Losa je jedna od zanimljivijih pojava na ex-yu muzickoj sceni, da ne kazem estradi.
Jedan od boljih sljedbenika pastirskog rocka Gorana Bregovica ali ipak ni blizu svom sposobnijem, vidrastijem i visprenijem idolu.
Ipak Losi se mora odati priznanje da je malo ko na sceni sa manje muzickog umijeca i originalnosti postigao vise nego on.
Sada zvuci gotovo kao naucna fantsatika ali u kratkom periodu tamo negdje sredinom '80-ih dok je 'Soldatski bal' bio aktuelan, Orkestar je bio popularan kao, ako ne i popularniji od Dugmeta i Corbe. A ladno su po posjeti na koncertima sisali Azru, EKV, Orgazam, Haustor i Film zajedno. Sada je to ko zona sumarka ali stvarno su bili ultra/mega/giga-popularni tako nekih godinu - godinu i po.
Njihov entry u 'Enciklopediji ex-YU rocka' Petra Janjatovica ima zanimljivih detalja:
Sredinom '80-ih godina Plavi orkestar se nametnuo kao najveća teenage atrakcija u SFRJ. Udarnu postavu grupe cinilu su Sasa Lošić Loša, pevač i autor većine materijala, gitarista Mladen Pavičić Pava i braća blizanci basista Samir Ćeramida Ćera I i bubnjar Adnan Ćeramida Ćera II.
Lošić (rođen 16. jula 1964.) je još kao gimnazijalac 1981. godine osnovao sastav Ševin orkestar u kom su pored njega bili gitarista Srđan Krošnjar, basista Gordan Džamonja i bubnjar Adnan Ćeramida Ćera II. Sledeće godine grupa je promenila ime u Plavi orkestar, Loša je prešao u I sarajevsku gimnaziju i u novom razredu upoznao gitaristu Mladena Pavičića koji je u to vreme već imao određenu afirmaciju jer je sa grupom Rok apoteka nastupio 1979. godine na beogradskom stadionu JNA u okviru zagrevanja za veliki koncert Bijelog dugmeta. Sa popularnošću ska muzike Rok apoteka je promenila žanr i ime u Super 98. Pava sa sa njima pojavio i na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine, ali nisu ušli ni u finale. On je zatim prešao u pop grupu Mali princ, a iz nje u sastav Pauk iz Zavidovića sa kojim je snimio LP 'Mumije lažu' (Suzy 1982.). Budući da je zbog proba svakog vikenda putovao u Zavidoviće, to je smetalo njegovim roditeljima i na njihov nagovor je napustio grupu. Sa basistom Samirom Ćeramidom kratko je svirao u grupi Elvis J. Kurtovich, pa u Bonton Baji i grupi Kazablanka, da bi 1983. godine prešao u Plavi orkestar. Do dogovora je došlo na koncertu beogradske grupe Siluete u Sarajevu, mada su se i pre toga on i Loša intenzivno družili. Tako su ranije u 4. razredu gimnazije zajednički napisali pesmu 'Suada' koju su koncipirali kao pop varijantu novog primitivizma. Po dolasku u grupu, mnogo iskusniji, Pava je izdejstvovao da iz benda odu basista Džamonja i gitarista Krošnjar, jer mu je bilo jasno da su oni samo prolaznici kroz muziku.
Pred leto 1983. godine postava se konačno ustalila dolaskom basiste Samira Ćeramide. On je pre toga bio u Zabranjenom pušenju, a kako su braća blizanci želeli da budu zajedno, nije ga bilo teško nagovoriti da pređe. U toj postavi počeli su da sviraju na većim koncertima kao predgrupa za Riblju čorbu i Leb i sol, što ih je dovelo pred oči recenzenata. Ipak, osvrti u štampi vezani za njihove nastupe najčešće su bili porazni, što je jako demoralisalo malodušnog Lošu. Rešio je da se povuče sa scene i da svoje pesme svira na žurkama, opsenareći devojčice. Entuzijazam ostalih nije dozvolio da na tome ostane, tako da su iznova krenuli sa svirkama. Loša se u to vreme smrtno zaljubio u devojku Bucu, pa su mu nove pesme inspirisane jakom emocijom, vratile veru u bavljenje pop muzikom. Na koncertu u sarajevskom klubu 'Trasa' čuo ih je Bata Vranešević iz Laboratorije zvuka i shvativši kakav diskografski potencijal u njima leži, pozvao ih u Beograd na probno snimanje. Tamo su u studiju Enca Lesića za tri dana snimili pesme, buduće hitove, 'Soldatski bal', 'Goodbye Teens' i 'Suada'. Planirali su ih za maksi-singl ili eventualno debi album. Međutim kako su već septembra 1983. godine sva četvorica otišli u vojsku, od toga nije bilo ništa. Samo su u Skenderiji sa grupama Bonton Baja i Kongres održali oproštajni koncert. Iz vojske su se prvo vratili Loša i Pava, godinu dana kasnije - septembra 1984. godine. Povremeno su nastupali, čekajući dolazak braće Ćeramida, ali je zbog traljavih koncerata došlo do svađe i Pava je napustio grupu.
U to vreme Loša je započeo saradnju sa Goranom Marićem aka Malkolm Muharem (rođen 1960. u Visokom) koji je pre toga bio menadžer sastavu Elvis J. Kurtovich, a svojevremeno je bio član grupe Opera lu sa kojom je objavio singl 'Ujutru me sunce budi' / 'Televizori' (Diskoton 1980.). Iako je Plavi orkestar u tom trenutku stopirao rad, Loša i Malkolm su u Zagrebu uz pomoć Huseina Hasanefendića Husa i Rastka Miloševa iz Parnog valjka uradili demo snimke za jos pesama koje su se kasnije pojavile na njihovom debi albumu. U čitavu aktivnost bio je umešan i Ivan Fece Firči, bubnjar iz Novog Sada koji je u to vreme svirao u EKV. Loša je tada potpisao preliminarni ugovor sa Jugotonom, taj papir je pokazao Pavi i nagovorio ga da se vrati u grupu.
Sa producentom Husom krenuli su početkom 1985. godine u snimanje albuma 'Soldatski bal'. Kao gosti pojavili su se dramaturg Jovan Ćirilov i slikar i publicista Dragoš Kalajić (pevali prateće vokale u pesmi 'Bolje biti pijan nego star'), interpretatorka folk muzike Nada Obrić (duet u 'Šta će nama šoferima kuća'), a Aki Rahimovski, Jura Stublić i Peđa D'Boy su pevali delove u temi 'Stambol, Pešta, Bečlija'. Firči je svirao bubnjeve i takođe pevao prateće vokale, a glasovno su učestvovali i Hamdija Demirović i tadašnja Firčijeva devojka Marina Perazić.
Posebna pažnja posvećena je omotu albuma koji je urađen kao rekonstrukcija čuvenog albuma Beatlesa 'Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band'. Dizajnom omota bavio se Bojan Hadžihalilović u okviru studija Trio. Članovi benda bili su odeveni u kitnjaste uniforme, a oko njih su petokraka, jugoslovenska zastava, 4 devojke u narodnim nošnjama, 7 sekretara SKOJ-a i likovi 49 poznatih ličnosti iz jugoslovenske istorije i javnog života među kojima su: Miroslav Krleža, Petar II Petrović Njegoš, Ivo Lola Ribar, Željko Bebek, Goran Bregović, Bata Živojinović, Džimi Stanić, Slavko Štimac, Lepa Brena, Zuko Džumhur, Ivo Robić, Vuk Karadžić, Vladimir Nazor, Oliver Mandić, Mirza Delibašić i drugi. Neke ličnosti nisu dale odobrenje da se nađu na omotu, pa su umesto njihovih slika samo siluete.
Pojava debi albuma u proleće 1985. godine izazvala je pravu tinejdžersku euforiju, nezapamćenu u dotadašnjoj YU pop muzici. Već u septembru Jugoton je objavio da je prodato 300,000 primeraka. 'Soldatski bal' postao je najtiražnija debi ploča u domaćoj diskografiji. Svoje tinejdžerske pesmice pod uticajem folka, dobro su adresirali na tadašnje adolescente, a pažljivo su razradili i imidž. Loša nije skidao kačket, zimi su nosili vojničke čizme i pletene vunene čarape "partizanke". U spotu za pesmu 'Kad mi kažeš paša' koji je režirao zagrebački reditelj Goran Gajić (muž Mire Furlan), u skladu sa stihom 'Zavela me ta Beograđanka...' učestvovale su Sonja Savić, Suzana Mančić, Tanja Bošković i Mirjana Bobić-Mojsilović, a neke od njih su se i ljubile sa Lošom pred kamerama.
Plavi orkestar je održao čitavu seriju nastupa na jugoslovenskoj turneji pod nazivom 'Bolje biti pijan nego star'. Koncerti su počinjali 'Internacionalom', sa ekrana su emitovani dokumentarni snimci izgradnje zemlje zvučno upotpunjeni završnim kolom iz opere 'Ero s onoga svijeta'. Na Tašmajdanu su 14. septembra održali rasprodat koncert na kom je gostovala Nada Obrić. Nekoliko dana kasnije svirali su na alternativnom festivalu Novi Rock u Ljubljani, gde im se desio prvi incident. Dok su u okviru promocije za nastup i album gostovali na Radio Študentu, javljali su se slušaoci koji su rekli/pretili da "neće dozvoliti Orkestru da u Sloveniji urade isto što i u ostalim krajevima Jugoslavije" i da ce ih kamenovati na koncertu. U napetoj atmosferi izasli su da sviraju pred 6,000 posetilaca. Sve je ipak proslo bez tezih incidenata osim sto je jedna grupa bacala neidentifikovane predmete u pravcu bine i mahala transparentom 'Bolje biti živ nego mrtav'.
Zbog ogromne popularnosti zapadaju za oko i konzervativnijim državnim strukturama kojima je zasmetala pesma "Bolje biti pijan...." tako da se u medijima vodila duža polemika za i protiv benda. Ipak ubrzo su kao priznanje sa uspeh dobili plaketu XI kongresa Saveza socijalističke omladine BiH.
Maja 1986. svirali su u Švedskoj, a zatim nastupili u Alžiru (grad Anaba) na festivalu Mediteranskih zemalja. Za njihovo tržište licencno je objavljena kaseta sa debi albumom. Na samom festivalu održali su tri nastupa: na stadionu, gradskom trgu i na večeri povodom zatvaranja.
Drugi album 'Smrt fašizmu' snimili su opet u Zagrebu. Nakon što ih je odbio Oliver Mandić, produkcije su se nakon Husa na debi albumu ovaj put latili sami Loša i Pava, a kao gosti su učestvovali violinista Jovan Kolundžija, Alfi Cabillo, Usnija Redžepova, italijanski pevač Paolo Marcolini Gazebo, Izolda i Eleonora Barudžija, klapa Šibenik, KUD Linđo iz Dubrovnika, zbor crkve Sveti Josip iz Zagreba, a udaraljke je svirao bivši bubnjar Bijelog dugmeta Điđi Jankelić. Osim Mandića poziv za saradnju odbili su Ivo Pogorelić i Bajaga.
Na drugom albumu Plavi orkestar je promovisao tzv. new partisans pravac (termin skovao Goran Bregovic) i koncepciju jugoslovenstva. Glavni inspirator takve ploce bio je Malkolm Muharem koji se u to vreme motao u ljubljanskim alternativnim krugovima pa je novu fazu Orkestra nazvao 'bosanskim umetnickim eksperimentom'. Grupa je ucestvovala na veceri rodoljubivih pesama Zagreb festa koje je odrzano pod naslovom 'Zivi sretna u slobodi' gde su svirali pesmu 'U Jevrema slika ta'. Zbog nekih prilicno adolescentno kicasto-rogobatnih stihova u pesmama 'Fa fa fasista nemoj biti ti (jerbo cu te ja draga ubiti)' i 'Puteru, puteru', na grupu se svalila citava lavina napada od strane rock kriticara.
Udaljivsi se od stila debi albuma koji im je doneu enorman uspeh, doziveli su i kod publike drastican pad popularnosti i tek su pesmama 'Sava tiho tece' i 'Kad si sam, druze moj' zadrzali fokus na tinejdzerima. Situacija je postala jos preglednija kad su krenuli na teren. Polovinom marta 1987. godine, nepunih godinu i po posle trijumfa na Tasmajdanu, nastupili su na polupraznom Sajmu. Nakon Beograda, odsvirali su 7 dobrotvornih koncerata za postradale od zemljtresa u Bosanskom Grahovu i Kninu, a standardno dobro prosli su na nastupima u Bosni. Jos jednu potvrdu svoje narodnjacke orijentacije, Plavi orkestar dobio je od madjarske svadbarske grup 2+3, koja je na madjarskom snimila pesmu 'Bolje biti pijan...' i uvrstila je u svoj prigodni repertoar. Po zavrsetku ove druge jugoslovenske turneje, Malkolm Muharem je prestao da radi sa njima, a oni se odlucuju za pauzu na domacem terenu.
Pocetkom 1988. godine odlaze na turneju po SSSR-u. U Moskvi su odrzali 8 koncerata, u Volgogradu (Staljingradu) isto toliko. Ucestvovali su u TV sou programu Ale Pugacove koji je rezirao cenjeni filmski reziser Nikita Mihalkov. Godine 1989. svirali su u Turskoj na festivalu Cheshme, a takodje i kao predgrupa americkoj pevacic Chaki Khan. Iste godine svirali su u Poljskoj (grad Sopot).
Treci album 'Sunce na prozoru' izasao je juna 1989. i njime su poksali da vrate smirenije emocije sa prvog albuma. Svoj put do publike probila je pesma 'Kaja', napravili su i obradu 'Let the Sunshine In' iz hipi rock opere 'Kosa'. U prepevu su je nazvali 'Daj nam sunca', a tekst je uzet iz pozorisne postavke 'Kose' Ateljea 212. Producent albuma je bio Losa uz pomoc Kresimira Klemencica, a gostujuci muzicari bili su gitaristi Marjan Brkic (ex Prljavo kazaliste i Parni valjak) i Dusko Mandic (ex Srebrna krila). Tokom jeseni 1989. odradili su jos jednu jugoslovensku turneju, ali je reakcija publike bila jos nekoliko stepeni niza nego ranije.
itd, itd, itd........