Zato sam ja rekao da samo pauziram.
Pa kontam onda - ma kome se ja imam pravdati, "pauziram" zbog sebe a ne zbog mahale i sta ce svijet reci.
Hvataju me damari i krize ali prolazim nekako kroz to je znam da nam je patnja sudjena. Sranje nam je svakako drug moj, i nece nam nikad biti skroz potaman.
- Ili cemo se patiti jer nam vjecito nedostaje cigara i mislimo o tome,
- ili cemo se patiti kada pusimo(pluca, disanje, forma, tlak, budjenje, lova, robovanje, samopouzdanje,..)
Nece nikad biti ono skroz dobro i samo ima izabrati manje zlo i manju patnju.
E kad sam te tako fino utjesio

da saopstim da sam zapoceo novi stadij. Poceo trenirati(trcanje, fitnes, teretana) i poceo brojati kalorije pa izbacio bijeli kruh, secer u kafi, masno, sve slatko, kozicu sa pileta(ovo mi je najteze), gazirano(cak i kiselu),.... kad je bal - nek je maskembal. Kad me svakako drma abstionencija i opsjednutost - onda idemo mazohisticki do kraja - koja hebena razlika u ustezanju od jedne ili tri,cetiri stvari. Pretvaram se polako u idiota, u nesto sto sam mrzio prije - ali druge nema. Ne mozes biti mentalno i dusom u jednom svijetu a tijelom i navikama u drugom. Vozicu ovako ekstremno do ljeta i onda polako naci neki normalan ritam i neke normalne i podnosljive navike, novi zivotni stil, novi pocetak,... a.b.d.
Jedno je sigurno - kada sam dovde dogurao - nece nikad biti povratka na staro - makar se i desila poneka "ma ova samo jedna". Ova patnja je laksa i lakse je pateticno kukati za cigarom negoli pateticno kukati za prestankom.