Podvlačećii ovih dana nekakvu crtu, zaključio sam da imamo uspostavljenu saradnju samo sa JEDNOM firmom iz Sarajeva. Kada smo krenuli u avanturu zvanu privatni bisnis počeli smo okretati razne telefone, slati mailove, ugovarati sastanke... Naišli smo na dobra primjer u Banja Luci i okolini ( Laktaši, Prijedor itd), u Doboju, u Tuzli , Vitezu, Kiseljaku, Mostar West Coast i u Zapadnoj Hercegovini.
Dakle u Sarajevu jedan firma. USK, Ze Do, Travnik, Goražde, Mostar East Coast. Nula bodova. Ne ide, pa ne ide. I to samo u pobrojanim sredinama. Jesmo li mi i naši saradnici nesposobni. Mi smo mlada ekipa, spoj solidnog obrazovanja i životnog iskustva. Šta je problem i gdje je problem?
Problem je u ljudima, u specifičnoj antiposlovnosti kod ovdašnjih ljudi. Naši saradnici identifikovali su svoju noćnu moru: Ako dogovorite sastanak u nekoj firmi i kao sagovornik va, je žena, BOšnjakinja, 95 posto je da od tog posla nema ništa. Ta Bošnjačka polu - poslovna polu-žena izgleda otprilike ovako: Ona je malo pokrupna. ima kosu ofarbano u nardžasto ili crveni, sestra je ili supruga "gazde" i na vašu pojavu na vratima, na licu joj se pojavljuje gađenje jer joj kvarite mir i tišinu, te ćeif nerada. Sve što ta bošnjačka "gazdarica" uradi ili kaže ima samo jedan cilj: Da vas što prije otjera iz svog vidokruga.
Bošnjačkog poduzetnika ne zanima zarada. Doduše on bi volio da novac dođe nekako sam u džepove. Bošnjački poduzetnici žive od guljenje kože, od međusobnih varanja, varanja države , te preprodaje robe od srpskih ili hrvatskih veletrgovaca. Bošnjački poduzetnici su zadnja ruka u tom lancu.
Otkriće da u pilećim paštetama koje su nabavljene za potrebe Javne ustanove "Djeca Sarajeva" ima svinjetine, uznemirilo je roditelje i rukovodstvo sarajevskih vrtića te bacilo sjenu na integritet dobavljača spornih pašteta, firme Redex iz Banovića.
Zbog nemilog događaja danas se oglasio i direktor Redexa Amir Lapandić,,, izdavši saopćenje u kojem se nije ni pokušao opravdati niti prebaciti krivicu na nekog drugog, već jednostavno uputiti izvinjenje djeci, roditeljima i ustanovi u kojoj je pašteta distribuirana.
"Firma Redex Banovići i ja kao njen direktor svu odgovornost preuzimamo na sebe i spremni smo nadoknaditi svu eventualnu štetu koja je nastala. I ja sam, kao i ostali, šokiran i teško pogođen ovim događajem, pogotovo zbog toga što se firma Redex u 16 godina svog postojanja, iz ličnih ubjeđenja njenih osnivača, nikada nije bavila distribucijom i prodajom alkohola i proizvoda sa svinjetinom. Potičem iz izrazito vjerničke, hadžijske porodice, pa mi time sve ovo još teže pada, pogotovo što se dogodilo u ramazanu", stoji u saopćenju koje potpisuje Lapandić.
Navodi da je nemili događaj posljedica tehničkog problema s isporukom domaće pileće paštete koja je do sada bila u asortimanu firme.
"Kako bismo ispoštovali rokove iz Ugovora sa JU 'Djeca Sarajeva' zatražili smo od distributera, BaMi gruop Živinice, paštetu od 100 grama. Distributer nas je upoznao da imaju pileće paštete od 100 grama, nakon čega smo izvršili isporuku. U deklaraciji na bosanskom jeziku je pisalo da je riječ o pilećoj pašteti. Iskreno, nismo dalje provjeravali njen sastav, vjerujući da je ono što je napisano u deklaraciji tačno. Ispostavilo se, međutim, da je pašteta proizvođača Srem Šid bila namijenjena za rusko tržište i da u deklaraciju na ruskom jeziku piše da u njoj ima i svinjetine. Sve to je otkriveno kada je pašteta već bila distribuirana u JU 'Djeca Sarajeva'.
Još jednom ponavljam da se najiskenije izvinjavam svima i da preuzimam svu odgovornost na sebe, ali se i logično pitam kako je moguće da se deklaracije na bosanskom i ruskom jeziku razlikuju. Ne želimo ulaziti u to čija je to odgovornost, to bi trebali ispitati nadležni organi", kaže Lapandić.
Kada pitate bošnjačkog gazdu iz Sarajeva zašto svoju robu, autodijelove i autokozmetiku nabavlja iz Kiseljaka, a ne direktno iz Splita, iz Austrije ili zašto ne iz Turske, on će vas čudno pogledati, pogledom koji kaže "jes ti normalan, čuj ići u Split ili u Austriju".
tamo daleko gdje se roba i porezi i sva davanja plaćaju odmah i gdje ne važe mahalaštvo, šatrologija, jaranstvo, rođaštvo, šanerizam, bošnjačke "gazde" su kao riba na suhom. kada smo krenuli u avanturu zvanu privatni biznis, na tzv.. većinski bošnjačkim teritorijama smo dobili identična pitanja: "Čiji ste vi, ko vas gura, ko stoji iza vas, ko vam je dao pare da pokrenete posao.."
U prevodu, pitaju nas ljudi: Jesmo li Bakirovi, Zlatkovi, Harisovi ili možda Fahrini? Tržište u FBiH je podijeljeno iteresne sfere gore pomenute gospode, koji kontrolištu sve, baš sve: Medije, marketinške agencije, uvoz, izvoz, sirovine, turizam... Ako niste dio "halke, vas nema. Ne postijite. Zato je nama mnogo lakše poslovati sa firom iz Laktša ili Posušja, nego sa firmom iz Titove ulice.
Moj lični primjer od prije 15 - ak dana. Počelismo dobivati informacij da tržište traži jednu vrstu robe, u pitanje je nešto vezano za tekstil. Pronašli smo ko je glavni uvvoznik i veletrgovac: "Renomirana" bošnjačka firma iz Sarajeva. Uslijedilo je jedinstveno iskustvo poslovanja sa bošnjačkim poslovnim ljudima i nešto što bi trebalo ući u knjige kao enciklopedijski primjer poslovnog prostakluka i antiposlovnosti. Pokušvali smo na sve načine doći do njihove komercijale., barem do broja telefona, koje je zamislite tajan u toj firmi i niti jedan uposlenik ga ne smije otkriti pod prijetnjom otkaza. Ne radi se o broju mobitela direktora,, radi se o fiksnom broju komercijale jedne "renomirane" firme. Jednom prilikom, skoro na ulici, imao sam priliku sresti "šeficu", isklesanu po slici i prilci bošnjačke poslovne žene. Krupna, ofarbane kose, nadrndana, nije htjela ni da se predstavi, nije htjela dati ni vlastitu mail adresu a moju vizitku je zgužvala čimsam okreno leža., krišom sama to vidio. Rekla je da će se javiti, ali nije. Zbog valstitih klijenata i onog što njima treba, krenuli smo ponove u osvajanje neosvojive utvrde.
Nazvao sam broj njihove centrale i javila se teta iz prethodnog pasusa. Ni pomozbog ni selam, ni dobar dan samo:
"Šta hoćete vi od mene"
Neko ko je registrovan da nešto prodaje i navodno to i radi. pita "Šta hoćeš, šta me zoveš"
OBjasnio sam da naši klijenti traže uptavo upravo ono što oni uvoze. Ponovo šok:
"Ne znam...Nemao to kod nas...Nema,.. Ne znam.."
Tu tu u slušalici... Makar morao prositi, nikada više nećemo imati bilo kakav kontakt sa nima. Nikada. Tako nažalosz posluju BoŠnjaci. Bošnjački "gazda" nije tu nikad, ne javlja se na mobotel, ne odgovara na mail, niti se njime služi, ne plaća mna vrijeme, laže, petlja i vara i u tome uživa.
Brandovi, i firme: IT computers, Bošnjačka TV, Whitefield computers, WF commerc, Sabix, Fruteks, LORA, DP, MIMS, i mnogi drugi, više ne postoje ili su iznajmljeni...Uništla ih je pohhopa i neposlovnost njihovih "gazda". Niz nije ni završen ni konačan...
Zašto je sve to tako?
