hercegovac_pravi wrote:Koje licemjerstvo..pa u istom kontekstu pitanja koja ti ovdje pominješ postavlja i "Jastreb" vašem poglavniku a tiču se Vukovara....
Okani se "rekla-kazala" politike a prihvati se zvanične dokumentacije, jer "rekla-kazala" vrsta argumentacije spušta te na nivo "kafanskog politiĆara" a na tom nivou na koji se svojevoljno spuštaš nema ozbiljne polemike. I onda se čudiš što te ljudi ne tretiraju kao ozbiljnog sagovornika.

Odlično. Ajmo onda ovako.
Cjelokupna teorija o dogovoru Tuđman-Milošević o podjeli BiH se temelji na susretu u Karađorđevu.
Međutim, kada teoretičarima "dogovora" paše, onda se te rekla-kazala priče itekako citiraju i drže vjerodostojnima.
Naime, sa susreta u Karađorđevu ne postoji nikakav stenogram ili zapisnik. Sadržaj tih razgovora više ne zna nitko, obzirom da su obojica pokojni.
Tezu da su oni tamo dogovarali podjelu BiH prihvatio je i Haaški sud, a
najviše na temelju svjedočenja Stjepana Mesića. A obzirom da je za tebe Haaški sud svetinja, evo i pitanja:
Kakav je to sud koji jednu tezu koja je toliko krucijalna i bitna, koja praktički može mijenjati povijest, prihvaća kao vjerodostojnu na temelju te, rekla-kazala, priče, svjedoka Stjepana Mesića.
Ako pročitaš Mesićevo svjedočenje vidjet ćeš da on tamo samo prepričava što mu je, navodno, Tuđman rekao. Čak i sam kaže da ne zna što se tamo dogovaralo, ali je svjestan posljedica tog sastanka. To Mesićevo svjedočenje je, dokazano, krivokletstvo, lažno svjedočenje. Kao najbanalniji primjer navest ću samo da u tom svjedočenju Mesić kao datum održavanja tog sastanka navodi datum koji je tjedan dana "promašen" iako su svi domaći strani mediji izvijestili već drugi dan o održavanju sastanka (25.03.2991.), Mesić kaže da je sastanak održan, mislim, 30.03.
Postavlja se opet pitanje, zašto je Sud vjerovao svjedoku Mesiću, a nije recimo, svjedocima Dušanu Bilandžiću, Smilji Avramov, Borisavu Joviću ili Hrvoju Šariniću.
Naime, svi su oni "indirektno" sudjelovali na tom sastanku u Karađorđevu. Avramov i Bilandžić kao znanstvenici, Jović kao jedan od najbližih Miloševićevih ljudi. Svi oni kažu kako ne vjeruju da je tamo bilo takvog dogovora, Jović čak kaže da to uopće nije bio njihov plan, a da takve teze Mesić iznosi vjerojatno da se osveti Tuđmanu s kojim je u sukobu.
Obzirom da ne postoje zapisnici, kako to da Sud ne vjeruje iskazima nekoliko svjedoka, a vjeruje iskazu svjedoka Mesića, koji je još k tome, na direktan upit odvjetnika Nobila, na istom suđenju, "možemo li zaključiti da niste uvijek govorili istinu, obzirom na političke opcije koje ste zastupali", svjedok Mesić, u svom stilu, kaže: "Samo mi moja žena vjeruje da uvijek govorim istinu". A na pitanje ne misli li da ga događaji na terenu demantiraju, Mesić lakonski odgovara kako se očito njih dvojica nisu držali dogovora.
Dio "zasluga" za prihvaćanje ove teze od strane Haaga ide i na dušu Paddyja Ashdowna i njegove famozne salvete na kojoj je Tuđman crtao podjelu BiH, a što je posebno "tužna" priča.
Kažeš da se na temelju rekla-kazala priča čovjek spušta na razinu kafanskih priča. Samo djelomično se slažem.
Naime, iskazi svjedoka na sudu (bilo kojem) su ponekad ključni za donošenje presude. Ponekad materijalni dokazi nisu dovoljni, već je potreban iskaz svjedoka. Tada se postavlja pitanje vjerodostojnosti svjedoka. I zato ne možeš tvrditi da je svaka rekla-kazala priča, priča za kafansku raspravu.
Ako netko nešto kaže da je čuo ili vidio, a taj netko na nijedan način nije kompromitiran, nema interesa lagati, nije u sukobu s onime koga optužuje, zašto takav iskaz ne bi uzeli kao vjerodostojan, ili barem vjerodostojan dok se ne dokaže suprotno?
Recimo, na suđenju Gotovini dođe kao svjedok optužbe kanadski general Leslie i svjedoči da je HV činio zločine. OK. Onda ga obrana generala Gotovine tako izrešeta i dokaže da je ovaj lagao, pa mu propadne cjelokupna vojna karijera u Kanadi.
Naravno da takvom svjedoku neću vjerovati.
Što se tiče Jastreba i Vukovara. Jastreb je branio Vukovar i sasvim je logično da na te stvari gleda "drugačijim očima", kojima je teško biti objektivan. Jastreb nigdje ne kaže da je čuo ili vidio da je Tuđman Vukovaru uskratio pomoć, on to tvrdi na temelju nekih vlastitih procjena i informacija, nikako na temelju nečijeg, ili njegovog, svjedočenja.
Hrvatska je tada bila pod opsadom, branio se i Dubrovnik i Gospić i Zadar, Šibenik...treba sve to uzeti u obzir.
Ako ćeš nešto dokazivati ili u nešto vjerovati samo na temelju dokumenata ili potpisanih papira, onda nećeš puno toga dokazati. A da ne spominjem da ti osobno ne priznaješ čak niti dokumente ako nisu skinuti sa internetske stranice koja tebi odgovoara. Onda dolazi do apsurda da jedan te isti dokument postoji na dva različita izvora, ali ti ne vjeruješ u taj dokument (iako ga imaš skeniranog) zato što je postavljen na "krivoj" stranici.
To je otprilike kao da ne vjeruješ nekoj knjizi zato što je kupjena u knjižari X, a vjeruješ toj istoj knjizi ako je kupljena u knjižari Y.