Velika je šteta ovo sa Bajramovićem...

Koliko god Ibišević bio na cijeni i imao sjajnu sezonu, za našu reprezentaciju su veći problem ovaj zadnji vezni i ona odbrana od njegove ozljede. Svaka čast Ibiševiću, odličan je igrač i nek se što brže, bolje i potpunije oporavi na radost svih nas i nek nas njegovi golovi u Bundesligi opet počnu radovati, ali njegov učinak u reprezentaciji nije toliki da bismo očajavali. Meni je žao
zbog njega što se povrijedio, zbog lova na zlatnu kopačku i zbog njegove super sezone u TSGH1899, a ne zbog reprezentacije i kvalifikacija.
U reprezentaciji će sad biti možda i lakše neke stvari posložiti, koliko god se to moglo pogrešno shvatiti. Recimo, javnost bi očekivala da Ibišević
mora igrati i u startu je selektor primoran da desetoricu ljudi prilagođava jednom. Zamisli ostaviti ga na klupi pa izgubiti utakmicu... Pa Ćiru bi razapelo! Sad je jasno da će Muslimović i Džeko igrati (bilo skupa bilo naizmjenice) i bar u napadu nema dileme.
@
FrankyeeTa 4-4-2 je daleko rizičnija od 3-5-2 koja je stara ziheraška formacija. Kod 4-4-2 iako su nominalno četvorica u odbrani od one dvojice bočnih se uvijek očekuje priključenje napadu tako da ako nije perfektno uigrana i ako igrači nisu spremni ta je formacija opasna jer lako puca po bokovima (sjetimo se kako smo primili onaj gol od Danaca kad nam je Jorgensen probio desni bok...). Za to moraš imati dva para brzih, spremnih i uigranih igrača na bokovima koji će se lako dopunjavati i zatvarati. Mi to u ovom momentu nemamo ni na lijevoj ni na desnoj i pitanje je jesmo li ikad imali, osim možda jedno vrijeme kad su desnu stranu držali Bešlija i Salihamidžić. (lijeva strana je uvijek bila problem - i kad smo imali Musića u najboljim danima nismo imali nikog da igra sa njim)
S druge strane, u 3-5-2 ona trojica su pravi stoperi/čuvari (ili su dvojica stopera i jedan "leteći"-libero) i za to imamo "štofa" među ovim igračima koje imamo i koji su spremni.
Ja vidim postavu igre protiv Belgijanaca u sistemu 3-5-2 ili 3-6-1 i to zbog:
1. Imamo s čim to odigrati:
a) Izbor u odbrani je sužen a za ovo nam trebaju tri prava odbrambena igrača ili čak samo dva (!!!) ako se bude igralo sa liberom. Znači da Spahić to može izvući sa Radeljićem/Nadarevićem/Mravcem. Libera može odigrati i neko ko nije odbrambeni igrač, ali je svestran, profesionalan, požrtvovan i inteligentan igrač. Nekad je to sjajno Barba znao odigrati a od ovih sadašnjih meni se nameće Muratović koji je dosad pokazao sve ove osobine. Stvarno me je impresionirao u zadnjih nekoliko utakmica, a čudio sam se isprva zašto ga se zove...
b) Sredina nam je najjači i najraznovrsniji dio ekipe. Prema naprijed imamo Misketa koji je takva desetka da nijednoj reprezentaciji na svijetu bolja ne treba. Na bokovima imamo lijevo Salihovića i desno Pjanića: sjajni bočni igrači po svim mjerilima! Probojni, brzi, inteligentni, sjajnog pasa, jaki 1-1 a hoće se i vratiti i pomoći odbrani. Rahimić je dobar defanzivni vezni koji uredno odradi svoj posao ali mu fali partner!!! Od njega ne treba očekivati da prenosi loptu i veže igru jer nije to takav igrač. On radi prljave poslove za dobrobit ostatka ekipe i ako ga se oslobodi razmišljanja i tehnike biće super, svakako nam odbrana treba malo pomoći sa sredine. Kad bi jednog malo mirnijeg i kreativnijeg sparili sa Rahimićem iza linije Salihović-Misimović-Pjanić to bilo nešto sjajno (ja bih na to natjerao Ibričića: dovoljno je dobar i pametan da organizira igru a dovoljno glup i bezobrazan da tuče policajce po Sanskom Mostu).
c) U napadu imamo Džeku i Muslimovića što bi trebalo biti dovoljno za ovaj dvomeč sa Belgijom. Pozvati na klupu Čustovića i Štilića nek se nađu pri ruci i to je to.
2. 3-5-2 odgovara igračima:
Dosta ih igra u ligama i ekipama kojima ovo nije strano, pogotovo našim "Nijemcima" koji čine najveći dio ekipe. Takođe, lakše je uigrati i odigrati i pouzdanije je jer nosi manje rizika i manje pritiska.
3. 3-5-2 odgovara treneru:
Ćirina filozofija se uvijek zasnivala na dugom držanju lopte ("Sine, kad imaš loptu možda nećeš dati gol ali ga sigurno nećeš primiti"), a fora na koju je uzimao protivnika je pressing u prvih 20-ak minuta igre bez obzira na teren i protivnika. Na taj recept je i došao do trećeg mjesta u Francuskoj: trokut u sredini Asanović-Boban-Prosinečki je mogao držati loptu do besvijesti, na bokovima bili Jarni i Stanić a pozadi Bilić, Štimac i Šimić. 3-5-2 k'o bombona.
Šta vi kažete?