http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=46
Piše: Ramo KOLAR ([email protected])
05/06/06
Od jada zarada
U gornji neotesani i nimalo estetičan stih mogla bi stati, simplificirana, sva ovdašnja politička stvarnost. Iz prostoga razloga što je sva druga prozaika gotovo virtualna. Nema tema ni pitanja o tome što nas je stotine hiljada bez posla, nešto malo manje štrajka gladno i polusito, jer im je otelo preduzeća i firme, stanove, imanja, opljačkalo sve što se dalo, bacilo na ulice, zgadilo prošlost i otelo budućnost. Kad je već tako, ništa bolje no narod i puk vrtjeti oko ideologije. A u tu se, naravno, svi razumijemo. Naročito kad pričamo. Slušati se ne znamo.
Kad kažeš autoput, onda treba znati da je to bošnjačka (h)ujdurma. Spomeneš li jedinstvenu državu, isto je. Hoće unitarnu pa da ne daju dihati ostalima. Možda da se gradi široka cesta od B. Luke do Gradiške. Jah, braća Srbi grabe sebi. A da se malo proba popraviti put od Tuzle do Orašja, zašta navijaju bosanski Hrvati. Ne valja misliti samo na jedan narod. Tako građani fino ostanu i bez posla, para i puteva. Ko je ugrožen ovdje? Svi, brate. Od koga? Od onoga drugoga. Šta je činiti? Podijeliti se, pa u miru živjeti, odgovaraju vođe puka.
O Dodikovom referendumu, koji je sada prebacio na nevladine bradate organizacije, priča se na svim stranama. O onome ilidžanskom malo manje. Jer je malo i Hrvata koji traže svoju općinu. Kad su mogli Srbi dobiti istočno Sarajevo, cijelu livadu, što oni ne bi imali zapadnu Ilidžu, tek komadić općine. I to u lokalnoj zajednici koja već deset godina cijela glumi državu. Nit šta ima s gradom, a niti sa kantonom. Taka im politika. Pa kome se sviđa bujrum, kome jok, nek traži gdje mu je bolje. Zanimljiva je koalicija zapadnih Ilidžanaca. Kako ih je malo, oni će za otcjepljenje tražiti najjaču moguću pomoć. Od Milorada Dodika. Čime se, dakle, dade vidjeti i drugi, paralelni proces: jačanje zajedništva, jedinstva, umalo da se kaže i bratstva. Povezivanje B. Luke i Ilidže će tako ojačati na ovaj način. Drugog nema, jer se i u jednom i u drugom gradu slabo šta ima prodati i kupiti, izgraditi, dopuniti. Osim šverca. Što krupnog, što sitnog.
Da proces razgradnje Bosne nije tek puki lokalni proces pokazali su oni koji se u ove poslove jako dobro, i odavna razumiju. Primjer londonskog lista Tajms fino to objašnjava. Urednik i novinar pišu kako će uskoro na ovim prostorima biti još dvije države: republika srpska i herceg bosna. Kad je mogla C. Gora, vele, što ne bi i ove dvije, plus Baskija, Irska, Vels, Kurdistan itd. Ima Europa šta podijeliti. Kako to u praksi izgleda, već je zaboravljeno. Hitler je odavna mrtav, a pridružio mu se i subrat Milošević. Zašto baš sada i u ovome obimu ovi zahtjevi? Nakon što su u bh. Parlamentu propale tzv. ustavne promjene, koje su imale i pravno garantirati podjelu zemlje, sa svih strana su krenule prijetnje za otcjepljenjima, referendumima i sličnim političkim nebulozama. Hoće se reći glasačima za koga će biti najesen. Samo za svoje nacionalne vođe i čuvare opstojnosti, ravnopravnosti i jednakosti, te rezultata principa ko je šta jamio, jamio je. A nakrale su se samo vođe. Narod im je gladan, žedan i iscurio diljem kugle zemaljske. Pa i kad bi imali svoje kao države, ne bi više imali od koga klepati.
Zato me i čudi najava kako će Švarc Šiling uskoro na tajnu večeru dovesti lidere šest političkih stranaka koje su propale u parlamentu. Povodom, valjda novoga, dogovora kako progurati ustavne promjene nakon što utvrde taktiku kako uzeti vlast u oktobru. Biva, koga međunarodna podupire, glasači ga moraju i izabrati. Umjesto da se skoncentriraju na izradu novoga ustava, od strane svih pojedinaca, grupa, partija i organizacija, koji bi ovu zemlju učinio i jedinstvenom državom sa svom mogućom decentralizacijom i regionalizacijom, ko što čini i sama Europa, oni i dalje vjeruju da to Englezi najbolje znadu!
No, prije toga valja posvjedočiti svima nama, a pogotovu neukim strancima koji na našim leđima i muci zarađuju golemo blago, da je ova zemlja Bosna tek posuđena od naših predaka i da nam je valja predati našim nasljednicima, bosanskoj djeci. Pod uvjetom da ih sadašnji nacionalprodavači sve do jednoga ne oćeraju po svjetskim bestragama. Gdje se, uglavnom, radi pa sladi.
?