BiH spava na 50 milijuna tona nafte
Geolozi tvrde da se u sjevernom dijelu Republike Srpske nalazi blizu 50 milijuna tona nafte. Nafta bi se u Posavini mogla eksploatirati oko 20 godina i godišnje donositi oko 300 milijuna američkih dolara.
Ako je vjerovati tvrdnjama vodećih stručnjaka iz područja geologije, budućnost Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i nije tako crna, jer, ma koliko to fantastično zvučalo, naša zemlja počiva na nalazištima nafte.
Prva geološka istraživanja u cilju pronalaženja "crnog zlata" na području Bosne i Hercegovine su otpočela još prije sto godina, ali se, kao i većina ambicioznih projekata nisu slavno završila, osim što je jedno kratko vrijeme na području Tuzle eksploatirana nafta.
Prema proračunima u jedinoj bh-rafineriji nafte u Bosanskom Brodu, samo s teritorije Posavine moglo bi se godišnje crpsti blizu milijun tona nafte na kojoj bi se moglo zaraditi 300 milijuna američkih dolara što bi pak za proračun značilo 400 milijuna konvertibilnih maraka po poreznim osnovama.
S obzirom na činjenicu da Republika Srpska svake godine jedva 'sklepa' proračun od milijardu maraka, a još kada se zna da se od ove godine prihodi od indirektnih poreza slijevaju u državnu blagajnu, vrtoglavih 400 milijuna maraka godišnje zvuči kao neslana šala. Stručnjaci međutim tvrde da su istraživanja ozbiljna, te da u Rafineriji već imaju moguće modele financiranja eksploatacije od kojih je najrealniji partnerstvo sa stranim ili domaćim investitorima.
Istraživanja započeta još prije rata nisu u potpunosti dovršena i za ista bi, prema procjenama Ministarstva privrede, energetike i razvoja Republike Srpske, trebalo platiti 37 milijuna dolara. Svjesna da novca za nastavak istraživanja nema Rafinerija je, navodno, još prije dvije godine uputila zahtjev za davanje koncesije, koji je, prema tvrdnjama iz resornog Ministarstva završio kod Komisije za koncesije Republike Srpske koji opet tvrde da takav zahtjev ''nikada vidjeli nisu''. I priča bi se slobodno mogla nazvati školskim primjerom kako je birokracija ''pojela'' budućnost.
U Vladi Srpske i Rafineriji Brod ipak su optimisti, te pozitivan epilog priče o koncesiji očekuju do jeseni ove godine, osim što se u kuloarima šuška kako bi se problem mogao pojaviti u činjenici da se potencijalno nalazište nafte proteže na teritoriji oba entiteta s tim što se veći dio nalazi u Republici Srpskoj.
Dosadašnja istraživanja su pokazala da u Bosni i Hercegovini Posavine nije jedino potencijalno nalazište nafte, nego su u ''igri'' i područje istočne Hercegovine, koje je, prema neslužbenim tvrdnjama najbogatije, ali i najkompliciranije za eksploataciju.
Nafte bi, tvrde geolozi, moglo biti i u dolini rijeke Tinje, kao i kod Sanskog Mosta u Federaciji BiH i kod Trebinja u Srpskoj. Alkalne vode sa ph vrijednošcu koja ukazuje na postojanje naftnih nalazišta pronađene su i u blizini Novog Grada.
Da ne dođe do zabune, Bosna i Hercegovine nema nikakve šanse da postane europski Kuvajt, a lokalni zemljoposjednici mogu se slobodno odreći nade da će jednog dana živjeti kao arapski šeici, budući da su naftne zalihe u ovom dijelu svijeta inače skromne.
Bosanskohercegovački naftni potencijal je u rangu nalazišta u susjednim Hrvatskoj (u Slavoniji) i Srbiji (u Vojvodini) i ne odskače bitno od europskog prosjeka. To ipak ne znači da ne treba iskoristiti ono što je priroda poklonila i siromašnoj zemlji osigurati respektabilan prihod u trajanju od najmanje dvadeset godina.
Za naftu u BiH su, navodno, zainteresirani ''British Petroleum'' čiji je dio i tvrtka ''Amoco'' koja je prije rata bila ozbiljno angažirana na ovim prostorima po pitanju istraživanja naftnih nalazišta, a spominju se i neke američke kompanije.
Pozitivan korak Vlade RS je i nedavno formiranje stručnog tima za rekonstruiranje Rafinerije sirove nafte Bosanski Brod koji bi posrnulog privrednog giganta trebalo ''osoviti na noge'', te da se potom eventualno ide u proces privatizacije ili sklapanja partnerstva sa nekom perspektivnom kompanijom.
BiH spava na 50 milijuna tona nafte
-
ja_sarajevo
- Posts: 390
- Joined: 25/05/2003 00:00
- Location: Sarajevo
-
u Fatime vise Jajca
- Posts: 200
- Joined: 19/01/2005 01:19
#2
da je to s naftom istina amerikanci bi nas davno sravnili sa zemljom 
-
pitt
- Posts: 27093
- Joined: 03/12/2002 00:00
- Location: Steelers Nation
#7
Nije trenutno....kad se iscrpe rezerve negdje ili ako se zakuha sa bracom arapima mozda 
:D Ma nece ba ameri da ulazu kapital tamo gdje je kurceva politicka situacija, i cvjetaju kriminali korupcija. Jebe se njima za posavinom i nashom naftom trenutno. :D
:D Ma nece ba ameri da ulazu kapital tamo gdje je kurceva politicka situacija, i cvjetaju kriminali korupcija. Jebe se njima za posavinom i nashom naftom trenutno. :D-
ludost
- Posts: 555
- Joined: 20/01/2005 10:42
#8
dragi forumasi, haj’ kad se sad bavimo i prirodnim resursima nase nam voljene bih, jeste li culi kad za ljubiju? tamo nema nafte, al’ ima zeljezne rude – kako je jos davne 1979. godine procijenjeno: pola milijarde tona iste. znaju braca iz republike srpske odabrat ratni plijen, ha? i znaju gdje ce zatrpat krvave tragove – osim sto se u sklopu rudnika ljubija za vrijeme rata nalazilo i nekoliko koncentracionih logora ukljucujuci i omarsku – sjecate li se omarske? – postoji opravdana sumnja da se u rudnicima jos uvijek nalaze ostaci oko 1.700 ubijenih krajiskih bosnjaka i hrvata, koji se jos uvijek vode kao nestali. jeste li culi da je takav rudnik ljubija prosle godine prodan – takodjer jednoj britanskoj firmi? naravno da niste, jer nasi mediji o tom skandalu nece pisati – samo ce avaz povremeno objavljivati hvalospjeve vrijednim ljubijskim udarnicima, kao jucer, 7. aprila: http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... =49&isasp=
ako bi vas, eto, zanimalo kako je moguce prodati genocid a da se niko nista ne zapita, mozete naci detaljan dossier o cijelom ovom skandalu na http://www.domovina.net/index.php
a ako vam je mrsko citat engleski, evo ispod sta je nedavno o tome pisao feral tribune, preneseno sa foruma bihcom.
tako da je trenutno nafta nesto manji problem, mescini...
Feral Tribune, 18. mart, 2005.
MINIRANJE ZLOČINA
Gotovo punu godinu nakon što je najveci svjetski proizvodzac celika Lakshmi Mittal kupio Rudnike željezne rude "Ljubija" pokraj Prijedora u Bosni i Hercegovini, a među njima rudnik te nekadašnji konc-logor "Omarska" s više masovnih grobnica pogubljenih Bošnjaka i Hrvata, još uvijek nema niti glasa o buducem odnosu novoga gazde prema neistraženim lokacijama zlocina i zataškavanja istog. No, ako i nema glasa o tome, ne znaci da nema nikakvog odnosa. Poslovnog, na primjer: "Novi rudnici Ljubija" - tako se sad zove poduzece - upravo se mjesecima vec uredno eksploatiraju, a rudaca i sve ono što je u nju zakopano izvozi se po Europi, dok u radovima miniranja sudjeluje i jedna hrvatska firma, "Elmech" iz Krapine. Za ekshumaciju tijela oko 1700 žrtava zasad nitko nema vremena, niti je mnogima to uopce u interesu, osim udrugama preživjelih logoraša i clanova obitelji žrtava.
Njih pak malo tko uzima u obzir. Na brojne apele gotovo da uopce nisu reagirali ni Lakshmi Mittal, niti Visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown, niti vecina bosanskohercegovackih medija, a o tamošnjim vlastima da ne govorimo. Feral je prije nekoliko tjedana, u broju 1014, objavio clanak o sprezi (medju)državne politike, krupnog kapitala i pocinitelja genocida u Republici Srpskoj, a što je otkrio novinar The Guardiana Ed Vulliamy, odranije poznat po prvim snimkama izmrcvarenih logoraša u Omarskoj, koje su obišle i šokirale "cijeli svijet". Šok je u medjuvremenu toliko splasnuo da je nedavno, medju ostalim, za direktora Direktorijata za obrazovanje kadrova Obavještajno-bezbjedonosne službe BiH imenovan Goran Novic, isljednik i mucitelj logoraša u Omarskoj. I na to su reagirale jedino spomenute udruge, ponovno bez ikakvog efekta.
Zvonimir Horvat, vlasnik krapinskog proizvodjaca eksploziva "Elmech", javnosti je poznatiji po prodaji svoje punionice vode "Bistra" u Gotalovcu - "Coca Coli". Americka kompanija, medjutim, prema medijskim napisima otprije više godina, oklijevala je s kupnjom Horvatove punionice, zbog blizine pogona za proizvodnju eksploziva, no i to je na koncu nekako prevladano. "Elmech" je u medjuvremenu, kao vecinski vlasnik, s "Ljubijom" osnovao u Bosni i Hercegovini poduzece "Tvek", da bi se premostile zapreke u prekogranicnom prometovanju eksplozivom. Suradnja je uspješno nastavljena, no o tome nismo imali prilike razgovarati sa Zvonimirom Horvatom, kao ni prije nekoliko tjedana s Mittalovim predstavnicima. Naime, niti Horvat nam se nije odazvao, bez obzira - ili baš s obzirom - na to da smo njegovoj tajnici potanko objasnili o cemu se radi, i u cemu je problem. Ako ga uopce ima.
Ako ga nema, onda nije problem ni to, dakle, što je prije tri mjeseca na velika zvona udaren izvozni uspjeh "Novih rudnika Ljubija" - 750 tona rude za Cešku. Nije problem, premda su rudnici minirani te ruda iskopana prije negoli su forenzicke ekipe stigle pregledati okna nekoc korištena za "odlaganje" leševa. Ekonomski hvalevrijedan posao naprosto se idealno uklopio u prikrivanje zlocina pocinjenih u RS-u, a koje traje još od 1992. godine, i dijelom je vec obradjeno, dokazano i procesuirano na Medjunarodnom sudu u Haagu. Novi vlasnik firme "Novi rudnici Ljubija" tako vec namice golemi profit; dobro je i kooperantima poput Horvata, sretni su i radnici koji imaju posao - ne racunajuci one što ih je Mittal vec otpustio, mimo ugovornih obveza - a zadovoljni su i u Federaciji BiH, zbog pokretanja Željezare "Zenica" (vlasnik takodjer Mittal), pa danas o zlocinu svi šute.
Znaci li to da nema problema niti s Goranom Novicem? Paddy Ashdown, koji je imenovao, ili barem amenovao imenovanje novog glavnog instruktora tajnih službi u reformi, nije se baš uznemirio na dopis desetak gradjanskih udruženja, iako je u njemu izmedju ostaloga jasno navedeno da se Novic kao isljednik i mucitelj iz Omarske spominje i u transkriptima Haškog tribunala, prvenstveno zahvaljujuci oficijelnim svjedocenjima preživjelih. Ashdown nece moci reci da nije znao, jer su podaci dostupni na službenim haškim web-stranicama. Poslane su mu i izjave, kao što je ona Nusrete Sivac, iz konc-logora Omarska: "I ovog momenta se sjecam njegovog lika, svaki dan je dolazio u logor, u maskirnoj uniformi, naoružan do zuba. Prva kancelarija lijevo, iznad restorana, tu je saslušavao logoraše. (...)imale smo priliku da neprestano slušamo krike zatvorenika, vapaje, molbe."
Pripadnik forenzicke ekipe u BiH Nicolas Sebire svjedocio je u Haagu na sudjenjima prijedorskim Srbima Radoslavu Brdjaninu i Milomiru Stakicu, o nalazima i zakljuccima vezanim uz tijela ranije pronadjena u rudokopima "Ljubije", kao što je dio kompleksa zvan Jakarina Kosa. Omarska i druge lokacije, moglo se cuti u Haagu, ustvari su najvecim dijelom poslužile kao sekundarno zatrpavalište leševa pogubljenih ljudi, koji su radi straha od medjunarodne istrage i kazne koncem rata premještani iz prvotnih masovnih grobnica u okolici. Rudnici su ocito pogodniji kad je zametanje krvavih tragova posrijedi; dublji su, razvedenih hodnika, s napuštenim oknima, a za uništavanje tijela korišteno je i živo vapno. Nedugo po okoncanju rata, novinar The New York Timesa Chris Hedges prenio je više izjava svjedoka i drugih nalaza o nedvojbenom korištenju rudnickog kompleksa za recenu svrhu.
Nakon što je politicki vrh RS-a, kao izravni te Daytonskim sporazumom opunomoceni nasljednik cetnickih paravlasti, dobio i "Ljubiju" za ratni profit, valjalo je kapital oploditi i ujedno definitivno uništiti vec dvaput zakapane dokaze. Prva se prilika ukazala kad je RS trebao Hrvatskoj platiti uvezenu naftu, i to željeznom rudom iz "Ljubije". Bilo je to 1996. godine, a novinske arhive cuvaju zanimljivu vijest o molbi srpskih vodja Sime Drljace i Biljane Plavšic, upucenoj delegaciji americkog Kongresa, da im se pomogne u traženju financija za pokretanje proizvodnje u rudnicima. Drljaca je kasnije smrtno stradao, opiruci se hapšenju po haškoj optužnici, a Plavšiceva u ovom trenu služi petu od 11 godina zatvorske kazne za ratni zlocin, iako nije jasno zašto umjesto toga nije i njezino bogato iskustvo iskorišteno u domovini, na kakvoj reformskoj te obrazovnoj funkciji.
Od Lakshmija Mittala ne ocekuje se, naravno, istraga o putujucim masovnim grobnicama; za to postoje nadležne strucne službe, i njegovo bi bilo - ako ga ima tko na to primorati - da ih pusti da nesmetano rade, i da s mjerom pijeteta dopusti obilježavanje mjesta zlocina. Ed Vulliamy, medjutim, otkrio je u jednom od svojih tekstova, pozivajuci se na izvore bliske Mittalu, da se ovaj gazda ne kani prevec zamjerati Srbima, niti vlastiti profit dovoditi u pitanje. Ne treba sumnjati da ga zna štititi, i dovoljno je podsjetiti se na skandal s britanskim premijerom Tonyjem Blairom, cija je Laburisticka stranka uzela novac od Lakshmija Mittala, e da bi premijer stao u obranu njegovih poslovnih interesa u Rumunjskoj. No, pokazalo se da "Mittal Steel Company" uopce nije britanska tvrtka, jer je radi neusporedivih poreznih olakšica registrirana na nizozemskim Antilima...
Ipak, nije pošteno svaljivati ama svaku odgovornost za prikrivanje zlocina na cetnike i svjetske magnate, dokle god im se pomaže iz Federacije BiH. A dvostruko nacionalisticke bošnjacko-hrvatske vlasti blagoslovile su, ili halalile, kako tko želi, zalogaj Lakshmija Mittala i Vlade Republike Srpske, velikodušno pritom zanemarujuci ugovaranje ikakvih obveza novog vlasnika "Ljubije", oko cuvanja spomena na tamošnje stradanje tisuca žrtava, da bi se mogle razmetati kakvim-takvim pokretanjem Željezare "Zenica", po novijem imenu "BH Steela", i državnih željeznica kao prevoznika, pa je gotovo svaki medijski spomen Mittala u BiH kroz posljednjih godinu i pol dana bio intoniran optimistickim podacima o ekonomskom rastu i oživljenim radnim mjestima, bez osvrtanja na problem nekažnjenog i neobilježenog zlocina. Pomažu im, dakle, aktivno ili pasivno, i mediji.
O tome ovih dana svjedoci jedan tekst iz sarajevskog Dnevnog avaza, cijem je vlasniku Fahrudinu Radoncicu nedavno Ashdown izrekao vehementni hvalospjev. Avaz je žurnalisticki ažurno prenio svježu informaciju iz Forbesa, prema kojem se Lakshmi Mittal vješto probio na trece mjesto najvecih bogataša Svijeta, i ništa više. To jest, ne navodi se preko kojih leševa je pregazio britansko-indijski tajkun ("Ljubija" se uopce ne spominje) da bi zaradio toliko ludilo da mu - to vec Dnevni avaz spominje - nije problem, nego mu je cisto normalno, potrošiti na svadbu 100 milijuna dolara ("Ljubija" je koštala cetiri puta manje), ili eura, ili su bile funte, svejedno. I još jedna bizarnost iz medija: Europska unija pokrenula je lani otvaranje pivovare u Omarskoj, za proizvodnju po Ceškoj licenci - što li su Cesi skrivili da se toliko pojavljuju u ovoj prici? - i otvaranje 46 novih radnih mjesta.
Kljuc je u vodi, kažu poznavatelji piva. U ovoj prici, ipak ni Ceškoj niti indijskoj, nego prije svega našoj, oko kvalitete vode vec se lecnula hrvatska ispostava "Coca Cole", a mogao bi i EU. Lijepo je to s radnim mjestima, izvan svake sumnje, ali nije lijepo što su "na ovim prostorima" vec jednom, nakon zadnjega sveopcega genocida, leševi izranjali; taj put iz potopljenih kamiona. Prijedorske žrtve pritisnute su nešto težim bremenom, i potrebno je više napora da se istina o njima izvuce na površinu, namjesto da se kucamo kriglama piva ocijedjenog s njihovih kostiju. Tako je s istinom, dok za same kosti ionako nije izvjesno da ce još zadugo ostati pod ljubijskom željeznom kapom. Željeli bismo vjerovati da su duše tih ljudi lahko i tiho uzišle na nebo, poput mjehurica u pivu ili coca-coli, ali je od toga sigurnije da ce im se skeleti vinuti u zrak brzo i zaglušujuce bucno.
ako bi vas, eto, zanimalo kako je moguce prodati genocid a da se niko nista ne zapita, mozete naci detaljan dossier o cijelom ovom skandalu na http://www.domovina.net/index.php
a ako vam je mrsko citat engleski, evo ispod sta je nedavno o tome pisao feral tribune, preneseno sa foruma bihcom.
tako da je trenutno nafta nesto manji problem, mescini...
Feral Tribune, 18. mart, 2005.
MINIRANJE ZLOČINA
Gotovo punu godinu nakon što je najveci svjetski proizvodzac celika Lakshmi Mittal kupio Rudnike željezne rude "Ljubija" pokraj Prijedora u Bosni i Hercegovini, a među njima rudnik te nekadašnji konc-logor "Omarska" s više masovnih grobnica pogubljenih Bošnjaka i Hrvata, još uvijek nema niti glasa o buducem odnosu novoga gazde prema neistraženim lokacijama zlocina i zataškavanja istog. No, ako i nema glasa o tome, ne znaci da nema nikakvog odnosa. Poslovnog, na primjer: "Novi rudnici Ljubija" - tako se sad zove poduzece - upravo se mjesecima vec uredno eksploatiraju, a rudaca i sve ono što je u nju zakopano izvozi se po Europi, dok u radovima miniranja sudjeluje i jedna hrvatska firma, "Elmech" iz Krapine. Za ekshumaciju tijela oko 1700 žrtava zasad nitko nema vremena, niti je mnogima to uopce u interesu, osim udrugama preživjelih logoraša i clanova obitelji žrtava.
Njih pak malo tko uzima u obzir. Na brojne apele gotovo da uopce nisu reagirali ni Lakshmi Mittal, niti Visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown, niti vecina bosanskohercegovackih medija, a o tamošnjim vlastima da ne govorimo. Feral je prije nekoliko tjedana, u broju 1014, objavio clanak o sprezi (medju)državne politike, krupnog kapitala i pocinitelja genocida u Republici Srpskoj, a što je otkrio novinar The Guardiana Ed Vulliamy, odranije poznat po prvim snimkama izmrcvarenih logoraša u Omarskoj, koje su obišle i šokirale "cijeli svijet". Šok je u medjuvremenu toliko splasnuo da je nedavno, medju ostalim, za direktora Direktorijata za obrazovanje kadrova Obavještajno-bezbjedonosne službe BiH imenovan Goran Novic, isljednik i mucitelj logoraša u Omarskoj. I na to su reagirale jedino spomenute udruge, ponovno bez ikakvog efekta.
Zvonimir Horvat, vlasnik krapinskog proizvodjaca eksploziva "Elmech", javnosti je poznatiji po prodaji svoje punionice vode "Bistra" u Gotalovcu - "Coca Coli". Americka kompanija, medjutim, prema medijskim napisima otprije više godina, oklijevala je s kupnjom Horvatove punionice, zbog blizine pogona za proizvodnju eksploziva, no i to je na koncu nekako prevladano. "Elmech" je u medjuvremenu, kao vecinski vlasnik, s "Ljubijom" osnovao u Bosni i Hercegovini poduzece "Tvek", da bi se premostile zapreke u prekogranicnom prometovanju eksplozivom. Suradnja je uspješno nastavljena, no o tome nismo imali prilike razgovarati sa Zvonimirom Horvatom, kao ni prije nekoliko tjedana s Mittalovim predstavnicima. Naime, niti Horvat nam se nije odazvao, bez obzira - ili baš s obzirom - na to da smo njegovoj tajnici potanko objasnili o cemu se radi, i u cemu je problem. Ako ga uopce ima.
Ako ga nema, onda nije problem ni to, dakle, što je prije tri mjeseca na velika zvona udaren izvozni uspjeh "Novih rudnika Ljubija" - 750 tona rude za Cešku. Nije problem, premda su rudnici minirani te ruda iskopana prije negoli su forenzicke ekipe stigle pregledati okna nekoc korištena za "odlaganje" leševa. Ekonomski hvalevrijedan posao naprosto se idealno uklopio u prikrivanje zlocina pocinjenih u RS-u, a koje traje još od 1992. godine, i dijelom je vec obradjeno, dokazano i procesuirano na Medjunarodnom sudu u Haagu. Novi vlasnik firme "Novi rudnici Ljubija" tako vec namice golemi profit; dobro je i kooperantima poput Horvata, sretni su i radnici koji imaju posao - ne racunajuci one što ih je Mittal vec otpustio, mimo ugovornih obveza - a zadovoljni su i u Federaciji BiH, zbog pokretanja Željezare "Zenica" (vlasnik takodjer Mittal), pa danas o zlocinu svi šute.
Znaci li to da nema problema niti s Goranom Novicem? Paddy Ashdown, koji je imenovao, ili barem amenovao imenovanje novog glavnog instruktora tajnih službi u reformi, nije se baš uznemirio na dopis desetak gradjanskih udruženja, iako je u njemu izmedju ostaloga jasno navedeno da se Novic kao isljednik i mucitelj iz Omarske spominje i u transkriptima Haškog tribunala, prvenstveno zahvaljujuci oficijelnim svjedocenjima preživjelih. Ashdown nece moci reci da nije znao, jer su podaci dostupni na službenim haškim web-stranicama. Poslane su mu i izjave, kao što je ona Nusrete Sivac, iz konc-logora Omarska: "I ovog momenta se sjecam njegovog lika, svaki dan je dolazio u logor, u maskirnoj uniformi, naoružan do zuba. Prva kancelarija lijevo, iznad restorana, tu je saslušavao logoraše. (...)imale smo priliku da neprestano slušamo krike zatvorenika, vapaje, molbe."
Pripadnik forenzicke ekipe u BiH Nicolas Sebire svjedocio je u Haagu na sudjenjima prijedorskim Srbima Radoslavu Brdjaninu i Milomiru Stakicu, o nalazima i zakljuccima vezanim uz tijela ranije pronadjena u rudokopima "Ljubije", kao što je dio kompleksa zvan Jakarina Kosa. Omarska i druge lokacije, moglo se cuti u Haagu, ustvari su najvecim dijelom poslužile kao sekundarno zatrpavalište leševa pogubljenih ljudi, koji su radi straha od medjunarodne istrage i kazne koncem rata premještani iz prvotnih masovnih grobnica u okolici. Rudnici su ocito pogodniji kad je zametanje krvavih tragova posrijedi; dublji su, razvedenih hodnika, s napuštenim oknima, a za uništavanje tijela korišteno je i živo vapno. Nedugo po okoncanju rata, novinar The New York Timesa Chris Hedges prenio je više izjava svjedoka i drugih nalaza o nedvojbenom korištenju rudnickog kompleksa za recenu svrhu.
Nakon što je politicki vrh RS-a, kao izravni te Daytonskim sporazumom opunomoceni nasljednik cetnickih paravlasti, dobio i "Ljubiju" za ratni profit, valjalo je kapital oploditi i ujedno definitivno uništiti vec dvaput zakapane dokaze. Prva se prilika ukazala kad je RS trebao Hrvatskoj platiti uvezenu naftu, i to željeznom rudom iz "Ljubije". Bilo je to 1996. godine, a novinske arhive cuvaju zanimljivu vijest o molbi srpskih vodja Sime Drljace i Biljane Plavšic, upucenoj delegaciji americkog Kongresa, da im se pomogne u traženju financija za pokretanje proizvodnje u rudnicima. Drljaca je kasnije smrtno stradao, opiruci se hapšenju po haškoj optužnici, a Plavšiceva u ovom trenu služi petu od 11 godina zatvorske kazne za ratni zlocin, iako nije jasno zašto umjesto toga nije i njezino bogato iskustvo iskorišteno u domovini, na kakvoj reformskoj te obrazovnoj funkciji.
Od Lakshmija Mittala ne ocekuje se, naravno, istraga o putujucim masovnim grobnicama; za to postoje nadležne strucne službe, i njegovo bi bilo - ako ga ima tko na to primorati - da ih pusti da nesmetano rade, i da s mjerom pijeteta dopusti obilježavanje mjesta zlocina. Ed Vulliamy, medjutim, otkrio je u jednom od svojih tekstova, pozivajuci se na izvore bliske Mittalu, da se ovaj gazda ne kani prevec zamjerati Srbima, niti vlastiti profit dovoditi u pitanje. Ne treba sumnjati da ga zna štititi, i dovoljno je podsjetiti se na skandal s britanskim premijerom Tonyjem Blairom, cija je Laburisticka stranka uzela novac od Lakshmija Mittala, e da bi premijer stao u obranu njegovih poslovnih interesa u Rumunjskoj. No, pokazalo se da "Mittal Steel Company" uopce nije britanska tvrtka, jer je radi neusporedivih poreznih olakšica registrirana na nizozemskim Antilima...
Ipak, nije pošteno svaljivati ama svaku odgovornost za prikrivanje zlocina na cetnike i svjetske magnate, dokle god im se pomaže iz Federacije BiH. A dvostruko nacionalisticke bošnjacko-hrvatske vlasti blagoslovile su, ili halalile, kako tko želi, zalogaj Lakshmija Mittala i Vlade Republike Srpske, velikodušno pritom zanemarujuci ugovaranje ikakvih obveza novog vlasnika "Ljubije", oko cuvanja spomena na tamošnje stradanje tisuca žrtava, da bi se mogle razmetati kakvim-takvim pokretanjem Željezare "Zenica", po novijem imenu "BH Steela", i državnih željeznica kao prevoznika, pa je gotovo svaki medijski spomen Mittala u BiH kroz posljednjih godinu i pol dana bio intoniran optimistickim podacima o ekonomskom rastu i oživljenim radnim mjestima, bez osvrtanja na problem nekažnjenog i neobilježenog zlocina. Pomažu im, dakle, aktivno ili pasivno, i mediji.
O tome ovih dana svjedoci jedan tekst iz sarajevskog Dnevnog avaza, cijem je vlasniku Fahrudinu Radoncicu nedavno Ashdown izrekao vehementni hvalospjev. Avaz je žurnalisticki ažurno prenio svježu informaciju iz Forbesa, prema kojem se Lakshmi Mittal vješto probio na trece mjesto najvecih bogataša Svijeta, i ništa više. To jest, ne navodi se preko kojih leševa je pregazio britansko-indijski tajkun ("Ljubija" se uopce ne spominje) da bi zaradio toliko ludilo da mu - to vec Dnevni avaz spominje - nije problem, nego mu je cisto normalno, potrošiti na svadbu 100 milijuna dolara ("Ljubija" je koštala cetiri puta manje), ili eura, ili su bile funte, svejedno. I još jedna bizarnost iz medija: Europska unija pokrenula je lani otvaranje pivovare u Omarskoj, za proizvodnju po Ceškoj licenci - što li su Cesi skrivili da se toliko pojavljuju u ovoj prici? - i otvaranje 46 novih radnih mjesta.
Kljuc je u vodi, kažu poznavatelji piva. U ovoj prici, ipak ni Ceškoj niti indijskoj, nego prije svega našoj, oko kvalitete vode vec se lecnula hrvatska ispostava "Coca Cole", a mogao bi i EU. Lijepo je to s radnim mjestima, izvan svake sumnje, ali nije lijepo što su "na ovim prostorima" vec jednom, nakon zadnjega sveopcega genocida, leševi izranjali; taj put iz potopljenih kamiona. Prijedorske žrtve pritisnute su nešto težim bremenom, i potrebno je više napora da se istina o njima izvuce na površinu, namjesto da se kucamo kriglama piva ocijedjenog s njihovih kostiju. Tako je s istinom, dok za same kosti ionako nije izvjesno da ce još zadugo ostati pod ljubijskom željeznom kapom. Željeli bismo vjerovati da su duše tih ljudi lahko i tiho uzišle na nebo, poput mjehurica u pivu ili coca-coli, ali je od toga sigurnije da ce im se skeleti vinuti u zrak brzo i zaglušujuce bucno.
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#10 Re: BiH spava na 50 milijuna tona nafte
isto kao sto su se svih ovozemaljskih problema rijesile sve arapske zemlje koje leze na naftija_sarajevo wrote:Ako je vjerovati tvrdnjama vodećih stručnjaka iz područja geologije, budućnost Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i nije tako crna, jer, ma koliko to fantastično zvučalo, naša zemlja počiva na nalazištima nafte.
dajte ljudi, spustite se na zemlju, FAKAT je vakat
-
winetou
- Posts: 2030
- Joined: 30/07/2003 00:00
- Location: cyber prerije
- Contact:
#11
Meni nafta i BiH izgledaju nešto kao Shell i NigerijaZa naftu u BiH su, navodno, zainteresirani ''British Petroleum'' čiji je dio i tvrtka ''Amoco'' koja je prije rata bila ozbiljno angažirana na ovim prostorima po pitanju istraživanja naftnih nalazišta, a spominju se i neke američke kompanije.
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#12
tek onda bi vidjeli sta je korupcijawinetou wrote:Meni nafta i BiH izgledaju nešto kao Shell i NigerijaZa naftu u BiH su, navodno, zainteresirani ''British Petroleum'' čiji je dio i tvrtka ''Amoco'' koja je prije rata bila ozbiljno angažirana na ovim prostorima po pitanju istraživanja naftnih nalazišta, a spominju se i neke američke kompanije.
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#15
cim se pocne prica o korupciji i kriminalu, poteze se pitanje nacionalnog interesa da se javnosti koja je predstavljena u citacima avaza, srpskog oslobodjenja i vecernjeg lista zamazu oci. a jest ih tesko i zajebat....pitt wrote:Kakva korupocija....nema toga u naske....to neprijatelji sistema sire dezinformacije
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#16
"BiH spava na 50 milijuna tona nafte"
Pa sta
BiH spava i na 50 mg pameti pa niko ne dize frku oko toga,
BiH spava i sa 50 kriminalaca na 50 celnih drzavnih mjesta pa sta
BiH spava snom kukavicluka i to je nas problem kad smo ovce oca nam jebem lopovskog
Pa sta
BiH spava i na 50 mg pameti pa niko ne dize frku oko toga,
BiH spava i sa 50 kriminalaca na 50 celnih drzavnih mjesta pa sta
BiH spava snom kukavicluka i to je nas problem kad smo ovce oca nam jebem lopovskog
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#20
I to sto kazes, ubrzo ce i HITNA ici na guranje, a Tihic ce kraj nas prolaziti vruuuuuuuuuuuuuummmmmmmmmmmmmmmm. i dedo mu je tako dok je za ovcama skako po bosanskom samcu i paprike dok je sadio.kekec wrote:Da ima i 50 MILIJARDI tona isto bi nam bilo.
Sa ovim koji "vode" ovu drzavu, spavacemo mi
jos dugo.
Ne provozasmo se mi sa tom naftom.
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#21
kekec wrote:Da ima i 50 MILIJARDI tona isto bi nam bilo.
Sa ovim koji "vode" ovu drzavu, spavacemo mi
jos dugo.
Ne provozasmo se mi sa tom naftom.
-
pitt
- Posts: 27093
- Joined: 03/12/2002 00:00
- Location: Steelers Nation
#22
ma mkoji ce nam kurac nafta i tolike pare. Sta treba da jos i mi doprinosimo globalnom zagadjivanju? Istgo tako, pare ljude kvareSt.Germain wrote:kekec wrote:Da ima i 50 MILIJARDI tona isto bi nam bilo.
Sa ovim koji "vode" ovu drzavu, spavacemo mi
jos dugo.
Ne provozasmo se mi sa tom naftom.
Mudri su nasji lideri...oni misle na nashe dobro na duge staze...ovako cemo svi dzeneta zaraditi
:D-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#23
ma mi cemo da dizemo spomenike paravcu za ove vizionarske postupke koji bi imali dalekosezne posljedice za zdravlje buducih pokoljenja...kazem ja vama 
-
Toozla
- Posts: 3220
- Joined: 07/12/2004 02:12
- Location: Sarajevo_USA
#25
...ma ne moraju uklanjati vjecnu vatru....nek ih stave iznad....pitt wrote:Ja sam cuo da ce ukloniti vjecnu vatru i dici velikiiiiiiii spomenik njima trojici za sve zasluge....trche i drze se za ruchice
...valjal' ova "instalacija u prostoru"....