Ovi momci su maksumi reci, a igraju ko veliki. Bore se djeca za Bosnu koja im nije uspjela ni uplatiti 10 000 da djeca mogu da normalno nastupaju! Nego njih to ne znanima. Oni zele da toj istoj Bosni osvjetle obraz i dokazu da je moguce da i mi osvojimo to prokleto zlato kojem smo se do sad mogli samo nadati! Djeco draga, naklon vam do poda. I vama i roditeljima koji su vas odgojili i vaspitali da se ljudi dijele na dobre i lose i da tu prestaje sva podjela. Nema dalje. Nije bitno jesi li iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Zenice, Banja Luke, Pala ili odakle vec nego je bitno jesi li covjek. To je bitno. Ja sam danas u zadnje 3 sedmice imao prvi slobodan dan zbog obaveza i planirao sam da odmaram ali dosta moje raje nema Face i nije bilo u mogucnosti da prati tekmu. Posto ja imam pozvao sam prijatelje najblize da dodu da gledamo. Bilo nas dvadesetak odraslih i djeca.Nema mjesta u podrumu al hajd skupiucemo se nekako. Kako je tekma pocela i nasi momci igrali, a mi navijali ko pomahnitali
pocese komsije amerikanci dolaziti da pitaju sta se desava. Elem jedno po jedno, do kraja tekme u mom podrumu nas je bilo oko 50
Navijamo sto na Bosanskom, sto na Engleskom. Ludilo u kuci. Jadna djeca samo gledaju od jednog do drugog nikom nista jasno nije. Zavrsi se tekma, svako svojoj kuci, a ja onda u plac.
Ko sto rekoh, djeca jos uvijek gledaju u mene jer im nije jasno sta se dogada. Ponosan sam do nebaaaaa
barem one najvaznije "historijske" utakmice 
