malo sam prelistao temu, pa nadjoh ovo na prvoj stranici
leticija wrote:
Umijece malih koraka
Ne molim Te, Gospodine, za cuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom životu.Nauci me umijecu malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena.Obdari me osjetljivošcu da odredim što je veoma važno,a što manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru,da kroz život ne klizim, već da razumno odredujem dnevni raspored,da primjetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nadem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i buducnosti ne vode daleko.Pomozi mi da dobro djelujem neposredno,da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sacuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteci.Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoce,neuspjesi i udarci stalni pratioci života- uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamucuje razum.U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reci istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reci sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,na pravu adresu uputim paketic dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene covjeka koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su „ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauci me umijecu malih koraka.
Antoine de Saint-Exupéry
lejlasa wrote:
ANDRIC - ZNAKOVI PORED PUTA
Izmedju bojazni da ce se nesto desiti i nade da mozda ipak nece, ima vise prostora nego sto se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mracnom prostoru provode mnogi od nas svoj vek.
Ono sto moze i biti i ne biti uvek se, na kraju krajeva, pokori onome sto mora biti.
Velika, prava ljubav pokazace svoju punu snagu samo onda ako uspe da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, nacini stvorenja koja se ne boje ni promena, ni nesreca, ni bolesti, ni zivota ni smrti.
Sto ne boli - to nije zivot, sto ne prolazi - to nije sreca.
Sapucu da ne bi vikali jedan na drugoga, jer ne umeju da razgovaraju.
Svetiti se zivotu - zaboravom.
I tuga je jedna vrsta odbrane.
...
- @Abacija[/quote]
