Bitka na Bedru kroz rijeci, slike i film

[Hattab72]

BITKA NA BEDRU



Bedr - mjesto odrzavanja bitke


U svetom mjesecu ramazanu dogodila se prva i najznačajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru. U njoj je sudjelovao i sam poslanik Muhammed, s. a. v. s. Allah, dž.š., tu je bitku u Kur'anu nazvao:"Dan razdvajanja (rastavljanja)", jer je u njoj razdvojena istina od laži i Pravi put od šejtanskog puta.
Bitka koja je bila toliko znacajna za islam i muslimane da je i Allah poslao direktnu pomoc muslimanima u toj borbi, koju su oni dobili, sto je jedno od pokazatelja da je Allah taj koji je pomogao muslimane u toj borbi, znajuci da su idolopoklonici bili 3 puta brojniji i bolje naoruzani...

Povod bitke na Bedru

Povod Bitke na Bedru je izlazak Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, sa grupom ashaba radi presretanja kurejšijske karavane koja se kretala iz Šama prema Mekki.
Nema nikakve sumnje u opravdanost ovog postupka, jer su Kurejšije bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem. Između njih nije bilo nikakvog ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom pozivu na obožavanje Allaha Jedinog.
Poslanikova vojska je brojala malo više od 300 boraca, koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli radi bitke. Međutim, Allah, subhanehu ve teala, htio je da dođe do okršaja između njega i njegovih neprijatelja i da se ispuni ono što je On već odredio.



"Gospodaru, ispuni ono što si i obećao!"


Kada je Ebu-Sufjan, koji je i upravljao karavanom, saznao da se muslimani u Mekki pripremaju za presretanje njegove karavane, promijenio je uobičajeni pravac kretanja i poslao poruku Kurejšijama da mu pošalju pomoć. Kurejšije su pripremile 1.000 dobro opremljenih i naoružanih boraca i uputili ih u pravcu karavane. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, nakon vijesti o pokretu velikog broja kurejšijskih vojnika, zatražio je mišljenje ensarija i muhadžira o nastavljanju putovanja, na što su oni odgovorili: "Nećemo ti reći ono što su Israelćani rekli Musau: 'Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati', nego ćemo se boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe. Tako nam Allaha, kad bi krenuo preko mora, i mi bismo krenuli sa tobom".

Ebu-Sufjan je, mijenjajući pravac kretanja, uspio izbjeći zasjedu, što ga je navelo da pošalje novu poruku Kurejšijama, u kojoj ih je savjetovao da se vrate u Mekku. Ovi bi to i učinili, ali je Ebu-Džehl, mekanski poglavar, čvrsto odlučio otići na Bedr i tu ostati tri dana, kako bi se, po svaku cijenu, sukobio sa muslimanima.

Do sukoba je došlo 17. ramazana druge godine po Hidžri, kod vode koja se nalazila na Bedru. Muslimani su prvi došli do te vode i kod nje sagradili bunar. Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, napravljen je položaj sa kojeg je mogao posmatrati odvijanje Bitke. Kad je počela Bitka, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, digao je ruke prema nebu i uputio sljedeću dovu: "Gospodaru! Evo Kurejšija. Došli su ispunjeni ohološću i nadmenošću, da bi Ti se suprotstavili i Tvoga Poslanika u laž utjerali. Gospodaru, ispuni ono što si i obećao". Ashabi su, kao i Poslanik, potpuno okrenuli svoja srca Allahu i predano i skrušeno Ga molili da ih pomogne i ponizi njihovog neprijatelja.

"Mislim na Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja"



Mjesto prve pobjede islama nad kufrom

Bitka je započela dvobojem Utbe i Šejbe ibn-Rebie i Velida ibn-Utbe, sa kurejšijske strane, i Alije, Hamze i Ubejde ibn el-Harisa, sa muslimanske strane. Alija, r. a., ubio je Velida, a Hamza, r. a., Utbu. Ubejda i Šejbe su razmijenili nekoliko udaraca i nije se znalo ko će od njih dvojice izići kao pobjednik sve dok Alija i Hamza nisu priskočili u pomoć i prosto isjekli Šejbu. Ubejde, r. a., poslije je umro od zadobijenih rana. Nakon toga se rasplamsala borba. Poslanik je bodrio ashabe, govoreći im: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, onaj ko se danas strpi u borbi i bude ubijen okrenut svojim licem ka neprijatelju, Allah će ga uvesti u Džennet".
Te riječi su privukle pažnju Umejra ibn el-Himama el-Ensarija, koji se ustao i rekao: "Allahov poslaniče! Misliš li na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja?"
"Da. Mislim na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja", odgovorio je Poslanik, salallahu alejhi ve selem.
"Ako je tako, onda između mene i Dženneta stoji samo pogibija. Ako budem živio toliko da mogu pojesti ovih nekoliko datula, to će uistinu biti predug život", odgovorio je ovaj ashab.
Odmah nakon tih riječi je bacio datule i borio se dok nije bio ubijen.
Primjer ovog ashaba je samo jedan u nizu mnogobrojnih primjera žrtvovanja i zalaga-nja, a takvi primjeri su odigrali odlučujuću ulogu u pobjedi na Bedru i savladavanju mnogo jačeg i pripremljenijeg neprijatelja.

"…i oni će se u bijeg dati"

Kad je Poslanik, salallahu alejhi ve selem, izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh je počeo jenjavati, a želja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Poslanika, salallahu alejhi ve selem, imao je velikog uticaja na poboljšanje stanja muslimana.
Kad su dobili naredbu da svom žestinom navale na neprijatelja - a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom - krenuše svom žestinom i silinom, na sve ili ništa. Rušili su pred sobom neprijateljske redove, a još veću volju su dobili kad su vidjeli Poslanika, salallahu alejhi ve selem, da udara o štit i da iz sveg glasa ponavlja kur'anske riječi: "Skup će sigurno poražen biti, i oni će se u bijeg dati" (Kur'an: El-Kamer, 45.).


Bedr



U jednom trenutku borbe, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, uzeo je prašine u ruke i bacio je u lice mušricima, uzrokujući pometnju u njihovim redovima, a zatim i kolektivni bijeg.
To je bio samo jedan od Allahovih ajeta, znakova kojima je On pomogao Svoga Poslanika. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, zajedno sa svojim ashabima je pokazao neviđenu hrabrost, odlučnost i ustrajnost.

"Loša li ste družba bili Allahovom Poslaniku…"

Ubistvo nekih najistaknutijih kurejšijskih prvaka, poput Ebu-Džehla, Šejbeta ibn-Rebie, Utbeta ibn-Rebie, Velida ibn-Utbeta i drugih, pored poraza Kurejšija, obilježilo je ovu bitku.
Bilježi imam Buharija u svom "Sahihu" od Abdullaha ibn-Mesuda, da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, okrenuo se prema Ka'bi (prije protjerivanja iz Meke, op. ured.) i uputio dovu protiv ove četverice. Rekao je: 'Kunem se Allahom da sam vidio njihova mrtva tijela kako su se promijenila od sunca, jer je toga dana bila velika vrućina".

U jednoj od predaja se navodi da je Poslanik, salallahu alejhi ve selem, stao iznad ubijenih mušrika i rekao: "Loša li ste družba bili Allahovom Poslaniku. Utjerali ste me u laž onda kad su mi drugi povjerovali. Izdali ste me onda kad su mi drugi pomogli. Istjerali ste me iz mog doma dok su mi drugi ukazali gostoprimstvo". Zatim je naredio da se njihova tijela bace u bunar. Počeo je dozivati: "O Utbe ibn-Rebia! O Šejbe ibn-Rebia! O (taj i taj)! Jeste li se uvjerili da je istina ono što je vaš Gospodar obećao? Ja sam se uvjerio".
Kad je Omer vidio taj Poslanikov postupak, zovnuo ga je i rekao: "Kako to da se obraćaš leševima?" "Tako mi Allaha, vi me ništa bolje ne čujete od njih, samo što mi oni ne mogu odgovoriti", uzvratio je Poslanik, salallahu alejhi ve selem.



Šta možemo naučiti iz Bitke na Bedru


Najznačajnija i najkorisnija lekcija koju današnji muslimani mogu naučiti iz ove slavne bitke jeste, čvrsto ubjeđenje vjernika i sigurnost u Allahovu pomoć, bez obzira na snagu, spremnost i složnost neprijatelja ove vjere. Kaže Allah dželle šanuhu,opisujući Poslanika i ashabe:"One kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas,treba da ih se pričuvate!"-to je samo povećalo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac".(Ali Imran,173.)
Naravno, uz to ubjeđenje i sigurnost, nužno je ispuniti još niz uslova kako bi se došlo do sigurne i jasne pobjede. Nimalo slučajno ti uslovi su upravo spomenuti u suri El-Enfal, koja je objavljena povodom Bitke na Bedru.

Radi se,ukratko, o sljedećim uslovima:

Iskrenost

Kaže Allah dželle šanuhu: "I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. Allah zna ono što oni rade." (El-Enfal, 47.)
Iskrenost je, kako kažu neki učenjaci, izjednačavanje unutrine i vanjštine, a vrhunac iskrenosti je da unutrina bude bolja od vanjštine.

Nažalost, nerijetko se iz usta onih koji rade za Allahovu vjeru može čuti: "Ja radim, a taj i taj ne radi. Ja prenosim istinu, a taj i taj je skriva. Ja pomažem muslimane, a taj i taj ih ostavio na cjedilu…, itd., što jasno ukazuje na pomanjkanje ili potpuni gubitak iskrenosti (da nas Allah sačuva od toga)

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Nužno je se čuvati izraza kao što su: "Ja", "Imam" ili "Kod mene" jer su njima iskušani Iblis, Faraon i Karun." Iblis je rekao: "Ja sam bolji od njega (Adema, a. s.).
Faraon je rekao: "Imam vlast u cijelom Egiptu."Karun je rekao: "Ovo što imam stekao sam znanjem koje posjedujem."
Najbolje mjesto na koje je stavljeno "Ja" jesu riječi čovjeka: "Ja sam griješni Allahov rob koji priznaje grijeh i traži od Allaha oprost.”
Najbolje mjesto na koje je stavljeno "imam" jesu riječi čovjeka: "Imam puno grijeha, imam puno pogrešaka."
Najbolje mjesto na koje stavljeno "kod mene" jesu riječi Poslanika, salallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Imam Buhari: "Oprosti mi i onda kada sam ozbiljan i kada nisam, kada nešto iz pogreške ili namjerno uradim. Sve to nalazi se kod mene." (Zadu-l-Mead:2/37).

Sloga i jedinstvo

Kaže Allah, dželle šanuhu: "O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite… "(El- Enfal, 45.) "I on je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio,- On je, zaista, silan i mudar".(El Enfal,63)
Interesantno je primjetiti da Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu nikada ne doziva pojedinca, radi naredbe ili zabrane, nego doziva kolektiv; "O vjernici", "O ljudi", kako bi, prema mišljenju nekih učenjaka, ukazao na bitnost zajednice i kolektivnog rada i upozorio na to da je dijelo, onoga koji djeli i frakcioniše muslimane, manjakavo, slabo i neznatno.

Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku

Kaže Allah, dželle šanuhu: "Pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku"(El-Enfal, 46.) "O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što će vam život dati"(El-Enfal, 24.). U radu za Allahovu vjeru nije bitna količina i mnoštvo, nego je bitno da ono što bude urađeno, bude u skladu sa Kur'anom i sunnetom Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve seleme. Rekao je Poslanik trojici ashaba, koji su se se zavjetovali da će neprestano ibadetiti i da će potpuno odbaciti ovosvjetske užitke: "Ja sam najbogobojazniji među vama a i pored toga i postim i ostavljam post, klanjam i spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moga sunneta nije od mene (tj. nije na mojoj uputi). (Bilježe ga Buharija i Muslim)

Izbjegavanje rasprave i svađe

Kaže Allah, dželle šanuhu: "i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali"(El-Enfal, 46.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve seleme : "Nijednom narodu nije data rasprava a da nije zalutao."
Naravno, ovdje mislimo na raspravu koja nezadovoljava kriterije islamske rasprave (što je danas osnova u raspravi) kao što su:temeljno poznavanje pitanja oko kojeg se vodi rasprava, međusobno po-štovanje i uvažavanje učesnika u raspravi, čuvanje časti i ugleda i lijepo mišljenje o bratu, iako se u toku rasprave ne složi sa nama i sl. Svjedoci smo na našim prostorima mnogih rasprava koje donose štetne rezultate, udaljavaju i tako udaljene muslimane jedne od drugih, stvaraju pogrešnu predstavu o islamu kod onih koji ga slabo poznaju, tako da misle da islam razjedinjuje a ne da spaja. Time otvaraju vrata neznalicama da prčaju o stvarima oko kojih zasjedaju najveći učenjaci ummeta i dr.
Kaže Allah, dželle šanuhu: "I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da bi ste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje.."(El-Enfal, 60.)

Kaže šejh Sa'di u komentaru ovog ajeta: "Tj. pripremite protiv vaših neprijatelja, koji ulažu maksimalne napore na putu vašeg uništenja i zatiranju vaše vjere, sve što ste u mogućnosti. Pripremite se fizički, psihički i ma-terijalno. Pripremite sve vrste kopnenog, zračnog i morskog oružja koje će vam pomoći u borbi protiv njih. Koristite se idejama i politikom koja će muslimane povesti naprijed i udaljiti od njih zlo nevjernika. Naučite se gađanju i odvažnosti.
U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, najjača snaga kojom je mogao biti zastrašen neprijatelj jeste jaka konjica i precizni strijelci, tako da je njemu i njegovim ashabima upravo takva vrsta pripreme bila naređena. Na osnovu šerijatskog pravila koje glasi: "Propis važi kada za njega postoji povod", možemo reći da smo mi obavezni pripremiti ono što u današnjem vremenu najviše plaši naše neprijatelje. Ako takvo nešto nije moguće osim izučavanjem određenih disciplina, vještina i zanata, sve to postaje obavezom, na što upućuje šerijatsko pravilo: "Ono bez čega se ne može ispuniti vadžib (obaveza) i samo postaje vadžibom." (Tefsir Sa'di, 285., 286. str.)

Na kraju možemo konstatovati, da ako muslimani žele ostvariti ono što su ostvarili muslimani Bedra moraju ispuniti uslove o kojima govori sura El-Enfal (posvećena Bitci na Bedru) koje smo mi ukratko izložili.
Molim Allaha, dželle šanuhu, da nam Bedr bude vodilja u shvatanju vjere, podstrek na rad i zalaganje, snaga u trenutcima slabosti i utjeha i smiraj u trenutcima iskušenja. Amin!

[Hattab72]

Dan bitke na Bedru ove godine je 29. septembra (subota)

[Hattab72]

Bitka na Bedru,majka svih bitaka i Jevmul Furkan(dan razdvajanja istine od lazi)



O učešću meleka u borbi protiv mušrika svjedoče brojni primjeri od kojih ćemo izdvojiti samo neke. Ibn Abbas priča: „Jedan musliman je žurno tjerao mušrika ispred sebe. Tada začu fijuk biča iznad glave i glas konjanika koji mu reče: 'Samo naprijed!' Tada ugleda ubijena mušrika ispred sebe. Sve je to vidio i čuo jedan ensarija, koji ode Resulullahu i ispriča mu. 'Istinu si rekao, to je bio glas s trećeg nebe,' reče mu Alejhisselam. (Bilježi Muslim)

Sedamnaesti dan svakog ramazana muslimani širom svijeta evociraju uspomene na prvu bitku koja se desila nedaleko od Medine, bitku između muslimana i mušrika. Nekoliko kur'anskih ajeta posvećeno je tom povijesnom događaju koji je bio od izuzetne važnosti za prvu generaciju muslimana i razvoj islama uopće.

Na vrlo ilustrativan način u kur'anskom iskazu predstavljaju se položaji sukobljenih vojski, uznemirenost, strah i napetost zbog neizvjesnosti, spuštanje kiše s neba, sudjelovanje meleka u borbi, tako što su onesposobili mušrike, itd. Tako ova veličanstvena bitka, po svome značenju nadilazi Bedr, Arabljanski poluotok i Zemlju u cjelini.
Ona je, požrtvovanošću ashaba i sudjelovanjem stanovnika nebesa, izvršila direktni utjecaj na historiju čovječanstva, tako osnaživši ideju islama, koja je u narednih nekoliko stoljeća, dominantno utjecala na tokove svjetske kulture i civilizacije.

Povod toj bici bilo je presretanje mušričke karavane koja se, natovarena raznovrsnom robom, vraćala iz Šama. Grupa ashaba koja je poslana da to učini prekoračila je instrukcije Alejhisselamove, tako da je došlo do incidenta. Zahvaljući Ebu Sufjanu, mušrička karavana ipak se uspjela izvući i izbjeći direktni sukob većih razmjera. Međutim, hitno je poslan alarm u Mekku o ugroženosti karavane, što je bio znak da mušrici čim prije intervenišu. Na taj poziv odazvalo se preko hiljadu ratnika iz plemena Kurejš. Njih pet stotina bilo je obučeno u pancire, a pored njih bilo je i sto konjanika u pancirima. Sa sobom su imali oko sedam stotina deva s potrebnom logistikom i djevojke koje su pjevajući rugalice na račun muslimana, bodrile mušričke ratnike, što je, za to doba, doprinos propagandi i podizanju borbenog morala.

[Hattab72]

Odlučnost ashaba, radijallahu anhum

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuo da je neprijateljska vojska krenula, Allah, dž.š., mu se obratio, obećavajući mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi muslimani su tada priželjkivali da im pripadne karavan s trgovačkom robom, jer bi u tom slučaju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvišeni kaže: „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istri***iti.“ (El-Enfal, 7)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto više od tri stotine. Kada su došli u dolinu Zefran, tu su odsjeli. Tu je Poslanik, s.a.v.s., primio vjest o pokretu Kurejšija, nakon čega je obavijestio ashabe i izvršio potrebne konsultacije s njima.

Posebno korisnim riječima obratili su se hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, a svi relevantni historijski i tefsirski izvori bilježe izjavu Mikdada bin Amra koji je tom prilikom rekao: 'O Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo te slijediti. Tako mi Allaha, mi tebi nećemo reći kao što su Izraelćani rekli Musau: Idi ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi ćemo ovdje ostati. (El-Maide, 24) Mi tebi kažemo: 'Idi ti sa svojim Gospodarem pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti.! Tako mi Onog koji te je poslao s Istinom, kada bi ti s nama krenuo do Berkul-Gamada (mjesta u Abesiniji, današnjoj Etiopiji) borili bismo se skupa s tobom, dok ne bi došao do odredišta.
Allahov Posalnik, s.a.v.s., pohvali takav nastup, a potom Mikdadu bin Amru uputi hajr-dovu. U predaji koju bilježi Buhari od Abdullah bin Mes'uda, r.a., kaže se da je Mikdad, r.a., rekao:'Borit ćemo se sa tvoje desne i sa tvoje lijeve strane, i ispred i iz tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnikovo, s.a.v.s., jer ga je to jako obradovalo.

Budući da su Medinelije prilikom davanja prisege na Akabi, Vjerovjesniku, s.a.v.s., garantirale zaštitu na svom području, a Bedr je bio izvan Medine, On se pribojavao da će, u tom slučaju, ostati bez njihove podrške. Međutim izjava S'ad bin Muaza, r.a., obradovala je Resulullaha, koji ga je tom prilikom bodrio rekavši: 'Mi smo ti već povjerovali priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obećanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onog koji te je poslao s Istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i izvršavamo naređenja u borbi. Možda će ti Allah otkriti ono što ćete obradovati. Pa, povedi nas, s Allahovim blagoslovom.'
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se S'adovim riječima, pa reče: 'Krenite s Allahovim blagoslovom i proširite radosnu vijest, Allah mi je obećao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da gledam pogibiju tih ljidi.“!

[Hattab72]

Upućivanje molbi Gospodaru, dž.š., za pomoć

Nakon riječi bezrezervne podrške, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ipak bio u početku vidno zabrinut za ishod bitke. Znao je da će pozitivan ishod bitke uliti samopouzdanje u srca vjernika, a nespokojstvo i strah u srca mnogobožaca. U slučaju negativnog ishoda došlo bi u pitanje daljnje egzistiranje ideje islama, kao i mlade i malobrojne skupine muslimana. Taj osnovani strah Alejhisselamov razumije se iz nekoliko predaja koje govore o trenucima neposredno pred boj.

Imam Ahmed navodi predaju od Omera bin el-Hattaba, radijallahu anhu: „Onoga dana kada se odigrala bitka na Bedru, Vjerovjesnik je gledao ashabe – bilo ih je nešto preko tri stotine, zatim je posmatrao mušrike – i bilo ih je nešto preko hiljadu. Potom se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli, a na njemu su bili ogrtač i duga košulja, nakon čega se se obratio Allahu. 'Allahu, ispuni obećanje koje Si mi dao! Allahu, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko te poslije neće obožavati.' On je toliko dugo molio svoga Gospodara i tražio pomoć, da mu je ogrtač spao s ramena. Zatim mu je Ebu Bekr prišao, uzeo ogrtač i ogrnuo ga njime, stajao je još neko vrijeme iza njega a onda rekao: 'Dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoć od svoga Gospodara. On će sigurno ispuniti obećanje koje ti je dao.' Nakon tog događaja Allah Uzvišeni je objavio: Kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, i On vam se odazvao: 'Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedan za drugim dolaziti. (El-Enfal, 9) I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno a sedamdeset zarobljeno...“

U drugoj predaji koju bilježi Buhari od Abdullah bin Abbasa, radijallahu anhuma, kaže se: „Na dan Bedra, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Allahu, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu, ako Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!' Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: 'Dovoljno ti je to!' Tada je Poslanik, s.a.v.s., izašao učeći ajet: Skup će sigurno poražen biti, i oni će se u bijeg dati.!“ (El-Kamer, 45)

[Hattab72]

Pomoć meleka

Slanje meleka, kao ispomoć u borbi muslimanima u bici na Bedru, bila je dodatna garancija da je Svemogući uz Vjerovjesnika i njegove pristalice i da je njihova pobjeda sasvim izvjesna.

Riječi Uzvišenog: Poslat ću vam u pomć hiljadu meleka koji će jedan za drugim dolaziti, dopunjuju se i potvrđuju riječima Uzvišenog, na drugom mjestu u Kur'anu, kada je kazao: Allah vas je na Bedru pomogao, kada ste bili malobrojni! Zato se Allaha bojte, da bi ste bili zahvalni! Kad ti reče vjernicima: 'Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hiljade meleka? Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete; i ako vas oni napadnu naglo, Gospodar vaš će vam osigurati pomoć od pet hiljada meleka obilježenih! To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoći nema osim od Allaha Silnog i Mudrog! (Ali-Imran, 123-126)

Ima komentatora Kur'ana koji događaj oslikan navedenim ajetima vezuju za bitku na Uhudu, međutim Rebi' bin Enes kaže: „Allah je pomogao muslimane s hiljadu boraca, a ta vojska je zatim prerasla u tri hiljade, potom u pet hiljada.“ Allah najbolje zna, ali meleci su učestvovali u borbi upravo na Bedru.
Riječ musevvimin (obilježenim), znači na konjima obilježenim sa strane. Katade i Ikrime kažu da navedeni izraz znači: 'sa znacima za borbu, a znaci za borbu meleka su bijeli turbani čije krajeve su oni puštali niz leđa, odnosno to su znaci od bijele vune na njihovim konjima. Ebu Hurejre kaže 'da su to znaci od crvene vune na njihovim konjima“.

O pojačanju koje je Uzvišeni poslao svome Miljeniku, s.a.v.s., svjedoči predaja od Alije bin Ebi Talhe da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: „Allah je, doista, toga dana, pomogao svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., s hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, takođe od pet stotina meleka.“
O učešću meleka u borbi protiv mušrika svjedoče brojni primjeri od kojih ćemo izdvojiti samo neke. Ibn Abbas priča: „Jedan musliman je žurno tjerao mušrika ispred sebe. Tada začu fijuk biča iznad glave i glas konjanika koji mu reče: 'Samo naprijed!' Tada ugleda ubijena mušrika ispred sebe. Sve je to vidio i čuo jedan ensarija, koji ode Resulullahu i ispriča mu. 'Istinu si rekao, to je bio glas s trećeg nebe,' reče mu Alejhisselam. (Bilježi Muslim)
Ebu Davud el-Mazini takođe pripovijeda: „Slijedio sam jednog mušrika da ga ubijem, kad mu glava odleti s ramena prije nego li je moja sablja došla do nje. Znadoh da ga je neko ubio prije mene.“

[Hattab72]

San spokojstva i potpore

Nižući prizore s bedranskog ratišta Uzvišeni dalje kaže: „Kad je On učinio da vas san, kao spokojstvo od Njega, obuzme i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio. (El-Enfal, 11) Zavođenje u san, dodatna je blagodat Allaha, dž.š., poslana Vjerovjesniku i ashabima na dan Bedra.
Uzvišeni tako podsjeća ashabe na blagodat sna koji ih je, mimo njihove volje, obuzeo kako bi im na taj način osigurao smiraj i eliminisao paniku i zabrinutost, zbog nadmoći neprijatelja i znatno povoljnijih položaja na ratištu. Slično se desilo i u Bici na Uhudu što razumijemo iz riječi Uzvišenog: „Zatim vam je poslije nevolje spokojstvo ulio, san koji je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi. (Ali-Imran, 154)
U vezi s tim događajem Ebu Talha kaže: „Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je sablja više puta ispadala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne a ja zgrabim. A njih sam gledao kako se kreću pod kožnim štitovima.

U predaji Alije, r.a., koju bilježe Buhari i Muslim, stoji: „Na dan Bedra samo je El-Mikdad od naših bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi drijemamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuća.“
U predaji Ebu Bekra, r.a., koju bilježi imam Buhari, navodi se: „Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u osmatračnici s Ebu Bekrom, činio je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Kada se prenuo, osmijehno se i rekao: 'Raduj se Ebu Bekre, evo Džibrila, a na krilima mu prašina. Zatim izađe citirajući ajet: Skup će sigurno poražen biti i oni će se u bijeg dati.“

Analizirajući tu situaciju El-Kurtubi u svom tefsiru kaže: „En-Nu'asu, označava stanje sigurnosti i bezbrižnosti, bez straha. Drijemež (ili san koji se spominje) desio se noću uoči bitke. Ipak, taj san doima se čudnim, jer su ashabi bili suočeni s izuzetno važnim pitanjem, ali time je Allah učvrstio njihova srca i eliminisao nespokojstvo.“

[Hattab72]

Odlikovanost boraca Bedra


Značaj Bitke na Bedru razumijevamo, pored ostalog i po tome, što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učesnike te bitke posebno isticao i hvalio. Zabilježene su predaje u kojima je podsticao ashabe na respekt prema borcima Bedra i dove u kojima je zdušno molio Allaha za njih. Pred početak samog boja rekao je: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god se danas protiv njih bude strpljivo borio, nadajući se nagradi, napredujući i ne povlačeći se, ili ko danas pogine, Allah će ga uvesti u Džennet!“

Umejr bin el-Humam el-Ensari, r.a., na te riječi dodade: „Džennet čije je prostranstvo koliko nebesa i Zemlja?“ 'Da ' odgovori Resulullah. A on reče: „!Divno, divno!“ Poslanik, s.a.v.s., ga upita: 'A šta si htio reći tim riječima, divno, divno?' 'Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, ništa drugo nego da mi je biti jedan od njegovih stanovnika.“ Poslanik, s.a.v.s., mu reče: 'Ti ćeš, zaista, biti jedan od njih.“ 'On izvadi hurme iz džepa i poče ih jesti, a onda reče: 'doista mi je dugo čekati dok ih sve pojedem!' Baci ih, a zatim se poče boriti dok ne poginu i tako posta prvi šehid (Bedra).

Neposredno pred bitku Avf bin el-Haris, pitao je Resulullaha, s.a.v.s.: „Čime rob najbolje može razveseliti svoga Uzvišenog Gospodara? On mu odgovori: 'Da bez oklopa pruži svoju ruku ka neprijatelju!' On zbaci oklop sa sebe, zgrabi svoju sablju i njome poče razmahivati po neprijatelju sve dok ne poginu.“

Buhari u Sahihu u Poglavlju o učestvovanju meleka na Bedru navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a ez-Zerkija koji je učestvovao u Bici na Bedru, da je rekao: „Džibril je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: 'Šta mislite o vašim učesnicima Bitke na Bedru? A on mu je odgovorio: 'smatramo ih najboljim, a Džibril je onda rekao: 'I mi imamo isto mišljenje o melekima koji su učestvovali na Bedru.“ Ovo je istovremeno dokaz da se odlikovanost Allahovih stvorenja, jednih naspram drugih, određuje na osnovu njihovih djela, a ne na osnovu njih samih. Čast meleka je zbog njihovog trajnog tesbiha, slavljenja Allaha, a naša čast postiže se ihlasom, iskrenim vjerovanjem i pokornošću. Prednost u pokornosti daje se onom što se šerijatom preferira, tj. džihadu, a najvredniji džihad je na dan Bedra, jer je građevina islama utemeljena na njemu.

Kada je Omer bin El-Hattab, r.a., tražio dozvolu da ubije Ibn ebi Belt'aa, zbog odavanja tajne, Alejhisselam mu je odgovorio: „On je učestvovao u Bici na Bedru. Šta znaš, možda je Allah pomilovao učesnike Bedra i rekao im: 'Radite šta hoćete, Ja sam vam već oprostio!“
Allah je poslao meleke da bi se srca vjernika smirila i da bi ih obradovao pobjedom, kao što kaže u ajetu: Allah je to učinio da bi vas obradovao i da bi se time vaša srca umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je Silan i Mudar. (El-Enfal, 10)

Uzvišeni, subhanehu ve teala, mogao je neprijatelje dina kazniti bez borbe ashaba i učešća meleka, kao što je kaznio nepokorne narode prije njih. Da Allah hoće, On bi im se osvetio. Ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih. (Muhammed, 4) Kada vjernici direktno ubijaju kjafire, za kjafire je to veće poniženje, a istovremeno veće zadovoljstvo u prsima vjernika, kao što kaže Uzvišeni: „Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti. (Et-Tevbe, 14)

[Hattab72]

Iznenadno padanje kiše

Kur'anski kontekst nastavlja sa predočavanjem atmosfere prisutne na Bedru. Uzvišeni kao svoje ohrabrenje i blagodat spominje kišu koja je bila i konkretna pomoć ashabima, i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.

U komentaru ovog ajeta Alija bin Ebi Talib spominje od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, : „Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., krenuo prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješčanog brežuljka, a izvori su bili između njega i mušrika.
Tada muslimane obuze neka malaksalost i beznađe, a šejtan im u srca poče ubacivati sumnju i došaptavati im: 'Vi tvrdite da ste štićenici Allahovi i da je među vama Njegov Poslanik, a mušrici su vam već ovladali izvorima i vi ste po strani! – Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se muslimani napojili, osvježili i očistili, i tako je Allah odagnao šejtanske spletke. Pored toga On je kišom učinio pijesak prohodnijim, u koji su prethodno noge propadale, tako da su muslimani mogli ići po njemu bez poteškoća i stići do neprijatelja.
Učvršćivanjem površine pjeska i nastankom kore Uzvišeni je učvrstio i učinio postojanim njihove korake. Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je učvrstio i unutarnjom i vanjskom hrabrošću. Unutarnjom tako što ih je nadahnuo saburom prilikom sukoba s neprijateljem i vanjskom tako što ih je učvrstio pa nisu uzmakli.

Voda kao izvor života na Zemlji uvijek je od izuzetnog značaja, posebno u ratnoj situaciji. Toga je posebno bio svjestan Habbab bin el-Munzir, koji ga je, nakon što je vidio da je Poslanik, a.s., odsjeo kod pješčanog brežuljka, upitao: „Allahov Poslaniče, je li ti Allah odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ići dalje, ili si ovdje odsjeo radi taktičke varke.“ „Radi taktičke varke,“ odgovorio mu je. „Allahov Poslaniče, ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako ćemo se opskrbiti vodom, a oni neće.“ Nakon toga, Poslanik, a.s., uvažio je taj prijedlog i postupio po njemu.

[Hattab72]

Privrženost ideji nadvladala je rodbinske veze

Kada se borba na Bedru rasplamsala, mladići su se nadmetali u šehadetu i dostizanju vječne sreće. Koplja su ukrštali očevi i sinovi, braća, amidže i bratići, daidže i sestrići, jednom riječju borci koje je krv vezivala, a ideja razdvajala. Zbog privrženosti ideji isukaše se sablje, sukobiše se rođaci, prijatelji i sunarodnjaci.

Puno je slikovitih primjera koji govore o nesebičnoj požrtvovanosti u borbi. Evo jednog primjera koji navodi Abdurrahman bin Avf: „Bio sam u borbenom redu na Bedru, kad primijetih s moju desnu i lijevu stranu dvojicu mladića. Nekako se nisam osjećao sigurnim pored njih, kad mi jedan, diskretno reče: 'Amidža! Pokaži mi Ebu Džehla.' Sinko, šta će ti Ebu Džehl,' upitah ga. 'Obavezao sam se Allahu Uzvišenom da ću ga ubiti ili ću umrijeti pod njim,' odgovori mi. I drugi mi isto dobaci, te se nisam baš radovao položaju te dvojice. Pokazao sam im ga, a oni navališe na njega i ubiše ga. Nakon što bi ubijen Ebu Džehl, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: - Ovo je taj Ebu Džehl, faraon ovog ummeta.“

Mus'ab bin Umejr, nakon bitke, prođe pored svoga brata Ebu Aziza bin Umejra kojeg je jedan ensarija vukao za ruku kao zarobljenika. Mus'ab dobaci ensariji: 'Povuci ga objema rukama, mati mu ima veliko bogatstvo, možda će ga otkupiti od tebe! Ebu Aziz mu na to uzvrati: 'Zar ga tako savjetuješ protiv svoga brata? A on mu odgovori: 'Ovo je moj brat – ensarija, a ne ti.“

Omer bin el-Hattab je taj dana ubio svoga daidžu El-Asa bin Hišama bin Mugiru, a Ebu Bekr je dozivao svoga sina Abdurrahmana koji se tada borio na strani mušrika: „Šta mi je s imetkom, o nevaljalče! Sin koji je proćerdao očevo imanje povika u stihu:
Osta samo konj ti hitri
Oprema dobra i sin hrabri
Da ubije jadnog starca
što za svojima ne mari.

Taj dan, u petak, 17. ramazana, druge godine po Hidžri, poginu sedamdeset mušrika, a sedamdeset ih pade u ropstvo, dok muslimana poginu četrnaest, od toga šest muhadžira i osam ensarija, radijallahu anhum.
Kada se borba okončala, Alejhisselam je nad poginulim mušricima održao kraći govor, rekavši: „Loša li ste rodbina bili svome Poslaniku. Svi ste me u laž ugonili, a drugi su mi povjerovali. Dok su mi drugi pomagali, vi ste mi odmagali. Vi ste me protjerali, a drugi su mi utočište pružili.“ Zatim je naredio da ih pokopaju.

[Hattab72]

Poruke Bitke na Bedru

Ova veličanstvena bitka u sebi krije mnoštvo pouka i poruka koje muslimani treba da znaju i po njima se ravnaju u životu. Ovom prilikom navest ćemo samo neke za koje držimo da su najbitnije za pravilno razumijevanje ovog događaja.

1. Presretanje karavane ne znači želju muslimana za pljačkom i otimačinom, nego je osnovni motiv presretanja bila odmazda Kurejšijama za oduzete imetke od muslimana - muhadžira u Medini. Naime, kada bi oni saznali da je neko od muslimana odselio u Medinu, prodali bi njegovu kuću i zaposjeli njegovo imanje. Ovom presretanju prethodilo je još sedam pokušaja i ni u jednom nisu učestvovale ensarije nego samo obespravljeni muhadžiri iz Meke, što ide u prilog navedenoj tvrdnji.

2. Masovnost vojske u ratu kao i njena materijalno-tehnička opremljenost nisu glavni faktor u borbi. Moral vojske i snaga vojničkog duha presudni su faktor u ratu. U slučaju Bedra vidimo Resulullaha i ashabe koji mole Allaha, dž.š., i oslanjaju se na Njega, vidimo koliko iskreno žele Džennet koji im je obećan u zamjenu za njihov trud i živote. S druge strane, vidimo kako mušrici tri dana uoči bitke orgijaju uz vino i igru plesačice koje su poveli sa sobom.

3. Riješenost vojnika, borbeni duh i samopouzdanje bodre vođu na putu ostvarenja zacrtanog cilja i sve to doprinosi njegovom samopouzdanju i vjeri u uspjeh.
3. Vojskovođa ne smije prisiljavati vojnike na borbu. On ih može povesti tek kada se uvjeri da su horni za borbu i kada su svjesni ciljeva te borbe. Poslanik, s.a.v.s., krenuo je na Bedr tek kad su mu ashabi iskazali bezrezervnu podršku.

4. Vojskovođa mora biti omiljen među vojskom kako bi ga saborci do krajnjih granica štitili u borbi, jer njegov život znači život ideje koja ih okuplja i za koju se bore. Brojni su primjeri koji nam pokazuju koliko su ashabi podmetali svoja tijela pred naletima neprijateljskih strelica, samo da zaštite Resulullaha, s.a.v.s.

5. Kada muslimani pokažu i dokažu svoju iskrenost i maksimalnu požrtvovanost u borbi onda ih Uzvišeni pomaže na razne načine, pa čak i s pojačanjem hiljadama meleka koji direktno učestvuju u borbi. Jer, Uzvišeni se obavezao da će pomagati vjernike, kako se razumije iz ajeta: Nama je dužnost pomoći vjernike. (Er-Rum, 47) Allah doista štiti one koji vjeruju... (El-Hadždž, 3 )

6. Poslanikovo prihvatanje El-Habbabovog prijedloga da se s vojskom premjesti s nepovoljnijeg položaja na povoljniji, ruši uobrazilju diktatora koji neograničeno vladaju narodima bez njihove podrške i legitimiteta. Poslanikov primjer je uzor svakom poštenom vladaru, mudrom komandantu i iskrenom daiji. Institucija šure (konsultovanja) jedno je od najistaknutijih obilježja islama.

7. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je od trideset osam vojnih pohoda učestvovao u dvadest šest gdje je bio borac u prvim borbenim redovima, osim ako su mu ashabi drukčije savjetovali. Hrabrost komandanta i daije, u ličnom primjeru, budi u srcima vojnika borbenost i odlučnost i efektnija je od mnoštva političkih govora. Tokom historije pokazalo se da je navika boraca i sljedbenika da svoju snagu crpe iz odlučnosti svoga vođe ili komandanta. U suprotnom, kukavičluk nanosi nesagledivu štetu koja ruši ideale za koje se borimo.

[Hattab72]

Bitka na Bedru:


1. dio

http://youtube.com/watch?v=pbyqhYNhKGA& ... ed&search=

2. dio

http://youtube.com/watch?v=-VjlQobLF7A& ... ed&search=

Bitka na Bedru sa bosanskim prijevodom:

http://youtube.com/watch?v=Yb9Eosmbt4w

Ucesnici Bedra:

http://youtube.com/watch?v=SmDHmNCd-bo& ... ed&search=

[Bosanac sa dna kace]

[venera888]

Allah te nagradio brate.amin