Draga redakcijo !!
Moje ime je Nedžad Hadžibajrić. Imam 19 godina i
dolazim iz Sarajeva. Naime, živim sa samohranom
majkom, bratom i dvije prelijepe seke. Živimo u
podstanarima već dugi niz godina. Moji roditelji su
rastavljeni, a poslije razvoda moj otac je zapalio našu
trospratnu kuću. Od tada traje naša samostalna borba za
opstanak. Znate li šta znači ulica, znate li šta znači biti
bosonogo dijete koje korača ulicama, gazi hladan snijeg,
i umjesto kapljica suza teku kristali leda... O ne, ne
znate... Koliko sam samo puta tako koračao, gladan pod
golim nebom moleči dragog Allaha da pomogne mojoj
mami i meni ... Toliko boli i suza, toliko očaja i dubok
otisak jecanja, toliko mraka...Zar može to u jedno nevino
dijete da stane. Vjerujte da može i ja sam to osjetio. Ali,
snaga i volja nikada nije jenjavala, tada sam pogledao u
nebo, proučio dovu i zamolio Allaha da mi da snage za
opstanak. Sutradan je bio moj rodžendan, koji sam
proslavio sa majkom i bracom i sekama, u jednoj tako
reći šupi, pod okriljem sviječa u mrklom mraku... Eh to je
sreća, to je radost. oduvijek smo bili jedna složna mala
porodica, daleko jača od svih, bili smo jaki !! I onda,
sasvim iznenada brat i ja završimo u Domu za nezbrinutu
djecu, ostavljajući svoju majku samu, u mraku, u
beznađu... Koliko me sve to boli :-( Ali tada sam majci
rekao i zarekao se, da nas ništa neće pokolebat, ni
daljina ni svi ratovi, niti će nas nebo rastaviti, jer imamo
jedne druge, u srcima, u organu koji jedva bije sa lijeve
strane. Rekao sam joj da ću se boriti, da ću dati svoju
krv i znoj, samo da izdignem svoju porodicu iz duboke
mračne jame, gdje nema ruke spasa, ali na kraju bilo je
to malo svjetlo koje je budilo nadu za borbu, a to je bila
škola... Upisao sam Srednju Medicinsku školu u Sarajevu
u nadi da ću pomagati djeci i ljudima koji nemaju ništa,
baš kao i ja. Završio sam sve 4 godine odličnim
uspijehom, sa samo jednom sveskom i olovkom..., eh to
je ta borba, to je taj duh koji živi u meni, to je taj glas
koji stalno govori " Uči, tako češ pomoči". Poslije
završetka škole, beznadno sam tragao za poslom, trgao
se ali ništa. Posla nema i nema. Ove godine predao sam
papire na Fakultet zdravstvenih studija, boreči se za prvo
mjesto obrazovanih ljudi u cjelokupnoj porodici... Stigli
su rezultati, odlazim na fax, gledam oglasnu ploču i
vidim sebe na trećem mjestu vanrednih studenata, ajme
koliko sam skakao od sreće, to je bio moj drugi
rodžendan. Brže bolje dohvatim telefon i nazovem svoju
tužnu majku, saoštim joj prelijepe vijesti, a ona otpoče
plakat i jecat na telefon govoreći " Sine moj, moj
ponosu, toliko si me obradovao, a duplo više si me
rastužio, jer majka nema toliko novca da ti da da se
školuješ". Tada je nastao potpuni muk i tišina, čuo se
samo majkin drhtav glas, i kroz jecaj mi kaže, borit ćemo
se sine kao i do sada. Zbog ovoga svega se javljam
vama, ljudima i cijelom svijetu da mi pomognete na bilo
koji način da platim školarinu koja košta 2.500 KM.
Budite mi od pomoči, nalazim se u situaciji gdje nema
izlaza, a želim ići konstantno naprijed, želim biti neko i
nešto, želim biti mamin PONOS. Cijena školarine za
vanredne studente na Fakultetu Zdravstvenih studija je
ove godine znatno porasla, a moja je želja boriti se za
titulu Bachelora Laboratorijske dijagnostike. Nadam se
da uz vašu pomoć i pomoć dobrih ljudi ću doći do tog
cilja i ostvariti svoj San !!
Unaprijed Vam se zahvaljujem i beskrajno se nadam
vašoj pomoći !!
Moj kontakt broj : 0603204577
E-mail : [email protected]
S poštovanjem
Uplate mozete izvrsiti na sljedeci racun :
Ime ; Nedzad Hadzibajric
Banka : Raiffeisen BANK
Filijala :000270
Žiro racun banke : 1610000000000011
Broj štednog računa : 09001100721
Ili direktno na stranici : http://www.gofundme.com/
bvzf28
Unaprijed se zahvaljujem svim ljudima dobre volje :'(
Blizi se pocetak i meni treba pomoc !!! Pomozite !! Bajram S
-
Necko Hadzibajric
- Posts: 59
- Joined: 22/07/2014 00:14
