Srbije... Tako se, valjda, zbog Miloševićeve grafofobije, i moglo dogoditi da jedino što Tuđman nije dokumentirao (ili to još ne znamo), jest ono što je razgovarao s Miloševićem (Tikveš, Karađorđevo...). Izetbegović, pak, ide nekako srednjim putem: on objavljuje memoare, u kojima dokumente upotrebljava kao i sjećanja - sasvim selektivno, prema potrebama brižljivoga dizajniranja vlastitoga lika i djelovanja.
Nedavno je objavljen stenogram razgovora od 8. siječnja 1992, kada je u "metropolu svih Hrvata" na razgovor s "predsjednikom svih Hrvata " stigao uvaženi gost, desna ruka Radovana Karadžića - Nikola Koljević. U Zagreb ga je doveo Franjo Boras, ona neprispodobiva zombijevska figura koju je HDZ, baš kao za nacionalnu samo-porugu, instalirao u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a u Zagrebu su ih, u očekivanju Tuđmana, dočekali Josip Manolić, Gojko Šušak, Milan Ramljak i Tuđmanov tadašnji glavni stručno-politološki serviser prof. Zvonko Lerotić. (Doista, što je danas s tim čovjekom; što znači njegova dugogodišnja nijemost pred javnošću? Kajanje? Stid? Ili naprosto strah od javnosti, poslije tolikoga zla proizašloga iz šefovih ideja koje je pakirao u znanstvenu ambalažu?) Za njim je slijedilo objavljivanje tmurnoga razgovora što su ga Tuđman, Šušak i Bobetko vodili u kasnu jesen 23. studenoga 1993, desetak dana nakon rušenja Staroga mosta, i u kojemu je riječ o sudjelovanju hrvatske vojske u ratu u Bosni a neraspoloženje i nekakva rezignirana, gotovo melankolična atmosfera proizlazi iz evidentnoga vojnog, političkog pa i propagandnog debakla, nad kojim Tuđman zdvaja. Sada se, evo, pojavljuju još dva fragmenta sa sastanaka 22. listopada (Tuđman u Splitu s Prlićem, Bobanom, Praljkom i Milivojem Petkovićem) i 5. studenoga iste jeseni (Tuđman u Zagrebu s Bobetkom, Šuškom, Agotićem), koji mu logično i kronološki prethode.
Po mnogo čemu ovo su ključni dokumenti u pitanju politike Tuđmanove Hrvatske prema Bosni; po važnosti ravan bi im mogao biti samo onaj iz Karađorđeva, ako ga uopće ima i ako ikad bude objavljen. Tri posljednja - zato što nepobitno, iz usta samih glavnih aktera, govore o sudjelovanju hrvatske vojske (pa, valjda, konzekventno tomu i hrvatske države) u ratu u Bosni, i to u najkritičnijemu trenutku opstanka te zemlje, u jesen 1993, kada se već i na muslimanskoj strani u najužemu i najautoritativnijem krugu političara i intelektualaca oko Izetbegovića zagovara i planira formiranje etničke muslimanske državice, što bi predstavljalo posljednji uvjet za raspad zemlje i trijumf Tuđmanove i Karadžićeve politike. Onaj prvi, pak, važan je zato što snažno osvjetljuje apriornu idejnu i dubinsku konceptualnu suglasnost tada vladajućih hrvatskih i srpskih nacionalista oko Bosne i Muslimana, a trenutak je za hrvatsku stranu u pogledu te suglasnosti više nego morbidan: to bratoljubno i nadasve ugodno, na trenutke gotovo euforično čavrljanje s jednim od ideoloških tenora neočetničkoga programa, sve se to događa početkom 1992. koji dan nakon potpisivanja Sarajevskoga sporazuma kojim se JNA preseljuje iz Hrvatske u Bosnu, prije referenduma i početka agresije na Bosnu, a - nota bene - poslije svih užasa što su ih u Hrvatskoj, od Konavala do Vukovara, počinili JNA i druge srpske oružane jedinice! Kod ovakvih scena čovjek se uvijek iznova prisjeti hipoteza poput one zagrebačkoga profesora Žuneca, kako je moguće da je cijeli rat u Hrvatskoj bio zapravo samo drôle de guerre, fingirana predigra, uspostavljanje pretpolja za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Stvari o kojima ovi stenogrami govore nisu ni prije bile nepoznate; ovi ih dokumenti, međutim, danas čine sablažnjivo očevidnim. Poslije ovoga, negiranje ili ignoriranje aktivne uloge hrvatske politike i vojske u razaranju Bosne i Hercegovine, u zločinačkom destruiranju političke i demografske supstance hrvatskoga elementa u Bosni, kao i negiranje agentske uloge raznoraznih Bobana i Prlića u svemu tomu - bit će zaista dokazom potpunoga pomanjkanja ne samo morala nego i elementarne inteligencije.
"Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, sa ovog fronta vinkovačkoga je kompletno postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo..." - hvasta se Bobetko. S kakvim zadatkom? To objašnjava, naravno, Tuđman: "Ja sam pred par mjeseci dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države." Sekundira Jadranko Prlić: "Mi ćemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja... U ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati situacija i raspoloženje... Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. ...Čak i preseljenje nekih brigada, koje bi podrazumijevalo i preseljenje pučanstva i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Ja znam da jest nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jest. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga..."
Tuđman upoznaje svoje hercegbosanske agente s pismom što mu ga je uputio kardinal (tada još samo nadbiskup) Puljić, a iz tog Tuđmanovog citata mi danas, 2002. godine, vidimo da Puljić već tada, 1993. godine, znade za monstruozno duplo dno hrvatske politike u Bosni, za prlićevsku zločinačku "pragmatiku". Puljić, dakle, Tuđmana upozorava na nacionalne direktive što dolaze iz Gruda: "Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove podjele tako riješiti." A na pitanje zašto se uzalud žrtvuju "momci koji se bore", Grude odgovaraju: "Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde." Kako, međutim, žalosno-smiješno djeluje to nadbiskupovo vajkanje "najodgovornijem čovjeku među Hrvatima", kad je sam taj Velehrvat idejni tvorac zaokružavanja hrvatske države na račun Bosne i Hercegovine, ako treba i "razmjenom pučanstva", a ovo što se događa, i nad čime se nadbiskup snebiva, samo je logična konzekvencija te Predsjednikove "vizije"! Ako nikad ranije nije čuo za to, nadbiskup nije mogao ne čuti Tuđmanove ideje o "smirenju hrvatsko-srpskoga trvenja" teritorijalno-etničkim namirenjem obiju strana u Bosni i Hercegovini iznesene još u famoznome novogodišnjem intervjuu 31. prosinca 1991 / 1. siječnja 1992, što su ga gromoglasno prenijele sve domaće i strane novine, te nakon kojega je i Nikola Koljević već za osam dana - kako vidjesmo - pohitio u Zagreb da predsjedniku izrazi svoje divljenje i potpunu suglasnost, i da mu najavi proglašenje Republike Srpske sutradan, 9. siječnja. Zaludu! Kao i mnoge druge hrvatske uši, i nadbiskupove su bile zalivene gustim voskom svenacionalne zaluđenosti, a na nekolicinu individua (među kojima sam se imao tužnu čast naći), što su tada javno upozorili na pogubnost tih ideja, sručila se anatema: kurvini sinovi i nacionalni izdajnici! Pa i bosanskohercegovački referendum o samostalnoj državi Tuđman je, kako sam precizno objašnjava u ovim stenogramima, podržao iz posve licemjernih i kalkulantskih razloga, iz straha od stava nekih u međunarodnoj zajednici: "ako smo za podjelu Bosne, da onda prihvate i zahtjeve Srba u Krajini da se odvoje od Hrvatske..."
Posebna tema, u kojoj Tuđmanovi stenogrami nude nesvakidašnje plastičan materijal za političko-psihološku i mentalitetnu analizu, ili zavodljivu beletrističku obradu, jest šajlokovsko trgovanje, zavlačenje i natezanje s muslimanskim vodstvom, respective s Alijom Izetbegovićem. Definitivno se može reći da ta dvojica ljudi nisu ni u jednom trenutku "podlegli slabosti" da razmijene i jednu jedinu iskrenu riječ. A njihove kombinacije, dogovori, sporazumi, zajedničke deklaracije i uzajamne ponude mogu unići kao pojmovi u univerzalni rječnik političkoga licemjerja. Kako javni, tako i oni tajni, o kojima ni Izetbegović nikada nije izvijestio svoju javnost; oni bi, naime, mogli pripomoći da bošnjačko-muslimanski svijet shvati kako do oblikovanja mentalne i političke ideje o nužnosti i opravdanosti stvaranja "bošnjačko-muslimanske republike", kao uvoda i uvjeta definitivnoga raspada Bosne i Hercegovine, nije došlo samo zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i isključivo zbog potrebe reaktivnoga, obrambenog djelovanja.
Tuđman (u razgovoru s Prlićem, Bobanom, Praljkom i Petkovićem 5. studenoga 1993) pripovijeda: "I, budući da vjerojatno svi ne znate, pa ću vam onda pročitati sporazum koji smo u Beču, tajni sporazum koji nije objavljen (...) potpisali. 'Predsjednik Hrvatske i Predsjednik Predsjedništva Bosne suglasni su da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i Hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države, koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom'. Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šarinić, Žužul, Biščević. Uz Aliju Izetbegovića, to je potpisao Haris Silajdžić i Komšić..."
Napokon, u ovim stenogramima zna se naći i takvih detalja, čija je životna uvjerljivost neusporedivo snažnija i rječitija od bilo kakvih političkih i ideoloških tumačenja. Po karikaturalnosti takvo je ono mjesto na kojemu se Slobodan Praljak divi Srbima zato što ih "održava scenografija". "Oni imaju tri svoje televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skupštine... Isto se događa i sa Muslimanima. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate. Mi smo u tom pogledu, gospodine Predsjedniče, sve više počeli ličiti na zemljoradničku zadrugu. To nije dopustivo, i u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove države koja se zove Hrvatska Republika Herceg-Bosna."
A sliku, koja kao da je stigla ravno iz najboljih vijetnamskih filmova, poput Apokalipse sada ili Lovca na jelene, pripovijeda u ovim stenogramima Imra Agotić, i to opetovano se vraćajući na nju, valjda i nesvjesno fasciniran njezinom izopačenom snagom. To je ono mjesto kada nova posada helikoptera dolijeće po ranjenike negdje u Lašvi, a oni, kako koji ulazi, pruža po stotinu maraka, jer su ih tako naučile prethodne posade.
Jadranko Prlić na jednom mjestu, kao glavno, postavlja pitanje rentabilnosti - "jesmo li mi za Hrvatsku rentabilna investicija". Izgleda da su ti piloti helikoptera iz Agotićeve slike shvatili prlićevsku suštinu cijeloga "nacionalnoga" poduhvata, ili, kako bi se sasvim hegelovski izrazio "scenograf" Praljak - "misli Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne".
U Hrvatskoj se po svoj prilici nikada neće pojaviti opće prosvjetljenje u vezi s grijehom u Bosni, to je danas manje-više jasno. Ne više Tuđman i njegov HDZ, nego cijela nacionalna "superstruktura" i etablirana kultura, na čelu sa Crkvom, zdušno rade na tomu da se isključi svaka mogućnost nekakvoga kolektivnog cas de conscience-a. Tako, nema mjesta ni iluzijama da bi objavljivanje Tuđmanovih stenograma išta moglo promijeniti u općoj i već okamenjenoj predodžbi o "našoj pravednosti u Bosni", koju tako precizno izražava famozna saborska deklaracija. Za koju, da shizofrenija bude potpuna, ionako svi znaju da je - lažna.
Postavljajte, ali ne objavljujte
Sastanak je održan 23. novembra 1993, u vrijeme kada borbe koje bjesne između HVO-a i ABiH polako ali sigurno mijenjaju kurs. Početni uspjesi HVO-a su zaustavljeni, i nekoliko ofanziva, naročito u srednjoj Bosni, u Gornjem Vakufu, slomljene su. Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman sastanak sa svojim ministrom odbrane Gojkom Šuškom i načelnikom generalštaba Jankom Bobetkom započinje upravo tražeći detaljan izvještaj o "stanju na ratištima u BiH". Njegovo očigledno nezadovoljstvo produbio je dokument koji se našao na njegovom stolu, inače napisan u Ministarstvu odbrane, o imenovanju kompletnog Glavnog stožera HVO-a. Ono što izaziva napade histerije kod Tuđmana nisu, naravno, imenovanja njegovih najviših oficira u HVO-u, nego činjenica da je taj dokument izdalo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
TUĐMAN: Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadaću, to nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko. Tko je naredio i zašto da se ruši most u Mostaru?
ŠUŠAK: (Šuškanje kartom, ne čuje se.)
TUĐMAN: Prikazivali su na evropskim televizijama četiri dana, i to dva dana kako su hrvatske jedinice tukle. Prema tome, molim da se utvrdi tko je naredio i zašto, i da budu strahovite političke štete koje nam je to nanijelo, da smijene i kazne, vidjeti okolnosti da se čak stave možda pod vojni sud. Molim pismeni izvještaj o tome. Treće, kako ste mogli, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrđujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena, da i ja stalno naglašavam da ste sve ovo skupa morali graditi kao dobrovoljno, što su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a vi ovdje imenujete Glavni stožer. Ministar obrane Hrvatske i načelnik Glavnog stožera…
ŠUŠAK: Mogu li ja to vidjeti?
TUĐMAN: Ti ne znaš za to?
BOBETKO: To je prijedlog koji sam ja dobio za te ljude.
ŠUŠAK: Tko je ovo pripremio?
TUĐMAN: Ti to ne znaš?
BOBETKO: Mi smo se ovdje dogovorili da ovdje poslije sastanka sastavimo ljude koji će pomoći tamo raditi.
TUĐMAN: A ne da imenujemo. Rečeno je, molim te lijepo, ja sam oslobodio svojom naredbom, koja je ostala tu, generala Rosu, ali generala Rosu je imenovao predsjednik Republike Herceg-Bosne (…)
BOBETKO: Ja sam predložio ljude, ja sam predložio ljude koji će im pomoći.
TUĐMAN: Pogledaj - Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb: temeljem zapovijedi vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Hrvatske, predsjednik Republike Tuđman, u skladu sa člankom 52. Zakona o obrani, Narodne novine broj 74/93 i Odluke o osnovama ustrojstva Ministarstva obrane, imenuju se u Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, prvo general-pukovnik Ante Roso, zapovjedništvo Glavnog stožera - za zapovjednika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane, znači, mi, Ministarstvo obrane, potpis ministra obrane…
ŠUŠAK: Nema potpisa.
TUĐMAN: I ti ne znaš za to?
ŠUŠAK: Ne znam za to (…)
TUĐMAN: Generale, jesi li ti to potpisao?
BOBETKO: Ja sam sinoć to gledao i, kažem, sada treba te stvari dovesti do kraja, treba oformiti to zapovjedništvo, to nikuda nije išlo. Ne znam kako je došlo tu, ali nikuda nije išlo. Mi smo morali od nekuda početi, koga ćemo tamo poslati.
TUĐMAN: Mi smo to morali dogovoriti i mi smo ljude morali poslati tamo.
BOBETKO: Dobio je Lucić zadatak.
TUĐMAN: Poslati Rosu kao zapovjednika Glavnog stožera HVO-a koga je imenovao tamo glavni stožer, a ne da mi imenujemo, da dajemo dokaz da mi zapovijedamo tamo. (…)
ŠUŠAK: Kako ja ovo nemam u uredu?
BOBETKO: Njima je Lucić priopćio koji idu dolje, bio je zadatak da prikuplja dobrovoljce.
ŠUŠAK: Ali, tko je ovo napisao?
BOBETKO: Tražio je dobrovoljce i dali smo mu dobrovoljce.
TUĐMAN: Ovu naredbu tko je napisao?
BOBETKO: Ja sam vidio u kancelariji napisanu, samo ja je nisam potpisao.
TUĐMAN: Ti nisi znao, a ti nisi potpisao. Jesi li znao za to?
BOBETKO: Ja sam znao, ja sam dao ljude, predložio mu ljude koje mu ja predlažem za pomoć, koje je tražio. Ljudi su se javljali kao dobrovoljci. Dobio je zadatak.
TUĐMAN: To je u redu, tako smo se dogovorili. Ali, imenovanje, ako je to meni došlo od službe, a budući da oni imaju - i Muslimani i Englezi i Amerikanci i Francuzi, i ne znam tko još, da imaju svoje službe i da inače optužuju Hrvatsku za vođenje rata, prema tome… (…)
BOBETKO: Ja sam to dao, birao sam ljude. Ja sam skinuo Nojka Barinovića 14 dana sa fronta dolje da im pomogne i našao sam ga u Prozoru i danas je u Prozoru.
ŠUŠAK: Nije nijedna osoba sporna, nego je sporan dokument.
TUĐMAN: To do te mjere sliči na namjernu, ne provokaciju, nego namjerno davanje u ruke protivniku. Dogovorio sam da idu kao dobrovoljci, a sada…
BOBETKO: Onda su dominirali tzv. formurale i neke ljude smo mogli birati. Što će mi dobrovoljac koji se neće tući, koji će otići tamo…
TUĐMAN: Ljude birati i rekli smo, zato što idu kao dobrovoljci, da im tamo dati pogodnosti i u činu i u stanovima, i to smo se sve skupa dogovorili, ali ne ovakav dokument, da Hrvatska imenuje svoje ljude tamo i to dužnosnike iz javnog stožera itd., da mi vodimo glavni stožer.
ŠUŠAK: Vaša zapovijed, ali gore nema ur. broj, znači nije registrirano, nije službeni dokument, nema broj pod kojim je izdat dokument, to izdaje Ministarstvo, da bih ja znao da izdaje Ministarstvo, nema ništa i nije potpisano ni jednog od nas, samo da dođe nekome u ruke da može time manipulirati.
BOBETKO: Cijelu operaciju tih dobrovoljaca, prikupljanja, vodio je Lucić, koji je dobio tada zadatak.
TUĐMAN: Da li je on to pripremao?
BOBETKO: Ja ga moram pitati.
TUĐMAN: Ispitaj. To je politički užas, ne znam kako će na to reagirati - u svakom slučaju, užas.
BOBETKO: Bolje bi bilo bez toga ako je otišlo negdje dalje.
TUĐMAN: Vi to vidite ako je otišlo bilo kom pojedincu da…
BOBETKO: (…) Ja vidim što je sporno.
TUĐMAN: Čitav taj akt je sporan.
BOBETKO: Jasno, ne smije takav akt biti formuliran. (…)
TUĐMAN: Generale Bobetko, sada mi nije jasno nešto - ja sam rekao da Roso preuzima zapovjedništvo dolje i da on biva odgovoran što se nas tiče, a mi da mu damo potporu. Što to znači da on nije uzeo u ruke? Kada si bio dolje, što si organizirao tu obranu bez njega, tu operaciju?
BOBETKO: S njim zajedno je razrađen svaki detalj, ali on je, normalno, trebao pratiti tu operaciju, preuzeti zapovjedništvo, ne mogu ja umjesto njega zapovijedati, ali on to ne radi.
TUĐMAN: Što radi?
BOBETKO: To ja ne znam. Ja osobno sam, da jednom budemo na čistu, sam formirao grupu, odveo dolje, razradio zadatak ovdje, s njima dolje, tri dana potrošio dok smo utvrdili što imamo, koja nam je to lijeva kolona, kolika je i tu noć nije htjela ići.
TUĐMAN: I rezultat je to da smo doživjeli vojnički, a poslije toga politički… (…)
ŠUŠAK: Ima ovdje nekoliko problema, predsjedniče. Nekada napravimo stvari ne razmišljajući. Tolj je saborski zastupnik, mora ga imenovati dolje za nešto, a Viro je saborski zastupnik, kako će se odraziti na to, ali neka bude njihov…
TUĐMAN: Treba vidjeti tko je od tih ljudi; one koje imenuje dolje u stožer, te moramo ovdje razriješiti.
ŠUŠAK: Meni nije problem razriješiti u vojsci, Crnjca, Vrbanjca, Biškića, to nije problem, predsjedniče, nego što je sa statusom saborskog zastupnika, to prešutjeti, pa kako bude (...) I to ne treba jer političku mu djelatnost radi (Mati Bobanu, op. pr.) Viro, a ne Dodig, i Krpina je s Virom u kontaktu. Krpina je bio dolje isto.
TUĐMAN: Da se razumijemo, ministre - one koje imenuje dolje u stožer, znači ovdje ih treba razriješiti sa datumom, dati takav prijedlog, a, generale Bobetko, da stalno između tebe i Rose od početka postoji neki animozitet i nepovjerenje i čini mi se da to ni sada nije prevladano, nakon što je on otišao dolje.
BOBETKO: Ne može biti prevladano ako on kaže da ima 600 ljudi, a ja mu tamo utvrdim 90. Ja pripremam operaciju…
TUĐMAN: Idemo dalje. Ministre, utvrditi tko je pisao ovu naredbu jer ono što smo kazali, što je general rekao da su to dobrovoljci koji idu, a ne da mi biramo. Znači, to mi sliči gotovo na provokaciju; znači, utvrditi tko je potpisao i kome je otišlo i povući to (…) Drugo, vidi na koji način sa Rosom i sa - tu je Crnjac za glavnog, sa Rosom i sa nekim, ali isto tako ne smije se ispustiti, nismo mi mislili generala Petkovića i generala Matića, koji su dolje, tu ih nema, prema tome, odakle, što je to, i održati sastanak sa Rosom, ali to ti, jer očito tu nešto ne štima, tu puca. Prema tome, sa Rosom i sa njegovim užim stožerom, HVO-om, kakva je situacija i kakva im pomoć treba, otići dolje i da budu odgovorni za provedbu operacije, znači, da li se može dovršiti ta operacija. Znači, nije mi jasno, ako oni imaju snabdijevanje od Travnika prema dolje, znači zašto…
ŠUŠAK: Predsjedniče, oni idu na ovo presijecanje komunikacija, spajanje Kiseljaka i Busovače, i ta akcija ne ide tako brzo, ali ide, pomak je svaki dan, nekoliko kilometara i to je taj put.
TUĐMAN: Znači, dati jasnu zadaću ono što Muslimani imaju svoj cilj, osvajanje svega, Busovača, Kiseljak, do Prozora i produžetak ofenzive poslije južno od Mostara, znači, dovršiti tu operaciju oko Gornjeg Vakufa i spriječiti ovo. Da li su svjesni toga itd. (…)
- Razgovor nastavljen za kartom -
ŠUŠAK: Ovdje je granica, ovdje su unutra, u brdima, u klisuri, i oni idu na… da pređu s ove strane i onda je Jablanica odsječena i Drežnica, moraju se predati. Ali, oni se gore tuku, predsjedniče, gore prema Vakufu, a ovdje su Muslimani u brdima, ovdje i nema ih puno, ali je veliki teritorij, velike snage angažirane i Muslimani više nemaju dotoka prema Mostaru, cesta je odsječena i nema opasnosti… Za most nema problema.
TUĐMAN: I most i ovo sliči na provokaciju, na kompromitaciju Hrvatske. (…)
BOBETKO: Samo ako se ne pristupi odmah koordiniranju jačih snaga, za zaposjedanje prostora nema snaga jer nemate ljudi, snage, budite svjesni toga.
TUĐMAN: Što to govoriš, pa ti imaš zadaću da ih stvoriš. Ja sam rekao, sada da date dobrovoljce, a ako će trebati, da ćemo i sa redovnim vojnim snagama, ali sa redovnim onda (kada) naredim, a sada sa dobrovoljcima, a pripremiti i redovne.
U Herceg-Bosni rješavamo granice hrvatske države
Sastanak između Franje Tuđmana, Janka Bobetka, Imre Agotića, Josipa Lucića i Gojka Šuška u Predsjedničkim dvorima 22. oktobra 1993.
TUĐMAN: Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo, koliko smo mi pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužbi, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno i da se dogovorimo dalje (...) Opća politička situacija je takva da danas i rijetko tko od međunarodnih čimbenika računa da će se ta Unija Bosne i Hercegovine održati. Još je drže kao rješenje, ali, manje-više, traži se rješenje u razlazu te unije. S druge strane, koliko god smo mi sa Muslimanima, sa Izetbegovićem sklopili sporazum, i javni i tajni - da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata - toliko se te operacije s njihove strane još uvijek nastavljaju. A, mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako i osigurati, znači, strateške interese Hrvatske, što se tiče teritorija. Mi smo sa Izetbegovićem, razumije se ovo što govorim, ne treba spominjati da je samo za vas (…) postigli sporazum da se između muslimanske i hrvatske republike stvara tamo takvo prijateljstvo, da bi te dvije republike onda ušle, zapravo, u konfederaciju sa Hrvatskom. A, imamo i sa Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kada dođe do razlaza, da ta zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske (…) Ali, s druge strane imati u vidu i to da u muslimanskom vodstvu ima onih koji bi nastavili ofenzivne operacije protiv nas, u Herceg-Bosni, to treba osujetiti (…) S tim da kažem da je do mene dolazilo ponekad da nije bilo dovoljno razumijevanja s naše strane i u pogledu streljiva i u pogledu angažiranja helikoptera.
BOBETKO: Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati (...) Ja sam prekjučer razgovarao sa Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da ću biti tamo i da dođe, da je jedan presjek situacije koji počinje od toga da su snage zamorene, što je točno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (…) to je bilo neorganizirano (...) Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila (…)
TUĐMAN: Pod čijim zapovjedništvom je bila Peta brigada tamo?
BOBETKO: Bio je Kapular (…) Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema (…) Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično (...) Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i točno ka liniji fronta (…) To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se (…) Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu (…) sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar.
AGOTIĆ: Što se zrakoplovstva tiče i njegove uloge u ovim zadacima, ja vam samo mogu reći da smo mi, što se Bosne cijele tiče, u toku prošle godine, do momenta dok je zabranjeno letenje bilo za zapadnu Bosnu, izvršili 190 letova, sve noću, prevezli 450 osoba i 87 tona. Što se Herceg-Bosne tiče, u toku 1993, realizirano je 105 letova, prevezeno je 700 ranjenika, plus oko 1.300 drugih osoba i 50 tona tereta. To je išlo sve po zahtjevu HVO-a (…) Zrakoplovna podrška, u smislu upotrebe helikoptera, HRZ je potpuno neorganizirano, sa naše strane. Zbog toga što svi ti zahtjevi od njih dolaze nekakvim, ako se ja mogu usuditi reći, neredovnim putovima. Tu linija zapovijedanja Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i Hrvatskom vojskom uopće nije poštovana. Sve to ide, manje-više, preko ureda gospodina ministra ili direktno od Tole Žarka, ili od ljudi iz Glavnog stožera HVO-a, prema mješovitoj zrakoplovnoj eskadrili u Divuljama, koju su oni nekako smatrali i smatraju eskadrilom koja je zadužena za njih (…) Mislim da bi trebalo formirati jednu postrojbu iz redova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koja bi se sa helikopterima HVO-a ili našim helikopterima bazirala na prostoru Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (…) Vi znate da niste imali primjedbi na HRZ da je letjelo bez najave u Herceg-Bosnu (…) Izvrsno bi bilo da mi uputimo jednog časnika tamo ili da oni upute jednog časnika kod nas, na neko od mjesta, može i na istureno zapovjedno mjesto, recimo u Splitu, koji bi koordinirao upotrebu helikoptera. Dešava nam se situacija da mi uputimo helikopter u Kiseljak, Novu Bilu ili ovo sada kada je bilo izvlačenje ranjenika - imali smo situaciju da je izvršena promjena posade od naše strane, i kada su došli tamo, ovi su počeli ulaziti, ranjenici, u helikopter, i ovom članu posade, našem, svako daje po sto maraka. On se začudio, on je sada prvi puta došao i začudio se šta je to sada. Znači, ove prethodne posade koje su išle, oni su im naplaćivali, neki, te letove, što je, po mome shvaćanju, apsolutno nedozvoljeno.
LUCIĆ: Nakon što ste nam izdali zapovijed ovdje da poduzmemo sve što je moguće u vezi pripremanja dobrovoljaca, ja sam obavio razgovore na nivou zagrebačke operativne zone, na nivou osječkog zbornog područja, u prostoru Istre i u stožeru. Sve ljude koje sam poznavao, koji su imali neke dodirne veze sa Hercegovinom, porijeklom ili ostalo. Organizirane su dobrovoljačke formacije i pretežno zapovjednih struktura nižih, koje su otišle dolje. To je drugi ili treći put kako ja pripremam dobrovoljce po različitim osnovama za taj prostor, međutim, moram reći isto jednu stvar: mi nikada nemamo nikakvu pismenu uputu i veoma je teško tim ljudima poslije uzvratiti (…) Imam i pismenu izjavu jednoga, jer sam tražio da mi napiše pismenu izjavu, nisu prihvaćeni u onom smislu kako su očekivali, ne da ih se dobro dočeka, nego da ih se organizirano dočeka, da znaju gdje će biti upotrijebljeni, da znaju što će raditi. Nakon nekog vremena, u prosjeku nakon mjesec dana, ja mislim da se 50 posto ljudi vratilo. Jer, oni su rekli, pazite, to su ljudi koji su ratovali dugo, dvije godine. I ja moram istaći nekolicinu ljudi, recimo Andabak, Miličević, Kožul, ja mislim da je 90 pripadnika Prve brigade, šta ja znam, otišlo, i još uvijek borave dolje, već su mjesecima dolje (…) Moram reći da ćemo sve manje dobrovoljaca pronalaziti za taj prostor (…) Jedan od razloga je, reći ću vam - ja ću reći ono što ljudi govore - mislim da je i sada u jednoj analizi utvrđeno da u, od 100 dobrovoljaca, 22 su bili ljudi porijeklom iz Hercegovine. Po svim postrojbama Hrvatske vojske ima značajan broj ljudi koji su porijeklom ili su rođeni Hercegovci. Međutim, niti oni nisu zainteresirani da idu više dolje, nisu zainteresirani (…) Izgleda da su novcem razoreni međuljudski odnosi.
AGOTIĆ: Mi bi željeli zapovijed u tom smislu, kako i šta. Ja sam danas uputio, danas je moj načelnik stožera, brigadir Čuletić, u Glavnom stožeru kod gospodina Brune Stojića i zapovjednik, načelnik stožera zrakoplovne baze, da probamo s njima koordinirati, da vidimo, dogovorimo se u čemu su problemi u zrakoplovnom pogledu i što im možemo pružiti u tom pogledu. Mislim da će poslije toga po vašoj zapovijedi, izričito i za to, do sada smo svu pomoć nekako stidljivo pružali, sve smo to onako, znate, iskreno vam kažem, od mene Dunja zahtijeva da šaljem helikopter u Kiseljak, u Novu Bilu, a gospođica Dunja, recite mi, ne, ne, hitno, ranjeni su, a što da ja kažem, neću? Ja molim samo da ide sve linijom zapovijedanja, time ćemo efikasniji biti (…) Časnik sigurnosti HVO-a dolazi na aerodrom Divulje i traži ljude koji će letjeti za Herceg-Bosnu, ja ne znam točno kolike tarife, ali iz džepa vadi marke, plaća. To je jako pogubno po moral ljudi. On je pripadnik HVO-a.
ŠUŠAK: Vas moj šef kabineta zove, vi kažete da trebate od nekoga drugog zapovijedi. Ja sam razgovarao sa generalom, ja ne znam šta treba napraviti. Vi ste u Ministarstvu obrane, gospodine generale. Ali, vi to ne shvaćate, od kada vas ja poznam, i tu je bit problema. Gospodine generale, nikada Peta brigada nije bila sva u Hercegovini, nikada više od tisuću ljudi iz Pete brigade, vi govorite 2.500 ljudi; 2.500 broji brigada. Nikada nije bila angažirana, ona je bila pet mjeseci angažirana na Zemuniku dolje, i ona je prebačena u Hercegovinu, već umorni ljudi. Nikada više, sada ima oko 700, nikada više od tisuću ljudi nije bilo iz Pete brigade tamo, nije moguće bilo.
BOBETKO: Kompletna Peta brigada, ministre…
ŠUŠAK: Gospodine generale, dozvolite, ja vama nisam uskakao u riječ. Vi ste i jutros Kapulinu naredili da povuče brigadu.
BOBETKO: Nije točno, nije točno.
ŠUŠAK: Generale, ja bih volio da jedanput mi i zapovjednike brigada saslušamo, i njihovu verziju, jer on je kod mene zvao, pa je išao kod vas, nazad. Pa ste mu vi rekli da ćete vi to kod Predsjednika večeras riješiti.
BOBETKO: Ja bih molio, budući se sa mnom razgovara, ravnopravno i otvoreno, i da me se ne optužuje.
ŠUŠAK: Stalno me se optužuje (…) Nijedan tenk - 12 tenkova je gore upućeno, baterije topova, municija. Dakle, sve što ima brigada je prevučeno i to je spasilo situaciju dolje u dolini Neretve (...)
TUĐMAN: Čujem, bilo je po ministarstvu, po stožeru, pa do dolje, kaže daje se za Hercegovinu, od odgovornih ljudi, od generala pa do časnika tamo. Čim se tako pristupa, znači onda to nije u redu, onda je riječ o neshvaćanju da je to od strateške važnosti ne samo za sadašnjost nego i za budućnost hrvatske države (…) Bez obzira što smo bili u toj delikatnoj situaciji da se izravno ne angažiramo, ipak taj svijet zna da smo tamo prisutni, pa ne navaljuju drvljem i kamenjem na nas zbog toga koliko zbog onoga što se desilo u gospićkoj operaciji, u razaranju onih sela srpskih tamo (…) Opća situacija, opet - kao što znate, ovi Srbi u tim, od Knina do Baranje su međusobno u razračunavanju (…) ne mogu poduzeti nikakve veće ofenzivne operacije, ipak, bez odobrenja Beograda. A Beograd je, isto tako, u takvoj situaciji da bi želio zapravo primirje, i izlazak iz te teške situacije u kojoj se nalazi, ekonomskoj, i sankcijama i to. Abdić je bio sa Miloševićem i Karadžićem i oni su se složili da mu, da su oni za to da mu se odobre komunikacije prema Karlovcu i prema Turnju gore. Tako da to sve skupa govori (…) da se pametno angažiramo u BiH (…) I što ste, napalm-bombe, nekakve praskalice, da se tamo upotrijebi, s kojima ste bili zastrašili i još jugo-armiju i kasnije neke Muslimane. Nešto smislite, to bi nam bilo veoma važno. Među nama rečeno, slušajte, čak su i ovi evropski pregovarači očekivali da ćemo mi taj problem riješiti.
Uključiti i preseljenje pučanstva
Sastanak u vili "Dalmacija", sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem, održan 5. novembra 1993.
TUĐMAN: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritične situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon događaja oko Stupnog Dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških političkih interesa Hrvatske u svezi sa takvim držanjem Muslimana i događajima, kojima smo svjedoci sada (…) Vi znate, vjerojatno je i većina bila na sastancima kod mene u Zagrebu, kada sam ja preporučivao da idemo u Bosni i Hercegovini na referendum za samostalnost Bosne, upravo zbog cjeline interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. I zbog toga da to ne bi imalo negativne utjecaje, da li za podjelu, pa da onda to ima i negativnog utjecaja u tom smislu da i međunarodna zajednica prihvati, odnosno neki u međunarodnoj zajednici prihvate, onda ako smo za podjelu Bosne, da prihvati onda i zahtjeve Srba u Krajini, da se odvoje od Hrvatske (…) Da bismo zaštitili interese hrvatskog naroda, išli smo (…) na sporazum sa Muslimanima, da se muslimanska republika i hrvatska republika, u okviru unije, vežu što tješnje, da njihove konfederacije sa hrvatskom državom. I, budući da vjerojatno svi ne znate, pa ću vam onda pročitati sporazum koji smo u Beču, tajni sporazum koji nije objavljen (…), potpisali. "Predsjednik Hrvatske i predsjednik Predsjedništva Bosne suglasni su da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine, razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države, koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos sa Republikom Hrvatskom" (…) Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šarinić, Žužul, Biščević. Uz Aliju Izetbegovića, to je potpisao Haris Silajdžić i Komšić (…) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski monsinjor Vinko Puljić 31. listopada: "Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične.
- Air Ramiz
- Posts: 1235
- Joined: 16/03/2008 12:46
- Location: Glavni grad
#127 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Nemoj tako ti boga suplje.popajic wrote: moram dodati da moj otac,mada musliman,ja i mnogi moji haveri
Ovdje citiraš Tvrtkovića (koji se predstavlja da je potomak Kotromanića
--- SPAM ---/index.php? ... 9&Itemid=1
"Velike sile sada će pokušati istjerati Hrvate iz BiH kako bi stvorili muslimansku državu s izlaskom na more", tvrdi Tvrtković
Čovjek je fanatik 1/1, šovinista 1/1, i islamofob 1/1.
Last edited by Air Ramiz on 11/01/2009 17:36, edited 1 time in total.
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#128 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
pa slušaj jarane, ja sam za svijet bez granica, bez ikakvih odvajanja, da smo braća i sestre (osim ono ponekadpopajic wrote:@palermo,
bolan ne bio kakva moja moralna superiornost![]()
A da mi se gade 3 avlije...gade mi se pravo !
I kako god me uzasnula agresija na ovu nasu jadnu drzavu, tako me uzasnulo i ucestvovanje nase strane u njenom cerupanju.
Ne mogu se na silu presaltati na popularni sistem aminovanja svega sto "nasa" strana uradi.
Vidis,ti ne komentarises tekst nego mene prozivas. Zasto ?
Bojim se da je moja vizija BIH ( gradjanska,demokratska,sekularna)vec odavno postala utopija.Na moju zalost,a na radost mnogih drugih...u oba entiteta.Fasizam bez granica !
Koji tekst ? onaj što si ga postirao........pa šta imam komentarisat, nisi dao autora, a i sve da si dao, šta onda.........što bi se reklo, ja hodao po mostu a ne samo gledao.........
- Air Ramiz
- Posts: 1235
- Joined: 16/03/2008 12:46
- Location: Glavni grad
#129 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Pa bolje bi bilo da nije dao autorapalermo wrote:pa slušaj jarane, ja sam za svijet bez granica, bez ikakvih odvajanja, da smo braća i sestre (osim ono ponekadpopajic wrote:@palermo,
bolan ne bio kakva moja moralna superiornost![]()
A da mi se gade 3 avlije...gade mi se pravo !
I kako god me uzasnula agresija na ovu nasu jadnu drzavu, tako me uzasnulo i ucestvovanje nase strane u njenom cerupanju.
Ne mogu se na silu presaltati na popularni sistem aminovanja svega sto "nasa" strana uradi.
Vidis,ti ne komentarises tekst nego mene prozivas. Zasto ?
Bojim se da je moja vizija BIH ( gradjanska,demokratska,sekularna)vec odavno postala utopija.Na moju zalost,a na radost mnogih drugih...u oba entiteta.Fasizam bez granica !) nema rasizma, nema pametnih i glupih..........gadi mi se rasizizam,podjele, ta svi smo mi od jednog boga.....itd..........pa šta, mislim ko jebe to što sam ja za to. Živim u realnom svijetu, sa realnim ljudima i sa realnim problemima, to o čemu ti pričaš je samo jedno moralisanje koje ničemu ne služi.
Koji tekst ? onaj što si ga postirao........pa šta imam komentarisat, nisi dao autora, a i sve da si dao, šta onda.........što bi se reklo, ja hodao po mostu a ne samo gledao.........
- Air Ramiz
- Posts: 1235
- Joined: 16/03/2008 12:46
- Location: Glavni grad
#130 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Pa Puljic je najveca hinja koja postoji u BiH. Ali vidjeli ste kako FTV i 60 minuta sute ko zaliveni, a jels se reis nakasaljo imate tematske emisije, polemike, clanke, panele i diskusije, dok nam u gradu sjedi kardinala koji je bio dio zlocinackog kruga Tudjmana.BHCluster wrote:
Tuđman upoznaje svoje hercegbosanske agente s pismom što mu ga je uputio kardinal (tada još samo nadbiskup) Puljić, a iz tog Tuđmanovog citata mi danas, 2002. godine, vidimo da Puljić već tada, 1993. godine, znade za monstruozno duplo dno hrvatske politike u Bosni, za prlićevsku zločinačku "pragmatiku". Puljić, dakle, Tuđmana upozorava na nacionalne direktive što dolaze iz Gruda: "Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove podjele tako riješiti." A na pitanje zašto se uzalud žrtvuju "momci koji se bore", Grude odgovaraju: "Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde." Kako, međutim, žalosno-smiješno djeluje to nadbiskupovo vajkanje "najodgovornijem čovjeku među Hrvatima", kad je sam taj Velehrvat idejni tvorac zaokružavanja hrvatske države na račun Bosne i Hercegovine, ako treba i "razmjenom pučanstva", a ovo što se događa, i nad čime se nadbiskup snebiva, samo je logična konzekvencija te Predsjednikove "vizije"!
-
popajic
- Posts: 5738
- Joined: 16/07/2007 09:55
- Location: Sarajevo
#131 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
@vazdusni
postoji li iko da valja osim Alije i SDA ?
Postoji li iko mjerodavan da komentarise BIH politicku situaciju osim Avaza?
postoji li iko po tebi ko se drzne da kaze nesto i protiv "naseg" nacionalizma (citaj fasizma) da nije komunjara,fanatik,lazni multi-kulti,a nadasve islamofob ?
Pa,bas ti da govoris o sovinizmu drugih...
bezze,majke mi !
postoji li iko da valja osim Alije i SDA ?
Postoji li iko mjerodavan da komentarise BIH politicku situaciju osim Avaza?
postoji li iko po tebi ko se drzne da kaze nesto i protiv "naseg" nacionalizma (citaj fasizma) da nije komunjara,fanatik,lazni multi-kulti,a nadasve islamofob ?
Pa,bas ti da govoris o sovinizmu drugih...
- MuaDib
- Posts: 4056
- Joined: 28/10/2006 23:25
- Location: Sarajevo
#132 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Oni koji brane Aliju parafrazirati ću njegovu izjavu datu tokom zasjedanja Bošnjačkog kongresa:
"Bosna i Hercegovina je sredstvo a ne naš cilj. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako Bosna i Hercegovina, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. "
"Bosna i Hercegovina je sredstvo a ne naš cilj. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako Bosna i Hercegovina, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. "
-
palermo
- Posts: 25499
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#133 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
MuaDib wrote:Oni koji brane Aliju parafrazirati ću njegovu izjavu datu tokom zasjedanja Bošnjačkog kongresa:
"Bosna i Hercegovina je sredstvo a ne naš cilj. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako Bosna i Hercegovina, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. "
da i šta je pogrešno u ovoj izjavi ? Ili ti možda misliš da je glupo, nepotrebno, nelegitmno boriti , imati za cilj obezbjeđenje opstanka ( u trenutku kad je ovo izrečeno i biološkog) jednog naroda.
Neki od vas su stvarno čudni ljudi
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#134 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Procitaj prvu recenicu!!!palermo wrote:MuaDib wrote:Oni koji brane Aliju parafrazirati ću njegovu izjavu datu tokom zasjedanja Bošnjačkog kongresa:
"Bosna i Hercegovina je sredstvo a ne naš cilj. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako Bosna i Hercegovina, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. "
da i šta je pogrešno u ovoj izjavi ? Ili ti možda misliš da je glupo, nepotrebno, nelegitmno boriti , imati za cilj obezbjeđenje opstanka ( u trenutku kad je ovo izrečeno i biološkog) jednog naroda.
Neki od vas su stvarno čudni ljudi
Palestinci i Kurdi su opstali kao narod!
Dalje sam izvlaci zakljucke.
Alija Izetbegovic je bio predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine i to sto je izjavio u prvoj recenici predstavlja izdaju drzave kojoj je bio na celu.
Milion sam puta ovdje rekao da je upravo lazna retorika i SDA i Alije Izetbegovica bila ta koja je onemogucila svima ostalima da se ZAISTA bore za Bosnu i Hercegovinu a time i za sve narode i pojedince koji u njoj zive!
I nemojte mi, kao sto je gore vec pominjano, pricati o teskoj situaciji u kojoj se djelovalo!
Ja znam da svakoga najvise boli upravo njegova rana, pa tako i nas, sudionike ovog rata ono sto smo sami dozivjeli ali, ruku na srce, neuporedivo teze je bilo izboriti se za prava svih naroda i gradjana u periodu WWII nego sto je bilo u toku zadnjeg rata!
Broz je to uspio jer NIJE odvajao narode i pojedince od drzave!
Za razliku od gore citiranog!
Mada, i ja pricam gluposti jer je iluzorno porediti ta dva covjeka, politicara, drzavnika, stratega!
- Prozor
- Posts: 4178
- Joined: 23/05/2007 00:54
#135 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Ne znam samo zasto svi nasjedate na ovu temu ili bolje reci provokaciju?
- Vozdra raja :-)
- Posts: 1379
- Joined: 28/02/2008 02:57
- Location: Istok
- Contact:
#136 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Tacno! Pored svih slobodancica i tudjmancica oni nasli da za podjelu i rat optuzuju napadnutu stranu!!Prozor wrote:Ne znam samo zasto svi nasjedate na ovu temu ili bolje reci provokaciju?
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#137 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
HeheheheheVozdra raja wrote:Tacno! Pored svih slobodancica i tudjmancica oni nasli da za podjelu i rat optuzuju napadnutu stranu!!Prozor wrote:Ne znam samo zasto svi nasjedate na ovu temu ili bolje reci provokaciju?![]()
copy/paste sa Titomanije http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =3&t=46991
A i ovdje ispod mozes dosta toga pronaci.Fair Life wrote:Objasnice ti Cengic...Vozdra raja wrote:Molim te objasni mi na koji nacin smo mi i Alija krivi za raspad Jugoslavije post desavanja??jefferson wrote: Sta danas imamo majke ti? Evo me u tudjini zivim zbog onih koji su mi "svjetlo" upalili.
...Cengic na slijedeci nacin opisuje sastanak ostatka Izetbegoviceve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegovic jos bio u zatvoru.
(Vjerodostojnost Cengiceva svjedocenja dobila je potvrdu i sudionika sa srpske strane. Istoga sastanka, naime, prisjeca se i Dobrica Cosic u svojim "Piscevim zapisima (1981. -1991.)" koji su jedno vrijeme objavljivani u beogradskim Vecernjim novinama, ali i svojih brojnih drugih sastanaka s Alijom Izetbegovicem). Srpski akademici su, dakle, poklonili ogromnu paznju Cengicu, hodzi Spahicu, Dzemaludinu Laticu, kojemu su srpske novine, kako se to danas cesto moze cuti, objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao "islamskog intelektualca", te Lejli i Azijadi, iz jednostavnog razloga što je bila rijec o ljudima odanima Izetbegovicu, njihovoj uzdanici u predstojecim dogadjajima.Novinar Mustafa Borovic: Dvije godine poslije toga (Izetbegovicevog hapsenja) sreli ste se sa Dobricom Cosicem i drugim akademicima SANU-a. Mozete li nam to poblize objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?
Cengic: U drustvu smo bili ja, Mustafa Spahic, Dzemaludin Latic (vec su bili izasli iz zatvora), gospodja Lejla Aksamija, kcerka gospodina Izetbegovica, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagica (koji je jos bio u zatvoru sa Izetbegovicem). Akademik Ljuba Tadic nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u sumi na Kosutnjaku na rucak, jer tamo sluze janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka "srpsko-muslimanska Jalta".
Borovic: O cemu ste razgovarali?
Cengic: O svemu. Moram istaci da su se nasi domacini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinacno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da moze dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Bozidara Jaksica i dr. Kosta Cavoskog. Do Koste je sjedio akademik Tadic, pa do njega Dzemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Cosic, pa Lejla i Azijada. ...
Uostalom, Cengic je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegovicu i njegovoj grupi, nazivajuci taj sastanak "srpsko-muslimanskom Jaltom", sto je drugo ime za podjelu Bosne, planiranu cak 6 godina prije zapocinjanja rata. Istoga onoga rata za kojega je Izetbegovic, uvjeravajući Muslimane da ostanu mirni, govorio da to nije njihov rat...
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =3&t=46991
- Luke Perry
- Posts: 1862
- Joined: 07/04/2008 17:59
#138 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Upravu si ti Fair, rijetko kad da nisi, ali treba znati da se rat vodio iskljucivo da bi doslo do srpsko-hrvatskog razgranicena.Istina nije im Alija u tome odmogao. Bosnjaci su samo sporedna uloga. Najgore je sto i danas pristaju na tu ulogu.
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#139 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Jasno k'o dan.Luke Perry wrote:Upravu si ti Fair, rijetko kad da nisi, ali treba znati da se rat vodio iskljucivo da bi doslo do srpsko-hrvatskog razgranicena. Istina nije im Alija u tome odmogao. Bosnjaci su samo sporedna uloga. Najgore je sto i danas pristaju na tu ulogu.
Sve u vezi sa hrvatskom i srpskom stranom prije rata, tokom rata i poslije je jasno k'o dan, ali problem je sto se jako malo zna o 'nasoj strani' kako prije rata, tako tokom ali i poslije rata.
Informacije tek sad polako i selektivno cure pred javnost.
Problem je sa onima koji zele dokazati da je Alijino maslo za Ramazana. Nije nikad bilo nit ce ikad biti.
Last edited by Fair Life on 12/01/2009 03:38, edited 1 time in total.
- Vozdra raja :-)
- Posts: 1379
- Joined: 28/02/2008 02:57
- Location: Istok
- Contact:
#140 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Nekima je istinski zao sto Alija i co. nisu strijeljani! Valjda tada agresije ne bi bilo...
Toliko mrze Izetbegovica da bi radije priznali da je bio gradjanski rat nego nesto priznali njemu.
Bolesno od mrznje!
Ali je neosporna cinjenica da je ovdje sada trebala da bude Velika Srbija! Ali se to nije desilo, zahvaljujuci Aliji! Tako da je Cosicev plan propao zauvijek!
Toliko mrze Izetbegovica da bi radije priznali da je bio gradjanski rat nego nesto priznali njemu.
Bolesno od mrznje!
Ali je neosporna cinjenica da je ovdje sada trebala da bude Velika Srbija! Ali se to nije desilo, zahvaljujuci Aliji! Tako da je Cosicev plan propao zauvijek!
- Vozdra raja :-)
- Posts: 1379
- Joined: 28/02/2008 02:57
- Location: Istok
- Contact:
#141 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
A ko jeste maslo za Ramazana??????????????Fair Life wrote:
Problem je sa onima koji zele dokazati da je Alijino maslo za Ramazana. Nije nikad bilo nit ce ikad biti.
Zahvaljujuci Aliji Bosna je odbranjena od neodbranjivog, i sta god su Alija i Cosic pricali, bilo je nevazno! jer Cosic je popusio!
P.S. Prica o nekakvoj muslimanskoj drzavi za koju se navodno Alija zalagao je obicna izmisljotina kojom je Karadzic plasio srbe. Tokom agresije se dokazalo da to nije tacno. Jer da je to ALija zaista htjeo, nebosnjaci ne bi prezivjeli tamo gdje je bila armija bih!
- Luke Perry
- Posts: 1862
- Joined: 07/04/2008 17:59
#142 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Ja citam na temi o Gazi kako Palestinci nisu sposobni da se odbrane za razliku od Bosnjaka koji su se odbranili. Pitam se da li su ti ljudi svjesni tragedije koja je zadesila Bosnjake i o kakvoj odbrani oni govoreVozdra raja wrote:A ko jeste maslo za Ramazana??????????????Fair Life wrote:
Problem je sa onima koji zele dokazati da je Alijino maslo za Ramazana. Nije nikad bilo nit ce ikad biti.
Zahvaljujuci Aliji Bosna je odbranjena od neodbranjivog, i sta god su Alija i Cosic pricali, bilo je nevazno! jer Cosic je popusio!
P.S. Prica o nekakvoj muslimanskoj drzavi za koju se navodno Alija zalagao je obicna izmisljotina kojom je Karadzic plasio srbe. Tokom agresije se dokazalo da to nije tacno. Jer da je to ALija zaista htjeo, nebosnjaci ne bi prezivjeli tamo gdje je bila armija bih!
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#143 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Jasta je !!Vozdra raja wrote:Nekima je istinski zao sto Alija i co. nisu strijeljani! Valjda tada agresije ne bi bilo...![]()
![]()
Toliko mrze Izetbegovica da bi radije priznali da je bio gradjanski rat nego nesto priznali njemu.
Bolesno od mrznje!
Ali je neosporna cinjenica da je ovdje sada trebala da bude Velika Srbija! Ali se to nije desilo, zahvaljujuci Aliji! Tako da je Cosicev plan propao zauvijek!
- "Mirno spavajte, rata biti nece"
(A.I., Mart 1992, u vrijeme srpskih barikada u Sarajevu, Vucurevic i Istocna Hercegovina u ratu sa Hrvatskom);
- "JNA nije agresor u BiH"
(I.A., April 1992, izjavljuje upravo nakon sto je Predsjednik SAD-a ultimativno zatrazio povlacenje srpskog agresora, kad je JNA zauzela repetitor, blokirala mnoga industrijska postrojenja i prometnice);
- "Sa Karadzicem se moze pregovarati"
(I.A., Mart 1992, izjava u Predsjednistvu nakon potpisivanja kantonizacije RBiH u Lisabonu);
PS. Alija je bio Cosiceva dvorska luda na bosanskom dvoru.
Ili da bi ti lakse shvatio... Alija je bio kukavicje jaje u bosanskom gnijezdu, trojanski konj... danajski dar.
Last edited by Fair Life on 12/01/2009 03:51, edited 2 times in total.
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#144 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
- "Vazan je narod, a ne drzava"Vozdra raja wrote:...
Zahvaljujuci Aliji Bosna je odbranjena od neodbranjivog, i sta god su Alija i Cosic pricali, bilo je nevazno! jer Cosic je popusio!
...
(I.A., Mart 1993; izjava pred Parlamentom, kada je opravdavao potpisivanje osnovnih nacela nove tri drzave prema V/O planu); U ovoj je izjavi Izetbegovic promovirao neistinu da su drzava i narod kontradiktorni, a "humanizmom" i "brigom" za narod prikrio namjeru ukidanja drzavnosti RBiH na nacin napustanja njenog ustavnog i teritorijalnog kontinuiteta.
- "BiH ce se jednog dana ujediniti kao sto se ujedinila Njemacka"
(I.A. Nov. 1993. povijest BiH poredi sa povijescu agresorske Njemacke, koja nikad nije prihvatila podjelu, pa se zbog toga jednoga dana mogla legalno i bez veceg otpora ujediniti. Apsurdno, A.I. podjelu RBiH, koja je zrtva agresije, tri puta prihvata - kroz Lisabonsku i dvije Zenevske konferencije); U ovoj izjavi A.Izetbegovic bosanskom narodu nudi prevaru na infantilnom nivou koji je potpuno nevidljiv postenim ljudima, a posebno visokim intelektualcima.
-"Boricemo se dok ne oslobodimo sve opstine sa vecinskim bosnjacko-muslimanskim stanovnistvom po popisu iz 1991."
A.I. time direktno krsi Ustav republike BiH na koji je svojevremeno polozio zakletvu. KZ BiH sankcionira kao tesko krivicno djelo sve one po stupke i radnje koje ugrozavavaju suverenitet i cjelovitost drzave, RBiH. A.I. upravo to cini, iscrtavajuci zajedno sa Karadzicem i Bobanom granice novih triju drzava na teritoriji suverene RBiH, ciji je on, kojeg li paradoksa, Predsjednik Predsjednistva.
_____________________________________
"Bosna i Hercegovina je sredstvo a ne naš cilj. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako Bosna i Hercegovina, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. "
(A.I. izjavio tokom zasjedanja Bošnjačkog kongresa}
- Vozdra raja :-)
- Posts: 1379
- Joined: 28/02/2008 02:57
- Location: Istok
- Contact:
#145 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
A jesi li ti svjestan sta je agresor imao a sta mi nismo imali. Po svim prirodnim i svjetskim zakonima mi danas kao drzava i narod ne bi trebali da postojimo! Ali ipak postojimo, velikim dijelo zahvaljujuci ALiji i naravno armiji BiH kojim je ALija komandovao!Luke Perry wrote:Pitam se da li su ti ljudi svjesni tragedije koja je zadesila Bosnjake i o kakvoj odbrani oni govore
Fair, nije li ono Tito rekao da ce se prije brda raspasti nego ce se Jugoslavija podijeliti. I gle cuda, upravo njegovi generali i komunjare mu razvalise drzavu!
I zaista ne mislim da ti je pametno da se toliko pozivas na par Izetbegovicevih izjava, jer mi smo bili u sranju i nejaki, i svi su svasta pricali i niko nije vjerovao da ce biti rata! Niko!
P.S. Svaka mu cast sto je rekao da je vazan narod a ne drzava. Jebes Bosnu bes bosnjaka!
- Luke Perry
- Posts: 1862
- Joined: 07/04/2008 17:59
#146 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Postojimo zahvaljujuci Medjunarodnoj Zajednici koja je cesto okretala glavu na drugu stranu zbog nekih djelovanja ArBiH.Po svim prirodnim i svjetskim zakonima mi danas kao drzava i narod ne bi trebali da postojimo!
- Vozdra raja :-)
- Posts: 1379
- Joined: 28/02/2008 02:57
- Location: Istok
- Contact:
#147 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Luke Perry wrote:Postojimo zahvaljujuci Medjunarodnoj Zajednici koja je cesto okretala glavu na drugu stranu zbog nekih djelovanja ArBiH.Po svim prirodnim i svjetskim zakonima mi danas kao drzava i narod ne bi trebali da postojimo!
Oooooooooj majko moja mila
A to sto nam je nametnula embargo na pravo na odbranu, i sto su dozvolili opsadu Sarajeva i genocid nad 50% teritorije BiH, e to nije problem.
Last edited by Vozdra raja :-) on 12/01/2009 04:02, edited 1 time in total.
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#148 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Mislis li i na onu zarobljenu lopinu koju je poslije Alija postavio za komandanta BiH Armije ??Vozdra raja wrote:...
Fair, nije li ono Tito rekao da ce se prije brda raspasti nego ce se Jugoslavija podijeliti. I gle cuda, upravo njegovi generali i komunjare mu razvalise drzavu!
...
Ovako je zborio Zaratustra... http://www.bhdani.com/arhiva/157/t1572.htm
- Vozdra raja :-)
- Posts: 1379
- Joined: 28/02/2008 02:57
- Location: Istok
- Contact:
#149 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Sa Rasimom na celu je armija BiH umalo oslobodila Banja Luku i umalo dosla do konacne pobjede!!!
I bas je onako simpaticno, ko bi rekao da ce Titov robijas kasnije da ocita civilizacijsku lekciju cijelom svijetu i da bude stub otpora agresoru. A za to vrijeme su se titovi komunisti ili krili u misijim rupama ili bili po brdima i na nas slali granate! Hmm kako sudbina dodje na svoje...
I bas je onako simpaticno, ko bi rekao da ce Titov robijas kasnije da ocita civilizacijsku lekciju cijelom svijetu i da bude stub otpora agresoru. A za to vrijeme su se titovi komunisti ili krili u misijim rupama ili bili po brdima i na nas slali granate! Hmm kako sudbina dodje na svoje...
Last edited by Vozdra raja :-) on 12/01/2009 04:05, edited 1 time in total.
- Luke Perry
- Posts: 1862
- Joined: 07/04/2008 17:59
#150 Re: Tko je prvi pokušao dijelit BiH i skim
Ko je spasio Bihac nakon sto se Dudakovic zaletio krajem 93 i krajem 94 i kada je uslijedila srpska ofanziva?Vozdra raja wrote:Luke Perry wrote:Postojimo zahvaljujuci Medjunarodnoj Zajednici koja je cesto okretala glavu na drugu stranu zbog nekih djelovanja ArBiH.Po svim prirodnim i svjetskim zakonima mi danas kao drzava i narod ne bi trebali da postojimo!![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Oooooooooj majko moja mila![]()
![]()
![]()
![]()
A to sto nam je nametnula embargo na pravo na odbranu, i sto su dozvolili opsadu Sarajeva i genocid nad 50% teritorije BiH, e to nije problem.
Ne znam o kakvom genocidu govoris jer Bosna se kako kazes odbranila.
Last edited by Luke Perry on 12/01/2009 04:07, edited 1 time in total.

