Neko reče da ne treba brojati dane... Meni to daje nekakav osjećaj postignuća... Danas 263. dan
Kriza bila nakon tri mjeseca. Tačno k'o da vidiš onog vražića iz crtanog da ti govori "Zapali, sjećaš se kako je lijepo...". Odupro se tome i zapalio nisam.
Što se love tiče... Ja sam sebi to postavio kao jedan od motivacijskih faktora i svake subote u kovertu stavim ono para što sam za sedmičnu šteku davao. Nakupilo se preko 1500 do sada. Kad mi prahne da zapalim, a ja onu kovertu, pa broji...
Još uvijek pomislim: "Kad sam mogao prestati poslije 20+ godina pušenja, mogao bih opet. Mogao sam jednu zapaliti, jači sam ja od nje, neće mene ta jedna vratiti pušenju,...." Ali još je nisam zapalio. Ne smijem reći da nikad neću. Ali ako se (gluho bilo) propušim, bližnje neću trovati. Ići ćeš, konju, i na minus 20 napolje, pa se truj.
