Bolje grob nego job

[sammo]

Bolje grob nego job ( Picksiebner i Mile Kekin )


Bolje grob nego job,
nikad necu biti rob,
niti gazdi ni profitu,
niti leasingu kreditu,
bolje grob nego job.

Iz moje kauc perspektive
su ambicije krive,
sto danas ljudsko bice,
nema vremena za pice,
bolje grob nego job.

Bolje grob nego job,
nikad necu biti rob,
niti gazdi ni profitu,
niti leasingu kreditu,
bolje grob nego job.

Time sto uporno lezim,
podrivam ovaj truli rezim,
sto se trudi napadno,
djelovati zapadno,
bolje grob nego job.

A hvala bogu na estradi,
ovdje niko nis ne radi,
svi se furaju na slavu,
a pol ih nema ni za kavu,
bolje grob nego job.

Bolje grob nego job,
nikad necu biti rob,
niti gazdi ni profitu,
niti leasingu kreditu,
bolje grob nego job….

P.S.
Sad bi mogli diskutirati koliko je ova pjesma sala ili jedan dio realnosti ili pisana po mjeri neradnika...

[Truba]

nije loše

[kecher II]

je l' to onaj iz hladnog piva, pa odavno je on rob i leasing kredita i profita i svakog oblika komercijalizacije i svega sto u ovom tekstu pise, ovo je samo za lozenje tinejdzera da kupe jos koji cd i nista vise, tako da ovo i ovaj tekst niti podriva sistem niti je on tu da podriva sistem a ni publika njegova, davno je on postao rob(a).

[sa obzirom na...]

je l' to onaj iz hladnog piva, pa odavno je on rob i leasing kredita i profita i svakog oblika komercijalizacije i svega sto u ovom tekstu pise, ovo je samo za lozenje tinejdzera da kupe jos koji cd i nista vise, tako da ovo i ovaj tekst niti podriva sistem niti je on tu da podriva sistem a ni publika njegova, davno je on postao rob(a)

Vjerovatno bi i ja isto rezonovao da se ne radi o Kekinu, za sve one koje nisu, pod obavezno na tportal.hr i pogledati miletove kolumne.

Mislim da nikad nisam vise iscekivao neku seriju, epizodu i sl. kao njegove sedmicne kolumne.

Ima divan dar za malu pricu ni od cega.

[Kristijana]

Evo konačno i teme o anarhiji.

Ovako stoje stvari: ova pjesma je sušta istina. Ovakve pjesme i tekstovi donose pravu istinu na svijet. Današnji čovjek nema pojma šta je rad i busa se u prsa jer je veliki radnik, vrijedan, radi više od 12 h dnevno, ne bira šta će raditi... taj čovjek ne vidi da je rad sredstvo njegovog porobljavanja. Ne vidi da su ambicije izmišljotina, karijere izmišljotina, kojima ga se tjera da živi u određenom sistemu i da bude ''uspješan''. Ne vidi to jer je alternativa gadna - grob. Ili zatvor. Ili ona najgora za većinu: prezir društva. Uklapa se u sistem i radi - da bi jeo. Mora da se preživi. Potom i da bi imao - mora da se p/d/okazuje drugima. To je tako i možemo si utvarati da život drukčije ne bi imao smisla ( da se ne radi ) ali to nije tačno. Jedno je raditi da bi se jelo a drugo je raditi da bi se proizvodio višak vrijednosti ili raditi ''prodaju muda pod bubrege'' a danas je više od 50% zanimanja - nepotrebno. Prvo mi, naravno, pada na um administracija, činovnici. Ali, tu je i sijaset drugih. Život je ovako organizovan da bi se jedni bogatili a drugi rmpačili. Nejasno u cijeloj priči je što rmpalije vjeruju u cijelu tu spiku ''ambicija'' i ''uspjeha''. Lažnost svega toga ljudima se ukaže u trenucima kad preko noći gube sve ( rat, elementarna nepogoda, bolest, otkaz ). Ali, diktat s vrha je toliko jak, sistem toliko ispire mozgove da se ljudi, i kad osiromaše zbog loše politike, opet dive bogatima i moćnima, jer je ta slika svijeta utisnuta u njih od malih nogu i bukvalno treba isprati mozak na pozitivu, tj. skontati u kakvom svijetu živimo i opustiti se.

Pazite ovo: vi radite za nekoga. Odvajate 1/3 života za nadnicu. Ne možete kupiti mladost niti svoje sate života koje ste mogli bolje provesti. Dakle, vrijeme je to koje najviše vrijedi, neprocjenjivo je, nemjerljivo u novcu, a opet čovječanstvo 'ladno daje trećinu života za male pare. Gazda sjedi i ubire profit ne radeći ništa, odnosno, komanduje svojim ( i vašim ) vremenom, što vi ne možete. Vi MORATE u 8 00 biti na poslu ili vam slijedi noga. Ne možete otići kad vam se ćefne. Na kraju dobijete para jedva za preživjeti. Ali, da je samo to! Vi da biste dobili taj posao morate imati pravu školu, znati jezike ( i gdje treba i gdje ne treba ) imati vozačku, dobro znati kompjutere ( u zemlji nepismenih ) i imati radno iskustvo (ovo zadnje samo zaista osviješteni kuže o kakvom je ugnjetavanju riječ i da ''iskustvo'' treba samo u par profesija, ostalo se nauči za dan dva ). A onda - morate biti određenih godina ( kod nas ste već s 35 - 40 stari za job, iako naučnici trube da više nismo stari ni sa 65, toliko se život produžio), pa određenog izgleda ( moraš na intervju doći propisno obučen! ) pa ovog onog, kod nas - u pravoj stranci, sa pravim imenom i poznanstvom, bez kućnih obaveza, nekažnjavan ( a mafija na vlasti ) i onda još - moraš biti orijentisan ka probitku kompanije, ambiciozan, fleksibilan, moraš znati gdje sebe vidiš za 5 godina i šta su ti ciljevi ( pitaju za cilj nezaposlenog - helou, cilj mu je da se zaposli ) . Ali, i sve što napisah nije dovoljno. Dobro je ako te uopšte i pozovu na intervju. Moraš proći drugih stotinjak kandidata i tek tada -tu si, radiš.

Međutim, ni tu nije kraj mukama i brigama - slijedi mobbing, većina radnika je zlostavljana na radnom mjestu. Stres je ogroman. Radnici strepe da li dobro rade, a kad nešto pogriješe prekoravaju ih kao djecu. Usput strepe i od otkaza. Moraju se čak i dokazivati prekovremeno, da bi, jel'te, ispali ''ambiciozni''. Naravno, kapitalizam je udesio i da radnik ima ispušni ventil - instituciju braka, potom jaku industriju zabave. Tu su i zvanične religije koje vele da se strpite u siromaštvu i muci a poslije slijedi nagrada na drugom svijetu. Žene su u još gorem položaju, ne samo što rade van kuće ( ili se to od njih očekuje ) nego i ono malo slobodnog vremena rade po kući plus rađaju i odgajaju djecu. Većini žena 20te, 30te i 40te ( žene s poslom i djecom ) prođu u magnovenju. Jedva spavaju. Zatim idu bolesti, od kojih je cca 50 % uzrokovano baš stresom, lošom prehranom ( nema se kad...) , pušenjem ( nametnutim ljudima kao cool da bi se bogatile duhanske industrije ) i samim industrijskim zagađenjima jer je svijet takav kakav jest. Alkoholizam i ubistva/samoubistva običnih ljudi slomljenih pod pritiskom Svijeta su već lagano - normalna pojava. I na kraju svega - imamo roba koji jedva da je svjestan ( zbog umora ) svog ropstva i još je zahvalan jer - ''RADI''.

Poenta je da oni nas trebaju moliti da radimo, a ne mi njih. Ali, oni su tako udesili ovaj svijet. Učinili su da je nezaposlenih toliko da većina razmišlja ''daj šta daš'' i ne buni se, jerbo ima gore.

Može Mile Kekin biti vezan za kapitalizam, ali je on, kao i svi ostali, prisiljen na to. Ova pjesma je Miletov ispušni ventil. Ljudi mogu glumiti da su dobrovoljno robovi, da daju trećinu života radeći za druge dobrovoljno, da su ''ambiciozni'', ali u suštini sve te ambicije su samo glad/potreba za novcem. Da bi se lakše podnijelo sve to, ambicija se tretira kao vrlina, pa su se ustoličile i veličine kao ''status u društvu'', ''ugledna zanimanja'', ''napredovanja u službi'' , moć, slava, imetak. Biti potpuni anarhista danas ne može skoro niko, zato većina osviještenih ljudi pljuje po konzumerizmu, ali ne udara na same temelje: rad, kapitalizam, državu, hijerahiju, sistem vrijednosti. Moguće je živjeti umjereni anarhizam i u kapitalizmu - radite koliko morate, ne ponižavate sebe. Bavite se slobodnim profesijama gdje ste sam svoj šef. Međutim, ako ste dosljedni, ne trebaju vam statusni simboli, auti, skupa odjeća, tehnološki gadget-i, ništa osim najosnovnijeg. Pojednostavljenje života je moguće za svakoga, a svako sebi odredi koliko će ga pojednostavniti. Kome trebaju tri mobitela? Danas je to cool. Ali, nije to kul, to je stupidno ( bolje je gomilati baterije i hranu za zlu ne trebalo ). Kome treba markirana roba? Cijela modna industrija - nepotrebna. Zatim, tu su i projekcije budućnosti - samo se o tome priča - ujedinjenja, prispojenja, secesije, robotika, dodatni napredak u infrastrukturama, ali svi zaboravili najvažnije - život na planeti visi o koncu. Toliko nas opasnosti vreba da ne bih ni pisala o tome, svi to znaju, ali se prave da to ne postoji. Pa dok ide - ide.

A što se tiče neradnika - oni su itekako pogrešno shvaćeni. Postoji rad i ''rad'' kao što rekoh. Malo ljudi je nezaposleno jer je tako htjelo. Rad može biti lijep, ali ne dok je ovakav kakav je sada, prisilan a za mnoge i - nemoguć ( lakše je u BiH dobiti bingo ili na lotu nego ubosti dobro plaćen i ugodan posao - bez štele ).

[2407]

@ Kristijana

[Truba]

udaj se za mene ako si žensko

stvarno super napisano...

mada kad mene pitaju što radiš... radim iz navike i da mi nije dosadno

[sammo]

Radim, jer mi je novac potreban za zivot, ali nisam rob novca....mogu i ja...ono...ne mogu toliko malo platiti koliko malo ja mogu raditi...

[PipiDugaDevetka]

udaj se za mene ako si žensko

stvarno super napisano...

mada kad mene pitaju što radiš... radim iz navike i da mi nije dosadno

Samo rad sve spašava, i Srbina, i Bošnjaka, i Hrvata,...i ''Ostalijanera''!

p.s.
Dobra muzika i tekst, ova gore!
Mogli bi napraviti remix hita Zorice Marković: ''Idrize što si spisk'o sve devize''!

[Edin H.]

Krasna skladba

[sofist]

Evo konačno i teme o anarhiji.

Ovako stoje stvari: ova pjesma je sušta istina. Ovakve pjesme i tekstovi donose pravu istinu na svijet. Današnji čovjek nema pojma šta je rad i busa se u prsa jer je veliki radnik, vrijedan, radi više od 12 h dnevno, ne bira šta će raditi... taj čovjek ne vidi da je rad sredstvo njegovog porobljavanja. Ne vidi da su ambicije izmišljotina, karijere izmišljotina, kojima ga se tjera da živi u određenom sistemu i da bude ''uspješan''. Ne vidi to jer je alternativa gadna - grob. Ili zatvor. Ili ona najgora za većinu: prezir društva. Uklapa se u sistem i radi - da bi jeo. Mora da se preživi. Potom i da bi imao - mora da se p/d/okazuje drugima. To je tako i možemo si utvarati da život drukčije ne bi imao smisla ( da se ne radi ) ali to nije tačno. Jedno je raditi da bi se jelo a drugo je raditi da bi se proizvodio višak vrijednosti ili raditi ''prodaju muda pod bubrege'' a danas je više od 50% zanimanja - nepotrebno. Prvo mi, naravno, pada na um administracija, činovnici. Ali, tu je i sijaset drugih. Život je ovako organizovan da bi se jedni bogatili a drugi rmpačili. Nejasno u cijeloj priči je što rmpalije vjeruju u cijelu tu spiku ''ambicija'' i ''uspjeha''. Lažnost svega toga ljudima se ukaže u trenucima kad preko noći gube sve ( rat, elementarna nepogoda, bolest, otkaz ). Ali, diktat s vrha je toliko jak, sistem toliko ispire mozgove da se ljudi, i kad osiromaše zbog loše politike, opet dive bogatima i moćnima, jer je ta slika svijeta utisnuta u njih od malih nogu i bukvalno treba isprati mozak na pozitivu, tj. skontati u kakvom svijetu živimo i opustiti se.

Pazite ovo: vi radite za nekoga. Odvajate 1/3 života za nadnicu. Ne možete kupiti mladost niti svoje sate života koje ste mogli bolje provesti. Dakle, vrijeme je to koje najviše vrijedi, neprocjenjivo je, nemjerljivo u novcu, a opet čovječanstvo 'ladno daje trećinu života za male pare. Gazda sjedi i ubire profit ne radeći ništa, odnosno, komanduje svojim ( i vašim ) vremenom, što vi ne možete. Vi MORATE u 8 00 biti na poslu ili vam slijedi noga. Ne možete otići kad vam se ćefne. Na kraju dobijete para jedva za preživjeti. Ali, da je samo to! Vi da biste dobili taj posao morate imati pravu školu, znati jezike ( i gdje treba i gdje ne treba ) imati vozačku, dobro znati kompjutere ( u zemlji nepismenih ) i imati radno iskustvo (ovo zadnje samo zaista osviješteni kuže o kakvom je ugnjetavanju riječ i da ''iskustvo'' treba samo u par profesija, ostalo se nauči za dan dva ). A onda - morate biti određenih godina ( kod nas ste već s 35 - 40 stari za job, iako naučnici trube da više nismo stari ni sa 65, toliko se život produžio), pa određenog izgleda ( moraš na intervju doći propisno obučen! ) pa ovog onog, kod nas - u pravoj stranci, sa pravim imenom i poznanstvom, bez kućnih obaveza, nekažnjavan ( a mafija na vlasti ) i onda još - moraš biti orijentisan ka probitku kompanije, ambiciozan, fleksibilan, moraš znati gdje sebe vidiš za 5 godina i šta su ti ciljevi ( pitaju za cilj nezaposlenog - helou, cilj mu je da se zaposli ) . Ali, i sve što napisah nije dovoljno. Dobro je ako te uopšte i pozovu na intervju. Moraš proći drugih stotinjak kandidata i tek tada -tu si, radiš.

Međutim, ni tu nije kraj mukama i brigama - slijedi mobbing, većina radnika je zlostavljana na radnom mjestu. Stres je ogroman. Radnici strepe da li dobro rade, a kad nešto pogriješe prekoravaju ih kao djecu. Usput strepe i od otkaza. Moraju se čak i dokazivati prekovremeno, da bi, jel'te, ispali ''ambiciozni''. Naravno, kapitalizam je udesio i da radnik ima ispušni ventil - instituciju braka, potom jaku industriju zabave. Tu su i zvanične religije koje vele da se strpite u siromaštvu i muci a poslije slijedi nagrada na drugom svijetu. Žene su u još gorem položaju, ne samo što rade van kuće ( ili se to od njih očekuje ) nego i ono malo slobodnog vremena rade po kući plus rađaju i odgajaju djecu. Većini žena 20te, 30te i 40te ( žene s poslom i djecom ) prođu u magnovenju. Jedva spavaju. Zatim idu bolesti, od kojih je cca 50 % uzrokovano baš stresom, lošom prehranom ( nema se kad...) , pušenjem ( nametnutim ljudima kao cool da bi se bogatile duhanske industrije ) i samim industrijskim zagađenjima jer je svijet takav kakav jest. Alkoholizam i ubistva/samoubistva običnih ljudi slomljenih pod pritiskom Svijeta su već lagano - normalna pojava. I na kraju svega - imamo roba koji jedva da je svjestan ( zbog umora ) svog ropstva i još je zahvalan jer - ''RADI''.

Poenta je da oni nas trebaju moliti da radimo, a ne mi njih. Ali, oni su tako udesili ovaj svijet. Učinili su da je nezaposlenih toliko da većina razmišlja ''daj šta daš'' i ne buni se, jerbo ima gore.

Može Mile Kekin biti vezan za kapitalizam, ali je on, kao i svi ostali, prisiljen na to. Ova pjesma je Miletov ispušni ventil. Ljudi mogu glumiti da su dobrovoljno robovi, da daju trećinu života radeći za druge dobrovoljno, da su ''ambiciozni'', ali u suštini sve te ambicije su samo glad/potreba za novcem. Da bi se lakše podnijelo sve to, ambicija se tretira kao vrlina, pa su se ustoličile i veličine kao ''status u društvu'', ''ugledna zanimanja'', ''napredovanja u službi'' , moć, slava, imetak. Biti potpuni anarhista danas ne može skoro niko, zato većina osviještenih ljudi pljuje po konzumerizmu, ali ne udara na same temelje: rad, kapitalizam, državu, hijerahiju, sistem vrijednosti. Moguće je živjeti umjereni anarhizam i u kapitalizmu - radite koliko morate, ne ponižavate sebe. Bavite se slobodnim profesijama gdje ste sam svoj šef. Međutim, ako ste dosljedni, ne trebaju vam statusni simboli, auti, skupa odjeća, tehnološki gadget-i, ništa osim najosnovnijeg. Pojednostavljenje života je moguće za svakoga, a svako sebi odredi koliko će ga pojednostavniti. Kome trebaju tri mobitela? Danas je to cool. Ali, nije to kul, to je stupidno ( bolje je gomilati baterije i hranu za zlu ne trebalo ). Kome treba markirana roba? Cijela modna industrija - nepotrebna. Zatim, tu su i projekcije budućnosti - samo se o tome priča - ujedinjenja, prispojenja, secesije, robotika, dodatni napredak u infrastrukturama, ali svi zaboravili najvažnije - život na planeti visi o koncu. Toliko nas opasnosti vreba da ne bih ni pisala o tome, svi to znaju, ali se prave da to ne postoji. Pa dok ide - ide.

A što se tiče neradnika - oni su itekako pogrešno shvaćeni. Postoji rad i ''rad'' kao što rekoh. Malo ljudi je nezaposleno jer je tako htjelo. Rad može biti lijep, ali ne dok je ovakav kakav je sada, prisilan a za mnoge i - nemoguć ( lakše je u BiH dobiti bingo ili na lotu nego ubosti dobro plaćen i ugodan posao - bez štele ).

Ne volim duge postove ali ovaj sam poceo da citam i nikako da prestanem. Svaka ti cast, natjerala si me da ga procitam do kraja. Ima dosta istine u ovome sto pišeš mada su obicno ovo razmišljanja kokuza koja prestaju kada se dotični uvali u administraciju. Ako nemaš porodicu onda možeš iskreno zastupati ovakav stav ali ako planiraš djecu moraš se na neki način "ukalupiti". Nakon što sam završio faks, dobio sam posao za koji bi mnogi dali guzice a radio sam posao koji volim, nakon dvije godine sam dao otkaz jer nisam htio da budem rob. Morao sam da biram, ili da igram kako mi podobni i nepismeni šef svira ili da ga otjeram u pičku materinu. Izabrao sam ovo drugo. Treba imati hrabrosti pa u ovakvoj situaciji to uraditi. Ti si iznijela one najgore strane rada ali mislim da u radu kao takvom ima puno vise pozitivnog. Nista ljepse nema od osjecaja kad zavrsis s poslom a znas da si uradio nesto korisno tog dana. Još ako te adekvatno za to nagrade... Milslim lijep je osjecaj i oprati veš, napraviti ručak, usisati kuću i to je korisno ali posao je nešto drugo. Kažem posao a ne karijera. Postoji tu i momenat socijalizacije. Nije na svakom poslu prisutan mobing.
Što se tiče mobitela i savremene tehnologije tu se isto donekle slažem. Ako me ista vise nervira to je konstantno piljenje u ekran i kucanje poruka nekoga ko je samnom u drustvu... Ali da bi dosljedno branila takav stav onda bi trebalo da se odreknes i kompjutera. Može se i bez njega kao i bez mobilnog telefona. Blizi sam misljenju da u svemu treba imati mjeru. Mjera je kljucna rijec. Nekada smo buljili u jedan ekran, imali smo prvo jedan pa dva kanala, kada smo dobili treci bili smo egzaltirani. Svi smo gledali isto, svi smo mislili isto. Sada cvjeta hiljadu cvjetova. Sada buljimo u najmanje tri ekrana, imamo "milion" tv kanala a nismo zadovoljni. Čak su više nezadovoljni oni koji rade nego oni koji sjede kući. Zašto? Zato što se izgubila mjera. Čovjek je postao kao aždaja koja guta sve što mu serviraju i što više guta sve mu više apetit raste i sve je nezadovoljniji jer objektivno ne može zaraditi koliko bi mogao potrošiti, onda se zavaljuje u kredite a tu mu je i kraj. Ne treba izmisljati toplu vodu, dovoljno je pogledati kako zive ljudi na Zapadu. Obicni ljudi, ne govorim sad o bogatasima. Zivot im prodje otplacujuci kredite, zarobe ih tako i tu sloboda za njih prestaje. Imaju tih desetak dana godisnje kada odu na Kubu da se za dž najedu, napiju, pojebu neku maloljetnicu i onda opet u "rudnik".
Kod nas je inace kompleksasko drustvo, ako nemas adekvatan najsavremeniji mobitel odmah si out, ako nemas fensi auto opet si out, ako nemas plazme i ostale gluposti takodje si out. Forma je postala vaznija od suštine. Sada gledaš svakakvo smeće na tv-u, ali to je manje važno, bitno je da je slika "kao mlijeko". Da izgleda kao u stvarnosti. Kao! Zavrsicu parafrazirajuci Bodrijara "stvaramo svijet stvarniji od stvarnosti, umjesto da doživljavamo iskustva, pretvorili smo se u posmatrace koji gledaju spektakle, preko stvarnih ili metaforičnih kontrolnih ekrana". Treba raditi, izmedju ostalog i da bi se covjek prehranio ali treba i misliti svojom glavom, egzistencija i esencija moraju da idu zajedno.

[Michun]

Kristijana fin tok misli ali preostro.
Rad je stvorio covjeka - definitivno. Jos bi po granama skakali da nismo radili.

Ko sto rece kolega sofist - mjera. Malo PC-a, mobitel za gdje sam sta sam, puno setnje, citanja, raditi se mora da bi se jelo. To ti je stvarnost...

[Tranquilizer]

Kristijana rulez

[sammo]

Kriza vrijednosti, odgoj, bezposlica...na drugoj strani trka za novcem...sve moras uzeti na kredit, jer ti placa mala...kruti kapitalizam...

[Murisno1]

Ko je kriv čovjeku što je glup? Vlada, tito, alija, otac, mati, komšije, susjedi ....? Ma sam sebi..., može svako sebi napravit gušt i smiraj ako hoće, ako neće, nek se #?!ebe . (Ne ubrajam mentalno ili fizički nesposobne ,,da se ne bi upalio neki lopinaš slučajno )

[detroit-mercy]

Obicno bla bla bla, anarhija all over Bascarsija. Divimo se Rimskom Koloseumu, Venceiji, Piramidama, i cemu jos sve ne kontajuci da je to bio ropski rad koji je sve to stvorio.
Ako nista danas je dosta ljudi u mogucnosti da ako nece da rade za "gazdu" mogu da rade za "sebe" iako mnogi ne shvataju da uvijek postoji gazda, jer i kada imas svoju firmu "gazda" ti je musterija/kupac.
Na kraju sve je do covjeka, sta su mu prioriteti, kako hoce da zivi, cime se zadovoljava.
Sta treba na kraju ignorisati rad, nista ne raditi. Pa i autorica toliko hvaljenog teksta koja kucka negdje iz toplne svoga stana, pa ce u podne vjerovatno na kaficu pa malo u shoping se ne odrice danasnjeg zivota nego koristi sve njegove prednosti. Koliko vidim nije se prijavila na dugu listu cekanja da se preseli u Lukomir i da tamo u ljepoti prirodi uziva sve blagodati zivota u prirodi i bude sam svoj gazda.

[kecher II]

Može Mile Kekin biti vezan za kapitalizam, ali je on, kao i svi ostali, prisiljen na to. Ova pjesma je Miletov ispušni ventil. Ljudi mogu glumiti da su dobrovoljno robovi, da daju trećinu života radeći za druge dobrovoljno, da su ''ambiciozni'', ali u suštini sve te ambicije su samo glad/potreba za novcem.

mile kekin nije prisiljen na kapitalizam vec je on produkt kapitalizma, zasto ja nisam prisiljen na kapitalizam, mile kekin je lik koji ovo moze prodavat ''buntovnim'' tinejdzerima koji furaju da je on ''anarhista'', ja sam odrasto na punku i zivio ga i dan danas ga zivima ali i radim, jer moram a ne zato sto me kapitalista prisilio, skinuo sam krijestu i lance i katance okacio na zid, i ajde radit, mileta kekina nikad gotivio nisam, znaci ni u tinejdzersko doba, ni njegove tekstove i pjesmice, lik je bezveze i puca na mladu kao''buntovnu'' generaciju, od 15-17godina,
niko te ne prisiljava da radis ako neces, zicaj za cugu, zice na gitari, palice, napravi neko staro pojacalo pa opleti a ne kao mile sve na tacni pa pises bolje grob nego job, pa zasto on ne legne u grob a ne snima serije, sisaju ga hairstilisti, sminkaju ga makeupartisti....
ok muziku koju stvara nikakv problem ko voli to da slusa, ali gledat na to kao na izraz buntovnistva je isto kao i na dubiozu kolektiv buntovnistvo.

da se razumijemo, tekst pjesme je ok da ga je napisao neko ko nije produkt kapitalizma, ali mile kekin.....

[Murisno1]

ma nek piše ćojk šta hoće
međutim, rad je zdrav, rad je poželjan, bez rada bi crko
sad, ko kolko para zarađuje ... to su neke druge filozofije. u suštini, trebala bi te boljet taki ko koliko i kako
al et, raja je raja ...

[Kristijana]

Može Mile Kekin biti vezan za kapitalizam, ali je on, kao i svi ostali, prisiljen na to. Ova pjesma je Miletov ispušni ventil. Ljudi mogu glumiti da su dobrovoljno robovi, da daju trećinu života radeći za druge dobrovoljno, da su ''ambiciozni'', ali u suštini sve te ambicije su samo glad/potreba za novcem.

mile kekin nije prisiljen na kapitalizam vec je on produkt kapitalizma, zasto ja nisam prisiljen na kapitalizam, mile kekin je lik koji ovo moze prodavat ''buntovnim'' tinejdzerima koji furaju da je on ''anarhista'', ja sam odrasto na punku i zivio ga i dan danas ga zivima ali i radim, jer moram a ne zato sto me kapitalista prisil, skinuo sam krijestu i lance i katance okacio na zid, i ajde radit, mileta kekina nikad gotivio nisam, znaci ni u tinejdzersko doba, ni njegove tekstove i pjesmice, lik je bezveze i puca na mladu kao''buntovnu'' generaciju, od 15-17godina,
niko te ne prisiljava da radis ako neces, zicaj za cugu, zice na gitari, palice, napravi neko staro pojacalo pa opleti a ne kao mile sve na tacni pa pises bolje grob nego job, pa zasto on ne legne u grob a ne snima serije, sisaju ga hairstilisti, sminkaju ga makeupartisti....
ok muziku koju stvara nikakv problem ko voli to da slusa, ali gledat na to kao na izraz buntovnistva je isto kao i na dubiozu kolektiv buntovnistvo.

da se razumijemo, tekst pjesme je ok da ga je napisao neko ko nije produkt kapitalizma, ali mile kekin.....

Vidi kecheru II, ja za razliku od tebe nikad nisam slušala punk ( samo neo, Offspring su mi i dan danas najmelodičniji pank ever ) nego sam u hard rock-u i grunge-u svojedobno bila. Istina je da tu ima puno furke pa svi ''odrastu''. No, pravi anarhisti žive i nakon puberteta. Treba razgraničiti anarhiju od panka, i anarhiju od bezvlašća i nereda i naročito: anarhiju buntovništva radi. Sama anarhija je čudo, ima dosta podvrsta. Neki su za rad ali ukinut državu, drugi su protiv samog rada, kao Bob Black, treći su primitivisti i žele ponovo sakupljačko društvo... Mene buntovništvo nije fatalo furke radi, nego kao plod zrelog promišljanja o svijetu u već zrelijoj dobi, dakle, u 20-im.

Ne znam otkud ti ideja da ti nisi prisiljen na kapitalizam, jasno da jesi, i ti i ja, i Mile i svi... čim nema alternative, čim ti moraš radit pa zaradit po kapitalističkim parametrima a ne npr. socijalističkim ili anarhističkim, ti si prisiljen na to. Nisu anarhisti vječni tinejdžeri koji se ne žele uozbiljiti, naprotiv, smrtno su ozbiljni. I oni se prilagođavaju, mnogi i rade, i ja radim. Ali cilj je: raditi po svom, ne po kapitalizmu, što je više moguće. Nekom je to poljoprivreda, drugome sponzoraj pa nek drugi rmba kad se već kune u rad, trećem askeza i život u siromaštvu, četvrtom privatni biznis pa kad ne možeš dohakat kapitalizmu budi onda anti - rob , petom lopovluk, šestom kockanje ( i od tog se dade zaradit ) sedmom državna administracija ( nigdje manje rada ) a osmom socijalna pomoć. Ima i samoubica, jašta. Doslovce probereš grob. Ti si u jednoj rečenici kontrirao sam sebi: radim, jer moram a ne zato sto me kapitalista prisilio. Što moraš raditi? Jer te kapitalizam prisilio. Zapravo se može živjeti i bez rada, tj. raditi samo za se i svoje kljuse, sam sebi određivati za šta se i koliko radi. Čak i u sakupljačkom društvu treba otići i sakupiti, je'l, pa rad je i sam proces hranjenja i pripreme hrane, briga o potomstvu, ali mi ovdje govorimo o prisilnom radu, koji karakteriše sva moderna društva i od ljudi pravi robove jer moraju slušati druge, koji se enormno bogate, a ne treba im, dok drugi ekstremno siromaše, a treba im za hljeb. To ni debilu nije fer sistem, a ipak, milijarde ljudi, umjesto da se dignu i stihijno ga sruše, žive to - jer su indoktrinisani snagom lažno prezentiranog znanja o prirodi svijeta, država, sistema. Mnogi misle da je anarhija nemoguća jer kad bi svako imao vlast nad sobom sukobi bi bili neizbježni i to je istina - sada kad su ljudi ograničene svijesti. Ja vjerujem da će praktična anarhija biti moguća u daljnjoj budućnosti kada svijet evoluira u višu svijest, kada kao bića postanemo inteligentniji. Taj proces je već počeo ali nažalost mi to nećemo doživjeti, ni naši prvi i drugi potomci. Ali - biće drugih sistema na svijetu kad tad.
No, čim izjaviš da moraš da radiš - jasno je šta je. Svi moramo.

Prvo treba stati na rep konzumerizmu, to je prva stanica. I kad smo kod toga, detroit mercy, drago mi je što mogu izjaviti da ja nisam ta šopingoholičarka o kojoj pričaš. Mrzim šoping, i ako si se pitao ima li žene koja mrzi šoping, e ima. Kupujem samo kad moram. Toliko sam čak radikalna da novu robu kupujem tek kad se stara počne raspadati. Bilo mobitel, bilo odjeća. Dugo godina sam se nosila sa sve rupama, 90ih sam furala grunge. Sad već hodam urednije, pokrpano, ali i dalje ne haračim dućanima. Skupa roba za mene ne postoji. Nema komada robe koji vrijedi više od 100 KM, i to ako se zove kaput. Za hlače ne dajem više od 10 KM da su bogovske. I sve tako redom... nemam moderne sprave. Samo najnužnije. Mob i komp su potreba. Datiraju oba iz 2002. Mogu slobodno reći da živim najanarhističnije moguće u svakom datom trenutku. Ne pokoravam se sistemu. Najvažnije - druge ocjenjujem samo po jednom kriteriju: dobar, loš, zao. Za mene nema uspješnih i neuspješnih. Tu kategoriju se trudim odbaciti svaki dan, jer je ona sistemska floskula, produkt kapitalizma, ne pravo stanje stvari. David Icke: Samo je ljubav istina, sve ostalo je opsjena.

Stati u kraj stvarima treba zbog njihovog suodnosa s ljudima. Meni npr. lično ne smeta ako ti imaš mp3, a ja ne. Ti imaš onaj LCD klinac a ja ne. Ti imaš Dolce Gabbana odjeću a ja sa Sirana. Ne smeta meni to. Ako ti možeš i hoćeš luksuz, stvari i možeš si ih priuštiti slobodno. Ono što meni smeta je konotacija i zagađenje prirode. O umišljenom značenju posjedovanja stvari: Ti se ne smiješ smatrati boljim i uspješnijim jer posjeduješ te stvari. Ne smiješ me pogledati u prolazu s prezirom jer se ne nosim po modi i bogato. To stanje duha je cilj, a ne dokidanje stvari. Ljudi ne vrednuju isto čovjeka u odijelu i u dronjcima, zar ne? A možda je dronjavi triput bolja osoba, je l'? Sav kapitalizam počiva na tom vanjskom dojmu, jer je usmjeren na stvari. I ljudi su u kapitalizmu stvari. Ti ljude procjenjuješ po stvarima koje nose na sebi i automatski ih po-stvar-uješ. Svi smo mi indoktrinisani u takvo viđenje svijeta još u djetinjstvu, neki se toga oslobode radom na svojoj svijesti neki ostanu vjerni toj priči. Milioni hrišćana ''vjeruju'' u Isusa, ali malo koji bi gotivio Isusov stil života. Božići se danas slave kupujući. Malo šale: Isus se garant ibreti šta se dole radi. Sve je postvareno. Život sam je projekat: rodi se, školuj, radi, množi se, pokazuj se, umri. Ništa van te matrice. Sektaši i skvoteri su ludaci. Svi drukčiji ne valjaju. I opet: nije loše odabrati matricu, ali čovjek je treba odabrati svojim mišljenjem, a kad to učini treba pustiti druge da žive svoju alternativu. To je moja korekcija anarhizma. Kapitalisti se smiju anarhistima, anarhisti kapitalizmu. Moja vodilja je da je kapitalizam loš onima kojima je loš ( što se konotacije tiče, a zagađenje smeta svima, o tome niže pišem ). Kad ja pišem, pišem onima koji se prepoznaju u toj priči. Možda bi i najidealnije bilo da anarhisti i ljudi željni nečeg novog dobiju npr. jedan kontinent za eksperiment, pa sruše državne granice, kapitalizam i probaju se samoodržavati.

Ne bi Murisno1 crko bez rada nego bez ispunjenja vremena a to nije isto. Neke teorije predlažu zamjenu rada igrom. I dalje stoji da treba raditi za život, ali mi pričamo o nepotrebnom radu, kao što rekoh, npr. gluposti tipa PR-a, menadžera, direktora. Oni upravljaju zbog profita i hijerarhijske raspodjele a ne zato što su niži službenici nesnalažljivi pa ne bi znali sami sebi odraditi posao. Kad radiš kod privatnika često znaš posao bolje, ali on ima kapital i zato je glavni. To je srž - da upravlja nosilac kapitala, a ne nosilac pameti ili ideje. Čak se ideje kupuju. Sve je na prodaju. I ljudi se prodaju, pa kaže: vi sebe prodajete na tržištu rada. Morate sami sebi raditi reklamu ( brusiti CV ). Čak kažu i: ako nemate platu u kapitalističkom svijetu vi ne postojite. Kakva nebuloza! Čovjek ima potpuno pravo doći na ovaj svijet, nemati ime, državljanstvo i ličnu kartu, nemati posao i platu. To je pravo jače od svakog zadatog, to je njegovo prirodno pravo, baš kao što su ga imali i ljudi u prvobitnim zajednicama. Prirodno pravo se ne mijenja civilizacijom, samo dobrovoljnim pristankom. A ljude niko ne pita pristaju li! Jeste da bi takav bezimeni nezaposleni nedržavljanin živio kao izopćenik, ali opet ima to pravo. Država ga prisiljava da uzme ime i postane matični broj ( da se ima kontrola nad njim ) a kapitalizam ga prisiljava da postane stroj. Tehnički, doslovno tehnički, najslobodniji ljudi na svijetu su oni koji toga nisu svjesni - novorođenčad do 2 mjeseca. Samo oni nisu ničim žigosani sem prirodom niti su podložni ispiranju mozga. A onda ih registruju i cirkus zvani ''programirani život'' je ready to go. I eto dokaza da je potpuna sloboda utopija, kad je imaš nisi je svjestan. Da, slobodni su i mrtvi, tehnički. Problem je u MORANJU, a ne u htijenju. Na svijetu bi trebala postojati oaza za anarhiste, za ljude koji ne prihvaćaju sistem/e. Pazite, nas je 7 milijardi, zar ne? Svako od nas ima pravo na recimo, dio teritorije, . Pa makar 100 kvadrata ili koji je već suodnos kad se podijeli svo kopno na 7 mil. ljudi i ostavi prostor za bilje i životinje. I sad ja hoću da moji kvadrati budu toliko moji da sam tu svoj šef pa se neću zvati Kristijana nego, lupam, Radojica. Iduće sedmice da se zovem George Clooney. To je u sklopu igre. To je ultimativna sloboda. E, sad, uzmi svakog anarhistu na svijetu i spoji sve te kvadrate i eto anarhističke zajednice. Međutim, to je nemoguće jer je svaki komadićak Zemlje razgrabljen od država i sistema. Tako neki posjeduju milione kvadrata a neke tjeraju i s gole zemlje, kao beskućnike ili nekad Indijance. Nisu granice samo državne nego su svuda. A i same državne. Nemaš svoje kvadrate ali i ne smiješ otići na teritorij koji ti puhne, bez vize ili kontrole. Sav svijet je udešen da služi državnosti, a države su udešene da služe kraljevima i vlastima, oligarsima.

Ništa na svijetu ne služi pojedincu bez etikete. Kapitalizam koji zagađuje zemlju, vode, vazduh, uzima nam pravo i na te prirodne resurse sve u cilju bogaćenja. Sve vri od viška vrijednosti. Štanca se i štanca, šta se ne proda baci se umjesto da se nahrane gladni. Ispravni mobiteli se bacaju da bi se kupio novi model. ''Štancaj bacaj'' je tzv. neodrživost eko sistema, kontra mogućnosti održivog, ekološkog, kontrolisanog razvoja.
Mital čelik. Milijarder koji zagađuje Zenicu zbog svog profita. Tu zarađuju mnogi ali i kad pribrojiš članove porodica opet ostaje više onih u Zenici koji ne žive od Mitala a prisiljeni su živjeti pod zagađenjem. Ja lično ne vozim ali sam prisiljena udisati smog svake godine zato što danas svako MORA imati auto. Reći ćete: mora se putovati. Ja ću vam reći: ko kaže? Kapitalizam? I putovanje je izmišljotina modernog doba. To što smo savladali prostor ne znači da to moramo zloupotrebljavati. Postoje milioni koji putuju iz obijesti i dosade, i, o užasa, jer je trendi i in i cool biti turista, putnik, vidjeti što više čisto hvalisanja na Fejsbuku i u raji radi. Ne kažem ja da ne treba putovati, nego da treba putovati manje. Znate li da milioni ginu na cestama zbog potpuno nepotrebnih vožnji? Uključujući vožnje za nepotrebni rad. Vožnja profićima transporta, privatni auti redukcija - to je moj stav.

Granice - da. Ali one: tvoja sloboda prestaje tamo gdje počinju tuđa prirodna prava. Tehnički, svaki čovjek ima pravo na čist vazduh i vodu ( na takvu planetu smo došli, čistu ) i ja sam ugrožena gdje god maknem jer gdje god makneš - neki kapitalista posjeduje i zagađuje. Ako industrija škodi, ukinemo je. Ako auti škode, ukinemo ih. Ako jeftini najamni rad škodi ( a škodi!) ukidamo. Ili makar smanjujemo. Tu opet uskače kapitalizam koji štanca aute da bi auto kuće ostvarile profit. Vrlo malo ljudi zaista MORA posjedovati auto. Javni prevoz je ekološki zdraviji, plus sigurniji - manje nesreća jer UVIJEK voze prisebni, nealkoholisani profesionalci. I same vještački inducirane potrebe su one koje nas tjeraju da budemo radrobnici. U se, na se, poda se i u kljuse je sjajna filozofija. Život je kratak, zašto potrošiti 1/3 do 1/2 na zadovoljavanje vještački izazvanih potreba?

Poenta: kapitalizam hrani vrhušku od manje od 10% Zemljana. Oni imaju toliko da imaju i ljetnikovce u čistim krajevima, u prirodi. Imaju para da kupe čistu vodu. Kapitalizam ne cijeni čovjeka i prirodu. Anarhizam upravo to cijeni. A uređenje samo je manje važno. Čovjek i priroda, to je važno. Daj mi kapitalizam gdje će se to dvoje cijeniti, dakle reformisani kapitalizam, i ja ću reći: Sjajno. Ali, tu je problem jer je to nemoguća misija, kapitalizam mora gaziti 90% ljudi i prirode da bi opstao.

Hvala svima koji su pohvalili moj tok misli. Sigurna sam da dosta ljudi samo u mojoj bližoj okolini, evo recimo na forumu, razmišlja slično ili isto samo im se ne da tipkati kao meni ( jedino zajedničko svim anarhistima je krajnje samostalno razmišljanje - ja bih batalila tu riječ anarhija, bolja mi je sintagma ''što nezavisniji mislioci, u stalnom razvoju i unapređenju misli'' / I David Icke i Noam Chomsky su nezavisni mislioci, iako jedan ispada ridikul, a drugi super kul, stvar je u konformisanim tumačenjima - obojica uspijevaju, uz ostale takve pisce, protresti ljude, potaći ih na samostalno razmišljanje o svijetu, a upravo to je najbitnije za tranzicije koje nam predstoje / ).

Svako ima pravo na svoje viđenje stvari a moja lijepa osobina je da svoje ne namećem i ne osuđujem. Ne osuđujem pojedince indoktrinisane i programirane da misle ono što oni misle da oni misle, a zapravo su doslovce matrix-irani, baš kao u filmu. Ja osuđujem sistem zbog zagađivanja prirode i ljudi i vještačkih granica i vođenja ratova svih vrsta i popratnih konotativnih značenja materijalizovane stvarnosti koje obezvređuju prirođeno ljudsko pravo na izbor alternative.

[heckler]

Nevezano za temu, ali jesi li ti svjesna da ce ti toliki post procitati manje od 1 promila vec malobrojnog broja registrovanih clanova koji uopste nalete na ovu temu?

[statix]

Na svijetu bi trebala postojati oaza za anarhiste, za ljude koji ne prihvaćaju sistem/e. Pazite, nas je 7 milijardi, zar ne? Svako od nas ima pravo na recimo, dio teritorije, . Pa makar 100 kvadrata ili koji je već suodnos kad se podijeli svo kopno na 7 mil. ljudi i ostavi prostor za bilje i životinje. I sad ja hoću da moji kvadrati budu toliko moji da sam tu svoj šef pa se neću zvati Kristijana nego, lupam, Radojica. Iduće sedmice da se zovem George Clooney. To je u sklopu igre. To je ultimativna sloboda.

Slazem se sa tvojim stavom o konzumerizmu, ali ostatak je banalizovan, kao npr. citirano. Nije upitno da li su ljudi po prirodi jednaki. Medjutim problem je u covjekovoj prirodi, jer svako ce zeliti 100 najboljih kvadrarta za sebe. jer nije isto imati 100 kvadrata na Grenlandu ili Pirinejima. Dakle svi zele najbolje prirodne uslove i resurse za zivot. Zasto? Pa da imaju lagodniji zivot i vise slobode, kojoj i ti tezis. Jebiga neko ce loviti cijeli dan na svojih 100 kvadrata da se samoodrzi, a neko ce zivjeti u izobilju na vlastitih 100 te imati vremena za socijaliziranje, altruizam, sexanje, filozofiranje, ukratko vise slobode da tezi ka sreci.
Ljudi su u prirodnom stanju skloni da zadrze svoju slobodu, ali i ostvare vlast nad drugima, i to upravo zbog povoljnijih uslova za zivot i bogatijih resursa. Takodjer, covjek je u prirodnom stanju sebican (ili bar vecina), sto predsavlja opasnost, tako da je nuzno formiranje zakona i drzava ili bilo kakvih oblika drustvenih zajednica, koji cete zastititi od takvih pojava. I u primitivnim oblicima zajednica postojala su pravila, tako da apsolutna sloboda ne postoji, samo "sloboda od necega".

Razumijem da ti smatras da ono sto je predmet rada covjeka treba biti njegovo vlasnistvo, a ne vlasnistvo nekog kapitaliste, ali kako bi ti recimo analogno tome imala kompjuter, stari mobitel i second-hand hlace , kad ih ne znas napraviti?

Sto se tice putovanja. To je stvar koja mnoge ljude cini sretnim, bogatijim za novo iskustvo.

Inace, istina je da sistem ljudskih vrijednosti je poremecen u kapitalizmu i da dolazi do dekadencije drustva u duhovnom pogledu, ali to je posebna prica, koja ne igra bitnu ulogu u napomenutim stvarima. Moglo bi se reci da kapitalizam pojacava i eksploatise upravo tu sebicnu prirodu covjeka kroz agresivni konzumerizam, ali svaki pojedinac treba da radi na sebi po tom pitanju. Vidjela si kako se ljudi u arapkim zemljama rasipaju, gdje je uredjenje drzave drugacije i stanje duha vezano za drugu religiju, ali opet je egoizam taj koji karakterise sve narode, neke manje, neke vise. Anarhizam ne garantuje da ce svi ljudi imati jednake potrebe, pa samim time je osudjen na sukob medju pojedincima ili grupama, zbog oskudice prisutne na Zemlji.

P.S. Mani se Davida Icke-a

[Murisno1]

zar je zaista bilo potrebe za ovolikim tekstom
ako propagiraš ukidanje nepotrebnog, isključi internet ... disconect and enjoy

[Kristijana]

Taman kad pomislih da je gotovo za večeras... sreća petak.

Murisno1, heckler... evo copy paste s teme na politici, obrazlažem zašto dulji postovi, pa koliko vrijeme dozvoli.

''Još nešto, Sabina. Nekada se, početkom ovog desetljeća, na ovom istom forumu uvijek puno i ozbiljno pisalo. Mojim postovima niko nije prigovarao na duljini, a danas mi balavurdija ( opet, bez uvrede ) već za pet rečenica kuka. Ono, drug, ko te tjera, ne čitaj, što si uopšte zapravo na forumu? Smajliranje i šupljiranje su već lagano passe, tekstovi se vraćaju u velikom stilu. Danas je ovaj forum skoro institucija i najbolji, iako je naizgled više onih koji pišu škrto kao ti. To je raja došla pameti pa ne baca bisere pred svinje, šta li, dozlogrdilo. Ali ima još puno ozbiljnih forumaša koji se trude injektirati svoje ideje u javno mnijenje ovim putem za opće dobro ( Šuti i trpi se jako trudi, a i drugi, da ne nabrajam ). Za igrice imaš Fejsbuke i Derneke, čat sobe, Tvitija etc. Ili ovdje: Bez cenzure, kao što rekoh. Kad postaviš temu na najozbiljnijem podforumu Politika gdje mahom raspredaju najveći mladi mozgovi naše zemlje očekuješ duge odgovore, ne iščuđavaš im se, ta ovdje se bistri i muti politika - doslovno. Čuje se svačiji glas, što je nemoguće u tolikoj mjeri u bilo kojoj drugoj formi javne komunikacije, jer ovdje nemamo vremensku i prostornu ograničenost. Da nije ovog foruma ne bih znala puno toga pozadinskog, da tako kažem. Forum je vrelo informacija, a njih ne dobijamo skučenom komunikacijom i smajlijima. Ja sam te pišući dugo zapravo ispoštovala, ako nemaš duge odgovore od skoro svakoga znači da ti je tema naišla na mlak prijem. Ja lično ne otvaram teme nasilu i iz dosade ( evo i ova tema garant već od ranije postoji u n.''ekoj varijaciji, samo ko bi kopao arhivu da tebi izbaci čuveno viewtopic ), zadnju sam otvorila davne 2003. ako me pamćenje služi''.

Eto, srećom vama iskopirah odgovor. Šta ću, ja sam entuzijasta. Nek pročita jedno dvoje, ja hepi. Gledaću skratiti i statix-u odgovor, kasno je.

statix, ovo što si citirao nije moj izlet u banalnost, mada tako izgleda na prvi pogled, nego parodirana paradigma ludističke utopije, durenje nema smisla iz dječijeg inata i ime je - samo ime, ne smetaju meni imena koja zapravo pomažu, nego svako prirodom neuslovljeno MORAM/Š.

Dalje, ti si svakako u pravu to za ljudsku prirodu i nužnost postojanja nekih ograničenja. Znam ja to odlično, i možda je baš to glavna prepreka na putu anarhiji. Zato sam gore i napisala da nema tog ideala bez evolucije kolektivne i individualne svijesti ( tehnički, to bi bili ljudi bez ubilačkih nagona, nadljudi ). Ili revolucije, opali li meteor, sunčeva superbaklja, Yellowstone, gamma ray, repriza sibirskih tokova lave itd. imaćemo prirodno ( što je i najfer ) izazvanu anarhiju dok kažeš keks. Ili Armagedon. Nije cilj da plašim mlade, ali svi znamo da nam nešto od gore pomenutog sljeduje i da nije pitanje DA LI, nego KAD i da li ćemo preživjeti kao vrsta. Naravno, ja ne želim da nas šta takvo sustigne, makar i sama ogrezla u kapitalu ( ma baš, samo ako dobijem na lotu... ) ali ko mene pita. U svakom slučaju, držim da će do skoka u anarhizam doći, evolutivno ili revolutivno. Do nove civilizacije. To je prava priroda Prirode, revolucije, evolucije, oscilacije, cirkulacije, varijacije, red reda, red haosa. Opšta čorba. Jebote, i kontinenti se kreću, zamisli da zapiče, zamisli Pangeu i nas na njoj. Zamisli nas i na 70 stepeni Celzija, što nas sljeduje za milijardu godina, ili na laganih 50, još skorije.

Ustvari, batali to, pričajmo mi o bližoj budućnosti, iako ja volim sagledavati najšire kontekste.

Dakle, istina je da u anarhizmu ne bih imala komp, ali tada ga ne bi imali ni drugi, pa bismo fino forumarili oko logorske vatrice a ne šćućureni pod ćebetom pred monitorom jer Toplane ne pale grijanje.
Čudno je kako se ljudi lako naviknu, i na manje i na više... Sprži li nam bakljica elektroniku nećemo imati izbora nego prihvatiti.

Istina, neke ljude putovanja obogate iskustvom - smrti. Mogu shvatiti kad odrasli putuju. Ali, svako ko vuklja male bebe i dječicu na put bez prijeke potrebe treba biti svjestan da ljudi ginu na dnevnoj bazi i ponekad gadno, nema poštede. Npr. curica od 2 god. čija je sudbina na cesti bila - dekapitacija. Gore ne može. Ja možda i imam fobiju od vožnje, ali nije zaludu, crna statistika me potvrđuje svaki dan. Često pročitam ''Poginule majka ( 25 ) i beba ( 1 ). Ili oni frikovi što zaborave malca u autu pa mali umre od toplotnog udara na 50 stepeni. Ili ga pogaze na smrt izlazeći iz garaže.To ne samo da su nepotrebne smrti, nego i užasne, bolne smrti. A lafo se nerviraju kad dijete ogrebe koljeno. Roditeljevo je da zaštiti djecu. Auta su ubice. Dobar roditelj ne drži oružje u kući, i isto tako dijete u autu bez potrebe. Nigdje veze da je prvo neodgovorno, a drugo je, kao, okej. Sigurna sam i da više djece umre u auto nesrećama nego upucavši sebe/ bracu u igri. Mada ima i takvih.
Može samo ljetovanje, po mom rezonu, što bliže, dok ne odrastu ili sigurnijim prevozom, ne ličnim autom - jebiga, ne mili se na autoputu nego piči. I mi smo tako provodili 80te, pa nismo ništa propustili. Išli smo vozom u Kardeljevo, jednom godišnje, pjehe do škole i auta smo vozali ručno - dječje bibije. A ovo danas... Djeca ostanu bez glave pred očima svojih roditelja ( slučaj iz SAD-a ).

Ne diraj mi Davida. ESP očitanja postoje i čovjek, donekle, priča istinu. Meni je on okej, naravno, ni ja baš ne gutam gmazove, ali njegova socijalna i ekonomska spika mi je draga, na stranu teorije zavjere.

[heckler]

Sve ja razumijem, ali samo ti govorim statisticki gledano broj forumasa koji citaju tolike tekstove se mjeri u promilima.

Ne ulazim u to koliko je to dobro a koliko lose, samo ti govorim da ti postovi i ako mozda sadrze zlata vrijedne mudrosti nebivaju primjeceni na forumu. A tebi po volji u svakom slucaju

[sammo]

Svaka cast Kristijana na dugim tekstovima i objasnjenima, u mnogocemu se mogu sloziti. Onaj tvoj anarhizam mi nije jasan, minimalne granice ipak moraju biti. U ovom kapitalizmu se sve moze kupiti...covjek ( radnik ), sloboda ( preko dobroga odvjetnika ), zdravlje ( dobar doktor ), zemlja ( cak i otok ), igracke ( tv,pc, auto...), neko kupi firmu, drugi politicku stranku, a neki i placaju da bi bili robovi ( radno mjesto ). Svi smo na trzistu na ovaj ili onaj nacin, globalizacija je napravila da je tako u BIH i u USA...koliko para...toliko muzike.