Bojimo li se iskreno pricati o Ljubavi

[fishtrija]

Ma pridji mu, samo ako je papak uradice nesto da se osjecas lose. U svakom drugom slucaju, pa i ako te odbije, to ne bi trebalo biti strasno, ako je imalo civilizovana osoba...

[sapati srca]

Dobro jutro!
Pici ti si mi jedan od dražih, sarkastičan (sarkazam je kod mene nesto pozitivno)...
Nesto ce biti ovih dana, pričat ću o ljubavi, da ne ostanu usne nijeme,... raspiruje se ova vatra u meni. Sto neko reće, srest cu ga u " mahali " i gotov je...a nije ni njemu mrsko, promuhabetiti koju, vidim ja to, pa mu oči zacakle, nasmije se i iz daljine digne obrve... ovo ja sebe hrabrim, ima tu nešto ljubavno

Dobro jutro...Osmjehnuh se na tvoj komentar Niko se ne zna tako cjenkati sa srecama kao iskrena Ljubav. Ponekad pristajemo i na bescjenja, za jedno zrnce necijeg osmijeha.I svakako je ljepsa takva prica, nego ona kad trazimo rijeci kako ispratiti nekoga, ko zaista, zaista nije za nas - bez prevelikih povreda...
Nosis i donijeces mu predivan dar, zato neka ti usne ne ostanu nijeme...

[Šeherzada]

Evo i ja tabirim po net-u, gledam ponude za ljetovanje, trazim gdje bi pobjegao

Evo i ja upravo to radim.Koju si destinaciju izabrao?

[sapati srca]

sebičnost, egoizam, uvjerenje da je covjek sam sebi dovoljan, smatrati romantiku pederlukom i papanlukom, a romanticare sanjarima, ljubav je postala nuzno zlo koje ce se okrunisati jos gorim i vecim zlom => brakom. Bitno je znati kako ces kome sto bolje suknuti, kako ces ga bolje zajebati, biti mudar pa prvi prevariti i u slucaju obrnutog, imati dobrog jockera u rukavu => kako oblatiti tu osobu javno.

I kada je sve tako pomisli da nas ne poznaju...Ni kad nas zele, ni kad nas imaju. Da nas nekada ne osjete. Ponekad u buri neshvacanja sasvim nam blizu pridu. I gode nam, kao nesto u oluji drvecu, ali i taj trenutak siline neshvacanja, nerazumijevanja prode. I takvi o kojima pises produ. Ne dotaknu nas i nikada vrata carobne odaje srca u kojoj drzimo najvece dragocjenosti sebe, ne otvore...
Ponekad neki u nama probude citavu provinciju voljenja i davno zatomljene zelje. Sasvim nas lijepo odskrinu, ali onda ne znaju pomisliti sta je u dubinama nas. Nikada ne krenu dalje... Naslute, ali tada i shvatimo da necije oci srca uvijek ostaju naviknute na samocu. Ponekad, neki nas pozele kako se ni sami pozeljeti ne znamo. I zele nas podignuti i nositi. Ponekad nas zele samo zarobiti da bi nas u sebe pustali kao nevrijeme medu palme i sesire. Ponekad neki zele strepiti nase strahove, ali im pretesko znanje kapke prevagne i rijeci krive, izgovorene...
A mi...naprosto...ponekad ih volimo, jer je takvo voljenje...

[sapati srca]

Evo i ja tabirim po net-u, gledam ponude za ljetovanje, trazim gdje bi pobjegao

Evo i ja upravo to radim.Koju si destinaciju izabrao?

Turska, oblast Alanya, pa sad tabirim cijene i dvojim o broju dana

[Šeherzada]

Turska, oblast Alanya, pa sad tabirim cijene i dvojim o broju dana

Meni se svidja Antalia-prekrasno je.O Alany nisam ni razmisljala,ni sama ne znam sto

[sapati srca]

Turska, oblast Alanya, pa sad tabirim cijene i dvojim o broju dana

Meni se svidja Antalia-prekrasno je.O Alany nisam ni razmisljala,ni sama ne znam sto

Bio sam u Antaliji, oblast Lara, prekrasna je... I sam grad je predivan...Opredjelile me cijene hotela u toj oblasti, gledam da budem duze s manje para ...Ma meni je sva njihova obala prekrasna...

[Šeherzada]

Slazem se.Turska je prelijepa.

[Kjajević Majko]

Ljubav uvijek boli!
Čak i kad znamo da nas ta osoba voli i kad dobijemo tu ljubav nazad opet zna da boli i to jako.
Previše smo sebični i sve želimo zadržati samo za sebe, upiti svu ljubav te osobe, bez da je i drugi osjete, a to je pogrešno. Jer sami sebe na taj način povrijedimo.

Jeste i vi sebični? Kako se nosite s tim?

[hrabro srce]

Mora se biti sebičan i to je tako, ako nisi i ako potajno "određenu" osobu ne želiš do sebičnosti, onda ti nije ni baš stalo do nje. Naravno govorim o normalnoj, zdravoj sebičnosti, koja je tu tek da nekome daš do znanja koliko ti je stalo. ALi sebičnost u smislu kako možeš na utakmicu, a ja te zovem da gledamo film "Zaljubljivanje", po 10 put, to je bolest. Ili ona hoće s jaranicama jednom u godini napolje,a on kaže joj da je meni one tvoje palačinke, pa ti meni njih nikad ne praviš...i ona se osjeća krivom, a već se dogovorila....
U biti sve su to nijanse, jer ljudi pretjeraju, ne vide koliko je malo potrebno da se napravi malo prostora za sreću...
Ma to ti je kao dobar šareni burek ili baklava - treba pripaziti da ničeg nema previše niti premalo, da ništa ne prevlada, a da je ukusno i probavljivo. Neko to zna odokativno, a neko uvijek po receptu, pa trebaju godine da se nauči, ... Kod mene sve s hranom primjeri, al eto kad sam već napisala...

[Daphna]

Ljubav uvijek boli!
Čak i kad znamo da nas ta osoba voli i kad dobijemo tu ljubav nazad opet zna da boli i to jako.
Previše smo sebični i sve želimo zadržati samo za sebe, upiti svu ljubav te osobe, bez da je i drugi osjete, a to je pogrešno. Jer sami sebe na taj način povrijedimo.

Jeste i vi sebični? Kako se nosite s tim?

A kako zapravo znati da sebičnost nije isto što i ljubomora ili još gore, posesivnost? Može li se povući crta između tih pojmova? Meni nekako sebičnost vuče na to...

Ili što reče hrabro srce za ovu utakmicu i palačinke... E to je već stvar kompromisa među osobama... I onga o čemu ovdje pričamo, iskrenost i razgovor!

[redondo72]

Kazemo da volimo, da smo iskreni u ljubavi, ali na prve naznake olujnih oblaka, na prve prepreke koje pred nas zivot postavlja, odustajemo, i nalazimo hiljadu i jedan razlog da opravdamo svoje necinjenje, da opravdamo svoj kukavicluk, jer sta je drugo ako kazemo da volimo, a sve ne cinimo da to svaki dan svim svojim i ne pokazujemo...Cesto nam sujeta i ego u smislu tumacenja poteze voljene osobe nanesu nenadoknadivu stetu ljubavi. Možes nikada zbog navedenog ne prixi zeljenom ili zeljenoj i ne znati sta bi dobio, a sta izgubio, ali se mozes i ozeniti/udati i provesti zivot bez ljubavi...Jedan moj prijatelj, kada ga sretnem uvijek me podsjeti na to sta moze sujeta, taj nas ego, koliko stete moze nanijeti povlacenje u sebe, odustajanje, bjezanje od iskrenog razgovara, odabir zivota u sumnji, onog u kojem zbog sujete nikada ne ucinis onaj iskorak koji bi toliko mnogo donio i umjesto otvorenog razgovara sa voljenom/voljenim, tumacenje stvari na svoj nacin bilo da je u pitanju voljeni, ili voljena...

...Tu noć su Kerim i Alma u toplini stančića, i muzici odabranoj za zaljubljena srca, razmjenjivali nježnosti. Poljupci, milovanja, uzdasi... U pauzama ljubavnoga plesa i zanosa vatru u njima gasili su vinom, nastavljajući razmjenjivati strasti... Do jutra su uživali jedno u drugome i pred jutro su zadovoljnih duša, sklupćanih i isprepletenih tijela zaspali. Oko deset sahati, Kerim se probudio. Alma je poodavno otišla. osjećao se divno, ali ga je boljela glava od vina. Pogleda po sobi. Kraj telefona je stajala ceduljica. Mahmurne i neispavane glave, uze je, i pročita. Na trenutak je stajao kao skamenjen. Na ceduljici je proćitao " NE ZOVI ME KERIME". Zgužva je i ljutito baci na pod.
Danima je razmišljao zašto ga je ostavila, ali nije htio da pređe preko njene poruke da je ne zove. Ako bi je u gradu vidio, ubrzavao bi korak ili prelazio na drugu stranu ulice, što je Alma primječivala i boljelo je... A kolegice lagale da su ga viđale sa drugima ljubomorne na njenu sreču, kako to obićno i biva, a tješeći je...
Nakon skoro pola godine, ugleda je sa drugim momkom. Bilo mu je sve jasno. I vremenom Kerim nađe sadašnju svoju ženu. Kaže da je oženio da zaboravi Almu. Izrodiše i djecu. Stabilan brak, ali bez ljubavi.. I već kako biva u mahalama, odmah dušebrižnici dojaviše Almi da se Kerim oženio. I Alma iako nije voljela momka sa kojim je bila, uda se za njega. Kontala je, poštuje je me , cijeni, uvažava, godine prolaze, Kerim me onako ostavi.... I oni izrodiše djecu...
Nakon pet-šest godina Kerim roveći po starim stvarima na tavanu u sandućetu gdje je držao sva Almina pisma pa i onu zgužvanu cedulju, sada kada je ve poodavon iza njega, poće čitati nekadašnja ljubavna pisma. Otvori i zgužvanu cedulju koju je tog dana u ljutnji bacio na pod, a potom sklonio u sanduće. Perblijedi, i jecaji tihi i bolni potresaše mu tijelo. Dugo je zurio u cedulju i dugo je bolno otegnuto jecao...Plakao je kao da umire i umirao je...
Pitah ga, ne razumijem, zašto si plakao? Pa bolan priajtelju, na cedulji je pisalo "NAZOVI ME KERIME", a ja mahmuran i nenaspavan tada proćitah "NE ZOVI ME KERIME" i skonta da me ostavila. Bilo mi krivo i nakon toga nisam htio da je nikad nazovem. I evo sada imam ženu i djecu a srce mi Almu voli. Ona je mislila da pošto je ne zovem i ne javljam joj se, da sam ja otišao od nje, pa se naljutila što ne zovem, vremenom našla čovjeka i sada obadvoje imamo brakove u kojima ne volimo partnere, radi sujete i ega, radi gluposti i ponosa, radi predrasude. Kamo srece da sam je nazvao i zajebao muški glupavi ponos.
Ništa mu nisam odgovorio. Čutao sam. Potresla me prića. I mnoge lijepe ljubavi su ostale nedosanjane iz tog razloga....

Po meni, po svemu onom sto me dosada oblikovalo i formiralo, treba biti iskren i voljeti i kada boli i kada je protiv sebe i kada znaš da će te boljeti.....i kada znaš da ti nije uzvraceno na isti nacin... Treba voljeti i cuvati u sebi ono najljepse sto nam je drugo srce dalo, iskoraciti od svojih strahova, sumnji, dilema, ne dozvoliti da nam sujeta krnji ljubav, vezu, brak, da nam zbog neijeg neuzvracanja, nerazumijevanja, grubosti, ili nedoraslosti srce zatvori i misli otruje... Da, treba biti iskren u ljubavi, i ako nailazimo na odbijanja, nerazumijevanje, ipak nas do onog sto zelimo, lijepe, iskrene, predane ljubavi u kojoj cemo i mi i nas saputnik biti sretni na nacin da znamo da volimo i da smo voljeni...samo nas taj put moze dovesti..
Ovu temu sam i postavio zeleci da razgovarmo i dijelimo iskustva losa i dobra, stavove i misljenja, jer grad, pa i sam život je pun sudbina sličnih Kerimu i Almi... pun vještačkih veza i istih takvih brakova, a srca neispunjenih ljubavlju...i sve prividno funkcioniše kao kod moga prijatelja iz priće...a srca i duše pate u kasnim nočnim satima...

Bravo majstore. Voli da čitam tvoje i postove od nicka " onako ". Nadam se da će ti topic dugo trajati.

[Kjajević Majko]

A kako zapravo znati da sebičnost nije isto što i ljubomora ili još gore, posesivnost? Može li se povući crta između tih pojmova? Meni nekako sebičnost vuče na to...

Ili što reče hrabro srce za ovu utakmicu i palačinke... E to je već stvar kompromisa među osobama... I onga o čemu ovdje pričamo, iskrenost i razgovor!

Da jako blizu s ljubomorom, ali ipak mislim na onaj oblik kad ti nije krivo što je ona bliska s određenom osobom nego sa bilo kojom. Sve želiš samo za sebe ali ipak prešutiš i ne kažeš ništa jer je bolesno.
A sebe povrijediš nizbogčega ustvari..

[fishtrija]

Razgovorom se sve dade riješiti i posložiti...

Šta je šareni burek?

[sapati srca]

Ljubav uvijek boli!
Čak i kad znamo da nas ta osoba voli i kad dobijemo tu ljubav nazad opet zna da boli i to jako.
Previše smo sebični i sve želimo zadržati samo za sebe, upiti svu ljubav te osobe, bez da je i drugi osjete, a to je pogrešno. Jer sami sebe na taj način povrijedimo.

Jeste i vi sebični? Kako se nosite s tim?

...U doba prelijepe...carobne i uzvisene ljubavi Medznuna i Lejle bilo je mnogo vecih ljepotica od Lejle, ali ih Medznun nije volio. Govorili su mu:" Ima zena ljepsih od Lejle, pusti nju. Pokazacemo ti ih. One ce te voljeti i vole te." A on je odgovarao -
"U stvari, ja ne volim Lejlu zbog njene ljepote. Lejla nije za mene tjelesna ljepota, ona je poput vrca. Iz tog vrca ja pijem vino; a od tog vina sam zaljubljen. Vi gledate u vrc, ali ne vidite vino. Kad bi imao zlatni vrc ukrasen dragim kamenjem(ljepoticu koju mu nude), a pun sirceta, ili nekog drugog napitaka, a ne vina, sta bih ja imao od toga? I stara razbijena tikva (djevojka srca natopljena ljubavlju) u kojoj ima vina vrijedi vise od zlatnog vrca (ljepotica) i stotine slicnih." On je volio ono sto drugi nisu vidjeli u Lejli, drugi su gledali ljepotu i zeljeli je zbog toga posjedovati...A on je posjedovao ono sto niko od njih nije...Nikada nije bila njegova, ali cijeli zivot je posvetio voleci je, cijeli zivot bio mu je Lejla...Iako nije bila njegova...Znao je da mu pripada njeno srce, ono sto drugome nikada nije dala...


Svako od nas se bori dan i noc u nastojanju da ocisti karakter zene...i samo brisemo uzaludno svoj znoj... Bolje je da sebe prociscavamo u njoj...nego da nju prociscavamo u sebi... Ici pored nje, odreci se ljubomore...Mada je ta osobina ponekada korisna...ona uzrokuje samo greske...Tvoj karakter cese ispravljati tvojim strpljenjem...
Za istinski zaljubljenog...sve osim ljubavi je nedopusteno...Jer treba se truditi...kopati kanal da bi se doslo do izvorista srca...samo se cesto u tome umorimo, nedorasli toj najljepsoj aktivnosti, brzo nam dosadi...pa izmisljamo i nalazimo mane, sumnje, probleme tamo gdje ih nema, prikrivajuci svoju nedoraslost i nedosljednost...trazimo raznorazne izgovre da prikrijemo u susini nasu nesposobnost da u potpunosti otvorimo bezrezervno, do kraja necije srce...Postoje trenuci u kojima osvajamo i borimo se za naklonost voljene, za sve njeno...I tu pokazujemo posesivnost na nain da zna, da osjeti da nam je stalo...Isto tako postoje trenuci kada se bezrezervno vjeruje jedno drugome, u kojem posesivnost iskazujemo kao lijepe kozerije...Ako se nema povjerenja u njenu ljubav, naklonost, njen odabir, sebicnoscu koju tada iskazujemo gusimo i ubijamo ljepotu u njoj...Nekada i sama zena trazi da budemo umjereno posesivnosti, trazeci da vidi da nam je stalo, da osjeti da je zeljena i nakon godina provedenih zajedno, da osjeti da se i dalje borimo za nju...Treba znati,. osjetiti u njenom pogledu, kretnjama, govoru, njenom raspolozenju stanja, nacinu kako se prema nama ophodi i ponasa, potrebu da budemo "sebicni" na nacin da je s tim ne gusimo, vec da joj pokzemo da nam je uvijek prva i posljednja, jedina i posebna...Treba biti pazljiv u toj potrebi za posjedovanjem svakog njenog daha koju ljubav u nama budi, jer su jako, jako takne granice pozeljne i potrebne posesivnosti, od sebicne ljubomore koja umjesto da nas jos vise ucvrsti kao jedno tijelo a dvije duse, ucini da se voljena osjeca kao ptica u kafezu sa zeljom srca da iz njega izade...

[hrabro srce]

Šareni burek-kad se stavi i malo krompira. Kod mene brat i stari to ne vole, kažu ženski burek. Al meni je ok, malo blaži.

[Zelena Carapa]

Bravo majstore. Voli da čitam tvoje i postove od nicka " onako ". Nadam se da će ti topic dugo trajati.

zaista, predivan tekst, prosto se covjek zamisli...inace, meni se cini da su sapati srca i onako ista osoba...cak mislim i onaj XYZ da je njihov "drug"

[ljubav_aha]

iskrenost je kljucni faktor u ljubavi koji se njeguje komunikacijom

[sapati srca]

Bravo majstore. Voli da čitam tvoje i postove od nicka " onako ". Nadam se da će ti topic dugo trajati.

zaista, predivan tekst, prosto se covjek zamisli...inace, meni se cini da su sapati srca i onako ista osoba...cak mislim i onaj XYZ da je njihov "drug"

Ma jok Sa XYZ zestoko se svadam na podforumu filozofija i religija...
"Onako" je u pricama ispricao svoju nedosanjanu ljubav...
A ja ...ja samo sapucem o onom sto mi se u srcu nakupilo, otvoreno, bez ograda, onako kako stvari vidim, osjecam, dozivljam...A tebi hvala

[jellena medic]

Mislim da nema potrebe da se bojimo ljubavi kada smo ovdje i kada smo anonimni,jer nemamo potrebu da lazemo,jer na taj nacin lazemo sebe...ne onog koga volimo!A u biti sve je to individualno,od osobe do osobe i smatram,da se ne bojimo ljubavi vec neuspjeha ili poraza u njoj.

[sapati srca]

iskrenost je kljucni faktor u ljubavi koji se njeguje komunikacijom

Imaju misli i recenice kojima se bas nista ne moze dodati...koje su zivotne i poput najljepseg eliksira razgrcu sve velove nedoumica... Ova tvoja je jedna od njih

[ljubav_aha]

iskrenost je kljucni faktor u ljubavi koji se njeguje komunikacijom

Imaju misli i recenice kojima se bas nista ne moze dodati...koje su zivotne i poput najljepseg eliksira razgrcu sve velove nedoumica... Ova tvoja je jedna od njih

sapat srca,iskreno hvala

[sapati srca]

Koliko smo spremni srcu koje volimo iskreno privcati o svemu nasem sto nas cini takvim kakvim jesmo, o svim svojim manama i vrlinama, nadanjima, snovima, zeljama...Zasto toliki strah u nama da cemo biti neshvaceni, da cemo biti odbijeni, ako znamo da je to jedini nacin da budemo sretni na nacin da samo tako mozemo naci, prepoznati, osjetiti srodnu dusu s kojom??? Sta se uopste moze izgubiti ako si iskren, bez obzira kakav ishod bio??? Da li se zbog vlastitog ponosa, ega, slike stvorene o samom sebi ustrucavamo u vezi, u voljenju, u Ljubavi biti zaista ono sto stvarno jeste???

[Šeherzada]

..inace, meni se cini da su sapati srca i onako ista osoba...cak mislim i onaj XYZ da je njihov "drug"

Tog XYZ nisam sretala,ali odmah sam pomislila da su Onako i Sapati srca ista osoba.Rijetko ko tako nesto moze da pise.Mislim da su to uvidjeli i drugi.I drago mi je.Onako je bio osoba koju sam nenormalno voljela da citam,sada citam Sapate srca.Ma nebitno koji je nick,bitno je da je tu!!!

[sapati srca]

..inace, meni se cini da su sapati srca i onako ista osoba...cak mislim i onaj XYZ da je njihov "drug"

Tog XYZ nisam sretala,ali odmah sam pomislila da su Onako i Sapati srca ista osoba.Rijetko ko tako nesto moze da pise.Mislim da su to uvidjeli i drugi.I drago mi je.Onako je bio osoba koju sam nenormalno voljela da citam,sada citam Sapate srca.Ma nebitno koji je nick,bitno je da je tu!!!

Đaba ja kazujem da nisam
"Onako" je imao zelju da isprica neke svoje snove koje je jedan dio zivota zivio i koje nikada nije u cjelosti odsanjao...
Ma moze Aida svako da pise, samo pises ono sto mislis i osjecas, toliko toga lijepog je u svima nama, svaki covjek svemir za sebe sa bezbroj unutarnjih svijetova...Hvala ti na rijecima koje vedrim bojama oslikavaju ono sto pisem...
A "onako"...pa nekada imamo potrebu da otvorimo najljepse sehare u nama, ozivimo sjecanja, nakon cega zatvorimo knjige i na najljepsem mjestu u nama cuvamo knjigu koje nam je srce zivjelo, dusa snivala...