Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od
2. do 8. ožujka 2004. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Povijesno područje – Stari grad Visoki proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na vrhu brda Visočice, na prostoru označenom kao k.č. broj 4702, k.o.Visoko, općina Visoko, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Nacionalni spomenik čine ruševine Starog grada Visokog, arheološki materijal koji se nalazi u zemlji i pokretno naslijeđe pronađeno na povijesnom području, a koje se nalazi u zbirkama Zavičajnog muzeja u Visokom, popisano u inventarnim knjigama nalaza muzeja.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata arheološko područje od vrha Visočice, kota 766,5, do izohipse 750, na prostoru označenom kao k.č. broj 4702. U ovoj zoni primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;
- nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- nije dopušteno odnošenje kamena i daljnje devastiranje lokaliteta;
- zabranjeno je odlaganje otpada;
- izvršiti čišćenje zidova od raslinja i zemlje koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika i onemogućava adekvatnu prezentaciju objekta;
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
IV
Iznošenje arheološkog materijala i pokretnog naslijeđa iz tačke točke I stavak 3. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje u smislu stavka 2. ove točke daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II-VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (
http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedateljka Povjerenstva
Ljiljana Ševo
Broj: 05.1-2-1047/03-2
2. ožujka 2004.godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je na sjednici održanoj od 1. do 2. srpnja 1999. godine donijelo odluku o stavljanju povijesnog područja Stari grad Visoki u Visokom, općina Visoko, na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 763, i imenom Stari grad Visoki.
U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,
- podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je
sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Povijesno područje - Stari grad Visoki, u mjestu Visoko, nalazi se na vrhu brda Visočice, na visini od 766,5 m, oko 300 m iznad doline u kojoj se razvilo naselje Visoko. Visočko polje je stjecište prirodnih putova. Okruženo je brdima koja nisu naročito visoka, tako da je polje praktično otvoreno na sve strane. Grad je podignut na najistaknutijem visu, među obroncima planinskog vijenca, koji sa južne strane uokviruje proširenu dolinu rijeke Bosne, tj. Visočko polje. Varoš Visoko razvila se sjeverozapadno od “Grada”, u Visočkom polju, uz lijevu obalu rijeke Fojnice, blizo njezinog ušća u rijeku Bosnu. Prilaz Starom gradu Visoki je sa jugozapada, sa ravni koja se nalazi oko 60 m niže. U obližnjem selu, koje se zove Grad, oko 500 m zapadno od opisane ravni, ima obilje dobre vode.
Povijesni podaci
U ranom srednjem vijeku područje Visočkog polja se nalazilo u župi Bosni, jednoj od 7 župa najranijeg perioda bosanske države od X do kraja XII stoljeća.
P. Anđelić (1984., 105) je iznio tezu o egzistenciji naselja na mjestu današnjeg Visokog ili negdje u Visočkom polju i uže teritorijalno-političke jedinice pod imenom Bosna u ranom srednjem vijeku, tj. u periodu od X do XII stoljeća. Naime, kraj oko Visokog je zemljopisni i ekonomski centar uže Bosne. Kako se krajem XII stoljeća u Visočkom polju nalazilo političko središte države, u vrijeme vladavine bana Kulina i kasnije, u XIV stoljeću, nema “razloga za vjerovanje da u najranijim razdobljima srednjeg vijeka nisu djelovale iste zakonitosti u formiranju političkog centra u najpovoljnijim geografskim i ekonomskim uslovima”. U jednom popisu sufragana splitske nadbiskupije iz druge polovine XI stoljeća spominje se bosanska biskupija i njeno sjedište “civitas Bosna”, a poznato je stalno pravilo crkvene organizacije da biskupi moraju imati stalno sjedište u naselju koje “ne smije biti beznačajno”. Dakle, od osnutka bosanske biskupije do 1234. godine, do imenovanja biskupa Ivana, sjedište bosanske biskupije bilo je u najužoj Bosni, u bližoj okolini Visokog (P. Anđelić, 1984., 125, 127-128). Iz kasnijih stoljeća srednjeg vijeka postoje dokazi da su starješine redovne crkvene hijerarhije, kao i visoki dostojanstvenici bosanske crkve, imali svoja stalna sjedišta u okolini Visokog (P. Anđelić, 1984., 105-106, sa napomenama 1-10). Krajem XII stoljeća u obližnjim Biskupićima podignuta je crkva čiji je ktitor bio Kulin ban (Anđelić 1984., 127). Kasnije, u prvoj polovini XIV stoljeća, je u obližnjim Moštrima bila kuća (hiža) krstjana, a sva “crkva bosanska”, odnosno njeni prvaci obavljali su svoje javne poslove tada u Moštrima (P. Anđelić, 1984., 125).
Iz XIV i XV stoljeća je poznat niz dokumenata banske i dvorskih kancelarija, te raznih dokumenata koje se odnose na živu privrednu djelatnost dubrovačkih i domaćih trgovaca u Podvisokom, pisanih u mjestima u Visočkom polju, tj. u gradu-utvrđenju ili u njegovom pograđu Podvisokom (Anđelić, 1984., 133, 138, 140-156).
Kada je tvrđava podignuta, ne može se sa sigurnočću utvrditi. Primarna funkcija grada je obrambena. Vrh Visočice je bio najpogodniji položaj u okvirima najstarije i najuže Bosne. Sa njega se mogao kontrolirati prostor čije su granice bile omeđene planinama Romanijom, Jahorinom, Treskavicom i Bjelašnicom-na istoku i jugoistoku, Bitovnjom na jugu, Zec planinom i Vranicom na jugozapadu, Vlašićem na zapadu, te Tajanom i Zvijezdom na sjeveru. Uprkos takvom položaju, dugoj i značajnoj političkoj povijesti, grad Visoki se nije razvio u tvrđavu veće snage i jačeg vojno-strateškog značaja, što je vidljivo iz dimenzija grada-utvrđenja i jačine njegovih kula. Prvi spomen samog grada “in castro nosto Visoka vocatum” je u povelji mladog bana Tvrtka od 1. rujna 1355. godine, što znači da je u vrijeme vladavine njegovog prethodnika bana Stjepana II Kotromanića, u prvoj polovini XIV stoljeća, grad ili sagrađen ili je već postojao (Anđelić, 1984., 133). U to doba u Visočkom polju je bio banski, kasnije kraljevski dvor u Moštrima i kuća krstjana, te mjesto održavanja sabora i franjevački samostan, a kasnije i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva u Milima između 1377. i 1461. godine.
- 1398. godine Priboje Masnović, kaštelan (knez) grada (utvrđenja) primljen je za dubrovačkog građanina. Prema ovom povijesnom izvoru zaključuje se da je sjedište velikog kneza bosanskog bilo u samom gradu-tvrđavi (Kovačević-Kojić, 1978., 36; Anđelić, 1984., 182).
- 1402. godine bosanki kralj Stjepan Ostoja izdaje povelju “pod gradom Visoki” (Anđelić, 1984., 140).
- 1404. godine kralj Ostoja izdaje povelju “pod Visokim” (Anđelić, 1984., 142).
-1404. godine izdate su “pod gradom Visoki” dvije isprave koje su bile predmet sudskog spora u Dubrovniku (Anđelić, 1984., 142). I dalje se tijekom prve polovine XV stoljeća podgrađe grada Visoki zove dvojako Podvisoki i “pod gradom Visoki” (kao na primjer u poveljama kralja Ostoje 1409. i Tvrtka II 1422. godine, te u mnogim dokumentima koji se najviše odnose na trgovačke poslove). U Podvisokom, u kojem se nalazio kraljevski dvor, razvila se velika kolonija dubrovačkih trgovaca, koja je bila prosperitetna do 30-ih godina XV stoljeća.
-1420. godine razbolio se veliki knez bosanski Batić Mirković “na Visokom”, a pokopan je na svojoj plemenitoj baštini u selu Kopošićima blizu grada Dubrovnika (općina Ilijaš) (Vego, 1970., br. 245; Anđelić, 1984., 182).
1429. i 1436. godine veliki knez Tvrtko Borovinić piše isprave “ na Visokom”. Potonja isprava je i zadnji direktni pisani izvor o visočkom gradu (Anđelić, 1984., 183).
Iz pisanih izvora se vidi da je politički značaj bio daleko veći od njegove obrambene moći. Povremeno je ovdje bila vladarska rezidencija. Osnovna politička funkcija visočkog grada je bila uloga upravnog centra teritorijalno-političke jedinice koja se zvala Bosna (Anđelić, 1984., 194). Uprava tom jedinicom, odnosno župom, ujedno na teritoriju u samom centru države, u vrijeme kraljevstva bila je povjerena velikom knezu bosanskom koji je rezidirao u gradu Visokom. Ispod grada Visokog formiralo se tijekom vremena podgrađe “jedno od najstarijih i najtipičnijih urbanih aglomeracija u srednjovjekovnoj Bosni” (Anđelić, 1984., 184).
Grad je napušten prije 1503. godine jer se ne navodi u tursko-ugarskom ugovoru iz spomenute godine. Godine 1626. Đorđić spominje Visoki među napuštenim gradovima (Kreševljaković 1953., 16).
2. Opis dobra
Stari grad Visoki je bio malih dimenzija, dužine oko 60 m, a širine oko 25 m, orijentacije jug-sjever. Na zapadnom i istočnom bedemu imao je po jednu flankiranu kulu koje su ih štitile po cijeloj dužini. Sa jače i veće zapadne kule mogao se tući i glavni ulaz u grad, kao i pristupni put i most preko jarka južno od grada. Južni dio grada je dosta uzak, oko 14 m i završava se zaobljenim zidom. U jugoistočnom dijelu zida je bio glavni ulaz u grad. Pored ulaza je ostao neki komad zida za koji se pretpostavlja da je završavao kod jugoistočnog kuta manje, istočne kule koja je kvadratne osnove, dužine stranica oko 8 m. Po toj logici u poprečnom zidu je morao biti još jedan ulaz u prostor između zidova. Tu su vjerojatno stajale neke zgrade. Uz unutrašnju stranu zapadnog bedema, oko 12 m od sjevernog kuta grada, nalaze se tragovi neke zgrade veličine 7 x 6 m. Oko 5 m južno od nje su tragovi neke druge zgrade konstatirani i arheološkim sondažnim istraživanjem 1976. godine. Isturena kula u zapadnom bedemu je četverokutne osnove, vanjskih dimenzija 11 x 8 m. Iz platna zida isturena je za 7 m. Debljina zida pri temeljima do kojih je urušena je oko 2 m, tj. po 3 srednjovjekovna lakta od 0,68 m.
Sjeverni bedem grada je na oba kraja zaobljen, a u sredini malo uvučen. Na sjeveroistočnom kraju nalazi se isturena okrugla kula (promjera oko 5 m). Od nje se spušta prema podgrađu još jedan obrambeni bedem koji je branio pristup sa sjeveroistoka. Kula je imala višestruku ulogu. Prvo kao osmatračnica jer je sa nje dobar pregled terena na tri strane oko i ispod grada, kao i na Kraljevac, tj. na pretpostavljenu lokaciju kraljevog dvora. Kula je flankirala istočni bedem do izbačene kvadratne kule, kao i cijeli sjeverni bedem.
Gradski bedemi su građeni od pločastog vapnenca lokalnog porijekla, nejednake veličine i ,rjeđe, grubo otesanih. U žbuku nije umiješana propisna količina vapna, a jamski pijesak koji je upotrijebljen za mješavinu je dosta grub i nejednake čvrstine.
Oko cijelog grada je iskopan jarak, koji se produžavao u pravcu juga i obuhvatao dvije zaravni ispred grada. Obje zaravni su dugačka po 20 m. Između njih je prokopan još jedan jarak. Ovaj poprečni jarak na južnoj strani bio je dubok oko 4 m, a širok oko 8-10 m. Preko njega je vodio most oslonjen na stijene, i prilazni put glavnom ulazu u grad (Mazalić, 1954., 240-253).
Pokretni nalazi
Prvi pokretni nalazi na gradu nađeni su pri manjem sondažnim iskopavanju 1976. godine (Anđelić, 1984., 173-182). Iskopavalo se na mjestu pretpostavljene zgrade uz zapadni bedem. Konstatirane su dvije građevinske faze. Starija faza građevine je trajala vjerojatno do početka XV stoljeća, kada je, vezano za ugarska pustošenja po Bosni, građevina srušena. Na njzinim temeljima sagrađen je novi objekt koji je, neznano kad, razoren i popaljen. Prilikom arheoloških radova nađeni su: ulomci keramičkog i staklenog posuđa, topovske kamene kugle, želeljzni sitni nalazi (klinci, strelice, potkovice, brava, ključ i dr., jedan mač, dubrovački groš-emisija od 1337. do 1438. godine).
Prilikom pobijanja zastave na prostoru sjeveroistočne kule visočkog grada, svakako prije 1976. godine, nađena je koštana kutijica za igle sa jednom željeznom iglom.
Tijekom rata 1992.-1995. godine, prilikom izvođenja zemljanih radova unutar zidina grada, na dubini od oko 1,15 m ispod današnje razine terena, nađeni su fragmenti arhitektonske plastike: 6 dijelova lunete gotičkog portala (Šahinović, 2001., 388-389 ) i 2 fragmenta dovratnika, od kojih je na jednom urezan prikaz konjanika i dio natpisa pisan bosanskom ćirilicom, a na drugom je samo plitko ugraviran natpis bosanskom ćirilicom . Natpisi nisu pročitani (Šahinović, 2001., 390-392). Nalazi su predani Zavičajnom muzeju u Visokom.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na osnovu zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH broj: 05-IB-512-1/66 od 07.travnja 1966. godine u Sarajevu, lokalitet Stari grad Visoki u Visokom stavljen je pod zaštitu države.
Povijesno područje Stari grad u Visokom nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod rednim brojem 763 i imenom Stari grad Visoki.
U Prostornom planu BIH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
-1889. godine Đorđe Stratimirović je prvi objavio kratak opis ruševina Starog grada. U njegovom, iako površnom opisu zabilježeno je nekoliko detalja koji su kasnije nestali.
-Autori, Truhelka (1904.), Jelinić (1906.) i Filipović (1927., 1949.) sve do Mazalića (1954.), nisu dali neke bitnije podatke o Starom gradu.
-1954. godine Mazalićev detaljan opis ruševina do danas je ostao nezamjenjiv.
-1976. godine stručnjaci Zemaljskog muzeja (P. Anđelić) i Zavičajnog muzeja iz Visokog, uz financijsku pomoć SO Visoko, obavili su manja sondažna ispitivanja na mjestu građevine uz unutrašnju stranu zapadnog zida.
-1994. godine došlo je do slučajnih nalaza arhitektonske plastike.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, dana 10. prosinca 2003. godine ustanovljeno je sljedeće:
-zidine grada su se najvećim dijelom srušile do blizu temelja, no to bi se ustanovilo tek arheološkim iskopavanjem. U zemlji ima još oko 1,5 m ostataka zidova. Djelomično su još sačuvani donji dijelovi flankiranih kula. Cijeli lokalitet je zapušten i zarastao u raslinje.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
v. Vrijednost detalja
D)Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i.Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
F) Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici grada
iii. Objekt je dio cjeline područja
G)Izvornost
iv. Tradicija i tehnike
v. Položaj i smještaj u prostoru
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura:
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1891. Stratimirović, Đorđe, Grad Visoki, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu I, Sarajevo, 1889., 220.
1904. Truhelka, Ćiro, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1904., 93-94.
1905. Jelinić, fra Julijan, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole. Sarajevo, 1906., 9-18.
1925. Filipović, Milenko, Visoko. Glasnik Geografskog društva, sveska 11, Beograd, 1925 (76-94).
1949. Filipović, Milenko, Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji. Srpski etnografski zbornik, Srpska akademija nauka, knjiga 27, Beograd, 1949.
1953. Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi. Naše starine I,Sarajevo 1953., 7-46.
1954. Mazalić, Đoko, Visoki, bosanski grad srednjega vijeka. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska br. IX, Sarajevo, 1954., 240-253.
1911. Truhelka, Ćiro, Tursko-slovijenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXIII, Sarajevo, 1911., 1-162.
1951. Mazalić, Đoko, Biograd-Prusac, stari bosanski grad. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija broj VI, Sarajevo, 1951., 147-189.
1952. Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II/1951, Sarajevo, 1952., 119-184.
1953. Kreševljaković, Hamdija Stari bosanski gradovi. Naše starine I, Sarajevo, 1953. 7-45.
1957. Vego, Marko, Naselja srednjevjekovne bosanske države. Sarajevo, 1957.
1960. Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Posebno izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1960.
1970. Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine IV. Zemaljski muzej, Sarajevo, 1970.
1978. Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske države. “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1978.
1984. Anđelić, Pavao, Srednji vijek-doba stare bosanske države. U: Visoko i okolina kroz historiju 1, SO Visoko, Visoko, 1984., 102-297.
2001. Šahinović, Nataša, Novi nalazi na srednjovjekovnom gradu Visoki. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, nova serija, (Arheologija), sveska broj 48/49, Sarajevo, 2001., 386-393.
Mislim, kod mene je od sada na ignore, ali zbog ostalih...
