Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Citam sto mogu naci portugalskih medija i izvjestaja, ali i mnoge komentare stranih medija o ovoj utakmici uopste. Isto u vezi u ovih izjava njihovih fudbalera, trenera, itd....
Pravo su uvjereni svi u prolaz Portugala. I kladionice to govore. Sportski komentatori. Ronaldo, Bento, itd.
Ono valjda se vode time da su svakako favoriti, da su u gostima odigrali nerijeseno, tako da ih je to napravilo jos vecim favoritima. Stoga - logicno, lako ce proci dalje.
Citam i komentare bezveze ljudi iz svijeta na te clanke, vidim da i vecina njih ne samo da misli da je Portugal favorit, nego nas odpisuju kao da smo haman Estonija protiv Irske. Boli ljude za Bosnu i Dzeku, samo Ronaldo i daj da vidim Ronalda....
Uglavnom, svi su uvjereni u prolaz. Jos nas mrze jer je popusena prica kako smo namjerno unistili travnjak.
Hmmm....nije to lose.
Uglavnom, jos jednom ponavljam, nasa eventualna pobjeda bi odjeknula ko bomba. Otprilike na nivou pobjede Hrvatske nad Engleskom onomad.
Kako bi zato volio da ih dobijemo (moze naravno i prolaz sa nerijesenim) na njihovom perfektno uredjenom terenu, pa da onda Susic na pressici izjavi kako bi mi zavrsili posao vec u prvoj utakmici da je teren bio dobar.
Iskreno imam osjecaj da imamo kompleks zelje za dokazivanjem da smo i mi dio civilizovanog svijeta ili tako nesto.
Čini ti se
Ne znam kako bi to psiholozi nazvali ali vjerujem da je kompleks preblaga riječ za dno u koje je raja sebe sama sabila u želji da im neki evropljanin ga sukne onako fino do balčaka. A raja da uživa, kako i priliči pravim eUropejcima
Jadno je to, al džaba, ima to malo dublje razloge zašto je to tako, i neće se nikad promijeniti. Nikad.
Iskreno imam osjecaj da imamo kompleks zelje za dokazivanjem da smo i mi dio civilizovanog svijeta ili tako nesto.
Čini ti se
Ne znam kako bi to psiholozi nazvali ali vjerujem da je kompleks preblaga riječ za dno u koje je raja sebe sama sabila u želji da im neki evropljanin ga sukne onako fino do balčaka. A raja da uživa, kako i priliči pravim eUropejcima
Jadno je to, al džaba, ima to malo dublje razloge zašto je to tako, i neće se nikad promijeniti. Nikad.
To ti je nas podanicko-ulizivacki-beskicmenjacki mentalitet kriv, mogli bi nasiroko o tome ali ne nekoj drugoj temi.
I thinks it's a resultat real...you know what you want...Portugal, they play...(đes!)..good, first period the game..eeeh...I thinks, in second match, resultat is open..He is open, he is not finished, but I thinks..eeeh...is resultat one-one is very good for Bosnia...
Samo da Vukota ne odluči da se revanšira Realu za suđenje
Ma nije stvar u posranoj grijalici i tome sto presmijesno izgleda i sto nam se smiju, nego ta ista grijalica predstavlja sav nas lopovluk, nesposobnost itd itd. Mi u 21 vijeku mi nemamo svlacionicu kako treba. Pa i nasi se presvlace u istoj. Zamisli jbt odlazis na poluvremenu, mokar, nikakav, tamo dodjes Pape pali grijalicu "Evo sad ce momci se ugrijat, ajd sjedite...".
Cisto sumnjam i da nisu bile tu pare za grijanje, uredjenje svlacionica...al su vjerovatno investirane u neciju ogradu, dogradnju kuce i sl.
jeza u ledja wrote:
Iz perspektive nekog ko zivi vani....
Meni smeta nesportski odnos prema sportu u BiH. Insistiranje da se igra na BP iako imamo nesto bolji teren, stvaranje nekakve paklene atmosfere kao da nisu fudbaleri zabavljaci na utakmici nego neki Sefa na ogradi, onda u kosarci insistiranje da neka KK Bosna igra u regionalnoj ligi na osnovu titule evropskog prvaka 1979, vjerovanje u nekakve zavjere. Sve to uzima maha i to opasno.
jeza u ledja wrote:
Iz perspektive nekog ko zivi vani....
Meni smeta nesportski odnos prema sportu u BiH. Insistiranje da se igra na BP iako imamo nesto bolji teren, stvaranje nekakve paklene atmosfere kao da nisu fudbaleri zabavljaci na utakmici nego neki Sefa na ogradi, onda u kosarci insistiranje da neka KK Bosna igra u regionalnoj ligi na osnovu titule evropskog prvaka 1979, vjerovanje u nekakve zavjere. Sve to uzima maha i to opasno.
Samo da mi zabijemo prvi u Portugalu..a onda se moze pricati o ciganluku, grijalicama, stadionu, pijesku, laserima..
Ma mogu cmizdrit koliko hoce..uz nase lagano mahanje sa eura
Smjenjuju me se u valovima naleti optimizma pa pesimizma. U jednom trenutku mi se učini da nema šanse da nam daju više od gola, a da ćemo mi sigurno neki uvaliti, a u drugom trenutku mi se čini da se mi bespotrebno zamajavamo, jer kako ćemo mi protiv Ronalda i družine. zajebano, brate. I preveć zajebano.
Al prolaz bi bio...........uhhh, ne smijem ni zamisliti. Onako lično, mene bi od svega najviše tu obradovalo što bi pobjeda nekako stvorila mogućnost da se i ovaj fudbal vrati u neke prave okvire, da ponovno postane igra u kojoj se nekad raduješ a nekad gubiš. Ja volim fudbal, volim u njemu uživati, radovati mu se, diskutovati o njemu, al ovo nije to. Ovo je jedan grč,opasan po zdravlje, po psihu,rekao bih neugodan grč. I biti će sve tako do trenutka dok se jednom ne plasiramo .Fudbal je, barem u većini naših duša, sublimacija svih naših frustracija, ljubomora, neuspjeha, želja, osjećaja gubitništva, osjećaja da nas je i bog zaboravio, osjećaja da možemo a nikad ne uradimo. I pretjrano je to. Ali je jednostavno tako. Strašno nam treba taj prolaz...i mislim da svi to osjećamo, i zbog toga toliko emocija unosenih u sve ovo.
armin.i.am wrote:trazim intervjue sa proslog baraza, pa ako neko naleti nek posta
Evo jedan najbolji primjer. Izjava nakon prve utakmice, na 01:10
A sad uporedite kad smo imali veće šanse, onda nakon 0:1 bez pola tima ili sada u punom sastavu (osim Seje) nakon 0:0. Pa onda tek treba uporediti te izjave, sa recimo ovom Safetovom:
Comrad wrote:Ma nije stvar u posranoj grijalici i tome sto presmijesno izgleda i sto nam se smiju, nego ta ista grijalica predstavlja sav nas lopovluk, nesposobnost itd itd. Mi u 21 vijeku mi nemamo svlacionicu kako treba. Pa i nasi se presvlace u istoj. Zamisli jbt odlazis na poluvremenu, mokar, nikakav, tamo dodjes Pape pali grijalicu "Evo sad ce momci se ugrijat, ajd sjedite...".
Cisto sumnjam i da nisu bile tu pare za grijanje, uredjenje svlacionica...al su vjerovatno investirane u neciju ogradu, dogradnju kuce i sl.
Je li problem ovo napraviti:
Kad su ove dvije utakmice u pitanju, po prvi put u životu me zaboli neka stvar za sve osim za krajnji rezultat i taj jebeni odlazak na EP.
Neka se igra u 22, samo da poslije utakmice ne idemo na spavanje nego na ulicu da SLAVIMO.
palermo wrote:Smjenjuju me se u valovima naleti optimizma pa pesimizma. U jednom trenutku mi se učini da nema šanse da nam daju više od gola, a da ćemo mi sigurno neki uvaliti, a u drugom trenutku mi se čini da se mi bespotrebno zamajavamo, jer kako ćemo mi protiv Ronalda i družine. zajebano, brate. I preveć zajebano.
Al prolaz bi bio...........uhhh, ne smijem ni zamisliti. Onako lično, mene bi od svega najviše tu obradovalo što bi pobjeda nekako stvorila mogućnost da se i ovaj fudbal vrati u neke prave okvire, da ponovno postane igra u kojoj se nekad raduješ a nekad gubiš. Ja volim fudbal, volim u njemu uživati, radovati mu se, diskutovati o njemu, al ovo nije to. Ovo je jedan grč,opasan po zdravlje, po psihu,rekao bih neugodan grč. I biti će sve tako do trenutka dok se jednom ne plasiramo .Fudbal je, barem u većini naših duša, sublimacija svih naših frustracija, ljubomora, neuspjeha, želja, osjećaja gubitništva, osjećaja da nas je i bog zaboravio, osjećaja da možemo a nikad ne uradimo. I pretjrano je to. Ali je jednostavno tako. Strašno nam treba taj prolaz...i mislim da svi to osjećamo, i zbog toga toliko emocija unosenih u sve ovo.
vidis,ovako bi izgledo post vecine nas....u tom i jest problem,previse smo se navukli,ja za.ebane igreee
Igra naše reprezentacije nešto je više od samog fudbala, a sve vezano za nju je jedan poseban bosansko-hercegovački fenomen koji okuplja svaku jedinku (muško ili žensko) kojoj je i BiH na srcu, a drži i do same sebe.
Neki dan ulazim u pekaru i nalazim tamo jednu nanu kako, gestikulirajući rukama i veoma glasno, priča sa radnicom pekare o susretu na Bilinom. Nana priča kako ju je razočarala neka koja je rekla kako nemamo šansi protiv Portugala, pa je nana osula paljbu po toj nekoj. Ova radnica odmahuje glavom i veli kako Portugal ima samo nekoliko vrhunskih igrača i da ih itekako možemo dobiti. Nana klima glavom i veli:''Lopta je okrugla!''
Bivam zatečen pričom i kroz smijeh jedva tražim te kifle...
Kada kažem da je to poseban fenomen, pri tome mislim na toliko razloga oko nas, u našoj državi, koji nam crnu svakodnevnicu ispisuju, ali sve to nadjača naša okrenutost ka igri naše reprezentacije. Toliko je nezaposlenih ljudi, toliko belaja i svakodnevnih pucnjava, samoubistava iz svakojakih razloga. Sve poskupljuje, političari ništa ne rade, a imaju tamo neki koji svakodnevno rade na rušenju ove zemlje.
Na Wall Streetu demonstracije, ljudi iz raznih, daleko bolje uređenih država i društava protestuju, dižu svoj glas protiv nečeg...
Mi svoj glas, svoje nade, svoje želje usmjeravamo ka igri naše repke.
Jesmo li mi narod koji može dugo da trpi nepravdu ili smo inertni - ne znam. Toliki nas belaji (politički, ekonomski...) pritisli, a mi ne reagujemo. Ili ne znamo, ili nećemo, ili ne možemo ništa učiniti.
Možda smo mi takvi, naprosto, ili nas je već tolika muka pregazila da samo želimo malo neke ljepote, malo radosti. Zato se ne osvrćemo previše na belaje i tegobe, tragamo za nekom nadom koja je moguća. A reprezentacija nudi tu nadu, tu radost koja nas prožima, ujedinjuje!
Ne vjerujemo mi sudijama, ni FIFI, ni UEFI, niti ikome osim Papetu, Džeki, Misketu, Rahimiću...Nije da mi tek onako ne vjerujemo, iz nekakvog bijesa, nego što smo naučili i znamo kako nas je taj svijet već gledao u najvećim mukama, pa nisu prstom mrdnuli da nam olakšaju. Zato znamo u koga i šta se uzdamo, a u šta ne.
Ove igre naše drage reprezentacije, tih sjajnih momaka, donose nam i taj grč, strepnju, strah, kao i radost, nadu, treperenje - i baš to sve zajedno jest život, i baš to nas i vraća u ŽIVOT! Zato mi to tako mislimo, osjećamo, djelujemo.
I zato nije nikakva patetika kada naši igrači kažu kako bi voljeli da vrate osmjehe i nadu na lica naših ljudi - to je, ljudi moji, najveća istina!
Možda imaju puno bolji igrači od bilo kojeg našeg, ali mi imamo najbolji tim. Možda imaju neki timovi više navijača, ali naši BH Fanaticosi su najbolji. I naše radnice u pekarama, i naše nane, i forumaši koji prate let aviona...nema to niko!
I boli me apsolutna briga tamam da sutra igramo protiv intergalaktičke reprezentacije - vjerujem u pobjedu! A ako se ne plasiramo na EP - ja ću još jače vjerovat u te momke! Tu me niko ne može zajebat.
Često smo bili u prilici da tražimo od nekih besćutnih ljudi da urade naš posao i bili smo zabrinuti. Hajmo sada da sami uradimo svoj posao, a neka se drugi malo zabrinu.
arzuhal wrote:Igra naše reprezentacije nešto je više od samog fudbala, a sve vezano za nju je jedan poseban bosansko-hercegovački fenomen koji okuplja svaku jedinku (muško ili žensko) kojoj je i BiH na srcu, a drži i do same sebe.
Neki dan ulazim u pekaru i nalazim tamo jednu nanu kako, gestikulirajući rukama i veoma glasno, priča sa radnicom pekare o susretu na Bilinom. Nana priča kako ju je razočarala neka koja je rekla kako nemamo šansi protiv Portugala, pa je nana osula paljbu po toj nekoj. Ova radnica odmahuje glavom i veli kako Portugal ima samo nekoliko vrhunskih igrača i da ih itekako možemo dobiti. Nana klima glavom i veli:''Lopta je okrugla!''
Bivam zatečen pričom i kroz smijeh jedva tražim te kifle...
Kada kažem da je to poseban fenomen, pri tome mislim na toliko razloga oko nas, u našoj državi, koji nam crnu svakodnevnicu ispisuju, ali sve to nadjača naša okrenutost ka igri naše reprezentacije. Toliko je nezaposlenih ljudi, toliko belaja i svakodnevnih pucnjava, samoubistava iz svakojakih razloga. Sve poskupljuje, političari ništa ne rade, a imaju tamo neki koji svakodnevno rade na rušenju ove zemlje.
Na Wall Streetu demonstracije, ljudi iz raznih, daleko bolje uređenih država i društava protestuju, dižu svoj glas protiv nečeg...
Mi svoj glas, svoje nade, svoje želje usmjeravamo ka igri naše repke.
Jesmo li mi narod koji može dugo da trpi nepravdu ili smo inertni - ne znam. Toliki nas belaji (politički, ekonomski...) pritisli, a mi ne reagujemo. Ili ne znamo, ili nećemo, ili ne možemo ništa učiniti.
Možda smo mi takvi, naprosto, ili nas je već tolika muka pregazila da samo želimo malo neke ljepote, malo radosti. Zato se ne osvrćemo previše na belaje i tegobe, tragamo za nekom nadom koja je moguća. A reprezentacija nudi tu nadu, tu radost koja nas prožima, ujedinjuje!
Ne vjerujemo mi sudijama, ni FIFI, ni UEFI, niti ikome osim Papetu, Džeki, Misketu, Rahimiću...Nije da mi tek onako ne vjerujemo, iz nekakvog bijesa, nego što smo naučili i znamo kako nas je taj svijet već gledao u najvećim mukama, pa nisu prstom mrdnuli da nam olakšaju. Zato znamo u koga i šta se uzdamo, a u šta ne.
Ove igre naše drage reprezentacije, tih sjajnih momaka, donose nam i taj grč, strepnju, strah, kao i radost, nadu, treperenje - i baš to sve zajedno jest život, i baš to nas i vraća u ŽIVOT! Zato mi to tako mislimo, osjećamo, djelujemo.
I zato nije nikakva patetika kada naši igrači kažu kako bi voljeli da vrate osmjehe i nadu na lica naših ljudi - to je, ljudi moji, najveća istina!
Možda imaju puno bolji igrači od bilo kojeg našeg, ali mi imamo najbolji tim. Možda imaju neki timovi više navijača, ali naši BH Fanaticosi su najbolji. I naše radnice u pekarama, i naše nane, i forumaši koji prate let aviona...nema to niko!
I boli me apsolutna briga tamam da sutra igramo protiv intergalaktičke reprezentacije - vjerujem u pobjedu! A ako se ne plasiramo na EP - ja ću još jače vjerovat u te momke! Tu me niko ne može zajebat.
Često smo bili u prilici da tražimo od nekih besćutnih ljudi da urade naš posao i bili smo zabrinuti. Hajmo sada da sami uradimo svoj posao, a neka se drugi malo zabrinu.
