Covic Dragan = Jelavic the 2nd.

[Hipatija]

Da li je Dragan Čović "legitimni predstavnik" hrvatskog naroda, ili je "legitimni predstavnik" jedne prevaziđene politike dijela "hrvatskog naroda": Čović ponosan na zločin u Ahmićima?!
Istovremeno, ono što konstantno potenciraju te dvije stranke sa hrvatskim predznakom je kako HSP i Stranka Radom za boljitak nemaju legitimitet hrvatskog naroda u BiH. Na tu tvrdnju visoki funkcioner Hrvatske stranke prava Petar Milić odgovara: http://www.slobodnaevropa.org/content/b ... 55296.html


„Mi imamo znatno više preko 100.000 glasova. Ako oduzmemo stožernoj kriminalnoj organizaciji glasove Srba koje je dao Dodik u Federaciji BiH, oni su ispod 100.000 glasova.“
Čović uzvraća udarac: Kontrakoalicija na nivou BiH http://haler.blogger.ba/
U makijavelizmu ovoga političara uvijek iznova zapanjuje surova beskrupuloznost i potpuni nedostatak odgovornosti koja se pretpostavlja kod javnih osoba s demokratskim legitimitetom. Na drastičan način pokazao je to i ovih dana, skupa sa svojim stranačkim vrhom, uručujući kao pokrovitelj malonogometnoga božićnog turnira u Mostaru pehar pobjedničkoj ekipi. Ta se zove HVO Srednja Bosna „Dario Kordić“, i njezini članovi na grudima ponosno nose sliku ovoga ratnog zločinca osuđenog za najteže zločine.

Otužna je istina da svi bosanskohercegovački etnopolitičari njeguju sličan ili isti model odnosa prema zločincima ili osumnjičenicima za ratni zločin iz svoga naroda. Taj se odnos svodi na vulgarni negacionizam, odnosno na stav da su zločinci samo „oni drugi“. Primjera u poslijeratnoj praksi ima mnogo, a dovoljno se sjetiti Dodikovoga odnosa prema Biljani Plavšić.
Čovićevi simpatizeri su ubili Vedrana Puljića, a da li je D. Čović učinio bilo kakav čin da se to u budućnosti ne ponovi?!

[jarancuga]

"bosanska posavina kao roba"...
procitajte i sve je jasno ko dan...

[hercegovac_pravi]

"bosanska posavina kao roba"...
procitajte i sve je jasno ko dan...

ma znaju to ovi trolčići ali ih sramota politike koju i danas zastupaju pa zato i iznose "lične stavove"

[hercegovac_pravi]

Kako nema? Ša eno ti svjedočenja iz Haaga. sve lijepo i čitko napisano i opisano.. a ako tebi ta svjedočenja nisu relavantna onda se žali Haagu zbog činjenice da su uvrštena kao dokazni materijal u procese koji se vode protiv hrvatskog vojno političkog vrha

Čuj eno mi.

Sad ću ja nešto bubnuti pa reći eno ti svjedočenja iz Haaga. Ako imaš dokaze daj ih, ako ne onda nemoj širiti dezinformacije. Znam da dokaza nema jer stenogrami iz Karađorđeva ne postoje, a da je bio dogovor onda ne bi par mjeseci poslije gorjelo 33% Hrvatske. Ili je tebi logično da se predsjednik nečije države dogovori s predsjednikom druge da mu ovaj spali trećinu države i isporuči par milijuna granata po gradovima?

Imaš najmanje tri (3) teme na kojoj su ti postavljeni svi relavantni dokumenti, svjedočenja uglednih vojno-politilkih lidera Hrvatske, kao i presude haškog tribunala.
nije valjda da očekuješ da svakom trolu postavljam iste stvari koje u svakom slučaju neće biti pročitane,,

[Kasips]

Bivši ministar unutrašnjih poslova RH, Josip Boljkovac, je na HTV2 posvjedočio: ¨Tuđman je želio veliku Hrvatsku do Sarajeva… ¨. Bivši predsjednik Vlade RH i predstojnik Ureda predsjednika RH, Hrvoje Šarinić, tjedniku 'Globus' je izjavio da je susret u Karađorđevu dogovoren na inicijativu hrvatskog predsjednika (Stjepan Mesić je tvrdio da ga je u njegovo ime utanačio u Beogradu sa Borislavom Jovićem u Predsjedništvu SFRJ). Tad su dogovorili da srbijanske trojanske konje u Hrvatskoj - pobunjene kninske Srbe i njihovu ¨balvan revoluciju¨ - neutraliziraju podjelom BiH, što postaje njihovo zajedničko rješenje problema te pobune. Nakon susreta, Predsjednik je u Zagrebu rekao najbližim suradnicima: ¨Mislim, da ćemo s Miloševićem naći zajednički jezik i riješiti probleme¨. Te je sazvao najuži državni vrh, 'Vijeće narodne obrane', u sastavu: Šarinić, Šušak, Špegelj, Boljkovac, Degoricija, Manolić, Herceg, Ramljak, Domljan, Golem, Gregurić. Na sastanku hrvatskog vrhovništva 5.4.1991., Predsjednik prvi put formalno govori o podjeli BiH: ¨Postavlja se pitanje podjele Bosne i Hercegovine, i tu će biti presudan odnos snaga. Slovenci odlaze a Srbi hoće veliku Srbiju… Naš maksimalni stav nije Hrvatska na Drini, nego na nekoj drugoj rijeci, dakako uz razmjenu stanovništva¨ (ta druga rijeka je Neretva). Drugi tajni sastanak 15.4.1991. u Tikvešu, inicirao je Milošević. Prema Šariniću, tada je pao konačni dogovor o podjeli BiH, u kojem RH traži da priključi 'Herceg-Bosnu' i nema baš čvrstih pretenzija prema Banja Luci. Milošević je kazao da je s 'Republikom srpskom' u BiH, riješio nacionalno pitanje Srba, kao što je nacionalno pitanje Hrvata riješeno konceptom 'Banovine Hrvatske' u koju ulazi priključena 'Herceg-Bosna'. SRJ od RH tada ¨dobiva¨ dvije trećine BiH. Podjela je nametnula i pitanje, što s Muslimanima? Hrvatska je odgovorila: ¨Mala državica Bosna oko Sarajeva¨.

O podjeli BiH između RH i SRJ, svjedočio je i posljednji predsjednik Vlade SFRJ, Ante Marković, 23.10.2003. na suđenju Miloševiću pred Tribunalom: ¨Slobodan Milošević i Franjo Tuđman su mi osobno potvrdili na međunarodnim pregovorima o rješavanju krize u bivšoj Jugoslaviji (oktobra 1991. u Hagu - op.a.), da su na sastanku u Karađorđevu, u ožujku 1991. godine, dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske¨. Svjedok Marković je izjavio još, kako mu je Tuđman rekao da će se povijest ponoviti i ¨Bosna šaptom pasti¨.

KUMOVANJE REPUBLICI SRPSKOJ

Sa ciljem rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja u Jugoslaviji kroz uništenje i podjelu RBiH, Predsjednik RH je 8.1.1992. u Zagrebu primio četničko izaslanstvo iz BiH predvođeno Radovanom Karadžićem i Nikolom Koljevićem, kojom prigodom u ime Republike Hrvatske podržava prijedlog proglašenja 'Republike srpske' u BiH. U zamjenu za hrvatsko priznanje, gosti sa Pala obećavaju da neće pomagati pobunjenim Srbima u Republici srpskoj Krajini. Dan nakon priznanja u Zagrebu, 'Republika srpska' je na Palama i proglašena. A tjedan nakon što je RH podržala-priznala 'Republiku srpsku', Evropa priznaje RH.

Uspostavljeno je i srpsko-hrvatsko međudržavno povjerenstvo zaduženo za iscrtavanje nove karte podijeljene BiH. Hrvatima je tu na čelu bio prvo Josip Šentija, pa liberal Zvonko Lerotić, a zatim član Račanove Socijaldemokratske partije (SDP) Dušan Bilandžić. Predstojnik Ureda predsjednika RH, Hrvoje Šarinić, počinje posjećivati Miloševića u Beogradu, a Miloševićeva savjetnica Smilja Avramov posjećivala je Tuđmana u Zagrebu.

Nekadašnji predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva RBiH, Stjepan Kljuić, svjedočio je 2003. na suđenju Miloševiću o agresiji na RBiH i podjeli zemlje koju su, kako je rekao, ¨zagovarali optuženi Milošević i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman¨. Posvjedočio je da mu je ¨… Tuđman rekao da je od Miloševića dobio Cazinsku krajinu¨. O Miloševiću je posvjedočio da mu je u pauzi sastanka rukovodstava republika Srbije i BiH, 22.1.1991. u Beogradu, nudio pripojenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj. ¨Rekao mi je da razumije želju naroda zapadne Hercegovine da se priključi Hrvatskoj i naveo općine na koje se to odnosi¨, kazao je Kljuić i dodao da je to bio ¨stalni trik srpske strane kako bi se manjem dijelu Hrvata u BiH dalo priključenje s minornim teritorijem¨. Naveo je kako taj trik ¨i danas ima teške posljedice, jer dio hrvatskog naroda vjeruje u tu mogućnost¨, te kako je tada Miloševiću odgovorio ¨a vama treba ostati cijela ostala BiH¨. Kljuić je posvjedočio da je SRJ nadalje surađivala sa ¨prosrpskim lobijem u HDZ BiH¨. ('Vjesnik' 17.7.2003.).

U 'Priopćenju za javnost glede razgovora i sporazuma Boban-Karadžić u Grazu' od 14.7.1992., tadašnji predsjednik Hrvatske demokratske stranke (HDS), Marko Veselica, prosvjedovao je zbog dijeljenja BiH između RH i SRJ: ¨… Držimo da je najveća pogreška predsjednika Tuđmana što se upustio u parcijalne pregovore, najprije u Karađorđevu, a kasnije i na drugim mjestima, izvan očiju hrvatske javnosti, hrvatskog naroda i hrvatskih političkih stranaka, s ratnim zločincem i nositeljem agresije na Republiku Hrvatsku, Slobodanom Miloševićem. Na ovaj način, HDZ na čelu s predsjednikom Tuđmanom, imao je ambiciju da bez razgovora s Muslimanima, kao glavnim čimbenikom koji čini etničku državnu i ukupnu cjelinu BiH, vodi pregovore o podjeli ove Republike na štetu Muslimana. Na ovaj način, službena hrvatska politika ubacila je nepotreban razbijački klin između hrvatskih i muslimanskih interesa u BiH…¨.

Znam da vam ne paše, ali čitajte djeco. Nije baš sve onako kako vam čika @osa i ostale nevaljale prdonje pripovjedaju. Barem pokušajte da pročitate, i ne boli baš toliko koliko mislite.

[mO k3]

Bivši ministar unutrašnjih poslova RH, Josip Boljkovac, je na HTV2 posvjedočio: ¨Tuđman je želio veliku Hrvatsku do Sarajeva… ¨. Bivši predsjednik Vlade RH i predstojnik Ureda predsjednika RH, Hrvoje Šarinić, tjedniku 'Globus' je izjavio da je susret u Karađorđevu dogovoren na inicijativu hrvatskog predsjednika (Stjepan Mesić je tvrdio da ga je u njegovo ime utanačio u Beogradu sa Borislavom Jovićem u Predsjedništvu SFRJ). Tad su dogovorili da srbijanske trojanske konje u Hrvatskoj - pobunjene kninske Srbe i njihovu ¨balvan revoluciju¨ - neutraliziraju podjelom BiH, što postaje njihovo zajedničko rješenje problema te pobune. Nakon susreta, Predsjednik je u Zagrebu rekao najbližim suradnicima: ¨Mislim, da ćemo s Miloševićem naći zajednički jezik i riješiti probleme¨. Te je sazvao najuži državni vrh, 'Vijeće narodne obrane', u sastavu: Šarinić, Šušak, Špegelj, Boljkovac, Degoricija, Manolić, Herceg, Ramljak, Domljan, Golem, Gregurić. Na sastanku hrvatskog vrhovništva 5.4.1991., Predsjednik prvi put formalno govori o podjeli BiH: ¨Postavlja se pitanje podjele Bosne i Hercegovine, i tu će biti presudan odnos snaga. Slovenci odlaze a Srbi hoće veliku Srbiju… Naš maksimalni stav nije Hrvatska na Drini, nego na nekoj drugoj rijeci, dakako uz razmjenu stanovništva¨ (ta druga rijeka je Neretva). Drugi tajni sastanak 15.4.1991. u Tikvešu, inicirao je Milošević. Prema Šariniću, tada je pao konačni dogovor o podjeli BiH, u kojem RH traži da priključi 'Herceg-Bosnu' i nema baš čvrstih pretenzija prema Banja Luci. Milošević je kazao da je s 'Republikom srpskom' u BiH, riješio nacionalno pitanje Srba, kao što je nacionalno pitanje Hrvata riješeno konceptom 'Banovine Hrvatske' u koju ulazi priključena 'Herceg-Bosna'. SRJ od RH tada ¨dobiva¨ dvije trećine BiH. Podjela je nametnula i pitanje, što s Muslimanima? Hrvatska je odgovorila: ¨Mala državica Bosna oko Sarajeva¨.

O podjeli BiH između RH i SRJ, svjedočio je i posljednji predsjednik Vlade SFRJ, Ante Marković, 23.10.2003. na suđenju Miloševiću pred Tribunalom: ¨Slobodan Milošević i Franjo Tuđman su mi osobno potvrdili na međunarodnim pregovorima o rješavanju krize u bivšoj Jugoslaviji (oktobra 1991. u Hagu - op.a.), da su na sastanku u Karađorđevu, u ožujku 1991. godine, dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske¨. Svjedok Marković je izjavio još, kako mu je Tuđman rekao da će se povijest ponoviti i ¨Bosna šaptom pasti¨.

KUMOVANJE REPUBLICI SRPSKOJ

Sa ciljem rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja u Jugoslaviji kroz uništenje i podjelu RBiH, Predsjednik RH je 8.1.1992. u Zagrebu primio četničko izaslanstvo iz BiH predvođeno Radovanom Karadžićem i Nikolom Koljevićem, kojom prigodom u ime Republike Hrvatske podržava prijedlog proglašenja 'Republike srpske' u BiH. U zamjenu za hrvatsko priznanje, gosti sa Pala obećavaju da neće pomagati pobunjenim Srbima u Republici srpskoj Krajini. Dan nakon priznanja u Zagrebu, 'Republika srpska' je na Palama i proglašena. A tjedan nakon što je RH podržala-priznala 'Republiku srpsku', Evropa priznaje RH.

Uspostavljeno je i srpsko-hrvatsko međudržavno povjerenstvo zaduženo za iscrtavanje nove karte podijeljene BiH. Hrvatima je tu na čelu bio prvo Josip Šentija, pa liberal Zvonko Lerotić, a zatim član Račanove Socijaldemokratske partije (SDP) Dušan Bilandžić. Predstojnik Ureda predsjednika RH, Hrvoje Šarinić, počinje posjećivati Miloševića u Beogradu, a Miloševićeva savjetnica Smilja Avramov posjećivala je Tuđmana u Zagrebu.

Nekadašnji predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva RBiH, Stjepan Kljuić, svjedočio je 2003. na suđenju Miloševiću o agresiji na RBiH i podjeli zemlje koju su, kako je rekao, ¨zagovarali optuženi Milošević i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman¨. Posvjedočio je da mu je ¨… Tuđman rekao da je od Miloševića dobio Cazinsku krajinu¨. O Miloševiću je posvjedočio da mu je u pauzi sastanka rukovodstava republika Srbije i BiH, 22.1.1991. u Beogradu, nudio pripojenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj. ¨Rekao mi je da razumije želju naroda zapadne Hercegovine da se priključi Hrvatskoj i naveo općine na koje se to odnosi¨, kazao je Kljuić i dodao da je to bio ¨stalni trik srpske strane kako bi se manjem dijelu Hrvata u BiH dalo priključenje s minornim teritorijem¨. Naveo je kako taj trik ¨i danas ima teške posljedice, jer dio hrvatskog naroda vjeruje u tu mogućnost¨, te kako je tada Miloševiću odgovorio ¨a vama treba ostati cijela ostala BiH¨. Kljuić je posvjedočio da je SRJ nadalje surađivala sa ¨prosrpskim lobijem u HDZ BiH¨. ('Vjesnik' 17.7.2003.).

U 'Priopćenju za javnost glede razgovora i sporazuma Boban-Karadžić u Grazu' od 14.7.1992., tadašnji predsjednik Hrvatske demokratske stranke (HDS), Marko Veselica, prosvjedovao je zbog dijeljenja BiH između RH i SRJ: ¨… Držimo da je najveća pogreška predsjednika Tuđmana što se upustio u parcijalne pregovore, najprije u Karađorđevu, a kasnije i na drugim mjestima, izvan očiju hrvatske javnosti, hrvatskog naroda i hrvatskih političkih stranaka, s ratnim zločincem i nositeljem agresije na Republiku Hrvatsku, Slobodanom Miloševićem. Na ovaj način, HDZ na čelu s predsjednikom Tuđmanom, imao je ambiciju da bez razgovora s Muslimanima, kao glavnim čimbenikom koji čini etničku državnu i ukupnu cjelinu BiH, vodi pregovore o podjeli ove Republike na štetu Muslimana. Na ovaj način, službena hrvatska politika ubacila je nepotreban razbijački klin između hrvatskih i muslimanskih interesa u BiH…¨.

Znam da vam ne paše, ali čitajte djeco. Nije baš sve onako kako vam čika @osa i ostale nevaljale prdonje pripovjedaju. Barem pokušajte da pročitate, i ne boli baš toliko koliko mislite.

I sta sada nea nista ni od velika Hr ni ode vel'ke srbije....

[Kasips]

@ Ženski Dr.Med, normalno da nema, niti će ikada biti. Ali ono čega ima je pokušaj uskrsnuća fašističkih ideja i ciljeva koji se u prošlosti nisu uspješno i do kraja realizovali putem logora, silovanja, progona, genocida.
Sjetite se Alije i njegove već legendarne rečenice: "Rata neće biti, možete mirno da spavate".

[feral.tribune]

Sta kaze gospoja Kosor neki dan, nije Hrvatska imala teritorijalnih pretenzija


Pismo nekolicine BiH intelektualaca Tudjmanu.

Stenogrami u sledecem postu.



Dokumenti: Otvoreno pismo dr. Franji Tuđmanu, predsjedniku Republike Hrvatske



Tuđmanovi pogledi na BiH podudarni s Miloševićevim i Karadžićevim

Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman dao je 31. decembra 1991. godine veliki intervju hrvatskim medijima, koji su prenijeli svi najvažniji evropski mediji i agencije. Dan-dva nakon toga uslijedit će tzv. Sarajevski sporazum, sklopljen između Hrvatske, promatrača Evropske zajednice i JNA, kojim će biti propisano povlačenje svih jedinica JNA iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, što će praktično značiti i kraj otvorenoga rata u Hrvatskoj. Tuđman zbog toga govori u povišenom, trijumfalnom tonu, kao pobjednik, a usput izlaže i svoje prijedloge za Bosnu i Hercegovinu - ultimativno i samouvjereno. Oni se sastoje u jednostavnoj formuli: ta "kolonijalna tvorevina" ima da nestane diobom između Srbije i Hrvatske, uz preostatak "muslimanske tampon-državice" oko Sarajeva. Prvi, a zadugo i jedini, na te Tuđmanove ideje reagirala su petorica pisaca i intelektualaca iz Sarajeva (Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić) otvorenim pismom poslanim 6. januara 1992. zagrebačkom Vjesniku. Pismo je Vjesnik, Tuđmanovo režimsko glasilo, objavio tek za osam dana (i oko toga se razvila neugodna prepiska između autora pisma i tadašnjega glavnog urednika Vjesnika Hidajeta Biščevića). Uz pismo, u istom broju išao je i odgovor Tuđmanova savjetnika prof. dr. Zvonimira Lerotića (Danajski dar za Hrvatsku), u kojemu on opširno razvija Tuđmanove teze o podjeli Bosne i Hercegovine kao o nužnoj, poželjnoj i demokratskoj soluciji, dok autore pisma demonizira kao nacionalne izdajnike a njihovo pismo žigoše kao "protuhrvatski pamflet". Dani objavljuju pismo petorice i njihov odgovor Lerotiću, kao podsjećanje na izvorne Tuđmanove zamisli o "rješenju bosanske krize"



Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijević tako blizu
Gospodine Tuđman,
Ovo pismo ne šaljemo ni Timesu ni Associated Pressu, odakle smo uglavnom saznali Vaše stavove o nama, već se obraćamo hrvatskoj javnosti kojoj pripada i Vaše uvaženo mišljenje.

Bosna i Hercegovina je pred političkim nestankom, a da njezin narod o tome nije imao priliku demokratski se izjasniti. Važna činjenica za Vas morala bi biti i to da je dio tog naroda i sedamsto pedeset tisuća Hrvata, raspoređenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Podvlačimo, Bosna i Hercegovina je pred prijetnjom političkog nestanka: antibosanske sile u njoj i oko nje prisvojile su si takva prava i takvu moć da ih u njihovom naumu nema tko omesti. Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijević tako blizu. Ma koliko među sobom različite, pa i krvavo suprotstavljene, svim tim koncepcijama zajednička je politička fiks-ideja - razoriti Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovačka vlast, pak, pred svim tim stoji u potpunoj paralizi, gledajući već odavno na sve akte rastakanja Republike s "filozofskim mirom".

Velikosrpska politika nastoji Bosnu i Hercegovinu cijelu uključiti u veliku Srbiju, kojoj se još uvijek tepa "nova Jugoslavija", ili formirati unutar Bosne i Hercegovine srpsku republiku. Nažalost, oba ova plana naveliko se već ostvaruju, bilo u formi novih jugoslavenskih novčanica, bilo u obliku beogradskog teferiča pod nazivom "Konvencija o novoj Jugoslaviji". A sve to u debeloj, hladnoj sjeni prethodno obavljene vojne okupacije Bosne i Hercegovine, koja je reorganizacijom vojske od 3. siječnja dobila i formalni okvir. Vojska je sebi osnovala državu! Od naroda će se znati "braniti", žestoko i efikasno, o tomu nakon zločinačkog pustošenja Hrvatske valjda više nitko i ne dvoji...

Na sve to dolazi Vaša politička "analiza" u kojoj bi cijepanje Bosne i Hercegovine "moglo odgovarati dugoročnim interesima sva tri naroda i interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope". Vi tako, i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju već dokazanu gluhoću i neosjetljivost na stvarne dugoročne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako ćete objasniti vlastitoj političkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedanput počeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševićevim i Karadžićevim? Jer upravo su oni bili i ostali najgorljiviji zagovornici razbijanja Bosne i Hercegovine, prije svega opetovanim "velikodušnim" nutkanjem zapadne Hercegovine da se pripoji Hrvatskoj. Znači li to da Vi i nemate neku konzistentnu vlastitu politiku spram "trajnoga rješenja hrvatsko-srpsko-muslimanskih odnosa" već se svaki put hvatate za rep velikosrpske inicijative, htijući otkinuti nešto i za sebe? Ako je tako, onda je to neshvatljivo kratkovidno i neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskoga i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini, te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske, a neuljudno i nemoralno spram muslimanskoga naroda, kojemu se u Vašoj "elaboraciji" nudi umjesto dosadašnje stoljetne države i domovine, nekakva "muslimanska enklava".

Gospodine Tuđman,

Kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao državljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom poviješću, svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo možemo javno konstatirati:

- onaj tko u političkom uništenju Bosne i Hercegovine može vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i "uvjet trajnoga mira", taj o stvarnom interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politički neodgovoran;

- onaj tko prema muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini.

To pravo možete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama založite za cjelovitost i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je jedino to u dugoročnom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.





Tko je za, a tko protiv podjele Bosne

Odgovor prof. dr. Zvonimiru Lerotiću



U golemom "odgovoru" na pismo, koje, nota bene, nismo uputili njemu već Franji Tuđmanu, Zvonko Lerotić svu je svoju energiju skupio oko jedne jedine brige. Da ne odgovori na naše temeljno pitanje: što znači da su Tuđmanovi pogledi na Bosnu i Hercegovinu odjedanput posve podudarni s Miloševićevim i Karadžićevim, koji su bili i ostali - srpsko velikodržavlje i ekspanzionizam na račun drugih južnoslavenskih naroda i zemalja?

U času kada smo to pitanje formulirali, povod su nam bile "samo" najnovije Tuđmanove izjave i "povijesne teorije" o Bosni i Hercegovini. Naprimjer: "To (smirenje srpsko-hrvatskoga trvenja, op. naša) se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan." Ili: "U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina." (Tuđmanov novogodišnji razgovor s novinarima, citiran prema Slobodnoj Dalmaciji, 31. prosinca 1991. i 1. siječnja 1992.)

Kakva je to hrvatska politika, i demokratska politika uopće, koja može u ostvarivanju nacionalnih ciljeva Srbije (što je drugo ime za imperijalizam i za Srbiju do Karlovca) vidjeti zgodu za priključivanje Hrvatskoj njezinih krajeva? U modelu Banovine (1939) vidjeti naravan način rješenja odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine? Muslimanima namjenjivati porfirogenetsku hipotetičnu "zemlju Bosnu", i to u funkciji tampona? I, nadasve, u Bosni i Hercegovini vidjeti kolonijalnu tvorevinu, a u njezinu nestanku - nalaziti neku vrstu historijske sreće, malone osobnoga ushićenja?

Nikad u svojoj povijesti država Srbija nije prešla rijeku Drinu. Samo simbolično, prije šest stoljeća u Tvrtkovoj kraljevskoj titulaturi (u kojoj su se, uostalom, našle i sve južnoslavenske zemlje i narodi, osim Makedonije i Slovenije), i poslije toga samo na papiru i samo u velikosrpskim snovima: u Homogenoj Srbiji (1941) četničkoga ideologa Stevana Moljevića, te u današnjoj memorandumskoj "Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini". S Tuđmanovim blagoslovom! (Vidi niže)

Ostavljajući ovaj put po strani povjesničarsku inkonzistentnost Tuđmanovih tvrdnji, načinimo mali opit njihove političke održivosti. Na ukupnoj hrvatskoj, bosanskoj i srbijanskoj političkoj mapi tko se protivi razbijanju Bosne i Hercegovine i ostvarenju nacionalnih ciljeva Srbije? U Hrvatskoj - sve relevantne političke stranke, na cijeloj skali od ljevice do desnice, svi ugledni i relevantni političari izvan vladajućega establishmenta, a i mnogi iz njega, sve najrespektabilnije ličnosti javnoga života. Svi, osim Tuđmana i vjerojatno nekoga užeg neimenovanog HDZ-ova politbiroa. U Bosni i Hercegovini toj ideji protive se apsolutno sve opozicijske i vladajuće stranke, računajući i Kljuićev HDZ BiH, osim, naravno, Radovana Karadžića i njegove SDS. U Srbiji - sva je relevantna opozicija protiv, čak i ultranacionalni Vuk Drašković, jedino Mićunovićevi demokrati i u tome, kao i u mnogim drugim stvarima, podržavaju Miloševića. Izlazi, dakle, da u cijelom hrvatskom i bosanskohercegovačkom političkom miljeu jedino Tuđman vidi i podržava rješenje problema ostvarivanjem nacionalnog cilja Srbije! Onoga cilja, zbog kojega je sve i počelo; zbog kojega je Hrvatska zgažena, spaljena, raseljena, ljudi pobijeni na tisuće, zbog kojega je trećina Hrvatske i sva Bosna i Hercegovina okupirana i danas...

Taj nas je, dakle, dijabolični paradoks naše političke sudbine rukovodio da se obratimo Tuđmanu s javnim upozorenjem da o "dugoročnom interesu Hrvatske", o "dugoročnom interesu sva tri naroda u Bosni i Hercegovini", i o "interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope" (sve Tuđmanovi navodi) valja promišljati temeljitije i samozatajnije, ne podliježući fatalnom sirenskom zovu jedne povijesno rušiteljske, balkansko-čaršijske imperijalne politike, kakva je srbijanska u Milošević-Karadžić-Adžićevoj varijanti.

Pojma nismo imali da je Tuđman već u tom času bio prešao s riječi na djela. S dobrih sedam dana držanja u tajnosti, naime, objelodanjuje se da su Nikola Koljević (i, kažu, Milorad Ekmečić) uoči zasjedanja tzv. Skupštine srpskog naroda u BiH 9. siječnja, bili Tuđmanovi gosti u Zagrebu, i da su mu predočili plan o Srpskoj republici Bosni i Hercegovini. Nakon, dakle, Tuđmanova uvida i suglasnosti, ona je sutradan, u Sarajevu, i proglašena! Nitko za taj domjenak u Banskim dvorima nije znao, Stjepan Kljuić i Alija Izetbegović ponajmanje...

Iz perspektive ove naknadno saznate činjenice naše pitanje Tuđmanu samo je još teže i dramatičnije - da nije bilo postavljeno, sada bi moralo biti. Iz perspektive te činjenice postaje jasnijom i lažnost Lerotićeva "odgovora". Siromah savjetnik, nije on ni odgovarao nama (jer nam ništa i nije mogao odgovoriti), već je imao baš nezahvalnu zadaću: "znanstveno" elaborirati Šefove ideje o podjeli Bosne i tako amortizirati šok koji bi u javnosti proizvela informacija o sastanku u Banskim dvorima kada jednom moradne biti objavljena. A usput, i za svaki slučaj, umjesto argumenata kojih nema, na glave petorice pitalaca izručiti vrelu kletvu nacionalnoga izopćenja i sramote. Po potpuno nepromijenjenom običaju iz idiličnih kompartijskih vremena...

Kada prof. dr. Zvonko Lerotić, sa cijelim svojim znanstveno-intelektualnim habitusom, može postavljanje ovakvoga pitanja jednoj javnoj osobi proglasiti činom slanja "Hrvatskoj svoga danajskoga dara - riječi osude i prokletstva" identificirajući tako glasno i jasno Tuđmana in persona s Hrvatskom, a kritički odnos spram njega sakrilegijem - ta ubitačna inkvizicijska gesta više uopće nije naša stvar, već uznemirujući znak zagrebačkoj i hrvatskoj demokratskoj i intelektualnoj javnosti.

Osobno pak uzevši, apsolutno nikakvoga prava g. savjetnik nema da na bilo koji način, makar to bilo i za račun i po nalogu njegova Šefa, zaviruje u naše hrvatstvo i u naš odnos spram Hrvatske, njezine borbe i njezine slobode. Prvo, zato što je to stvar pristojnosti i dobra odgoja. Drugo, ako se već drzne da tako nešto učini, morao bi se prethodno informirati o sudbinama, o danima, pa malo i o djelima - možda bi mu tada neki elementarni stid i obzir zaustavio na pola puta ruku-izvršiteljicu...

A što se tiče bosanskohercegovačkih Hrvata, Hrvatskoj oni mogu biti sol zemlje, što su uvijek do sada bili u dobru i u zlu, osobito u zlu, kada je najviše trebalo - samo onda ako se uspiju održati kao državotvoran narod u suverenoj Bosni i Hercegovini, a ne sniženi podjelom svoje tisućgodišnje domovine u status nacionalne manjine, i time upućeni na put sigurna nestanka. To Ekmečić i Koljević dobro znaju kada razgovaraju s Tuđmanom; potpuno je neizvjesno, međutim, koliko to zna on.

(Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić)

[Kasips]

Sta kaze gospoja Kosor neki dan, nije Hrvatska imala teritorijalnih pretenzija


Pismo nekolicine BiH intelektualaca Tudjmanu.

Stenogrami u sledecem postu.



Dokumenti: Otvoreno pismo dr. Franji Tuđmanu, predsjedniku Republike Hrvatske



Tuđmanovi pogledi na BiH podudarni s Miloševićevim i Karadžićevim

Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman dao je 31. decembra 1991. godine veliki intervju hrvatskim medijima, koji su prenijeli svi najvažniji evropski mediji i agencije. Dan-dva nakon toga uslijedit će tzv. Sarajevski sporazum, sklopljen između Hrvatske, promatrača Evropske zajednice i JNA, kojim će biti propisano povlačenje svih jedinica JNA iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, što će praktično značiti i kraj otvorenoga rata u Hrvatskoj. Tuđman zbog toga govori u povišenom, trijumfalnom tonu, kao pobjednik, a usput izlaže i svoje prijedloge za Bosnu i Hercegovinu - ultimativno i samouvjereno. Oni se sastoje u jednostavnoj formuli: ta "kolonijalna tvorevina" ima da nestane diobom između Srbije i Hrvatske, uz preostatak "muslimanske tampon-državice" oko Sarajeva. Prvi, a zadugo i jedini, na te Tuđmanove ideje reagirala su petorica pisaca i intelektualaca iz Sarajeva (Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić) otvorenim pismom poslanim 6. januara 1992. zagrebačkom Vjesniku. Pismo je Vjesnik, Tuđmanovo režimsko glasilo, objavio tek za osam dana (i oko toga se razvila neugodna prepiska između autora pisma i tadašnjega glavnog urednika Vjesnika Hidajeta Biščevića). Uz pismo, u istom broju išao je i odgovor Tuđmanova savjetnika prof. dr. Zvonimira Lerotića (Danajski dar za Hrvatsku), u kojemu on opširno razvija Tuđmanove teze o podjeli Bosne i Hercegovine kao o nužnoj, poželjnoj i demokratskoj soluciji, dok autore pisma demonizira kao nacionalne izdajnike a njihovo pismo žigoše kao "protuhrvatski pamflet". Dani objavljuju pismo petorice i njihov odgovor Lerotiću, kao podsjećanje na izvorne Tuđmanove zamisli o "rješenju bosanske krize"



Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijević tako blizu
Gospodine Tuđman,
Ovo pismo ne šaljemo ni Timesu ni Associated Pressu, odakle smo uglavnom saznali Vaše stavove o nama, već se obraćamo hrvatskoj javnosti kojoj pripada i Vaše uvaženo mišljenje.

Bosna i Hercegovina je pred političkim nestankom, a da njezin narod o tome nije imao priliku demokratski se izjasniti. Važna činjenica za Vas morala bi biti i to da je dio tog naroda i sedamsto pedeset tisuća Hrvata, raspoređenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Podvlačimo, Bosna i Hercegovina je pred prijetnjom političkog nestanka: antibosanske sile u njoj i oko nje prisvojile su si takva prava i takvu moć da ih u njihovom naumu nema tko omesti. Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijević tako blizu. Ma koliko među sobom različite, pa i krvavo suprotstavljene, svim tim koncepcijama zajednička je politička fiks-ideja - razoriti Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovačka vlast, pak, pred svim tim stoji u potpunoj paralizi, gledajući već odavno na sve akte rastakanja Republike s "filozofskim mirom".

Velikosrpska politika nastoji Bosnu i Hercegovinu cijelu uključiti u veliku Srbiju, kojoj se još uvijek tepa "nova Jugoslavija", ili formirati unutar Bosne i Hercegovine srpsku republiku. Nažalost, oba ova plana naveliko se već ostvaruju, bilo u formi novih jugoslavenskih novčanica, bilo u obliku beogradskog teferiča pod nazivom "Konvencija o novoj Jugoslaviji". A sve to u debeloj, hladnoj sjeni prethodno obavljene vojne okupacije Bosne i Hercegovine, koja je reorganizacijom vojske od 3. siječnja dobila i formalni okvir. Vojska je sebi osnovala državu! Od naroda će se znati "braniti", žestoko i efikasno, o tomu nakon zločinačkog pustošenja Hrvatske valjda više nitko i ne dvoji...

Na sve to dolazi Vaša politička "analiza" u kojoj bi cijepanje Bosne i Hercegovine "moglo odgovarati dugoročnim interesima sva tri naroda i interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope". Vi tako, i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju već dokazanu gluhoću i neosjetljivost na stvarne dugoročne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako ćete objasniti vlastitoj političkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedanput počeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševićevim i Karadžićevim? Jer upravo su oni bili i ostali najgorljiviji zagovornici razbijanja Bosne i Hercegovine, prije svega opetovanim "velikodušnim" nutkanjem zapadne Hercegovine da se pripoji Hrvatskoj. Znači li to da Vi i nemate neku konzistentnu vlastitu politiku spram "trajnoga rješenja hrvatsko-srpsko-muslimanskih odnosa" već se svaki put hvatate za rep velikosrpske inicijative, htijući otkinuti nešto i za sebe? Ako je tako, onda je to neshvatljivo kratkovidno i neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskoga i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini, te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske, a neuljudno i nemoralno spram muslimanskoga naroda, kojemu se u Vašoj "elaboraciji" nudi umjesto dosadašnje stoljetne države i domovine, nekakva "muslimanska enklava".

Gospodine Tuđman,

Kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao državljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom poviješću, svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo možemo javno konstatirati:

- onaj tko u političkom uništenju Bosne i Hercegovine može vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i "uvjet trajnoga mira", taj o stvarnom interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politički neodgovoran;

- onaj tko prema muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini.

To pravo možete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama založite za cjelovitost i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je jedino to u dugoročnom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.





Tko je za, a tko protiv podjele Bosne

Odgovor prof. dr. Zvonimiru Lerotiću



U golemom "odgovoru" na pismo, koje, nota bene, nismo uputili njemu već Franji Tuđmanu, Zvonko Lerotić svu je svoju energiju skupio oko jedne jedine brige. Da ne odgovori na naše temeljno pitanje: što znači da su Tuđmanovi pogledi na Bosnu i Hercegovinu odjedanput posve podudarni s Miloševićevim i Karadžićevim, koji su bili i ostali - srpsko velikodržavlje i ekspanzionizam na račun drugih južnoslavenskih naroda i zemalja?

U času kada smo to pitanje formulirali, povod su nam bile "samo" najnovije Tuđmanove izjave i "povijesne teorije" o Bosni i Hercegovini. Naprimjer: "To (smirenje srpsko-hrvatskoga trvenja, op. naša) se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan." Ili: "U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina." (Tuđmanov novogodišnji razgovor s novinarima, citiran prema Slobodnoj Dalmaciji, 31. prosinca 1991. i 1. siječnja 1992.)

Kakva je to hrvatska politika, i demokratska politika uopće, koja može u ostvarivanju nacionalnih ciljeva Srbije (što je drugo ime za imperijalizam i za Srbiju do Karlovca) vidjeti zgodu za priključivanje Hrvatskoj njezinih krajeva? U modelu Banovine (1939) vidjeti naravan način rješenja odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine? Muslimanima namjenjivati porfirogenetsku hipotetičnu "zemlju Bosnu", i to u funkciji tampona? I, nadasve, u Bosni i Hercegovini vidjeti kolonijalnu tvorevinu, a u njezinu nestanku - nalaziti neku vrstu historijske sreće, malone osobnoga ushićenja?

Nikad u svojoj povijesti država Srbija nije prešla rijeku Drinu. Samo simbolično, prije šest stoljeća u Tvrtkovoj kraljevskoj titulaturi (u kojoj su se, uostalom, našle i sve južnoslavenske zemlje i narodi, osim Makedonije i Slovenije), i poslije toga samo na papiru i samo u velikosrpskim snovima: u Homogenoj Srbiji (1941) četničkoga ideologa Stevana Moljevića, te u današnjoj memorandumskoj "Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini". S Tuđmanovim blagoslovom! (Vidi niže)

Ostavljajući ovaj put po strani povjesničarsku inkonzistentnost Tuđmanovih tvrdnji, načinimo mali opit njihove političke održivosti. Na ukupnoj hrvatskoj, bosanskoj i srbijanskoj političkoj mapi tko se protivi razbijanju Bosne i Hercegovine i ostvarenju nacionalnih ciljeva Srbije? U Hrvatskoj - sve relevantne političke stranke, na cijeloj skali od ljevice do desnice, svi ugledni i relevantni političari izvan vladajućega establishmenta, a i mnogi iz njega, sve najrespektabilnije ličnosti javnoga života. Svi, osim Tuđmana i vjerojatno nekoga užeg neimenovanog HDZ-ova politbiroa. U Bosni i Hercegovini toj ideji protive se apsolutno sve opozicijske i vladajuće stranke, računajući i Kljuićev HDZ BiH, osim, naravno, Radovana Karadžića i njegove SDS. U Srbiji - sva je relevantna opozicija protiv, čak i ultranacionalni Vuk Drašković, jedino Mićunovićevi demokrati i u tome, kao i u mnogim drugim stvarima, podržavaju Miloševića. Izlazi, dakle, da u cijelom hrvatskom i bosanskohercegovačkom političkom miljeu jedino Tuđman vidi i podržava rješenje problema ostvarivanjem nacionalnog cilja Srbije! Onoga cilja, zbog kojega je sve i počelo; zbog kojega je Hrvatska zgažena, spaljena, raseljena, ljudi pobijeni na tisuće, zbog kojega je trećina Hrvatske i sva Bosna i Hercegovina okupirana i danas...

Taj nas je, dakle, dijabolični paradoks naše političke sudbine rukovodio da se obratimo Tuđmanu s javnim upozorenjem da o "dugoročnom interesu Hrvatske", o "dugoročnom interesu sva tri naroda u Bosni i Hercegovini", i o "interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope" (sve Tuđmanovi navodi) valja promišljati temeljitije i samozatajnije, ne podliježući fatalnom sirenskom zovu jedne povijesno rušiteljske, balkansko-čaršijske imperijalne politike, kakva je srbijanska u Milošević-Karadžić-Adžićevoj varijanti.

Pojma nismo imali da je Tuđman već u tom času bio prešao s riječi na djela. S dobrih sedam dana držanja u tajnosti, naime, objelodanjuje se da su Nikola Koljević (i, kažu, Milorad Ekmečić) uoči zasjedanja tzv. Skupštine srpskog naroda u BiH 9. siječnja, bili Tuđmanovi gosti u Zagrebu, i da su mu predočili plan o Srpskoj republici Bosni i Hercegovini. Nakon, dakle, Tuđmanova uvida i suglasnosti, ona je sutradan, u Sarajevu, i proglašena! Nitko za taj domjenak u Banskim dvorima nije znao, Stjepan Kljuić i Alija Izetbegović ponajmanje...

Iz perspektive ove naknadno saznate činjenice naše pitanje Tuđmanu samo je još teže i dramatičnije - da nije bilo postavljeno, sada bi moralo biti. Iz perspektive te činjenice postaje jasnijom i lažnost Lerotićeva "odgovora". Siromah savjetnik, nije on ni odgovarao nama (jer nam ništa i nije mogao odgovoriti), već je imao baš nezahvalnu zadaću: "znanstveno" elaborirati Šefove ideje o podjeli Bosne i tako amortizirati šok koji bi u javnosti proizvela informacija o sastanku u Banskim dvorima kada jednom moradne biti objavljena. A usput, i za svaki slučaj, umjesto argumenata kojih nema, na glave petorice pitalaca izručiti vrelu kletvu nacionalnoga izopćenja i sramote. Po potpuno nepromijenjenom običaju iz idiličnih kompartijskih vremena...

Kada prof. dr. Zvonko Lerotić, sa cijelim svojim znanstveno-intelektualnim habitusom, može postavljanje ovakvoga pitanja jednoj javnoj osobi proglasiti činom slanja "Hrvatskoj svoga danajskoga dara - riječi osude i prokletstva" identificirajući tako glasno i jasno Tuđmana in persona s Hrvatskom, a kritički odnos spram njega sakrilegijem - ta ubitačna inkvizicijska gesta više uopće nije naša stvar, već uznemirujući znak zagrebačkoj i hrvatskoj demokratskoj i intelektualnoj javnosti.

Osobno pak uzevši, apsolutno nikakvoga prava g. savjetnik nema da na bilo koji način, makar to bilo i za račun i po nalogu njegova Šefa, zaviruje u naše hrvatstvo i u naš odnos spram Hrvatske, njezine borbe i njezine slobode. Prvo, zato što je to stvar pristojnosti i dobra odgoja. Drugo, ako se već drzne da tako nešto učini, morao bi se prethodno informirati o sudbinama, o danima, pa malo i o djelima - možda bi mu tada neki elementarni stid i obzir zaustavio na pola puta ruku-izvršiteljicu...

A što se tiče bosanskohercegovačkih Hrvata, Hrvatskoj oni mogu biti sol zemlje, što su uvijek do sada bili u dobru i u zlu, osobito u zlu, kada je najviše trebalo - samo onda ako se uspiju održati kao državotvoran narod u suverenoj Bosni i Hercegovini, a ne sniženi podjelom svoje tisućgodišnje domovine u status nacionalne manjine, i time upućeni na put sigurna nestanka. To Ekmečić i Koljević dobro znaju kada razgovaraju s Tuđmanom; potpuno je neizvjesno, međutim, koliko to zna on.

(Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić)

Pazi vraga, nijedan od njih nema Čovićevu i Dodikovu verifikaciju hrvatstva

[feral.tribune]

Na samom pocetku da citiram Slobodana Praljka generala HV koji je tada bio zapovjednik HVO , inace sina hercegovackog udbasa koji je mnogim Hrvatima zagorcao zivot u SFRJ . ( Da bi se oprao valjda je zato i radio sto je radio ) ,, Srusio bih jos stotinu onakvih mostova za jedan prst svopg vojnika ,, Kraj citata . Za one koji ne znaju citati izmedju redova nije akcent na ljudskom prstu koji zaista puno vrijedi nego na na tome da on ovdje vec priznao . Zalosno je da se ovo mora pisati ali eto za onog forumasa Mihalj ---------
--------- Most je djelomično oštećen od strane srpskih snaga i JNA. Dana 9. novembra 1993. HVO je srušio Stari most kao dio kampanje granatiranja i terorisanja Mostara. Dan ranije, 8. novembra 1993. HVO je započeo sa kampanjom rušenja Mosta ispaljujući na desetine projektila u luk i kule Mosta, što je okončano 9. novembra 1993., njegovim konačnim rušenjem. Nakon objavljivanja 36 Tuđmanovih stenograma, da se zaključiti da je rušenje mosta bilo dio smišljene kampanje agresije Hrvatske, koja se ogledala između ostalog i u urbicidu. O metodama urbicida i agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu svjedoči i razgovor Tuđmana sa Jankom Bobetkom i Rosom 6. novembra 1993. godine, samo četiri dana prije rušenja Starog mosta. U jednom trenutku Tuđman od Rosa traži da protiv Bošnjaka primijeni "neke elemente zastrašivanja": "Da bi osigurao ove granice Hrvatske, izvoli upotrijebiti sve što je moguće, jedino nećeš bojne otrove". Na što Roso odgovara: "Tu je taj problem što su ta punjenja miksnog tipa, miješana i jako su velika, ne možemo ih razdvojiti, 500 kg, to bi uništilo jedan cijeli grad kemijski... Ja čuvam to kao adut, ovi naši iz BiH to znaju". Samo četiri dana kasnije, novi sastanak, sa hitnom temom: srušen je Stari most u Mostaru. "Neki elementi zastrašivanja" koje je Tuđman zahtijevao, primijenjeni su. Sada Tuđman pita: "Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio". Slijedi odgovor Mate Bobana, koji je značajan doprinos u historiji ratnog cinizma: "Bile su strašne kiše". Stari Most je, dakle, porušio Pero Zubac svojom poezijom, svojim "Mostarskim kišama". Tuđman je ipak oprezan, pita: "Hoćemo li opet mi biti optuženi". Tada se pokreće čitava strategija prikrivanja zločina: pada dogovor da se kontaktiraju veze u španskom bataljonu, da se stranci nagovore da lažu o tome da Hrvati nisu srušili Most. Mate Granić: "Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju onda je to izuzetno, jer se inače to na CNN...". Tuđman: "Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?" Mate Granić: "Nama". Još veća panika nastaje kada se pokušava prikriti stvarna uloga Hrvatske u ratu u Bosni. Inače stenogrami Franje Tuđmana su nedvosmisleno najdirektniji dokaz agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, i nalaze se u Haškom tribunalu kao dokazni materijal.<1> U toku je proces pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv Slobodana Praljka za rušenje Starog mosta. Sam Praljak je 2004. godine za Slobodnu Dalmaciju izjavio: "Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen."

[Hipatija]

Pazi vraga, nijedan od njih nema Čovićevu i Dodikovu verifikaciju hrvatstva

Sve su to "kamuflirani hrvati", kao i Hrvati Posavine ili Hrvati "slobodarskog" Husina i Tuzle. Općinski HDZ u Tuzli - "zna se"- svojevremeno raspustio Ante Jelavić, jer nisu bili "dovoljno dobri" Hrvati. Nisu ni nalik "pravom Hrvatu" - podpredsjedniku RS!
Nešto mi sve to mnogo nalikuje - ko jaje jajetu - onom SDS-ovom o "pravim i krivim", "podobnim i nepodobnim" Srbima.

[feral.tribune]

Tuđmanova politika prema Bosni i Hercegovini je precizno dokumentovana u 36 stenograma, koji su postali dokazni materijal Haškog tribunala, a javnosti su objavljeni u izdanjima splitskog Ferala, i sarajevskih Dana. Otvaranje Tuđmanovih arhiva pokazalo je svu pogubnost njegove politike prema Bosni i Hercegovini. Drugi značajan dokaz o agresivnoj politici Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini su svjedočenja Ante Marković, Stipe Mesić, Paddy Ashdowna i drugih, koji su nedvosmisleno potvrdili ono što je već zapisano u stenogramima. Treći značajan dokaz Tuđmanove politike su politička ubistva njegovih protivnika poput Blaža Kraljević i Ante Paradžika, kao i nižih oficira u lokalnim okvirima kao što je Zvonko Fontana iz Gornjeg Vakufa.

Dana 22. oktobra 1993. na sastanku u Predsjedničkim dvorima, na kojem su pored Tuđmana prisustvovali Janko Bobetko, Imra Agotić, Josip Lucić i Gojko Šušak, Franjo Tuđman o rješavanju pitanja "hrvatskih granica" kaže:

"Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava...pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa."

Ipak njegov fokus je bio na Gornjem Vakufu:

"...ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo, koliko smo mi pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužbi, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno i da se dogovorimo dalje..."

O samom učešću jedinica regularne vojske Republike Hrvatske u napadu na Gornji Vakuf, na istom sastanku govorio je Janko Bobetko:

"Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati..."

Janko Bobetko daje dodatne informacije o angažmanu hrvatske vojske:

"...Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao … to je bilo neorganizirano ... Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila …"
Odgovarajući na pitanje Franje Tuđmana o imenu komandanta Pete brigade koja je sa vinkovačkog ratišta premještena u Gornji Vakuf, Janko Bobetko svjedoči o nepobitnom dokazu hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu i Gornji Vakuf:

"Bio je Kapular … Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema …"

Nadalje general Bobetko informiše vojno-politički vrh Republike Hrvatske o organizovanoj akciji dotoka naoružanja hrvatskim jedinicama u BiH:

"Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično ... Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i točno ka liniji fronta … To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se … Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu … sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar

[feral.tribune]

Stenogram ,, Neum je hrvtski , hrvatski suvereniet , Alija i drustvo mogu doci tamo samo da noge operu ,,
Franjo Tudjman 1993 u jednom od mnogobrojnih razgovara u Banskim Dvorima sa izaslanstvom tzv Herceg Bosne
Boban , Kordic , Prlic itd

[jarancuga]

cekamo redarstvenika osu da sve demantuje...

[feral.tribune]

ja smatram da je oluja kao i dogadjaji u bih nakon oluje kada su se srbi povukli bio dogovor.
klasican primjer dogovora ti je dubrovacko zaledje. svako ko malo vise cita zna da se jna povukla.
ali je pitanje sta su dobili zauzvrat? nisu se valjda ni zasta povukli?
nema djabe ni u stare babe. pogotovo u ratu.
kada je pala posavina,kada se jna povukla iz mostara ,a kada se jna povukla iz zaledja dubrovnika? 1992.

-oluja i sve oslobodilacke akcije u bih do banja luke su dio dogovora?
ako nisu onda pitam sve : kako je vukovar izdrzao 3 mjeseca protiv silne jna,a knin je pao za 12 sati?

postoji ogromna razlika između ta dva slučaja, knin su naime napali hrvati i oslobađali su svoje, a vukovar su napali srbi i okupirali su tuđe...

Ne lupetaj . Tenkovima i oklopnjacima JNA je 1000 X lakse uci po ravnicama Slavonije i Baranje nego li HV pentrati uzbrdo prema Kninu . Srbi su Knin kamenjem mogli braniti 100 godina a JNA i cetnici su mogli poslije Vukovara kroz salase i ravnicu do Osijeka za par sati da su htjeli . Vukovar je zrtvovan , kakav bi to tajni dogovor bio da se vidi sve iz aviona i da niko ne pogine . Srbi i Hrvati su ga smjestili Bosancima do kosti , toliko im nanijeli ljudskih i materijalnih steta da se Bosna i Bosanci nece oporaviti ni za 300 godina .U 60 sastanka koliko su imali izaslanstva Tudjmana i Milosevica poslije Karadjordjeva ( Smiljko Sokol , Sarinic , Lerotic , Bilandzic ...Avramov , Markovic , Krestic....sve je dogovoreno . Procitaj knjigu ,, Povijest izbliza ,, koju je napisao covjek koji je u svemu ucestvovao .
Dusan Bilandzic . Tudjamn je bio monstrum . Sada znamo kako izgkeda demon . Toliko zla i mrznje ne moze akumulirati jedno ljudsko bice . Pored njega je bio Gojko Susak koji bi bacio atomsku bombu samo da rodni Siroki Brijeg pripoji Hrvatskoj . O ovome se nema sta pricati . Sve je dokazano sve se zna .

[Hipatija]

Osa dobio hunjavicu, nije se pazio na ovoj hladnoći!
Posavci:
"Znao on da bi ga big-boss Dragutin mogao prozvati i optužiti da je i on kriv za dio neosvojenih 30 tisuća glasova koji mu, njegovom šefu Čoviću, fale da sada ne bi bio lažov, a što fakat jeste, i to bez premca: Sam je sebi postavio cilj – „Ako HDZ BiH ne osvoji 130.000 glasova, ja se povlačim iz politike!“. Al, sada narod i vatikanske kurije kobajagi opet hoće da on ostane, pa gdje će on protiv naroda? Nek je lagao, laganje je naš izborni program!"

[feral.tribune]

Kazu da na ovim prostorima ljudi sve prastaju osim ako si uspjesan . Ja se ne bih slozio . Ja mislim da ti nece oprostiti jedino kada govoris istinu .

[Mihaelj]

primjetno je da si ti fulio kontekst cijele politike Franje Tuđmana i Gojka Šuška. pogotovo što bi ti tražio kontekst, a na tom istom sastanku Tuđman kaže:

Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru odbrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se odbrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa.

i opet ja povećavam isti dio, jer ti "ne vidiš" kontekst.

jer pazi nešto, meni tvoje mišljenje uistinu nije bitno. kada sam ti pokazao stenograme, izvališ kako HV šalje svoje ljude da prekine rat zaboraviš pomenuti "buduće granice" dakle, briga tebe šta se stvarno desilo, ti samo želiš opravdati loše stvari koje su napravili ljudi koje ti braniš, i ono što su ostavili iza sebe.

ti si odličan instrument da se normalni ljudi još više uvjere u nebuloznost tvojih stavova i stavova onih sličnih tebi...

što se tiče politike, ja sam vala završio sa njom do formiranja nove vlade Federacije...

Vidim ja sve, samo ti kažem da kad stavljaš krunski dokaz za svoje tvrdnje onda bar stavi cijeli tekst, a ne da nakon svake druge rečenice postoji znak (...). Zbog izjave Tuđmana na sastanku na Brijunima koja je istrgnuta iz konteksta je tužiteljstvo u Haagu podiglo optužnicu da je Oluja zločinački pothvat. Tako da te molim da staviš cijeli tekst.

Mogu i ja staviti izjavu Šarinića da je Alija 1993. godine na sastanku nudio Tuđmanu pripojenje dijela BiH Hrvatskoj pa mu je Tuđman rekao da ga zanima cjelovita BiH.
Nije li ovaj tvoj tekst i Šarinićeva izjava malo u kontradiktornosti? Meni izgleda da je.

Možemo se mi gađati izjavama istrgnutim iz konteksta, ali mene zanima situacija na terenu. Kada su prvi puta neke postrojbe HV-a išle u BiH da se bore kontra ABiH. Tražim datum i godinu. Vjerujem da znaš to, ako si toliko upućen u ta zbivanja.

[Mihaelj]

Da li je Dragan Čović "legitimni predstavnik" hrvatskog naroda, ili je "legitimni predstavnik" jedne prevaziđene politike dijela "hrvatskog naroda": Čović ponosan na zločin u Ahmićima?!
Istovremeno, ono što konstantno potenciraju te dvije stranke sa hrvatskim predznakom je kako HSP i Stranka Radom za boljitak nemaju legitimitet hrvatskog naroda u BiH. Na tu tvrdnju visoki funkcioner Hrvatske stranke prava Petar Milić odgovara: http://www.slobodnaevropa.org/content/b ... 55296.html


„Mi imamo znatno više preko 100.000 glasova. Ako oduzmemo stožernoj kriminalnoj organizaciji glasove Srba koje je dao Dodik u Federaciji BiH, oni su ispod 100.000 glasova.“
Čović uzvraća udarac: Kontrakoalicija na nivou BiH http://haler.blogger.ba/
U makijavelizmu ovoga političara uvijek iznova zapanjuje surova beskrupuloznost i potpuni nedostatak odgovornosti koja se pretpostavlja kod javnih osoba s demokratskim legitimitetom. Na drastičan način pokazao je to i ovih dana, skupa sa svojim stranačkim vrhom, uručujući kao pokrovitelj malonogometnoga božićnog turnira u Mostaru pehar pobjedničkoj ekipi. Ta se zove HVO Srednja Bosna „Dario Kordić“, i njezini članovi na grudima ponosno nose sliku ovoga ratnog zločinca osuđenog za najteže zločine.

Otužna je istina da svi bosanskohercegovački etnopolitičari njeguju sličan ili isti model odnosa prema zločincima ili osumnjičenicima za ratni zločin iz svoga naroda. Taj se odnos svodi na vulgarni negacionizam, odnosno na stav da su zločinci samo „oni drugi“. Primjera u poslijeratnoj praksi ima mnogo, a dovoljno se sjetiti Dodikovoga odnosa prema Biljani Plavšić.
Čovićevi simpatizeri su ubili Vedrana Puljića, a da li je D. Čović učinio bilo kakav čin da se to u budućnosti ne ponovi?!

Klasičan primjer podmetanja. Di je to Čović rekao da je ponosan na zločin u Ahmićima? Da možda pitate čovjeka je li to istina, a ne da mu podmećete?
Na tom turniru je bio i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, je li i on isto ponosan na Ahmiće?
Također je na dodjeli pehara bio i čovjek iz HSP-a, jesu li isto i oni ponosni na Ahmiće? Zašto je SDP s takvim luđacima onda u koaliciji? Možemo tako podmetati do sutra.

[Mihaelj]

Ne lupetaj . Tenkovima i oklopnjacima JNA je 1000 X lakse uci po ravnicama Slavonije i Baranje nego li HV pentrati uzbrdo prema Kninu . Srbi su Knin kamenjem mogli braniti 100 godina a JNA i cetnici su mogli poslije Vukovara kroz salase i ravnicu do Osijeka za par sati da su htjeli . Vukovar je zrtvovan , kakav bi to tajni dogovor bio da se vidi sve iz aviona i da niko ne pogine . Srbi i Hrvati su ga smjestili Bosancima do kosti , toliko im nanijeli ljudskih i materijalnih steta da se Bosna i Bosanci nece oporaviti ni za 300 godina .U 60 sastanka koliko su imali izaslanstva Tudjmana i Milosevica poslije Karadjordjeva ( Smiljko Sokol , Sarinic , Lerotic , Bilandzic ...Avramov , Markovic , Krestic....sve je dogovoreno . Procitaj knjigu ,, Povijest izbliza ,, koju je napisao covjek koji je u svemu ucestvovao .
Dusan Bilandzic . Tudjamn je bio monstrum . Sada znamo kako izgkeda demon . Toliko zla i mrznje ne moze akumulirati jedno ljudsko bice . Pored njega je bio Gojko Susak koji bi bacio atomsku bombu samo da rodni Siroki Brijeg pripoji Hrvatskoj . O ovome se nema sta pricati . Sve je dokazano sve se zna .

O Bože, jel postoji ijedan forumaš ovdje, a da ne priča o dogovorenom ratu? Ja stvarno ne vjerujem u to što čitam.

I moram reći da sam zaprepašten tim stavom o izjednačavanju Srba i Hrvata. U Hrvatskoj je pola milijuna Bošnjaka bilo u izbjeglištvu i ljudi su pomagali koliko su mogli iako smo bili izuzetno siromašni onda. Da ne govorim kako su se postrojbe ABiH obučavale po cijeloj Hrvatskoj za vrijeme rata i da vam je jedina pomoć stizala preko Hrvatske kad vam nitko u svijetu nije htio pomoći.
Reci ti meni koliko Bošnjaka je bilo u Srbiji u izbjeglištvu za vrijeme rata. Koliko pomoći je stiglo preko Srbije i da li je ijedna jedinica ABiH bila obučavana u kampovima po Srbiji?

[Adriatic]

Ne lupetaj . Tenkovima i oklopnjacima JNA je 1000 X lakse uci po ravnicama Slavonije i Baranje nego li HV pentrati uzbrdo prema Kninu . Srbi su Knin kamenjem mogli braniti 100 godina a JNA i cetnici su mogli poslije Vukovara kroz salase i ravnicu do Osijeka za par sati da su htjeli . Vukovar je zrtvovan , kakav bi to tajni dogovor bio da se vidi sve iz aviona i da niko ne pogine . Srbi i Hrvati su ga smjestili Bosancima do kosti , toliko im nanijeli ljudskih i materijalnih steta da se Bosna i Bosanci nece oporaviti ni za 300 godina .U 60 sastanka koliko su imali izaslanstva Tudjmana i Milosevica poslije Karadjordjeva ( Smiljko Sokol , Sarinic , Lerotic , Bilandzic ...Avramov , Markovic , Krestic....sve je dogovoreno . Procitaj knjigu ,, Povijest izbliza ,, koju je napisao covjek koji je u svemu ucestvovao .
Dusan Bilandzic . Tudjamn je bio monstrum . Sada znamo kako izgkeda demon . Toliko zla i mrznje ne moze akumulirati jedno ljudsko bice . Pored njega je bio Gojko Susak koji bi bacio atomsku bombu samo da rodni Siroki Brijeg pripoji Hrvatskoj . O ovome se nema sta pricati . Sve je dokazano sve se zna .

O Bože, jel postoji ijedan forumaš ovdje, a da ne priča o dogovorenom ratu? Ja stvarno ne vjerujem u to što čitam.

I moram reći da sam zaprepašten tim stavom o izjednačavanju Srba i Hrvata. U Hrvatskoj je pola milijuna Bošnjaka bilo u izbjeglištvu i ljudi su pomagali koliko su mogli iako smo bili izuzetno siromašni onda. Da ne govorim kako su se postrojbe ABiH obučavale po cijeloj Hrvatskoj za vrijeme rata i da vam je jedina pomoć stizala preko Hrvatske kad vam nitko u svijetu nije htio pomoći.
Reci ti meni koliko Bošnjaka je bilo u Srbiji u izbjeglištvu za vrijeme rata. Koliko pomoći je stiglo preko Srbije i da li je ijedna jedinica ABiH bila obučavana u kampovima po Srbiji?

Joj nemoj mi hrvatske pomoći molim te.
Uzgred, šta misliš kako bi se situacija razvijala da su Bošnjaci pristali da ostanu u ostatku Jugoslavije?

[jarancuga]

Ne lupetaj . Tenkovima i oklopnjacima JNA je 1000 X lakse uci po ravnicama Slavonije i Baranje nego li HV pentrati uzbrdo prema Kninu . Srbi su Knin kamenjem mogli braniti 100 godina a JNA i cetnici su mogli poslije Vukovara kroz salase i ravnicu do Osijeka za par sati da su htjeli . Vukovar je zrtvovan , kakav bi to tajni dogovor bio da se vidi sve iz aviona i da niko ne pogine . Srbi i Hrvati su ga smjestili Bosancima do kosti , toliko im nanijeli ljudskih i materijalnih steta da se Bosna i Bosanci nece oporaviti ni za 300 godina .U 60 sastanka koliko su imali izaslanstva Tudjmana i Milosevica poslije Karadjordjeva ( Smiljko Sokol , Sarinic , Lerotic , Bilandzic ...Avramov , Markovic , Krestic....sve je dogovoreno . Procitaj knjigu ,, Povijest izbliza ,, koju je napisao covjek koji je u svemu ucestvovao .
Dusan Bilandzic . Tudjamn je bio monstrum . Sada znamo kako izgkeda demon . Toliko zla i mrznje ne moze akumulirati jedno ljudsko bice . Pored njega je bio Gojko Susak koji bi bacio atomsku bombu samo da rodni Siroki Brijeg pripoji Hrvatskoj . O ovome se nema sta pricati . Sve je dokazano sve se zna .

O Bože, jel postoji ijedan forumaš ovdje, a da ne priča o dogovorenom ratu? Ja stvarno ne vjerujem u to što čitam.

I moram reći da sam zaprepašten tim stavom o izjednačavanju Srba i Hrvata. U Hrvatskoj je pola milijuna Bošnjaka bilo u izbjeglištvu i ljudi su pomagali koliko su mogli iako smo bili izuzetno siromašni onda. Da ne govorim kako su se postrojbe ABiH obučavale po cijeloj Hrvatskoj za vrijeme rata i da vam je jedina pomoć stizala preko Hrvatske kad vam nitko u svijetu nije htio pomoći.
Reci ti meni koliko Bošnjaka je bilo u Srbiji u izbjeglištvu za vrijeme rata. Koliko pomoći je stiglo preko Srbije i da li je ijedna jedinica ABiH bila obučavana u kampovima po Srbiji?

mijesas kruske i jabuke...
oficijelno je tadasnja vlada hrvatske odobrila prijem izbjeglica, ali ja zauzvrat posteno naplatila od islamski i zapadnih zemalja..o naoruzanju namjenjeno ARBiH koju ste klepili suvisno je govoriti...
daj navedi post u kojemu neko izjednacava hrvate sa srbima...cak sta vise pravi se razlika izmedju srba i cetnika odnosno ustasa i hrvata...

[Chmoljo]

Vidim ja sve, samo ti kažem da kad stavljaš krunski dokaz za svoje tvrdnje onda bar stavi cijeli tekst, a ne da nakon svake druge rečenice postoji znak (...). Zbog izjave Tuđmana na sastanku na Brijunima koja je istrgnuta iz konteksta je tužiteljstvo u Haagu podiglo optužnicu da je Oluja zločinački pothvat. Tako da te molim da staviš cijeli tekst.

Mogu i ja staviti izjavu Šarinića da je Alija 1993. godine na sastanku nudio Tuđmanu pripojenje dijela BiH Hrvatskoj pa mu je Tuđman rekao da ga zanima cjelovita BiH.
Nije li ovaj tvoj tekst i Šarinićeva izjava malo u kontradiktornosti? Meni izgleda da je.

Možemo se mi gađati izjavama istrgnutim iz konteksta, ali mene zanima situacija na terenu. Kada su prvi puta neke postrojbe HV-a išle u BiH da se bore kontra ABiH. Tražim datum i godinu. Vjerujem da znaš to, ako si toliko upućen u ta zbivanja.

da li se barem zacrveniš dok tipkaš ove svoje nebuloze...

da ponovim po treći put pošto se ponovo lud praviš i da završim sa tobom za sva vremena

Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru odbrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se odbrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa.

preklinjem te, stavi ovaj dio u kontekst u koji se BiH ne dijeli...

zbogom.

[Kasips]

Eto @Chmoljo, vidiš da se radi o klasičnom trolanju, a ti izbjegavaš da banuješ provokatore. Sve im fino objašnjeno, predočena dokumentacija, citirani haški iskazi, navedene izjave predsjenika država, sabora, uraca-palaca, i mi opet moramo čitati iste laži i nebuloze iz produkcije HDZ-falisfikatora i perača Tuđmanovih bolesnih vizija.

Srbi i Bošnjaci su barem toga pošteđeni, NE MORAJU svojim budućim generacijama lagati o karatkteru i motivima svog ratovanja jer su im nekad u prošlosti nametnuti takvi aršini i jezičke kovanice kojim se štiti država (uvaljena u govna do guše) od kojekakvih nepoželjnih međunarodnih krivično pravnih atributa i etiketa. HVO jeste izdao i napao ARBiH, HVO jeste bila pričuvna četnička vojna formacija. Nažalost, ta će mrlja da ostane zauvjek na vašem obrazu. Ćao.

[Mihaelj]

mijesas kruske i jabuke...
oficijelno je tadasnja vlada hrvatske odobrila prijem izbjeglica, ali ja zauzvrat posteno naplatila od islamski i zapadnih zemalja..o naoruzanju namjenjeno ARBiH koju ste klepili suvisno je govoriti...
daj navedi post u kojemu neko izjednacava hrvate sa srbima...cak sta vise pravi se razlika izmedju srba i cetnika odnosno ustasa i hrvata...

Da, obogatili smo se koliko smo love primili od islamskih i zapadnih zemalja. Ja osobno imam 2 Bentleya od toga.

Što se tiče klepanja oružja evo jedan citat oko priče s oružjem:

– Poslije je s Amerikancima postignut sporazum da avioni s oružjem slijeću na Krk, a oružje se dijelilo u omjeru 30 posto Hrvatima, 70 posto Bošnjacima – kaže.

http://www.vecernji.hr/vijesti/oruzje-i ... nak-224992