U čistom i urednom dvorištu, kući na četiri vode na prvi mah ćete pomisliti da boravi mlađi, ili bračni par srednjih godina. Kada zakucate, začućete stariji ali ljubazan glas.
Od kurira u strojnoj radioni Rudnika – Ljubija pa do penzionera duboke starosti, u toj kući živi devedeset-petogodišnji Mustafa Džafić iz Ljubije kod Prijedora.
Preko dvadeset godina on živi sam, bez supruge Adevije koja je umrla prirodnom smrću. Većina njegovih prijatelja danas nisu živi.
Sa svojim zavidno proživljenim godinama Mustafa korača sigurno i svakodnevno obavlja uglavnom fizičke poslove.
Živi od penzije ali i od poljoprivrede. U štali hrani dva junca, a obrađuje i baštu. Kaže kako je solidna bašta bolja nego slabija penzija. To radi uglavnom iz razonode i navike. Okolo dvorišta imanje od šest duluma koje podsjeća na park prirode.
41. član moje familije razasut je po bijelom svijetu. Željan sam ih i posebno bih volio da su bliže i češće pored mene. „Familija je najveće bogatstvo u životu jednog čovjeka“ to sam uvijek držao i sada to prenosim i vama“ kaže Mustafa.
Usamljen, ali ne i potišten Džafić kaže da zdravstvenih problema nema. Dosadu ubija radom i obavezama koje sebi zadaje sam, radeći kako kaže sat ili dva dnevno.
Godine hm, iako se bliži stota meni nisu niti će biti problem. Zdrava ishrana i rad plod su dugovječnosti govori Mustafa i dodaje kako je i za iduću zimu pripremio sedam metara drva.
