Prva misao mi je bila, isfoliracu kvar motora svog auta ispred autobusa, tako da on sigurno stigne uci. A onda druga misao, soferi javnog saobracaja, ako su ljuti ili natakareni, nikome ne staju.
Prodjem pooooooolako autobus, i gledam u ogledalu sofera kako ceka zadnjeg putnika, zatvara vrata, daje zmigavac i ne saceka starog gospodina. Bio je toliko blizu autobusa, da ga je mogao dotaci.
Sranje. Srce me podsjeti da cu imati losu karmu na svojoj dusi ostatak vikenda ako nesto ne uradim. I tako napravim polukruzni, gledajuci ciku dok pokusava doci do daha...
Pogledao me iznenadjen sa smjeskom dok sam otvarala prozor, i pozvala ga da udje. U 5 minuta razgovora koliko je trajala nasa voznja da njegove destinacije, saznala sam zivotnu pricu kako mu je radnja nedavno nasilno opljackana, izgubio je ponos i bankrotirao, zavrsavajuci pricu da se zena razvela od njega, da je sad bez obitelji, i zahvaljujuci mi rekao: "Danas ste mi dali malo nade za covjecanstvo, hvala Vam."
Ono sto sam naucila je da nikad ne trebamo lazirati kvar motora. Povezite nekoga ukoliko prosudite da mu treba pomoci i da necete zavrsiti negdje u sumi ili jarku
