Bih-rudnik hrvatskog sportskog uspjeha

[fastclicsz]

Od Franje Arapovića, srebrnog olimpijskog košarkaša iz Barcelone, do pobjednika Davis Cupa Ivana Ljubičića! Tako bi Hrvati iz Bosne i Hercegovine mogli računati najuspješniju sportsku eru Hrvatske od njenog osamostaljenja do danas.

U tih 13 godina, otkako se hrvatski sportaši natječu na najvećim sportskim natjecanjima, ni jedno zlato, a ni jedan najveći momčadski sportski uspjeh Hrvatske nije prošao da u njega svoj udio nisu ugradili sportaši koji su rođeni ili su podrijetlom iz najbliže, a tako osporavane dijaspore. Među njima najviše je Hrvata, ali bilo je i Bošnjaka koji su igrali u hrvatskim klubovima i za svoju domovinu izabrali Hrvatsku.

Hrvatski košarkaši predvođeni legendarnim Draženom Petrovićem započeli su taj zlatni niz na Olimpijadi u Barceloni, gdje su u finalu igrali s pravim i istinskim dream-teamom. Osvojili su srebro, ali zlatnog sjaja, jer protiv takve američke momčadi nitko nije imao šanse. U sportskim žurnalima još se uvijek vrti isječak iz te utakmice, u kojoj Franjo Arapović zakucava za prvo i jedino vodstvo Hrvatske. Hrvatski košarkaši u to vrijeme bili su nacionalni junaci, isto kao kasnijih godina rukometaši, nogometaši, Janica i Ivica Kostelić i drugi. Među njima bio je i Hercegovac Franjo Arapović kojemu je, iako je s Cibonom osvajao mnoga odličja, srebro iz Barcelone najdraži sportski uspjeh.

Prvo olimpijsko zlato za Hrvatsku osvojili su rukometaši i to 1996. u Atalanti. U finalu su pobijedili tada Švedsku, a među zlatnim dečkima hrvatskog rukometa bili su Slavko Goluža, Venio Losert, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Vladimir Jeličić, Patrik Ćavar i Božidar Jović. Prvi zlatni olimpijci svoju rukometnu karijeru započeli su u klubovima iz BiH, neki su rođeni u toj državi, a nekima su, kao Ćavaru, Jelčiću i Goluži, roditelji iz Hercegovine. Svakako njima u kasnijim uspjesima hrvatskih rukometaša, a to je osvajanje još jednog olimpijskog i svjetskog zlata, treba pridodati Vladu Šolu i velikog talenta iz Ljubuškog - Denisa Buntića.

Najbrojniju koloniju nogometaša koji su rođeni ili su podrijetlom iz BiH okupio je Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera u Hrvatskoj, rođen u Travniku koji je s vatrenima osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Kapetan te reprezentacije bio je Zvonimir Boban, čiji je otac Marinko rođen u Bobanovoj Dragi. Gene kamene u toj najboljoj hrvatskoj nogometnoj reprezntaciji vuku i Davor Šuker, Dario Šimić, Mario Stanić, Zvonimir Soldo, Krunoslav Jurčić, Goran Jurić, Petar Krpan, Vladimir Vasilj, Stjepan Tomas i Zoran Mamić, te treneri Branko Ivanković i Ivo Šušak.

Zanimljivo je i to da i u svim reprezentacijama Hrvatske koje se i danas natječu na europskim, svjetskim i olimpijskim borilištima, ima mladića iz tih naših krajeva. Niz koji je počeo s Franjom Arapovićom, a tenutačno dosegnuo vrhunac s tenisačem Ivanom Ljubičićem, sigurno neće biti prekinut. Krajevi iz BiH u kojima žive Hrvati bili su i još dugo bit će rudnik hrvatskog sportskog uspjeha. S time se slaže i Božo Skoko, stručnjak za promociju s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji ističe da bi Hrvati iz BiH u svojoj promociji trebali puno više koristiti svoje sportske junake, od drugih antijunaka koje potenciraju neki mediji.

- Ovo je fenomen jer tako malobrojan narod kao što su Hrvati iz BiH, toliko je dao talenata hrvatskom sportu da zaslužuje veliku pažnju. Koliko ih je samo još neotkriveno - zaključuje Božo Skoko.



Ovo sam kopiro da se ne trudite na drugim stranicama....pa postajte ljudi ako imate štagod.....