¤ jelena ¤ wrote:Connaisseur Karlin wrote:
Jelena,ma ne pricas nazor,to je normalan rijecnik pravoslavaca u BiH,znam puno pravoslavaca koji tako pricaju u BiH ,nije neobicna pojava. ALi sam podvukla da nikad neces cuti muslimana da kaze kuvanje pasulj piriniac,a mislimm da je tkao i kod katolika u BiH. Ovo nema veze sa izgovorm na razlicitm lokacijama u BiH.
Svaka govorna grupa: muslimani,katolici i pravoslavci u BiH su cesto puta tezili da se razlikuju jedni od drugh,te jezicke razlicitosti su upravo rezutlat teznji da se pripada valstitoj grupi. Na selima je to ista pojava vrlo ocigledna,jer su sela u BiH bila najcesce tipican muslimanksa pravoslavan ili hrvatska. To nema veze sa mojom ,tvojom ili necicjom subjektivnosti,to su cinjenice.
Jeste, sve to stoji i hvala na razumijevanju.
Ali... pazi ovo... moj prethodni sagovornik kaže da on zna mali milion Srba iz BiH i da niko od njih, koje on poznaje, ne priča tako (pirinač, pasulj...), a onda na osnovu tih svojih ličnih poznanstava donosi zaključak da je takav govor kod mene nekakav nazor, jer on to nikad nije čuo.
O tome ti pričam...jedan subjektivni stav, zasnovan na ličnom iskustvu, koje nije mjerodavno, kao osnova pogrešnog zaključka.
Fula u dedukciji i to ne samo kad je moj, lični, govor u pitanju... nego mnogo šire.
A sad te moram malo ispraviti i kad je riječ o muslimanima, iako se u načelu slažem s onim što si napisala.
Činjenica jeste da muslimani iz Bosne, znači, oni koji su rođeni i od rođenja žive u Bosni, neće reći kuvati, pirinač, pasulj, ali muslimani iz Sandžaka hoće - jer su bili okruženi većinski pravoslavnim stanovništvom (bilo srpskim ili crnogorskim) i školovali se pod jakim uticajem pravoslavnog stanovništva - a i tih muslimana, iz Sandžaka, ima u Bosni i to u gradovima kao većim kulturnim i univerzitetskim centrima. E, sad...sve ostalo je individualno i stvar je socijalizacije i prilagođavanja pojedinca, a to su sve procesi koji se dešavaju postepeno i donekle nesvjesno. Osoba koja se u mlađoj dobi preselila u Bosnu, u početku će govoriti onako kako je naučila od svojih ukućana i u sredini gdje je odrasla i školovala se, pa će tek nakon izvjesnog vremena, daleko brže nego starija osoba, prihvatiti govor sredine u koju je došla. Dok osoba koja se u zreloj dobi doselila u novu sredinu, možda neće nikad prihvatiti govor starosjediaca. Tako da se danas ne može sa sigurnošću tvrditi da nikad nećemo čuti muslimana u Bosni koji kaže pasulj, pirinač, kuvati, iako činjenica o specifičnosti o govoru muslimana iz Bosne, koju si navela, i dalje stoji, neokrnjena.
Ista je stvar i sa pravoslavnim stanovništvom u Bosni, koje će pod uticajem većinskog, katoličkog i muslimanskog stanovništva, danas sigurno prihvatiti kuhati, grah, hurmašice i riža (po istom principu kao i musliman rođen i odrastao u Sandžaku) pogotovo ako je osoba mlada i bez obzira na to da li je vjernik ili ne, iako specifičnost njenog kulturnog naslijeđa, što je takođe jezička činjenica, nalaže drugačije.
Ima tu još mnogo zanimljivosti i neobičnih primjera koji odstupaju od činjenica i mogu se čuti od govornika u svakodnevnoj komunikaciji, ali da ne širim mnogo priču, kao što imam običaj
zasad, to je to.
Žena se zbuni...i svi ostali, naravno... kako nije...pa to je isto...vamo-tamo... i drugarica iz Sandžaka onda objasni da je kod nje u kući pilav jelo s nekakvom tjesteninom, neki rezanci, nešto... i da to jelo veze nema s ovim njihovim (a i našim 
