NURA ALISPAHIC
ADMIR ALISPAHIC
AZMIR ALISPAHIC
- Vidjela sam ga, ženo moja! Moj Azmir... Oni ga gone, a on se okrenu, vidim mu lice. Na njemu bratove pantalone, koje je ponio sa sobom kad je krenuo iz Srebrenice... I patike... Pucaju u njega... Vidim on pada... Očima svojim gledam kako mi dijete ubija dušmanin - zaplakala je jučer, prilikom našeg dolaska, na vratima svog izbjegličkog stana u Tuzli Nura Alispahić iz Srebrenice, majka šesnaestipogodišnjeg Azmira čije je smaknuće na Godinjskim barama kod Trnova 1995. godine, jučer putem TV ekrana obišlo cijeli svijet.
- Oba sina su mi poginula 1995. godine. Moj Admir, nakon što je u Srebrenici teško ranjen, helikopterom je bio prebačen u Tuzlu na liječenje. Čim se oporavio, ponovo se prijavio u vojsku. Ubila ga je dušmanska granata na Kapiji 25. maja 1995.Imao je24 godine - govori Nura.

---------------------------------------------------------------------------------
Safeta Muhić iz Jezera kod Srebrenice imala je samo 14 godina u trenucima kad se u julu 1995. posljednji put vidjela sa svojim bratom Safetom Fejzićem. Vidjela ga je prekjučer, na prikazanom filmu Haškog tribunala, kako ga pred kamerama ubijaju pripadnici jedinice ˝Škorpioni˝.
- Moj Safet uzeo je bio sedamnaestu godinu. Kad je došlo vrijeme da se rastanemo, on je s ocem krenuo šumom, a ja i mati došle smo u Potočare kako bismo s ostalom ženskom čeljadi iz familije stigle do Tuzle. Sjećam se k´o sad da je bilo - imao je plavu majicu na sebi - priča nam kroz suze Safeta, sa svojom majkom, suprugom i djecom sada nastanjena u Špionici kod Srebrenika.
------------------------------------------------------------------------------------
Kad je Smail Ibrahimović iz Konjević-Polja u julu 1995. godine krenuo "niz Srebrenicu prema Kazanima" kako bi se pridružio koloni muškaraca koja je s Buljima kretala prema Tuzli, njegov sin Semir imao je sedam godina.
Trčao je za babom, prisjeća se njegova majka Remza, i plakao govoreći da će se "baciti s kuće" ako ga mati ne pusti da ide s ocem. Smail je žurio da djeca ne vide kako glava kuće plače, doviknuo Remzi da čuva djecu i otišao.
On je bio vozač, hodao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, fino zarađivao - kroz plač govori Remza pokazujući rijetke fotografije koje su joj od muža Smaila ostale, a kojeg je prije nekoliko večeri, nakon deset godina, ponovo vidjela na videosnimku na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" ubijaju šestoricu Srebreničana.
Smaila Ibrahimovića prvi je prepoznao njegov sin Semir. Bio je sam u kući i kada je ugledao snimak na TV-u, odmah je, kaže, prepoznao "svog babu".
- Babin lik mi se urezao u pamćenje. On je onaj u kožnoj jakni, viri mu malo plavkasta košulja. Poznao sam mu i obuću i pantalone, kao da ga sad gledam.
---------------------------------------------------------------------------------
Mido Salkić na australskoj televiziji SBS vidio kako mu zločinci ubijaju oca Sidika
Kada je 5. juna u Melburnu, na australskoj televiziji SBS emitiran snimak mučkog pogubljenja šestorice Srebreničana, Saidinu Midi Salkiću učinilo se da je u jednom trenutku vidio lik svoga oca Sidika.
Snimak je, međutim, bio prekratak da bi Mido, njegova sestra Mubera i majka Zifa bili potpuno sigurni da je jedan od ljudi koje strijeljaju zločinci iz jedinice "Škorpioni" njihov otac, odnosno suprug.
Potvrđene slutnje
- Odmah sam počeo okretati brojeve telefona, zvati poznanike ovdje u Melburnu, tražiti videosnimak, zvati Bosnu, Hag... Nekoliko noći niko od nas troje oka nije sklopio - kaže Mido.
Njegove slutnje potvrđene su 13. juna, kada mu je iz Haga javljeno da je čovjek u plavoj košulji njegov otac Sidik