[color=darkblue] - Ja sam Čovjek. Ti se grčevito boriš za život, to je i ljudski. Međutim, zašto ignoriraš nagovještaj koji te danonoćno uznemirava? Ne razumiješ ga, jer si naučino razumijevati Knjigu. Ali, u vrijeme borbe za život, osjećaj što te progoni je Događaj. Događaj je izdanak Života a Život izdanak Događaja. On ne progoni samo Čovjeka, progoni Sve što postoji i otkad postoji. U stanju si komunicirati sa mnom zato što sam Čovjek i ti se suočavaš sa Sobom. Znači, paginari nas mogu ignorirati, ne mogu nas zanemariti. Zanemariti možemo samo sami sebe, ukoliko se priklonimo paginarima i njihovim knjigovjesnicima. Slijed nije mističan, život pretpostavlja prostor i organizaciju. Prostor je životu izvor moći, organizacijom se razvija prostor i postojanost života. Svakom zdravom stvorenju je u prirodi da uspostavi i razvija prijateljske odnose sa prostorom i organizacijom. Na tom nivou, Čovjek je, kao i Sve što postoji i otkad postoji, dio Svijeta samo onoliko koliko je Čovjek - prijatelj a ne neprijatelj. To je suština predispozicije, ona afirmira izvornu komunikaciju - preferira razlike u smislu da im čuva jedinstven afirmativan, nikako konspirativan, kod. Ne biti u afirmativnoj interakciji sa okolinom znači poricati vlastito biće i razvijati Nadčovjeka. Ako se takav slijed prihvati kao prilika, neminovno se dospijeva u Nadsvijet u kojem je reafirmacija interakcije nemoguća. Organizacija postaje ropstvom a prostor izvorom ropstva. Sloboda je izraz takve interakcije, s njom Čovjek ne može komunicirati. Ona je u paginarskim palčevima.
- Ko su paginari?
- Svaki novi dan je novi Događaj u Svijetu s kojim Čovjek živi, ali Nadčovjeku je potrebna Knjiga a ne Svijet. Paginari su tamničari, čuvaju sadržaj u koricama i, tako, osiguravaju potrebu za slobodom.
- Propovijedaju slobodu?
- Propovijedaju ropstvo. Nadčovjek propovijeda slobodu, ona je ono što nije u koricama, što je izvor njegovog beskonačnog, pa i besmrtnog, poslanstva. U Knjizi svečanost je prije i poslije Događaja, u životu svečanost je Događaj.
- Ovom prilikom u igri nisu pobjeda i poraz - na kraju drugog milenija Bosna se, ponovo, suočava sa nestankom. Organizirala ga je Ahrimanova parentela - paginari Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman - uvjerena da će Bosnu konačno izbrisati iz Čovjekovog sjećanja. Ne mogu prihvatiti Svijet u kojem je Bosna bliža Abrahamu od njihovih mrtvorođenih snova.
- "Svarun zemlju od nebesa podijeli i razmaknu, nebo sjajno razapeo u visine beskonačno, odvojio širom zemlju od zvjezdanog neboshoda." Čini ti se, ali samrtni obruč je prividno konačan. Paginari nisu u stanju izaći ispod naslovnice, i s njima si u različitim prostorima. Može se reći, ti si u prostoru koji bi trebao biti privilegija Nadčovjeka. Uistinu, taj prostor je napadnut zato što je to laž - prostor pod Maglićem je i Čovjekov i prijateljski je. To znači taj prostor je i pod Mont Everestom, ili... nije problem u prostoru već u organizaciji. Ako je organizacija neprijateljska, svakodnevna komunikacija zasnovana je na nasilju. S druge strane, komunikaciju s Čovjekom je prekinuta i, izuzev prijetnje, ne postoji. Ostalo ti je, samo, da izbjegneš tu prijetnju. Da ne gineš poimenično.
- Kako?
- Afirmativnom interakcijom, za nju paginari nemaju odgovora. Svaka stopa izvan Knjige neprijateljska im je. A Nadčovjeku se strašno žuri, jer što se Događaj dalje čuje njegova Knjiga je sve konspirativnija i sve neizdašnija.
- Ne razumijem?
- Život je predvidiv jedino kroz destrukciju! - to je suština paginarstva, zato i ti spominješ igru života i smrti. Zadugo vam je Knjiga posrednik, ona postponira život i preferira žrtvu. Međutim, samo naslovnica je Nadčovjekova opsesija - ona je postulat, ali misija je individualno ropstvo. Vi ste, danas, doista oslobođeni i Nadčovjekove opsesije i individualnog ropstva: izolirani u prostoru koji je izvorno nedjeljiv, ostavljeni sami sebi - licem u lice. Vi se neodgodivo razumijete i kad spavate. Takva komunikacija je nepresušan izvor moći - koja te uznemirava zato što si paginarski dorečen i ignoriraš je. Nadčovjek jedino nju nije u stanju uništiti a da, pritom, ne uništi i Nadčovjeka.
Učinilo mi se našao sam odgovor zašto je stećak na Kulini, s kojim sam se započeo igrati čim sam prohodao, bezimen, neukrašen i oblikovan samo onoliko koliko je dovoljno da se usput dogodi. Čovjeku je samo ovakav kameni biljeg jasna poruka i izraz dobrodošlice. Istovremeno, on je paginaru spomenik, mističan trag koji nije dostupan njegovom palcu, ali koji je on u stanju prevesti na jezik simbola. Inače, stećak ne bi preživio milenijsko ubijanje Bosne. Nisu ga preživjeli ni oni koji nisu poimenično prihvatili Knjigu. Oni koji jesu, Čovjekovu poruku zatrovali su prvo ukrasima a potom i imenima, svejedno čijim. Na kraju su stećak zaboravili, i pomirili se sa besmrtnim ropstvom. Ipak, Bosni je ostalo više palpabilnih Čovjekovih poruka nego mističnih paginarskih ukrasa. [/color]
BOSANSKI STEĆAK - GLAS IZ POTKAMENA
Moderator: Chloe
sta se desi-
Kosara
- Posts: 12
- Joined: 01/07/2004 16:26
#7
Bosanski stećak-gals iz potkamena- tema ti je odlična!
Zaista je steta sto ne cujemo taj glas. Čak šta više, meni se čini da se mi odričemo glasa naših praroditelja. Kad je potrebno, čisto radi dekora sjetimo tih vremena i tih "glasova", naših početaka..., a inace mi smo davno sahranili taj dio nase bastine i filozofije. Pitam se samo za sta smo se borili, čemu onaj ljiljan na zastavi prijasnjoj,...?!
Zaista je steta sto ne cujemo taj glas. Čak šta više, meni se čini da se mi odričemo glasa naših praroditelja. Kad je potrebno, čisto radi dekora sjetimo tih vremena i tih "glasova", naših početaka..., a inace mi smo davno sahranili taj dio nase bastine i filozofije. Pitam se samo za sta smo se borili, čemu onaj ljiljan na zastavi prijasnjoj,...?!
-
PoliksenaM
- Posts: 8
- Joined: 25/05/2004 12:45
- Location: Tz
#9
Tamnica metafori..!!!Svi smo mi robovi proklete metafore...na ovaj ili onaj, covjek...,potkameni..pa jos kamenko Demijurg...
"mozda i dogodi se cudo i onda uspijem prsutjeti.."
Sta je sa aidilonom u ovoj prici,on je cak i van korica...Suljo i Mujo u nekoj kafani u Hercegovini raspravljaju o smislu zivota...Nicea pa i Hajdigera kad smjestis u Fatinu avliju dobijes epruvetu sa cudnom filozofijom...
Mak Dizdar,kad smo vec kod "stecih gosti",kosti i ostalog kad se procita apoiklaipticno,tj.naiopacke dobijes taj momentat specifikuma...knjizevnog izraza....ama hahahaha ma malkcice si me inspirisao
"mozda i dogodi se cudo i onda uspijem prsutjeti.."
Sta je sa aidilonom u ovoj prici,on je cak i van korica...Suljo i Mujo u nekoj kafani u Hercegovini raspravljaju o smislu zivota...Nicea pa i Hajdigera kad smjestis u Fatinu avliju dobijes epruvetu sa cudnom filozofijom...
Mak Dizdar,kad smo vec kod "stecih gosti",kosti i ostalog kad se procita apoiklaipticno,tj.naiopacke dobijes taj momentat specifikuma...knjizevnog izraza....ama hahahaha ma malkcice si me inspirisao