BIBLIJA, KURAN I MAURICE BUCAILLE
Mali broj ličnosti kasnog 20. vijeka je uticao na razmišljanje o nauci i Islamu više nego Maurice Henry Bucaille, francuski pisac i kirurg, dobitnik Medalje Francuske Legije Časti. Njegova strast za poređenjem religioznih tekstova sa otkrićima moderne nauke i historije privukla ga je u neobiču potragu da ustanovi da li bi religiozni tekstovi mogli da ravijetle događaje u historiji, kao što su progonstvo Jevreja iz Egipta ili Potop. To ga je neminovno navelo da sistematski prikupi naučnu sadržinu iz Biblije, Kur’ana i nauka.
Njegovo interesovanje za religijom je bilo bilo praćeno dubokom zabrinutošću da je religija bila marginalizovana pošto se čivot u zapadanjačkim zemljama preokrenuo u materijalističku formu. On je napisao tri knjige o nauci i religiji. Njihova zajednička tema je ono što je on nazvao arogancijom onih učenjaka koji su odbili da prihvate mogućnost postojanja Boga, ili da bi nauka mogla što da dozna iz tekstova objavljenih religija.
U svojoj drugoj knjizi, Kakvo je porijeklo čovjeka, Bucaille je pokušao da promovira shvatanje ljudskog porijekla koristeći nalaze modernih knjiga koji su saglasni sa tekstovima Islama i Kršćanstva. Slično tome Bucaillova posljednja knjiga, Musa i Faraon, Židovi u Egiptu, kazivanje svetih spisa i historije, objavljena 1994, je pokušaj da se prikaže kompletna slika o progonstvu poslanika Musaa (a.s.) iz Egipta pokrivanjem odlomaka iz objavbljenih trekstova modernim otkrićima iz egiptologije i sudsko-medicinskim analizama mumija.
Bucaillov sledeći glavni doprinos na premošćavanju jaza između nauke i religije, je na polju evolucione biologije. Iako je ovaj aspekt njegovog rada dobro poznat, Bucaille je bio među prvim istraživačima koji će razmrsiti teoriju da ljudska bića potiču od majmuna, od pouzdanijeg gledišta da su različite vrste postojale tokom vremena- i da bi čak mogle dijeliti zajedničkog pretka.
Jedan prilično zajednički odgovor muslimana na evoluciju je negiranje njenog postojanja; drugim riječima, da je moglo biti evolucije u toku ljudskog roda. Bucaille, međutim ukazuje na Kur’an kao dokaz za svoje tvrdnje “a on vas postepeno stvara” (Nuh, 71:14). Slično tome, Bucaille kaže da bi moglo biti više dokaza o tome da su ljudske zajednice bile smijenjene raznim narodima, iako bi drugi mogli prigovoriti da se faze razvoja dosta razlikuju od organske evolucije. “Ako hoće vas će ukloniti, i poslije vas one koje hoće dovesti, kao što je od potomaka drugih naroda vas stvorio”. (El-En’am, 6: 133).
Međutim, Bucaille će biti najviše upamćen po knjizi Biblija, Kur’an i Nauka koja je obajavljena 1976. godine, jedna od najviše prodatih knjiga o Islamu, koja nastavlja da privlači kako prostonarodno tako i akademsko čitateljstvo. Prevedena je na 12 jezika sa bezbroj piratskih izdanja.
Stavljanje Bucailla u domaće ime muslimanskog svijeta povlači sa sobom dvije nehotične posljedice: to daje povoda “Bucaillizmu”, nezvaničan termin korišćen da obuhvati masu čitalaca koji potežu Bucaillovu knjigu kao “naučni dokaz” autentičnosti Kur’ana; i takođe navodi mnoge muslimane da koriste Bucaillov katalog naučno netačnih informacija iz Biblije u mnogim javnim debatama između muslimana i kršćana. Bucaille koji je žalio za ovakvim razvojem događaja zadovoljio se time da to nije bila namjera kada je istupio sa poređenjem odlomaka iz Biblije i Kur’ana.
Kur’an, kao što je on naglasio, je prvenstveno knjiga upute a ne naučna rasprava; pozivanja na nauku i prirodne pojave su namijenjeni jačanju vjere u Boga, ne dokazivanju autentičnosti objave. Kao istraživač, Bucaille je razumio da se sigurnost vjere ne nože naslutiti u nauci, čiji su nalazi pod stalnim ispitivanjem ispravnosti, i često odbačeni u korist novih ideja.
Bucaille poredi reference iz tekstova o Islamu, Kršćanstvu i Judaizmu sa novim otkrićima iz oblasti kao što su porijeklo života, kosmologija, astronomija, atmosferska fizika, ekologija, naukama o zemlji i ljudskoj reprodukciji. On je utvrdio da je Kur’an ispravniji. On je posebno bio iznenađen kada je otkrio da Kur’an sadrži detaljne reference za reproduktivnu biologiju, i odlomke koji naglašavaju vodeno porijeklo života, kao i očigledno potvrđivanje Teorije Velikog Praska o nastanku univerzuma.
Bucaillov osjećaj uzbuđenja o ovim nalazima je jasan. On piše u knjizi Biblija, Kur’an i nauka: “Morao sam da zastanem i pitam samog sebe, ako je čovjek autor Kur’ana, kako je mogao napisati činjenice još u 7. stroljeću koje se podudaraju sa modernim naučnim saaznanjima. Kako čovjek može objasniti ovo zapažanje. Po mom mišljenju, ne postoji takvo objašnjenje”. On zaključuje: “Po meni, ne nože biti ljudskog objašnjenja za Kur’an”.
Iako se on distancirao od nekih preuveličanih tvrdnji plasiranih u njegovo ime, Bucaillova metoda analiza nije slobodna od kontroverzi. On je kritikovan i od muslimana i kršćana zbog dvije stvari: da je upotrijebio naknadno iskustvo kako bi prikazao da je Kur’an u saglasnosti sa naukom; i, u nekoliko navrata, on je proširio Kur’anske ajete da bi se podudarali sa naukom kada bi i druga objašnjenja bila ispravna.
Na primjer, Bucaille kaže da Biblija tvrdi je Zemlja stvorena u šest dana. Sa druge strane, piše Bucaille, iako Kur’an takođe tvrdi da je Zemlja stvorena za šest dana, Arapska riječ dani je široko shvaćena da se odnosi na šest vremenskih perioda moguće i po 50 000 godina svaki od njih. Po Bucaillu ovo sugeriše da je Kur’an bliži istini. Ali, on ne uspijeva da odbrani mogućnost da se originalna Talmudska Biblija, kao i Kur’an, ne odnosi strogo na zemaljske (obične) dane. Cijelo pitanje je dakle o definisanju dana- dan kako ga mi shvatamo u našem vremenskom okviru ili Dan kako je Bog htio da se stvari dogode. Njegova lična vjerska privrženost ostaje nepoznata, ali Bucaillova simpatija prema Islamu nikada nije bila sumnjiva.
“Islam je oduvijek na Zapadu bio predmet sekularne klevete”, napisao je on u uvodu drugog dijela knjige Biblija, Kur’an i nauka. “Bilo ko na Zapadu ko je stekao temeljno znanje o Islamu, dobro zna u kolikoj su mjeri njegova historija, dogma i ciljevi iskrivljeni.”
Dio ove brige nesumnjivo potiče od njegovog iskustva sa kraljem Fejsalom: on je jedno vrijeme bio član medicinskog osoblja saudijskog monarha. Da li je prihvatio Islam vjerovatno se neće saznati, pitanje koje on sam nikad nije potpuno odgovorio. Oni koji su pročitali njegovu prvu knjigu skloni su tvrdnji da je Bucaille nekad u svom životu prešao na Islam. Oni koji su se sreli sa njim i postavili mu to pitanje, dobili su odgovor da on nije bio musliman. Neki kažu da je aludirao da je bio musliman, ne potvrđujući ovo direktno. Maurice Henri Jules Bucaille je umro u 78-oj godini, u Parizu, 17. februara 1998. godine.
----------------------------------------
Pripremio: Dž.P., oktobar 1999.
Izvor: Impact International, May 1999, str.43
Pa prosvijetlite nas neuke, otkrijte nam ( svemirsku tajnu ) sta ste po zanimanju ? 
