_BosanaC wrote:
Nisu htjeli
nisu htjeli
nisu htjeli
Koliko puta laz treba ponoviti da postane istina?
Početkom 1948. dolazi do objave „Rezolucije Informbiroa„ (nasljednika u ratu raspuštene Kominterne) u kojoj je, rječnikom poznatim iz doba moskovskih procesa i masovnih čistki u 30-im godinama, Tito i njegovo najuže vodstvo proglašeno za bandu demonskih urotnika, špijuna i ideoloških heretika. U tim je trenutcima Tito pokazao zavidnu hrabrost (naročito ako se zna kako u trenutku raskida nije mogao računati na potporu zapada i Sjedinjenih Američkih Država) i odlučnost, ne dozvoljavajujući biti upleten u ideološke sporove i inzistirajući na državnoj samostalnosti kao načelu odnosa među suverenim zemljama. No, raskid je bio praćen masovnim progonima stvarnih i imaginarnih „informbiroovaca„, kao i političkim obračunima koji su smjerali potisnuti samostalnost republika (primjer je umorstvo hrvatskoga komunističkoga političara Andrije Hebranga), poglavito u „morskom Sibiru“, Golom otoku. Smatra se da je preko 40.000 stvarnih i navodnih staljinista te slučajnih žrtava podvrgnuto represalijama u razdoblju od 1948. do ranih 50-ih.
@Bosanac
Ono što u svemu tome nije tačno je da Tito nije mogao računati na podršku Amerike. Poznato je da je Amerika u to vrijeme bila u veoma dobrim odnosima s Jugoslavijom. SSSR je želio da napadne ali nisu smjeli upravo zbog Amerike.
Iz istih razloga SAD je tada imala jako dobre odnose sa Grčkom i Turskom. Te dvje zemlje strateški su bile značajnije od Jugoslavije jer su SSSR-u otvarale put na Sredozemlje. Danas je bitna još samo Turska jer graniči sa zemljama nove osovine zla. Pretpostavljam da bi islamisti u Turskoj dobili podršku kada Turska ne bi bila tako važan partner. Isto ovo možeš preslikati na ondašnju Jugoslaviju.
Stvarno ne vidim u čemu je problem? Čehoslovačka i Mađarska su tada bile jad i bijeda. Živjeli su u potpunoj izolaciji. Jugoslaviju je nemoguće porediti sa drugim komunističkim zemljama tog vremena. Nismo živjeli u istim uslovima. Juga je bila otvorena prema svima. Bilo je normalno putovati i sarađivati sa drugim zemljama. Titovu Jugoslaviju trebalo bi poredit sa tadašnjim članicama EU ili makar sa onima koji su u EU ušli 70-tih i 80-tih. Ako se dobro djećam to su Švedska, Finska, Španija, Portugal i Grčka. Možda sam nekoga zaboravio.
