Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliža kraju,
Drukcije sada tvoje oci sjaju,
U njima nema ni sile ni vlasti.
Ja cujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Ko da mi zbori nema ljeta više..
Za društvo nekad ne bješe nam stalo.
O sebi samo govorismo dugo,
No danas draga, sve je, sve je drugo,
Sad smo mudri i zborimo malo..
Prošlo je ljeto..mutna jesen vlada..
U srcu našem nijednog slavuja,
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja
I mrtvo lišce po humkama pada...
(Aleksa Šantic)