Jedinstvo muslimana (Muslimanska nacija)
Napisao Dr. Džemaludin Latić
Braćo i sestre,
Svakome ko ima oči i razmišlja svojom glavom danas je – kao i godinama ili generacijama ranije, Bog zna otkad – jasno da su muslimani općenito, pa i Bošnjaci, ili svi skupa bh. muslimani, razjedinjeni. Najbolji među njima stalno pozivaju na naše muslimansko jedinstvo ili svugdje započinju razgovor o tom jedinstvu kako bi se naše stanje – s Allahovom pomoći –popravilo. Razjedinjeni, muslimani rasipaju ogromnu energiju i gube materijalne, finansijske i druge resurse; zbog nejedinstva propadaju mnoge mogućnosti za poboljšanje njihova političkog, ekonomskog, obrazovnog, kulturnog i svakog drugog stanja. Razjedinjeni, muslimani postaju lahak plijen svojih neprijatelja. A samo mali pokušaji jedinstva među muslimanima ujedinjuju njihove neprijatelje, čak i one koji su međusobno neprijatelji jedni drugima. Na svjetskom planu, dok se na evropskom kontinentu pravi Evropska Unija, dok su države sjeverne Amerike već više od dvije stotine godina ujedinjene u moćnu konfederaciju, dok zemlje Afrike prave Kongres afričkog jedinstva, dok se udružuju zemlje Azije, dok je postojao, ili i danas u nekom vidu postoji savez ruskih zemalja, dok se udružuju bogati (u Grupi G
, itd., svaki razgovor o ujedinjavanju muslimanskih naroda i država unaprijed se osporava i osujeti od strane današnjih svjetskih moćnih sila. Mi, muslimani Bosne ...
Mi, muslimani Bosne, kao jedan od manjih naroda u Svijetu Islama, ne možemo mnogo doprinijeti svemuslimanskom jedinstvu. Mi treba da imamo bar svijest o tome da bi ujedinjeni, jaki muslimanski svijet doprinio poboljšanju našeg stanja; mi treba da na naše političare svakodnevno vršimo pritisak da nas i našu državu BiH ne odvoje od Svijeta Islama, koji ima posebne osjećaje za nas, autentični evropski narod koji na svome topraku ovdje živi već oko hiljadu godina, a bar pola milenija u islamu.
Ali, možemo, i moramo, svakodnevno raditi za naše muslimansko jedinstvo ovdje u Bosni i, šire, na Balkanu i u Evropi. Prije nego iznesemo šeri'atska gledišta o muslimanskom jedinstvu, da se bar nakratko prisjetimo naše ružne stvarnosti.
Tokom agresije na našu zemlju i genocida nad našim narodom, jedan izdajnik, komunistički glavešina u Bosanskoj krajini, poveo je dio Bošnjaka u rat protiv njihove vjerske i nacionalne braće. Taj bratoubilački rat odnio je oko tri hiljade života naših mladića i svima nama nanio povijesnu sramotu. Ožiljci toga rata još su svježi, a njegovi uzroci se još nisu iskorijenili, niti su njegove gorke posljedice prestale.
U bošnjačkom narodu tinja jedna duhovna, često nevidljiva podjela na onaj njegov komunistički i onaj vjernički dio. Kad kažemo komunistički dio, mislimo na onaj dio Bošnjaka koji i dalje slijedi sistem vrijednosti kojeg je donijela komunistička ideologija i politika: izbjegavanje namaza, muslimanskih imena, islamske tradicije i kulture ponašanja, a prihvatanje neislamskog sistema vrijednosti: harama u jelu i piću, brakova sa nemuslimanima i nemuslimankama, fascinacije zapadnjačkom kulturom i civilizacijom i kompleksa manje vrijednosti zbog muslimanskog porijekla i tradicije te bošnjačke nacionalnosti.
Na nacionalnom planu, naš bošnjački narod se također izdijelio, posebno izvan BiH. Jedna manjina u Bosni ne žele bošnjaštvo pa se izjašnjavaju kao "Bosanci i Hercegovci", Sarajlije, anacionalni i tsl., a u Srbiji i C. Gori dijelimo se – po nacionalnoj osnovi – na Bošnjake, Muslimane i Crnogorce, čak i Srbe. U Hrvatskoj se jedan dio Bošnjaka smatra Hrvatima, s obaveznim dodatkom "islamske vjeroispovijesti". Nekoliko miliona Bošnjaka koji već oko sto godina egzistiraju u Turskoj dobrim dijelom su izgubili svijest o bošnjaštvu, ali, hvala Bogu, ne i svoju vjeru.
Po kulturnom šavu, Bošnjaci su – čini nam se, nesvjesno – podijeljeni na one koji su objekt srpske kulture (Sandžak i tuzlanski region) te one koji trpe utjecaje hrvatske (Bosanska krajina i Posavina) ili slovenske kulture (Bošnjaci u Sloveniji). Kakvo je stanje našega korpusa u zemljama Zapada, posebna je priča. Prve dvije generacije bošnjačkih muslimana pretrpjele su strašne utjecaje kulture svake zemlje u koju su došli; asimilicija je davno uzela svoj danak i pitanje je šta je uopće moguće uraditi na tome planu. Hvala Bogu, treća i četvrta generacija Bošnjaka, zahvaljujući prije svega društvenim procesima u tim zemljama i genocidu nad njihovim narodom u Bosni, pokazuje znakove ozdravljenja povratkom svojoj vjeri, imenima, jeziku i bošnjaštvu.
Posebna je nesreća što su muslimanski narodi koji žive na Balkanu na Berlinskom kongresu održanom u drugoj polovini 19. st. od strane evropskih sila geografski razdijeljeni da žive u više država: Bošnjaci u tri, a Albanci u četiri takve države. Dejtonskim sporazumom, Bošnjaci su georafski razdijeljeni da žive u nekoliko nepovezanih enklava unutar BiH; odnedavno je Sandžak razdijeljen na dva dijela...tako da se na Balkanu ostvaruje ona vizija koju je Hegel izrekao u svojoj Povijesti filozofije kada je zapisao: "Zahvaljujući neslozi kršćanskih vladara, na Balkanskom poluotoku je ostalo nekoliko muslimanskih enklava." Geografski razjedinjeni, muslimani su osuđeni na siromaštvo, stalno slabljenje, iseljavanje... a prema poznatom hadisu, siromaštvo može da odvede u kufr jedan dio muslimana...
O svakovrsnoj razjedinjenosti Bošnjaka moraju brigu voditi svi, a ne samo Islamska zajednica. Gdje su naši etnografi, pisci, sociolozi, historičari, lingvisti, dijalektolozi, politolozi, psiholozi, demografi, novinari...? Što oni ne kažu svoju riječ o našem žalosnom stanju? Šta oni rade i za koga rade?
Mi ćemo ovdje – uz Allahovu pomoć – istaći poglede naše vjere na naše muslimansko jedinstvo. Riječ je, dakle, o muslimanskom jedinstvu. Naša je teza da bez muslimanskog jedinstva nema ni svebošnjačkog jedinstva; naše vjersko jedinstvo je preduvjet našeg političkog, nacionalnog i kulturnog jedinstva zbog jednostavnog razloga što je Islam prožeo naš jezik i kulturu i obilježio našu sudbinu u posljednjih pet stoljeća našeg bivstvovanja na ovom tlu.
O jedinstvu muslimana govori, zapravo, čitav Kur'an; u jednom hadisu se za njega kaže da je on, Kur'an, hablullahu'l-metin – čvrsto Allahovo uže. Podsjetimo se da istu riječ koristi i Kur'an kada kaže:
وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُوا ...
... i čvrsto se držite Allahova užeta, nemojte se razjedinjavati! (Ali Imran, 103)
U etimologiji ove riječi habl stoji ideja da je to uže satkano od brojnih vlakana; to je cjelina sastavljena od brojnih jedinki. Time Kur'an nama sugeriše da je svaki od nas to jedno vlakno, i da, kada se ta vlakna udruže u cjelinu, predstavljamo posebnu snagu iza koje stoji najveća snaga- ona Allahova, dž.š.
Podsjetimo se i ovog ajeta:
I tako smo učinili da vi budete narod sredine (ummetun wesatun); onaj dio čovječanstva koji je između sebe povezan, ali i koji povezuje druge narode.
... هُوَ سَمَّاكُمُ الْمُسْلِمِينَ مِنْ قَبْلُ وَفِي هَذَا ...
Allah vas je nazvao muslimanima, ranije i u ovoj Knjizi...(El-Hadždž, 78).
Prema tome, naše prvo određenje, naš prvi identitet i osnova našeg jedinstva sadržan je u ovom Allahovom, dž.š., daru i nazivu. Otuda su islamske veze među nama one koje prethode svakoj drugoj povezanosti.
Nama treba naše bošnjaštvo, jer nam ono omogućuje pravo na državu i afirmaciju u njoj i pred čitavim Svijetom, ali samo nacionalni osjećaj, bez islamskog identiteta, bratstva i solidarnosti odveo bi nas na šejtansku stazu i propast i poniženje koji pogađaju svaki narod koji krene tim putem. Alalhov Poslanik kaže:
4336 - « لَيَنْتَهِيَنَّ أَقْوَامٌ يَفْتَخِرُونَ بِآبَائِهِمُ الَّذِينَ مَاتُوا إِنَّمَا هُمْ فَحْمُ جَهَنَّمَ أَوْ لَيَكُونَنَّ أَهْوَنَ عَلَى اللَّهِ مِنَ الْجُعَلِ الَّذِى يُدَهْدِهُ الْخِرَاءَ بِأَنْفِهِ إِنَّ اللَّهَ قَدْ أَذْهَبَ عَنْكُمْ عُبِّيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ إِنَّمَا هُوَ مُؤْمِنٌ تَقِىٌّ وَفَاجِرٌ شَقِىٌّ النَّاسُ كُلُّهُمْ بَنُو آدَمَ وَآدَمُ خُلِقَ مِنْ تُرَابٍ».
"Zaista, ima ljudi koji se ponose svojim umrlim precima, ali, takvi su u Allahovim očima prezreniji od crnoga kukca tvrdokrilca koji svojim nosom valja komad balege! Pazite, Allah je od vas otklonio aroganciju koju ste imali u vrijeme džahilijjeta, kada ste se hvalisali slavom svojih predaka. Čovjek je, zaista, ili vjernik koji Allaha stalno ima na umu, ili nesretni grješnik! Svi ljudi su djeca Ademova, a Adem je stvoren od prašine!" (Prenose Et-Tirmizi i Ebu Davud od Ebu Hurejrea.)
Međutim, ima jedna kur'anska sura koja se kao cjelina bavi jedinstvom muslimana, tj. pretpostavkama toga jedinstva i načinima njegova čuvanja. To je sura El-Hudžurat. U njoj se nalazi ajet koji je svima vama poznat:
Vjernici, muslimani, su samo braća!
Interesantno je kako Kur'an koristi riječi iz porodičnog života kako bi što snažnije odslikao jedinstvo koje traži od muslimana. Muslimani su braća – to znači da oni treba da se međusobno uvažavaju, saosjećaju jedni sa drugima, pomažu se i brinu jedni o drugima u svim životnim situacijama kako to čine braća od iste majke i oca. Ali i naziv Ummet, koji označava sve muslimane svijeta, dolazi iz istog kruga: od riječi umm – što znači: majka, temelj, osnova, pa bi svi muslimani Svijeta trebali da se međusobno vole kao što majka voli svoju djecu, i da se vežu za isti temelj ili osnovu, da hrle prema njemu, da se njemu obraćaju kao što djeca hrle majci, tome temelju njihova života, i najprije od nje traže pomoć ili joj izražavaju svoju radost.
Upravo tu ideju temelja na kome počiva zgrada cjelokupnog muslimanskog bivstvovanja nalazimo u početnim ajetima sure El-Hudžurat:
O, vjernici, nemojte davati prednost ničemu pred onim što su Allah i Njegov Poslanik (propisali) već stalno Allaha imajte na umu, bojte Ga se, čuvajte Njegove granice - jer, uistinu, Allah sve čuje i sve zna!
O, vjernici, ne podižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovoga glasa niti govorite glasno s njim kao što glasno govorite jedan sa drugim – da ne bi sva vaša (dobra) djela propala uludo, a da to i ne opazite!
La tuqaddimuű bejne jedejillahi we resulihi mufessiri tumače da znači: Ne dozvolite svojim željama da imaju prednost pred Allahovom i Resulullahovom voljom, a slijedeći ajet, uz ono doslovno značenje koje je bilo upućeno Poslanikovim, s.a.w.s., savremenicima, za sve potonje generacije znači: da se ne smije dopustiti da ičija osobna mišljenja i naklonost prevladaju jasne zakonske odredbe i moralne zasade koje je proglasio Vjerovjesnik, s.a.w.s.
Iz ovih i narednih ajeta iste sure mufessiri dozvoljenim idžtihadom izvlače zaključak da se muslimani, da bi ostvarili svoje jedinstvo, nakon što se pokore volji svoga Stvoritelja i poslanika Muhammeda, s.a.w.s., trebaju pokoravati onima koje su na valjan, legalan način izabrali kao svoje predvodnike. Oni, ti predvodnici u njihovom javnom životu, su halife, ili nasljednici Allahovoga Poslanika, ali oni nisu nikakvi sveci, nikakvi nedodirljivi ljudi, «Božije sjene» na zemlji i sl.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُولِي الْأَمْرِ مِنْكُمْ ...
O, vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovome Poslaniku i onima koje ste svojom voljom izabrali (uli emri minkum – oni koji imaju ugled među vama, bogobojazni kojima ste povjerili vlast nad vama). (En-Nisa', 59).
S tim u vezi, Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:
"Musliman je obavezan da sluša i pokorava se, svejedno volio on to ili mrzio, sve dotle dok mu se ne naredi da učini nešto što vodi u grijeh; ako mu se naredi da čini grijeh, tada nema ni poslušnosti ni pokornosti!" (Prenose Buhari i Muslim od Ibn 'Umera.)
22679- «...وَعَلَيْكُمْ بِالْجَماعَةِ وَالْعَامَّةِ »
"Vaša je obaveza da stanete uz ujedinjenu zajednicu i uz većinu!" (Prenosi Ahmed ibn hanbel od Muaza ibn Džebela.)
"Allahova ruka je nad džematom (zajednicom), pa ko se odvoji od džemata, odvojio se za Džehennem!" (Prenosi Et-Tirmizi od Abdullaha ibn 'Umera.)
U nastavku, sura El-Hudžurat govori o najopasnijim duhovnim bolestima koje razaraju jedinstveno muslimansko tkivo. Prva od tih bolesti je klevetanje. Danas, zbog razvijenih masovnih elektronskih i printanih medija, ta se bolest širi kao kuga. Najčešće u rukama nevjernika, munafika, smutljivaca i pokvarenjaka, takvi mediji šire opasne glasine o našem Ummetu, o zbivanjima u muslimanskim zemljama, o vjerskim i političkim predstavnicima muslimana u našoj zemlji i u ostalom Svijetu Islama. Poznato je da muslimani u našoj zemlji, nažalost, još uvijek nisu razvili medije koji bi mogli efikasno da informiraju i ispravno orijentiraju naš Ummet u svim važnim situacijama. Nažalost, svijest o potrebi za takvim medijima nije dovoljno razvijena ni kod "običnih" muslimana ni kod njihovih predstavnika.
Kur'an upozorava na klevetu i daje lijek protiv nje:
O, vjernici, ako vam dođe neka poročna osoba sa nekom (klevetničkom) pričom, dobro je provjerite da ne biste, i ne znajući, povrijedili ljude, pa da se onda ne kajete zbog onoga što ste učinili! (6).
Mufessiri ističu da ovaj ajet implicitno naređuje muslimanima da čuvaju čast i ugled svakog člana Ummeta i svakog čestitog vođe muslimana.
U slijedećim ajetima sura El-Hudžurat direktno govori o bratstvu među muslimanima. Kur'an-i kerim je realistična Knjiga koja traži mirenje sukobljenih strana među muslimanima, ali i obavezu Ummeta da ustane protiv one strane koja "postupa nepravedno" "sve dok se ona ne vrati Allahovoj zapovijedi." Zatim je ova sura istakla nove bolesti koje razaraju muslimansko jedinstvo: podrugivanje, ogovaranje, sumnjičenje i špijuniranje. U jedinstvenom poređenju, Kur'an ogovaranje drugih poredi sa jedenjem mesa svoga mrtvog brata, o čemu je pisac najpoznatijeg pravnog tefsira, El-Qurtubi, izveo ovakav zaključak: - Kao što je haram i ogavno jesti meso umrlog čovjeka, takav isti je haram ogovarati ljude iza njihovih leđa. U onoj mjeri koliko se čuvaju spomenutih duhovnih bolesti, u toj mjeri muslimani čuvaju jedinstvo svoje zajednice.
Nakon što je uspostavio temelje za mir i solidarnost jedinstvene muslimanske zajednice, Kur'an uspostavlja nove temelje bratstva i jedinstva među svim ljudima; poslije bratstva po vjeri, Kur'an nudi bratstvo ljudi po porijeklu kada kaže:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ ...
O, ljudi, Mi smo vas sve stvorili od muškarca i žene, i učinili od vas narode i plemena – da biste mogli upoznati jedni druge! Uistinu, najplemenitiji od vas u Allahovim očima je onaj koji Ga je najdublje svjestan!...(El-Hudžurat, 13).
_________________
http://www.bosnjastvo.com/forum/sitemap.php
-Jebem li te Alija...
-Ja sam Bosnjak, ja nisam Musliman a ni musliman!
-Ko su ISLAMISTI ?
-ODGOVOR: Svi oni koji vise vole Vjeru od Nacije, koji vise vole Islam/muslimanstvo od Bosnjastva jesu Islamisti !
-Jedan narod se moze odbraniti od nacionalizama drugih naroda jedino i samo licno svojim nacionalizmom i nicim drugim inace ce tog naroda nestati !
-Sacuvaj me boze srpskoga junastva , hrvatske kulture i muslimanskog merhameta - Od Pashe !
) da katalonci imaju svoju drzavu gdje su ancija u punom smislu, samostalno ili sa nekim drugim nacijama (kao belgija)...ne bi, bili bi nacionalna manjina u spaniji jer postoji druga drzava gdje su priznati kao nacija u potpunosti...u tome je trik i ovo je stvarno smjesno kako si pokusao da proturis rezdelije pod sljive...svaki bosanac zna sta je sljiva a sta readelija, to mozda moze proci gore po slavoniji, medjutim, vjeruj mi da bosancima nikada neces moci prodati jedno voce za drugo...
